|
|
Nisam uspjela pisati. Imala sam toliko posla. I sad poskrivečki pišem iz frime, pa moram brzo nekaj naškrabati.
Uz to neću se moći javiti tjedan-dva jer sutra idem na more.
Nisam uspjela skinuti ništa više kila. Samo onih 1,5 kg i dalje ostaje moj jedini uspijeh. 
Nisam se ni držala plana.
U svakom slučaju, pokušati ću to popraviti na moru. Jesti ću puno voća i plivati. Možda se vratim s kojom kilom manje.
Ako se uspijem od kuda javiti, biti ćete prve kojima ću pisati i koje ću komati.
Važno mi je da sam u toku.
Colorful..draga, pošalji mi link pa ću vidjeti. Ja sam skidala Mayu sa rapidshare. Očito nekaj ne štima s ovim linkovima koje si skidala. 
Ili postoji problem pri instalaciji.
U svakom slučaju, idem vas sad na brzinu pročitati i šaljem vam ogromnu pusu. 
DAJTE MI NEKI "ČELINĐ" 
Misliti ću na Vas iz Splita grada 
Samo da se javim da nisam umrla. 
Malo sam rastresena ovih dana zbog posla.
Hvala vam na divnim komentarima.
Obečajem, preksutra post.
Velika pusa.....
Kao što vidite po naslovu, ova se dva dana nisam držala dijete.
Ne znam što mi se desilo. Inače kad bi mi dečko došao sa terena ja sam nastavila s dijetom. Ova dva dana sam žderala svašta. Nije tu bilo čokolada, ali sam jela i kruh i paštete etc.
Morat ću od ponedjeljka tj. već od sutra, vratiti se na staro, jer vidjela sam da mogu i kad hoću da imam super rezultate.
Imam još tjedan dana do godišnjeg. Onda bigam u Split s dragim. Osim što ćemo imati nekih poslova, morat ću dosta plivati. Po prvi puta u životu mama mi je kupila jednodjelni badić. Inače ih mrzim, ono kad mi se zaljepi sve za trbuh-fuj! Ali ove godine ću ga nositi jer trbuh mi je pun strija koje su mi ostale od trudnoće. Ne znam kako da se riješim prokletih strija. Netko mi je napisao ulje lavande? Ne mogu se sjetiti tko, pa vas molim da ako netko nešto zna da mi napiše.
Dosta sam razmišljala o trudnoći ovih dana. Mnogi mi kolege govore da se previše zajebavam sa 28 godina i kako bih trebala ići na bebu jer tko zna da li ću je moći imati baš kad ću htjeti. Teško mi se odlučiti za takvo nešto iz tri razloga:
1. rečeno mi je da nakon kiretaže moram pričekati neko vrijeme, iako ima gomilu primjera i suprotno, da su žene brzo zatrudnile i sve donijele na svijet zdravu bebicu
2. na xenicalu sam. To je terapija. Mogu s tim prestati, ali dok go to pijem ne smijem ostati trudna
3. želim smršaviti. Kad sam bila trudna u samo dva mjeseca trudnoće dobila sam 10 kila. Istina je da trudnoća na mene djeluje debljanjem, pa ne bih htjela završiti sa 200 kila. Dakle bilo bi lijepo da postignem neku normalnu težinu i takva zdrava krenem u trudnoću.
Što vi mislite?
Ne znam. Ipak mi nekako u glavi i srcu kaće da još malo pričekam dok se ne sredim.
Skinula sam gomilu vježbi. Imam ih sve spržene na CD-ima, a skinula sam i tu vašu famoznu Mayu. Kaj je ona fakat tak super?? Da vas cujem
Morat ću krenuti s vježbanjem inače će mi jako sporo ići kile dolje. Ima vas tu koje se ubijate u vježbanju, joj kako vam zavidim. Ja nikako da se pokrenem.
Još jednom molim da netko stavi neki „čelinđ“. I Skinny thin bones bi htjela krenuti pa će mi biti drago da imam neku potporu
Idem ja sad lagano s dečkom na neki mali izlet, a za kraj ponavljam post koji sam napisala davnih dana. Kako je došlo do svega što mi se desilo...i do debljanja i gubljenja dijeteta, pošto interesira dragu mi leptiricu Rosie M.
Post iz arhive:
Još prije 4 godine težila sam 65 kila. Nikada nisam bila debela do tada. Hormoni su mi bili super. I ne znam iz kojeg razloga odlučim ići na dijetu. Rekli su mi da je Atkins-proteinska dijeta super. Pekla sam prokletu mesinu i držala se toga puna dva mjeseca. Rezultati su bili odlični. Skinula sam 12 kila. Ej, ljudi, to je odlično. U svakom slučaju bila sam zadovoljna. I puna sebe. Vrtilo mi se konstantno, pa sam otišla pogledati krvnu sliku. Ukazivala je na totalni pad imuniteta i manjak svih vitamina. Pila sam Supradin. Ništa...loše sam se osjećala. Kile su išle gore. Počele su mi odjednom trnuti ruke i noge. Oduzetog tijela tj. dijela tijela svaka tri dana šepala bih na posao. Nalazi su ukazali da mi je streptokok od pada imuniteta i dijete legao na kosti. Dvije godine borila sam se riješiti te proklete bakterije ali nikako. Prošla sam cijelu muku sa normalnim funkcioniranjem, a uz lijekove koje su mi davali bio je i Decortin, lijek hormona koji je obavezno morao uči u terapiju. Od tog hormona, i ekstencilin inekcija, riješila sam se proklete bakterije, ali dobila 30 kila. Ni dan danas nemogu se riješiti vode nakupljene u mom tijelu i imam strašnih problema. Sve radi glupog izgladnjivanja i jednolične hrane te vodenih dana.
Razmišljala sam i o prošloj godini. Sva sam neka u gruntanju o novim odlukama i ciljevima, kako ih postići – što nije loše. Al' lako je napraviti plan za budućnost, ostvarenje je teško, tj. ovisi kako postaviš razmišljanje. No ono najvažnije je ono o čemu mislim zadnjih dana a to je što se sve izdogađalo u proteklih godinu dana. Godina je bila gozna. Nije da privlačim pažnju ili da se bezveze sažaljevam, nego tko god da je pogledao protekle događaje rekao mi je: „Kaj si ti još živa???“.
U prvom mjesecu upoznala sam divnog dečka za kojeg se kroz naredno vrijeme udajem. Split mi je donio ljubav mog života. Imam najdivnije stvorenje uz sebe. Taj čovjek me ni u jednom trenutku nije napustio i sve je samnom proživio. Mislim da većeg dokaza ljubavi ne treba tražiti. Krenulo je dakle idilično. Hodali smo na daljinu. Pričali o preseljenju, ali ništa da bi realizirali. Ja jedan vikend u Split, on drugi u Zagreb. Nije bilo teško.
Jedva da sam se oporavila i prihvatila činjenicu da me Decortin i abormalno debljanje uništilo te da moram nešto učiniti, i dalje je organizam pokazivao posljedice izmučenog tijela i neredovite ishrane i izgladnjivanja.
U trećem mjesecu odem kod ginekologa i kaže mi da imam HPV. Poludila sam. Prošla sam biopsiju, da bi test pokazao da ipak nemam HPV – toliko o današnjim stručnjacima. Al' glavno da je ona meni čupala tkivo iz maternice. Nakon toga, dolazi pregled kod istog ginekologa kako imam hrpu cisti na jajnicima i da nemam ovulacija te da zaboravim na bilo kakvu trudnoću narednih godinu dana dok ne sredim cikluse. Ma divno!
Odlazim dečku na Hvar da se malo psihički oporavim i tamo odlučujemo da će se on preseliti u Zagreb. Nije prošlo ni mjesec dana a on je već dobio posao u super firmi. Eh ti građevinari Slijedi odlazak u Split i doslovno auto pun, kao cigani, selimo ga u Zagreb. Naravno da jedan odlazak nije mogao preseliti modnog mačka iz Splita, te smo išli par puta. Umorni kao psi, krenuli smo živjeti skupa. Još uvijek sam bila sa cimericom. Odlučimo se tako preseliti u svoj stan, podstanarstvo. Tražimo, tražimo i nađemo prekrasan stančić na Jarunu. Kako bi si olakšali financijsku situaciju odlučujemo iznajmiti njegov stan u Splitu. Slijedi odlazak pet vikenda za redom u Split, krečenje stana, palimo cigaretu na balkonu u tri ujutro puni farbe po licu. Kupanje? Što je to? Nismo ni okusili morskoga zraka od silne prašine. No, uspjevamo iznajmiti stan. Hura, hura!
Živimo mi tako na Jarunu, dok nismo skužili da je baba luda, te nas je izbacila iz stana jer smo krivo otvorili omotnicu koja je bila naslovljena na nju, a mi smo mislili da je račun kojega trebamo platiti. Ostajemo bez stana i selimo se mom didi na Borongaj. Rado nas je primio dok se ne snađemo! Prestrašno!
Odjednom, od silnog umora meni se počinje konstantno preko dana vrtiti u glavi. Žalim se na strašnu glavobolju i već me dragi želi odvesti doktoru. Nisam trudna jer mengu još ni nisam trebala dobiti ali ajde da smirim strasti idem ja napraviti test. Sestra mi govori, pa ne možeš biti trudna, vidiš da nema ovulacija-tak ti je rekla ginekologica tvoja!
Odjednom test pokazuje plus. Sjedim u wc-u i plačem. Hm, da li zbog sreće ili me puklo jednostavno. Lavina osjećaja kreće. Ne znam gdje sam. Što ću sada? Dečko me grli sav sretan, viče kako je to divno, jer će postati tata. Polako mi dolazi sve u svoj red i osmijeh se pojavljuje na mom licu. Ajde nakon svega bar nešto što valja.
Uživamo u počecima trudnoće, pa i u tom malom stanu od dide, bez kinte u đepu. Naravno da ja radim i tek godišnji planiram oko 15.8. Čak ostajem u firmi tjedan dana dulje, jer me šefica moli. Ma nije uopće problem, jer moj je cijeli svijet. Gadi mi se određena hrana, nešto bi pojela već pogledom, puši mi se a ne bi trebalo, pa malo bi čohala trbuh jer me svrbi, malo ga gledam – divno!
Prvi pregled kod ginekologa i slijedi rečenica: „Divno da ste trudni, ali to dijete će uskoro umrijeti“. Da li sanjam? Osmijeh mi je još uvijek na licu. Postoji li situacija kad još ga niste razvukli do kraja, dolazi loša vijest a on se još uvijek širi na licu, jer jednostavno...ne može se već počet spuštat?? Dečko me grli, mama zove sa puta – sa tatom je na putovanju kroz Ameriku. Prolazi tjedan, dva, bebi prestaje kucati srce. Čeka se, čeka, kad evo opet ja na stoliću. Sva sreća mama je došla taj dan s puta i držala me za ruku. Ležim, bijele kutice oko mene. Trebala bih strepiti, pričati nešto, pokazat ikakve emocije, ali ja samo ležim, gledam u jednu točku dok oni rade što trebaju, bez imalo emocija, totalno tupilo. Odradim ležanje koje je obavezno, idem doma, opet ležim tupo i odlazim već za dva tjedna na posao.
Da li sam normalna? Naravno da nisam. Tj. jesam, zašto ne bih bila. To sam ja.
Dolaze nalazi kiretaže. Dijete se nije dobro razvilo iz razloga što se geni nisu dobro poklopili. Daljnja analiza - niste mogli zdravu trudnoću imati jer vam nalazi krvi i sve pokazuju na lošu krvnu sliku i izmorenost tijela.
Sve brzo prihvatim. Idemo dalje. Ma ne...ipak to nije dobro. Ostaje unutra, duboko u meni, zakopano. Ma ne...ne ostaje. Ili ostaje.
Naravno, kreće „smak svita“. Eto ga ponovo, osmijeh na mom licu. U odjelu, i aktovki, sva zbigecana, eto me na sastancima. Svi mi se dive. Ne kužim čemu. Ali oni se dive. Mislim da sam čak bila i u Splitu tjedan dana, no ne sjećam se ni jedne slike tog razdoblja.
Nakon ljeta, drage moje blogice, ja imam totalnu blokadu. Živjela sam, par mjeseci, odlazila na Vuk Vrhovec...Šta li je ono tamo bilo – ah da – rezistencija, malo šećer, pa nije, pa je i tako dolaze ti veliki doktori do zaključka da mi se ne razgrađuje hrana. Pa kome bi se išta razgrađivalo nakon svega.
Ali eto, sjedim doma, dečko na terenu, dolazi i taj četvrtak za koji živim, vraća se sa terena. Kraj je godine. Snijeg u Zagrebu. Sjedimo u autu, pričamo bezvezarije, život nanovo kreće nekako, kad me pita: „Očeš biti moja žena?“.
On i ja, u godinu dana hodanja, prošli smo sito i rešeto.
On i ja, danas zaručeni, držimo se za ruke kao i onog dana kad me prvi puta poljubio u malom stanu na Radunici.
On i ja, prsten na mojoj ruci, nježna ruka na mom licu, snijeg u Zagrebu, hladnoća u autu, a mi još uvijek na Radunici.....
Kupili smo stan. 31.1. ulazimo u njega. Obilazimo trgovačke centre i najveći problem nam je kupiti skuplji ili jeftiniji madrac za krevet.
On i ja......
Planiramo svadbu. Mjesto radnje – Split. Crkva Sv. Ante kod Poljuda i restoran Stari mornar. On i ja....
Cijeli svijet je naš.
Zar se uopće nešto loše događalo?
Nisam vam pričala da sam odradila onaj Vuk Vrhovac. Dakle, žena me nije pilala jer sam samo izvadila krv i pobjegla na posao. Naručila me nanovo 12.8. a do tada imam vremena i skinuti još kila i srediti se. 
Kao što vidite, jučerašnji dan nije baš prošao dobro.
Iznenadio me dečko dolaskom u Zagreb i otišli smo na pizzu. Ja naravno nisam samo popila kavu kao što sam planirala.
I eto danas imam kilu gore.
Stavila sam update na trackeru, nema više minus 2,5
Ali, neću padati u depresiju, jer znam ako počnem sada cmizdriti da jedino mogu do frižidera.
Bitno je da sam ipak poečal skidati te proklete kile i da mi očito, uz veliku disciplinu, ide.
Tako da sam jutro započela svježim kupinam a i kavicom. 
Za ručak planiram neku juhicu i povrće.
Zahvaljujem vam što me komate i redovito pratite. To mi baš puno znači!
I da..predlažem nešto. Kako nikada nisam radila, a i nisam sudjelovala u "čelnđima", tko će otvoriti novi da se pridružim?
Ili neka netko stavi kako bi to trebalo ići, pa makar ja sama poludila i krenula
Danas sam malo listala po blogovima i sjetila se nekih curka koje su mi baš bile drage.
Što je snjima? Jel' netko zna?
Baš sam bila tužna kad sam se sjetila da nisu s nama- npr. Beautifull disorder,stranAlice , a sad i P.B. Changes
Eh, što da vam kažem. Što se djete tiče nemam zamjerki. Jela sam opet malo više nego ono na početku, ali sve u svemu dosta malo.
Nego ono što me muči je pad imuniteta. Ja sam doslovno premorena.
Posao me ubija. Osjecam sve sto sam prosle godine propustila kad se trebalo odmoriti.
Preznojavam se. Hladno i znojno mi je čelo. Peče me tjeme. Pad imuniteta. Treba mi sna!
Trebala bih izdržati još slijedeći tjedan na poslu, ali više ne mogu
Ajme što ću?
Mogla bih na bolovanje, ali zbog Vuk Vrhovca sam svako malo izvan ureda. Sad još pola kolega fali.
Šta ću :(
UPDATE: Danas sam sjebala dan s pizzom
Današnji dan nije prošao kao protekli.
Počela sam uobičajeno...jogurt, pecivo, popodne dvije nektarine, ali sam zato sada navečer ponjupala par feta sira sa podosta feta salame!
Ali opet je to manje u odnosu na ono što sam ranije jela.
Tako da sam zadovoljna.
Sutra ću nastaviti po starom režimu.
Nisam se dalje vagala, to ću obaviti kroz par dana.
Sutra mi je Vuk Vrhovac.
I da....neću ostati s doktoricom na razgovoru tako da mi neće imati prilike srati kako nisam skinula podosta kila, već imam samo laboratorij i vađenje krvi.
Na poslu su me obvezali da moram rano biti u uredu, pa sam joj javila da nemam vremena s njom spikat. Prihvatila me ipak uzeti da izvadim krv (što mi je najbitnije), pa da ćemo poslije ljeta razgovarati kad me pozove.
E super-to mi je odmah dalo krila, jer do poslije ljeta skinem ja kilice svoje u onoj mjeri koliko bi nju zadovoljilo
Tako da sam baš happy.
Dosta sam umorna. Previše radim. Ne mogu dočekati 1.8. i odlazak na more. Već se polako gubim i točno osjećam kako nemam snage.
Prošlo me ljeto ubilo. Zbog gubitka bebe nisam vidjela mora a kamoli se odmorila, već sam se odmah vratila na posao.
I to točno osjećam.
Premorena sam i jedva čekam taj GO. Još ću i biti s dragim. Grozno mi je kad ga ovako vidim samo za vikend na dan i pol. 
Idem ja sada polako, pa se javim sutra.
Ali prije toga škicnuti ću kaj ima kod vas
Kissam vas sve
Mogu se pohvaliti da sam skinula 2,5 kg.
Jako sam bila sretna kad sma to jučer ujutro vidjela na vagi!
Još 2,5 i stavljam smajlića u boxu!
I danas sam dan izdržala jako dobro iako sam pojela i dva jogurta i voće i nekolicinu dvopeka.
Držim se i super se osjećam.
Preksutra mi je prokleti Vuk Vrhovac. Šta bude bude. Tako je kako je. Reći ću joj da sam krenula, a ona nek se ljuti koliko želi! Bitno mi je da mi nalazi štimaju, jer proklete trigliceride više ne želim vidjeti u onolikoj mjeri
Pomalo sam umorna od posla. Ne mogu dočekati 1.8. pa da s dragim odem u Split. Jedva čekam da se kupam i da sumanuto plivam. Otići ćemo do Omiša i na onoj, meni osobno prekrasnoj plaži, se sunčati cijeli dan. Već sam pričala u jednom postu da Omiš doslovno obožavam. Možda je to zato jer smo tamo prohodali, ali ona plaža je čarobna
Ovaj Zagreb je koma po ljeti.
Rođena sam ovdje i iznad svega obožavam ovaj grad, pa 'ko šta god rekao sada, nema tog mjesta gdje bih živjela drugdje.
Dugo sam se dvoumila otići u Split ili ne. Imala sam čak teoriju o zdravom zraku i kupanju po 4 mjeseca, ali ja jednostavno to ne mogu.
Ne znam što bih rekla. Ali odluku sam donjela u samo mjesec dana. A mislila sam da ću se predomišljati i imati problema.
Iako sam upoznala hrpu super ljudi, nekako se ne mogu uklopiti u taj splitski đir
Ovdje - u Zagrebu - se osjećam super. Ljudi su odlični, lakše s njima komuniciram, imamo sličan tempo života etc.
Možda se to ipak sve dogodilo jer sam tu rođena-što sigurno ima velike veze, ali nisam inače tip koji se ne može prilagoditi. Dugo sam radi posla živjela u Varaždinu, i na kraju mi je bilo OK.
No i dalje priznajem da volim s dragim prošeti na Marjanu i uz more! Ne mogu dočekati!
No, sad smo tu di jesmo.
Dragi je na terenu. Ja se bavim sobom.
Htjela bih uspjeti skinuti te kile do 2 mjeseca kad mi je svadba!
Uglavnom curke, odoh ja vas čitati malo da vidim kako lijepo uspjevate.
Za nekoliko dana, opet vam pišem!
KISS
Samo kratko cure! 
Danas nisam jela malo kao prije jer cim decko dođe odmah smo u Intersparu.
Ali pila sam GI sok od Vindije, ujutro pojela jogurt i dvopek, a ručak tanjur tjestenine ne sa nikakvim mesom vec samo paradajz. Mislim da je to OK.
Držim se
KISS
UPDATE:
Fala curke na komovima!
Dečko mi je još uvijek tu pa samo kratko!
I danas sam izdržala-čak sam pojela samo ručak!
JEEEEEEEEEE
Malo dvopeka i salame.
Cijelo popodne bili smo dragi i ja u ZOO
Našetala sam se-noge me bole!
Sutra vam pišem duže i komam!
KISS
Drage leptirice,
neću se moći javiti preko vikenda , ali pišem vam odmah u ponedjeljak!
Naime ja sam baš happy, dobro prolazi i treći dan. Ujutro sam stala na vagu. Imam kao pola kile manje. To je vode ali nema veze, lijepo je za vidjeti!
Držite mi fige da vam u ponedjeljak javim kako uspješno provodim 6 dan dijete ::)
kiss
Ok sam. I danas sam uspjela! Ljudi to je već drugi dan!!!
Znam da je nekima - ah, neš ti dana - ali za mene je veliki korak!
Danas nisam baš puno jela, tj. za moje pojmove uopće. Popila sam par kava do 5 pododne (sa šećerom), ali ništa nisam stavila u usta. Imala sam očajno naporan dan i iskreno nisam stigla. Kad sam izašla sa posla, kupila sam dve nektarine i jednu bananu.
Sada se nacejavam Iso-sportom koji gotovo da i nema kalorija i super mi je.
Čestitati ću sama sebi!
Bitno da je krenulo!
Sad moram uvesti vježbanje. S prijateljem krećem u ponedjeljak. Naime sutra mi dolazi dečko Neću odvajati vrijeme na vježbanje jer ga vidim samo kroz vikend. No već sam mu najavila da ćemo u subotu otići u šetnjicu Maksimirom a možda i do Zoološkog vrta.
Ne znam zašto mi se stvorila želja za time, ali osim što ću hodati, uživati ću u pogledima i neću ni zamjetiti kako vrijeme leti.
Otvorila sam i svoju tekicu koju mi je mama poklonila. Na prvoj strani je posveta - Čovjek samo srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo!
Kako prekrasno.
Moja mama je divna osoba. Ona toliko brine o mojem zdravlju. Čitam ovdje kako neke mame tjeraju kćeri da jedu. Moja mene odgovara i stalno mi govori kad ću skinuti kile. OK, moram napomenuti da ja imam dijagnozu i masu koja je s vašim težinama neusporediva. Ali ona toliko brine.
Tako sam eto, razmišljajući o svojim uspjesima ova dva dana, dosta mislila i na tu osobu u mom životu koja svaki dan se nada da ću krenuti s kilažom dolje. Ona to toliko želi. Više od mene. Kako je to lijepo. Lijepo je kad postoji nesebična ljubav!
Iako mi ide na živce tisuću puta i iako me je toliko puta znala raspizditi da sam odustala od svega, smatram kako postoje ljudi kojima sam dužna to učiniti. Oni me toliko vole da ne žele da sam bolesna.
Znala mi je pričati - pa kćeri kad se nosi minica nego sada kada si mlada. Ima tu istine.
Ona želi da sam i sretna da sam si lijepa. Zna da ne uživam u ovome, a ja sam prkosila.
E pa draga moja mama...ne mogu ti sada priznati da si u pravu kada se borim što više mogu i jer si toliko uporna da bi me još više opsjedala činjenicom da moram i moram.
No jednom ću ti reći koliko te volim radi toga što ne prođe dan a da milijon puta ne pomisliš na mene. Nikada ti neću zaboraviti, iako sam te otkantavala milijon puta, što nisi izgubila nadu i vjere u mene.
Stoga....za sebe, za tebe, za moga najdražeg tatu i seku, a i dečka koji želi obitelj samnom - NEĆU ODUSTATI! Obečajem!!!
Nije još dan gotov ali ja sam ponosna na sebe.
Imam još za obaviti večernju šetnicu sa frendom. Odlučili smo danas šetati-za početak. A sutra krećemo s bajsevima!
Uz to moram popiti i nekaj vode, iako sam se nacejavala sa novim Vindijinim sokom, ak ste čule...onaj GI. Sok je mrak. Na bazi je prirodnih šečera iz voća i odličan je.
Ujutro sam pojela nektarine (dvije), a ručala sam kuhanu rižu sa graškom. Velika je to promijena za mene.
Sad upravo jedem nektarinu-to mi je večera!
Ajde krenula sam!
Hvala vam svima što me podržavate!
KISS
Drage moje eto me nakon nekog vremena.
Znate već tj. pretpostavljate da nisam krenula onako kako sam planirala.
Razmišljala sam malo i shvatila da meni treba nažalost netko tko će me prvih dana kontrolirati.
Poznam se i znam da kada odradim nekolicinu dana da mi neće pasti na pamet sjebati sav trud.
Bog mi je poslao znak i dragog mi prijatelja.
Kako je moj dečko na terenu, kod mene će narednih mjesec dana živjeti prijatelj koji me zamolio za pomoć. Naime, potreban mu je smještaj jer odlazi iz studentskog doma, a ima još nešto posla, pa da si uštedi.
To je jedna jako bitna osoba u om životu sa čvrstim stavom. Čak i on želi skinuti škembicu pa kreće na neku dijetu od petka. Ja sam mu objasnila što ja hoću i kako to zamišljam te ga zamolila da u večernjim satima kad krenem u potragu za slatkim i pizdarijama da se posvadi samnom.
I tako će i biti.
Svako večer voziti će samnom bicikl i šetati. JES, JES!
Kako mi je drago da sam dobila kompanjona i kolegu u svojoj borbi za ciljem.
Krenuti ću sa čišćenjem organizma. Juhice i juhice te voće. Kroz par dana ću odlučiti kako dalje.
Strah me jedino pregleda na Vuk Vrhovcu, jer ova će me ubiti kad me vidi.
Na početku sam mislila čak ne otići koliko me bilo strah, koliko će me popljuvati najvjerojatnije i koliko sam bila očajna jer mi je doktorica vjerovala i čak mi dala tablete za stimulans.
Ja sam to povjerenje izigrala.
Svjesna sam da mi može sada i oduzeti tablete koje mi istinski pomažu-vidjela sam to jer kad sam se pridržavala uz tablete skinula sam 6 kila. Ali ipak neću lagati. Moram priznati neuredan život, nemar i nebrigu za sebe i neorganiziranost. REĆI ĆU ISTINU!
No ne želim o tome misliti, moram misliti pozitivno i unaprijed kako ću riješiti problem.
Prijatelj je tu, volja je tu - sve imam!
Mislim da ću ovaj puta stvarno krenuti!
Kako bi me lakše razumjele otkriti ću vam od čega ja "bolujem".
Želim da me pažljivo poslušaju cure koje ISTINSKI imaju preveliku masu.
Tu ne ubrajam cure koje su manje mase pa žele skinuti kile do određenog cilja, već one cure koje su doslovno pretile ili imaju masu veće od one normalne preporučene od liječnika.
Ja sam se stvarno dovela do prevelike kilaže. I otišla sam na Vuk Vrhovec gdje sam dobila točnu dijagnozu koju definitivno ima svaka osoba koja je deblja, ali to ne zna. Kasnije to ili prijeđe u šečer ili ne.
Svi znate što je šećerna bolest. Jel tako?
E da....ja u toj fazi nisam. Ja imam takozvanu inzulinsku rezistenciju. To je dakle ono što ide prije šećerne bolesti a ima je svaka osoba koja ima previše kila.
To se da srediti upornim vježbanjem i redukcijskim dijetama.
Kao što znate ja nisam sposobna ni to raditi i to je ono što me muči.
No svejedno evo ono što bi ine osobe trebalo interesirati...možda nekome pomognem.
Sindrom inzulinske rezistencije - Ako je razina šećera u krvi dugotrajno visoka, i razina inzulina u krvi bit će dugotrajno visoka te će inzulin stalno pobuđivati receptore stanica za odlaganje glukoze. Inzulinska rezistencija tj. otpornost stanica na inzulin. Masne stanice najslabije djeluju na odbacivanje inzulinskih receptora, pa se kao vanjska manifestacija inzulinske rezistencije najčešće javlja povećanje tjelesne težine ili pretilost. Kao unutarnja manifestacija pojačano se stvaraju loše masnoće u krvi koje prelaze uobičajene vrijednosti (trigliceridi i "loši" kolesterol - LDL), a smanjuju se korisne masnoće ("dobri" kolesterol - HDL). Inzulinska rezistencija s povećanim sadržajem inzulina i masnoća u krvi te povećanom tjelesnom masom često se naziva sindrom inzulinske rezistencije, koji u određenome visokom postotku (ovisno o genetskoj predispoziciji čovjeka) može dovesti do razvoja šećerne bolesti (Diabetes mellitus tip 2).
To je to drage moje...
Malo sam googl-ala po netu pa sam našla upit od jedne cure koja ima problem kao i ja te joj je doktor online odgovorio slijedeće:
Za vas mršavljenje nije kozmetička mjera, već medicinska terapija u pravom smislu riječi. Smanjenje inzulinske rezistencije postići će te zdravom prehranom (dakle manje zasićenih masnoća, više povrća i voća, a obroke razdjelite u više manjih tijekom dana). Međutim, na prvom mjestu kod vas ne bi preporučio "dijetu", već svakodnevnu fizičku aktivnost, barem 30 min/dnevno! Fizičkom aktivnošću "troše" se kalorije, ali i potiče se utilizacija glukoze na periferiji, te se tako djeluje na inzulinsku rezistenciju. Bojim se da bez toga neće biti uspijeha. Stoga, trenirku na sebe i u prvu teretanu i/ili na jogging što prije!
Znači znam što mi je činiti! Krećem od ovog petka da sutra mogu kupiti sve namirnice koje mi trebaju!
Od sutra krećem i svaku srijedu se važem :)
Hvala P. B. changes na savjetima :* Pogledati ću dijetu!
Neće vam se svijdeti post, ali što ću. Moram reći istinu svojim leptiricama kaj ne
Prvenstveno zahvaljujem Gettici kaj mi je stavila arhivu da sve pročitam-svaka čast mala!
Ja vam nisam nikako i nikako da krenem na dijetu.
Uvijek je taj od sutra.
Imam savršen plan koji nikako da započenm.
A 21.7. moram na Vuk Vrhovec i ova bu me ubila kada vidi na kaj sličim.
Za one koji ne znaju imam neku dijagnozicu radi koje moram smršaviti. Čak mi je dala one pomoćne tablete
Ja i dalje stojim tj. zdebljala sam se.
Znam da vas sve bodrim a sebe ne mogu nikako. Što sam ja onda? VELIKA LAŽ
Ja jednostavno sam bez volje i nemam uopće karaktera.
Toliko sam do sada mogla postići. Čak mi je i išlo neko vrijeme
Onda sam skinula 6 kila - jupi jeje- i krenula opet gore sa kilama. Seljača, glupača, debilka..ma ne znam ni sama kako bih se sve nazvala.
Tko će mi pomoći da krene? Što je to što me može motivirati.
DA, imam 105 kila i očajna sam.
Jebeš sada izgled, ali jednostavno što ja radim od svoga tijela je koma.
Neodgovorno sama prema sebi (uz dijagnozu), neodgovorno prema svijetu, prema roditeljima koji se brinu.
Bas sam jadna!
Neću uno ovaj puta, samo da vas obavjestim kako sam krenula na dijetu.
Moja dijeta nema neki naziv, uskoro cu napisati sto sve jedem, ako vidim da mi krene.
Ne želim se razocarati.
U svakom slučaju, cijeli dan radim, pa sam malo umorna.
Idem vas sada pročitati, pa pišem kroz par dana.
Kiss
Razmišljala sam cijeli dan.
Došla sam do zaključka da bih mogla pokušati sa nekakvom dijeticom.
Bilo kojom, pa kud puklo da puklo.
Nisam sigurna koja je i ne mogu reći plan, ali od sutra ću se primiti posla.
Moram reći da nemam volju kao vas većina, ali prisiliti ću se.
Dosta mi je plakanja.
Ne mogu više ovako.
To je sve za sada o dijeti. A ostalo ću vam pričati svaki dan.
Onim čim sam se ja danas bavila je forum.hr.
Obožavam tu stranicu.
Najviše čačkam po kozmetici.
Koliko sam dobrih proizvoda kupila na preporuku forumašica....
OBOŽAVAM TU STRANICU.
Ono što gledam u zadnje vreijem je što da si narućim preko ebay-a.
Tražila sam sjenila za oči. Pogledajte ovu savršenu paletu. Kaj velite?
Odmah bih je kupila
A kaj cure sve rade od očiju...mmmmmmmmmm
A tek ovo...
PREDOBRO!!!
Isto tako gledala sam, osim ovoga, i pudere u kamenu
Shiseido Pureness Matifying Compact Oil-Free
Morati ću si dobro razmisliti!!!!
Ono što je meni uljepšalo dan je što je pristigla moja prva pošiljka tj. prva stvar koju sam kupila preko ebay-a iz Velike Britanije, a to je Rumenilo Bourjois. Tako sam vesela, tako mi lijepo stoji i blješči :)
Eto što ja radim.
Danas sam imala godišnji za iskoristiti.
Ja cijeli dan sjedim doma.
Nisam se čak udostojila dignuti dupe i otići na kavu. S bilo kime.
Ono...sjest...kavica sa mlijekom...zapaliti koju.
Bar bih prošetala.
Ja zato sjedim i izležavam se i žderem.
Baš sam tuzna.
Danas sam pojela sami šrot.
Nije u klasi sa hamburgerom, ali brate ima tu i pašteta i pekare pa ti na isto dođe.
Baš sam tužna.
Ja nikako da krenem na dijetu.
21.7. i Vuk Vrhovac je tu, ja stojim. Čak se ni ne borim.
Kako da se pokrenem? KAKO????? Kako nemam volje?
Imam toliko planova koji uključuju da prvo sredim svoju težinu.
Ja stojim-sve stoji.
Nisam bas lose volje. Ni ne mislim na dijetu. Cak nisam ni pojela nista skoro danas.
Prokišnjava nam krov. Dragog nema.
Isto je kao jučer.
Mozda malo bolje.
I dalje sama.
Ali navikavam se.
Razmisljam o sebi.
O onome sto zelim, a sto ne.
O tome kako to postići.
O svemu.
