Ok sam. I danas sam uspjela! Ljudi to je već drugi dan!!!
Znam da je nekima - ah, neš ti dana - ali za mene je veliki korak!
Danas nisam baš puno jela, tj. za moje pojmove uopće. Popila sam par kava do 5 pododne (sa šećerom), ali ništa nisam stavila u usta. Imala sam očajno naporan dan i iskreno nisam stigla. Kad sam izašla sa posla, kupila sam dve nektarine i jednu bananu.
Sada se nacejavam Iso-sportom koji gotovo da i nema kalorija i super mi je.
Čestitati ću sama sebi!
Bitno da je krenulo!
Sad moram uvesti vježbanje. S prijateljem krećem u ponedjeljak. Naime sutra mi dolazi dečko Neću odvajati vrijeme na vježbanje jer ga vidim samo kroz vikend. No već sam mu najavila da ćemo u subotu otići u šetnjicu Maksimirom a možda i do Zoološkog vrta.
Ne znam zašto mi se stvorila želja za time, ali osim što ću hodati, uživati ću u pogledima i neću ni zamjetiti kako vrijeme leti.
Otvorila sam i svoju tekicu koju mi je mama poklonila. Na prvoj strani je posveta - Čovjek samo srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo!
Kako prekrasno.
Moja mama je divna osoba. Ona toliko brine o mojem zdravlju. Čitam ovdje kako neke mame tjeraju kćeri da jedu. Moja mene odgovara i stalno mi govori kad ću skinuti kile. OK, moram napomenuti da ja imam dijagnozu i masu koja je s vašim težinama neusporediva. Ali ona toliko brine.
Tako sam eto, razmišljajući o svojim uspjesima ova dva dana, dosta mislila i na tu osobu u mom životu koja svaki dan se nada da ću krenuti s kilažom dolje. Ona to toliko želi. Više od mene. Kako je to lijepo. Lijepo je kad postoji nesebična ljubav!
Iako mi ide na živce tisuću puta i iako me je toliko puta znala raspizditi da sam odustala od svega, smatram kako postoje ljudi kojima sam dužna to učiniti. Oni me toliko vole da ne žele da sam bolesna.
Znala mi je pričati - pa kćeri kad se nosi minica nego sada kada si mlada. Ima tu istine.
Ona želi da sam i sretna da sam si lijepa. Zna da ne uživam u ovome, a ja sam prkosila.
E pa draga moja mama...ne mogu ti sada priznati da si u pravu kada se borim što više mogu i jer si toliko uporna da bi me još više opsjedala činjenicom da moram i moram.
No jednom ću ti reći koliko te volim radi toga što ne prođe dan a da milijon puta ne pomisliš na mene. Nikada ti neću zaboraviti, iako sam te otkantavala milijon puta, što nisi izgubila nadu i vjere u mene.
Stoga....za sebe, za tebe, za moga najdražeg tatu i seku, a i dečka koji želi obitelj samnom - NEĆU ODUSTATI! Obečajem!!!