novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

21

sub

09/19

Stjegoslovlje

asboinu.blog.hr

Starosjedilački narodi Saskatchewan - Fishing Lake First Nation

Fishing Lake First Nation službeni je naziv ovog starosjedilačkog naroda iz kanadske provincije Saskatchewan i dio su starosjedilačkog naroda Saulteaux. Pleme je potpisnik 'Ugovora 4' koji im jamči rezervat 89 Fishing Lake, a uvedeno je u službeni registar pod brojem 390.

Zastava ovog plemena bijele je boje, a u središtu polja zastave nalazi se crtež ribe štuke koja je okružena kružnicom. Ispod piše velikim crnim tiskanim slovima FISHING LAKE FIRST NATION #89.


" i drugi put "

moj-pinklec.blog.hr

T26


....." i drugi put "
Upravo tako, drugi put, ali bez onog i na početku.
Postoje razni putevi, putovanja, kretanja od točke A do točke B, pa su ti putevi nekad zajednički, utabani, isti, čisti, glatki, nekad trnoviti, neraskrčeni, paralelni, putevi u duru, u molu, yangu ili yinu, oni ucrtani u kartama i oni kojima još nitko nije prošao, ali koji postoje i čekaju nečije korake.

.....idem drugim putem
Nisam prosvjetljena i ne znam srednji put, ja sam put krajnosti, onaj kojim se ne putuje pravocrtno, ali je zato ispunjen ljubavlju i svjetlošću.
Taj put je odgovor na ono "molim i drugi put".
Taj put je samo moj put i na njemu sam sama, bez tebe, jer, ovo i nije o tebi, za tebe, već o putu i mom putovanju.

......" jeleni umiru sami "
To je tvoja pjesma i tvoj izbor, moje je samo "ne brini ".
Možda sam i luzer, ali ne dam nikome taj svoj put, drugi put, toliko različit od uglađenog puta finoće, lažne ljubavi i još lažnijeg prijateljstva.

....da..... " i drugi put ",
ali ne onim istim putem, popločenim najljepšim pričama, stihovima, glazbom, ali i putem koji ne vodi nikamo, kome su početak i kraj na istom mjestu , stopljenim točkama A i B u jednu te istu točku uronjenu u zelenu šalicu bez drške.
Ja sa koricom kruha u jednom džepu, sa ljubavlju u drugome, sa cvijetom u reveru i svjetlošću u kosi, sa pričama ostavljenima u sjećanju , idem neraskčenim putem koji postaje dur i najljepša harmonija.

.....to je moj "drugi put ", jedini pravi za jednog luzera.....

...... " i drugi put"

Uspjeh

demetra1.blog.hr

JUG BEZ TEBE

Jutro bez oblačka, a kažu kiša će za koji dan. Hoće li ili ne nebo će pokazati. Jutro doziva pjesnika da mu se osmjehne, da ga pozdravi, da ga opjeva.

Ne dirajte mi jutros sanje
Još po trepavicama trepere
Budnosti se opiru snažno
Jer lutanja noćna tako su moćna
Nude i daju, uzimaju i znaju
Da vratit ću se zagrljaju noći
TražećĽ tebe u prostranstvu neba
Gdje zvijezda neka skriveno te čuva
I časak čeka kad put nje krenuti treba
Ne dirajte mi jutros ovo malo sanja
Dok još te držim čvrsto uza sebe
I ne dam jutru da ukrade mi tebe.


21.09.2019. (druga godina –jug bez tebe)

P. S. uspjeh prijave, dopler 23.1.2020. ultrazvuk 25.2.2020. stvarno sve štima.

20

pet

09/19

Između nas

messangerpigeon.blog.hr



Stani:
Ja nisam moj fejsbuk status,
Niti predivan zalazak sunca
Kroz stotinu filtera.
Stani:
Ja nisam tisuću i jedna binarno odabrana nula,
Niti pazljivo plasiran oglas.
Stani:
Ja disem
Ja govorim,
Ja odgovaram
Ja pulsiram,
Stani:
I potrazi mi moja bila
Koja I ti imaš.
Stani
I diši
Kao da između nas nema nista
Osim zraka.

Kad Izraelci stisnu Tita ...

nepoznatizagreb.blog.hr

... narančama!



Na hrpi starih stvari, Martijanečka ulica, Naselje Prve hrvatske štedionice. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja



Kad Izraelci stisnu Tita ...

nepoznatizagreb.blog.hr

... narančama!



Na hrpi starih stvari, Martijanečka ulica, Naselje Prve hrvatske štedionice. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja



Suton

moj-pinklec.blog.hr


R29

Zagrli me večeras
umotaj nas u sve boje sutona
i pusti da se stopimo sa njime.

Zovi me večeras
imenom kojim me samo ti zoveš
i koje zna sve naše tajne.

Povedi me večeras
putevima samo nama znanim
i budimo sami, suton i mi.

JA KOJA NISAM

zivot-i-ja.blog.hr

Ja, koja nisam ogrnuta maskama, skupljenim na balovima proživljenih života, šutim... u sebi nosim urezani pečat spoznaje tajni drevnih, ništa mi ne treba, samo tišina iz duše, koja me pogleda u oči, bez puno riječi.

Dodir, tek kao dodir leptirovog krila latice cvijeta, ja sam nježna, ali i neopisivo snažna, čuvam u sebi ono što nitko neposvećen dotaknuti ne smije, a sve je omotano velom ljubavi neraskidive.

Neprijatelje poražavam svjesnošću snage drevne tajne u men, neka mi ne prilazi onaj tko želi smrviti ljubičasti biser Onoga koji jest u mome srcu, jer naizgled tanana koprena oko duše moje, neraskidiva je nit za ruke željne uništenja i prazna srca željna okusa pobjede u stjenkama svojim.

Samo me iskrenom ljubavlju možete natjerati da podignem pogled, a kad vidim vaše oči, znat ću istinu o vama, ja sam zrcalo vaše duše, ono što nije čisto, vratit će se kao udarac u zrcalo vašeg odraza i razbiti vaše namjere u tisuće djelića, do neprepoznatljivosti.

Ja sam samo ona koja jesam, od iskona ista i svoja... do kraja.

https://www.magicus.info/ostalo/ostalo/ja-koja-nisam

Dani prilagodbe

inasplayground.blog.hr

Ovaj mjesec imamo puno prilagodba u našoj obitelji.

Helena je krenula u vrtić. 2.9. joj je bio prvi dan. U početku je jedva čekala i brojala dana do polaska, a tek poslije ju je malo ulovila kriza. Prvih dana je bilo super dok nije ostajala cijeli dan, a onda joj je do 16 sati postalo malo dugo. Sad pokušava svaki dan progurati da radim do 3 ili do 2 ili kako se već sjeti. Stavili su je u grupu s predškolcima. Kao miješana je grupa, ali mislim da je otprilike 25 djece koja će nagodinu u školu i njih 5 manjih. Neobično mi je to. Nagodinu će dobiti novu grupu i tete. Nadam se da nećemo i tad imati prilagodbu. Sad smo već na drugom danu u kojem nismo imali suza ujutro.



Leon je postao pravi mali dječak. Ima godinu i mjesec dana. Krenuo je hodati. Pada posvuda i stalno ga lovimo. Sav si je ponosan na sebe. Vidi mu se po izrazu lica. Čak i kad padne na guzu, nabaci ponosni osmijeh, digne se i ide dalje. Puno je živahniji od Helene i više sklon istraživanju. Sve mora vidjeti, otvoriti, izvaditi, preokrenuti… Naravno, važno je i dalje da se sve isproba stavljanjem u usta. On je krenuo na čuvanje kod bake, tj. prva tri dana u tjednu ide jednoj baki na čuvanje, a druga dva ga čuva druga baka kod nas doma.



Ja sam, naravno, krenula na posao. Natrag. Ponovno. Kakogod. Nije mi se baš lako priviknuti na sve iako sad već nekako i jesam. Ponešto se izmijenilo, nešto su preuzeli drugi ljudi, a neke stvari se bome nisu ni pomakle previše u skoro godinu i pol koliko me nije bilo u firmi.



Nas troje bili smo dva mjeseca na moru ovo ljeto. Samo nam se mijenjala ekipa. Malo baka, pa baka i djed, tetke, tata, prabaka i pradjed. Helena i Leon obožavaju more. Nisam imala plan koliko ćemo biti iako su me svi ispitivali o tome znajući da sam ja osoba koja voli biti na moru. Rekla sam si da idemo, pa ćemo vidjeti kako bude. No oni su oboje i nakon dva mjeseca jednako oduševljeno ulazili u more kao i prvog dana. Ovo nam je vjerojatno bila jedinstvena prilika za biti toliko na moru jer vjerojatno neću više na porodiljni ako pitate mog muža (iako nikad se ne zna haha).

Tako sad slažemo neke nove rutine, borimo se s nedostatkom vremena i pripremamo za jesen skupljanjem kestena, lišća i ostalih jesenskih plodova. Ja slažem fotoknjige za Heleninu četvrtu godinu i za Leonovu prvu (krajnje je vrijeme da ih dovršim, pokušavam uloviti neki popust koji je do kraja mjeseca). Između ostalog pokušavam i ponovno udahnuti život blogu, pa mi slobodno pomozite oživjeti ga. sretan

Dani prilagodbe

inasplayground.blog.hr

Ovaj mjesec imamo puno prilagodba u našoj obitelji.

Helena je krenula u vrtić. 2.9. joj je bio prvi dan. U početku je jedva čekala i brojala dana do polaska, a tek poslije ju je malo ulovila kriza. Prvih dana je bilo super dok nije ostajala cijeli dan, a onda joj je do 16 sati postalo malo dugo. Sad pokušava svaki dan progurati da radim do 3 ili do 2 ili kako se već sjeti. Stavili su je u grupu s predškolcima. Kao miješana je grupa, ali mislim da je otprilike 25 djece koja će nagodinu u školu i njih 5 manjih. Neobično mi je to. Nagodinu će dobiti novu grupu i tete. Nadam se da nećemo i tad imati prilagodbu. Sad smo već na drugom danu u kojem nismo imali suza ujutro.



Leon je postao pravi mali dječak. Ima godinu i mjesec dana. Krenuo je hodati. Pada posvuda i stalno ga lovimo. Sav si je ponosan na sebe. Vidi mu se po izrazu lica. Čak i kad padne na guzu, nabaci ponosni osmijeh, digne se i ide dalje. Puno je živahniji od Helene i više sklon istraživanju. Sve mora vidjeti, otvoriti, izvaditi, preokrenuti… Naravno, važno je i dalje da se sve isproba stavljanjem u usta. On je krenuo na čuvanje kod bake, tj. prva tri dana u tjednu ide jednoj baki na čuvanje, a druga dva ga čuva druga baka kod nas doma.



Ja sam, naravno, krenula na posao. Natrag. Ponovno. Kakogod. Nije mi se baš lako priviknuti na sve iako sad već nekako i jesam. Ponešto se izmijenilo, nešto su preuzeli drugi ljudi, a neke stvari se bome nisu ni pomakle previše u skoro godinu i pol koliko me nije bilo u firmi.



Nas troje bili smo dva mjeseca na moru ovo ljeto. Samo nam se mijenjala ekipa. Malo baka, pa baka i djed, tetke, tata, prabaka i pradjed. Helena i Leon obožavaju more. Nisam imala plan koliko ćemo biti iako su me svi ispitivali o tome znajući da sam ja osoba koja voli biti na moru. Rekla sam si da idemo, pa ćemo vidjeti kako bude. No oni su oboje i nakon dva mjeseca jednako oduševljeno ulazili u more kao i prvog dana. Ovo nam je vjerojatno bila jedinstvena prilika za biti toliko na moru jer vjerojatno neću više na porodiljni ako pitate mog muža (iako nikad se ne zna haha).

Tako sad slažemo neke nove rutine, borimo se s nedostatkom vremena i pripremamo za jesen skupljanjem kestena, lišća i ostalih jesenskih plodova. Ja slažem fotoknjige za Heleninu četvrtu godinu i za Leonovu prvu (krajnje je vrijeme da ih dovršim, pokušavam uloviti neki popust koji je do kraja mjeseca). Između ostalog pokušavam i ponovno udahnuti život blogu, pa mi slobodno pomozite oživjeti ga. sretan

Dva kvadratna metra

narubupameti.blog.hr


Mrak sve ranije pada. Prošlo je deset.

Realna, Praktična i Posložena su otišle. Duhovite nije bilo, kreči stan. Ostale smo još samo Suosjećajna, Iskusna i ja. Lektiru koja nam je bila zadana preko ljeta (Ribari - Chigozie Obioma i Britt-Marie je bila ovdje - Fredrik Backman) smo obradile i odradile.

- Je li vam se žuri? Da još natočim? – pita Suosjećajna. Devedeset posto susreta smo kod nje u stanu, ona nema djecu, a njenog muža niti vidimo niti čujemo nakon što se zavuče u svoj brlog s kompjutorom.

Iskusna pogleda mene, jer sam vozač i o meni ovisi ta odluka.

- Toči. – kažem bez razmišljanja.

Nakon prve čaše Rosea sam na vodi, ali društvo je ugodno i ne ide mi se doma.

- Ana, što je s tobom i Filipom? – pita me Iskusna. – Danas dok smo veslali po Kupi primijetila sam da nešto ne štima, sori ak zabadam, ali imam šesto čulo za te stvari.

Iskusna je krsna kuma našem djetetu. Razvedena je.

- Imamo problema. – odgovaram. - Ozbiljnih problema. - dodajem.

Suosjećajna ostavlja praznu bocu vina u kuhinji nakon što je natočila sebi i Iskusnoj, i onda naćuljenih ušiju sjeda za stol.

- Što je bilo?

Ustajem se s čašom i odlazim si natočiti vodu.

- Jednog dana kad se skupa napijemo možda vam ispričam, ali ne večeras. – polu osmjeh mi titra na usnama, onaj umorni. Konkretne razloge zbog kojih se želim razvesti u ovom trenutku zna samo moja majka, a tako će vjerojatno i ostati.

Muž mi je obećao da neće počiniti samoubojstvo, ja sam mu rekla da ću ga zadaviti golim rukama ako ga počini, jer mojem djetetu treba otac. Još jako dugo mojem djetetu će trebati otac. I moj muž će tu odluku morati donositi iz dana u dan, baš kao što bivši ovisnik u svakom trenutku svojeg života donosi odluku da neće posegnuti za sredstvom svoje ovisnosti.

Privremeno cure poštuju moju izjavi i razgovor skreće u druge vode. Međutim, žensko je žensko, a znatiželja nesvjesno ruje. Stoga se razgovor uskoro nađe na temi bračnih odnosa.

- Primijetila sam u svim brakovima koje znam da zapravo žena vodi, ona odlučuje što treba što ne treba, nije važno na koji način imputira odluku mužu, i on gunđa ali na kraju napravi kako je žena rekla, a poneki i prizna da je tako bilo dobro, ili bolje. – kaže Iskusna.

- Da, npr. moj muž je pravi muškarac, i ja bi bez njega bila izgubljena, ali kad sve zbrojim, stoji ona da žena drži tri ćoška kuće… - nadovezuje se Suosjećajna.

S time se ne slažem pa iznosim svoje stajalište.

- Možda kad se živi u stanu, ali kad živiš u kući, ne bih rekla. On brine o hrpi toga o čemu ja nemam pojma, od popravljanja auta, registracije, struja, voda, kad krov curi, košnja trave, sto poslova koje ja ne radim. Kad kod mojoj mami nešto rikne, kvaka se potrga… prozori ne dihtaju… on popravlja, ne moj brat. Tako da to ispadne fifti fifti. Podjela poslova je ravnopravna. – slegnem ramenima.

Podjela poslova nam nikada nije bila problem, podjela poslova je uvijek štimala.

Iskusna započne prepričavati razgovor sa nekim kolegicama u kojem je jedna od njih izjavila kako je mislila da kad se netko voli u vezi da više nije potreban daljnji trud, da bi nakon toga sve trebalo ići lagano.

- Ali nema bez truda, veza da bi opstala …. moraš stalno raditi na njoj. Uvijek ima problema, ali treba ulagati u odnos. – završi, a Suosjećajna se složi s njom.

- Točno, ali ja sam se umorila od truđenja. Nakon petnaest godina truđenja meni je dosta. Voda mi je preko glave… ma do plafona. – žene znaju kako drugu ženu povući za jezik.

- Neka se sada on trudi… - kaže Suosjećajna.

- Ma briga me da li će se truditi, boli me briga što će raditi, želim samo svoja dva kvadratna metra mira i tišine. – i očistim ispred sebe dva kvadratna decimetra stola.

A onda se zaustavim, pogledam djevojke i kažem:

- Ja ću se sada ustati i otići do wc-a, a vi dotle nađite drugu temu.

U SUBOTU PREBACIVANJA

zgmazoretkinje.blog.hr


U subotu su prebacivanja za više sastave, na redovnim treninzima. Tko ne dođe na prebacivanja ne može biti prebačen u viši tim.

Za seniorke će prebacivanja biti idući tjedan.











OTKRIVAMO IZA KULISA! - KINESKA TURNEJA




U prošlom postu smo objavili hotel u Pekingu, a u ovom:

Hotel u Nanchangu

U Nanchangu ćemo biti 8 dana i odsjesti čemo u hotelu Wanda Realm Nanachang sa 5*****.

I ovaj hotel ima bazen, saunu, fitness, masaže, SPA, nekoliko barova i restorana, te kongresni prostor. Cijena smještaja u hotelu je 100 EUR, što znači da po ovom trošku organizatori na nas troše 3.600 EUR po danu, tj. skoro 40.000 EUR samo za smještaj za našu grupu.





Lobby i recepcija




Sobe






Bazen i relaksacija




Restorani i barovi










Saloni i kontresni prostori















Naučimo kineski

Hvala = Xiéxié (Šei-Šei - mekano "š" i kaže se nešto između "ie" i "ei" tj. između Šie-šie i šei-šei)

Do sada smo naučili:
Hrvatska = Keluodiya (k-lodi-jaa, prvo slovo je između h i k)





NASTUPI

- subota 21.9. u 9:00 Palmotićeva 30 (Promocija audicije od 10:00-11:00), o/o Šef
# plesni nastup S1A i drum linea: relacija Palmotićeva - Jurišićeva - Europski trg - Trg bana Jelačića - Tkalčićeva - Ilica - Cvjetni trg - Bogovićeva
- Gajeva - Trg bana Jelačića - Praška - Zrinjevac - Petrinjska

- utorak 24.9. u 16:00 Palmotićeva 30 (Dani Donjeg grada), o/o ???
# plesni nastup S1A

- četvrtak 26.9. u 19:00 Palmotićeva 30 (Audicije), o/o Šef



FOTKE sa Međunarodnog turnira u obaranju ruku

Fotografije Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja









































------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"

Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja!

Poetika Jakovljeve školjke...

dinajina-sjecanja.blog.hr






U noći punog mjeseca, na putevma mjena susrećem pjesnike lutalice…susrećem sanjare riječovitih obzorja, obsjenare tajanstvenih privida, iluzioniste vremena…U ehu bezglasja čujem priču vode, poeziju kiše, poetiku suza, poemu o biseru… Suze na laticama cvijeta, duša zaspala u materijalnom svijetu, biser iznjedren iz zagrljaja pjeska i pjene, bijel kao odora mladenke, ali ponekada crnom kao gorke suze isplakane tuge…lovim slova i slovkam tvoje ime u bezdanu sanja…dodirujem vlati trave, ubirem znakovlje ljepote i slažem ga u gnjezdo na skutima svemira…pjev nebeskih ptica se slijeva u neispisane stihove umrlih poeta i tka antologiju svilenkastih rima…miluje oblake i cijedi njihovu srž, pretače u ciborij postojanja…u noći mjesečeva raspuknuća otkrivan nove pute ka trgovima svanuća na kojima rapsod poetiku postojanja sanja…iza okna jutrenja, u tmini kobalta se zrcali pješčana kula…zdanje sagrađeno od praha vremena…na njinim zidovima ucrtan svijet bez granica, na njenom tornju cvijeta cvijet nevidljivih latica...u tišini prskozorja čujem antologijski šapat…titraj poeme o biseru…glas vanvremenske ljubavi…e





Poezija je misaono- osjetilni dijalog, kolajna poetičnih bisera, niska sedefastih riječi iznjedrenih iz dubine oceana snova. Poezija nježno pruža otpor svijetu, lomi barijere, briše granice. U trenucima kada je svaka druga vrsta otpora bezizgledna ona juriša na barikade okrutnosti i postaje revolucija svijesti. Poezija ne mora održati obećanje, dato u momentu slabosti ili straha, dato u obliku osude, vapaja tuge, izraza sreće, ali ona postoji i postaje svjedokom naših nutarnjih refleksija. Poezija je riznica dragulja i ljekovita kupka, melem za srce, eliksir za dušu. Sakrivena u svjesti poete, ona postaje njegova snaga, njegova volja, želja, čežnja i ostvarenje neostvarenog sna. Utapam se u pjesmama napisanim srcem, u poemama biserja iznjedrenog iz dubine duše, u titrajima tuge i sreće, u ljubavi na dlanovima eterične stvarnosti. Blješte ti kristali kao najljepše zvijezde na virtualnom nebu, postaju svilenkasta poveznica prijašnjih i sadašnjih života, okosnica kozmosa. Pričinja mi se da smo poetikom počeli ostavrivati drevnu utopiju, stvarati Civitas Solis u ovom čudesnom univerzumu, grad sunca u kojem je vrhovna svečenica ljubav iznjedrena iz zagrljaja pijeska i pjene iz poetike Jakovljeve školjke.

Dijana Jelčić


On šalje glas

moj-pinklec.blog.hr


v 056
( Flickr, Puzzaa )




noću kada strah , neželjen i nepozvan gost,
obavija svojom ljepljivom paučinom,
pritišće grudi, veže ruke i truje i ono malo zdravog razuma,
noću kada se , umjesto molitve, suze slijevaju niz grlo
i kada si nemoćan, a svjestan da želiš pokidati strah,
da njegove niti nisu snažnije od ljubavi koja je u tebi,
kada znaš , a ne možeš se pomaknuti
tada On šalje glas
i zraku svjetlosti što reže paučinu,
oslobađa grudi i puni pluća zrakom,
odvezuje ruke i sklapa ih u molitvu
tada, uz Njega, otvara se nebo i vidi se put ,
tama poprima boju sigurnosti i topline
vjera, nada i ljubav kolaju tvojim krvotokom
a strah postaje tek malen kamičak ispod stopala

19

čet

09/19

Niti je nemir, niti je strast

penetenziagite.blog.hr

Visoki bijeli oblaci dugo i uporno tutnje svodom odnoseći dane i mjesece ljeta u zaborav. Umorno tijelo polako posustaje i predaje se neumitnoj sjeni vremena što se nad nas pruža sve tamnija i izvjesnija, potpomognuta sve učestalijim i određenijim vijestima o uništavanju prirode koja je u našim povijestima toliko radosti dala, ili pak propadanju vrijednosti u društvu za koje smo nekoć držali kako su neupitne, uobičajene i neprolazne. Ma koliko zatiskivao uši i oči da ne vidi i ne čuje zla, čovjek bi u nekom stanju tuge i bespomoćnosti kroz zube procijedio sasvim izglednu prognozu o sve jačoj i trajnijoj starosti, nemoći, bolesti i smrti što slijede, no misli, uspomene i ljudi koji nas okružuju uporno i ponekad gotovo pa naporno, ne daju nam posustati. Budimo se u sve kasnija i mračnija jutra puni nade i spokoja da su naši poslovi već uglavnom posvršavani i da smo koliko-toliko pogurali i posijali što smo u život pustiti i prepustiti imali, pa je ono što nam preostaje neka radosna i ispunjena šutnja, ili tiho i usputno bivanje u nevelikoj primjetnosti i služenju tom jakom i visokom valu života što pored nas prolazi a mi mu želimo pomoći i podržati ga, makar svojim osmjehom, pokojom gestom i kakvom rječju za koju se nadamo da još postoji netko tko bi je želio čuti.

Pa dok tako drugi, mlađi, poletniji, na tom valu nadanja i silnih očekivanja lete i užurbano hode, baš kao što smo i mi letjeli i hodali onomad, kada se već tako moglo i htjelo i smjelo, mi možemo povremeno ponešto prevesti, pomoći, prenesti, možda čak i savjetovati ili nježno se usprotiviti kakvoj trenutnoj ludosti ili žudnji za koje strepimo da bi, ne daj Bože, mogle odvesti u krivom smjeru. Dok oni žive, uče, rade, kupuju, kuće se, planiraju, mi ćemo se u tim trenucima čekanja i osluškivanja, sve dok nas ne zovu i ne zatrebaju, povući prema onim mjestima koja još, čudna mu čuda, nismo nikako ili nismo dugo, predugo posjetili, da bismo na njima našli davno zaboravljene radosti i obećanja, ili pak nikad pronađene sitnice koje će nas obodriti i oslastiti nam sitnom ali značajnom ljepotom kakvu samotnu ili već gotovo prohladnu večer. Nosit će nas tako ovom lijepom i tihom jeseni poneka zraka već niskog i potamnjelog sunca, ili jedva bjeličasta magla u sumraku nad rijekom, ili kakav kratak ali vrijedan uspon, zapravo bijeg do neke stare gradine na brdu sa koje ćemo jasnije i mirnije moći sagledati taj romor ravnice. Kada se vratimo, spustimo, pojavimo, nećemo stoga više uopće biti snuždeni niti sjetni, jer ćemo znati da je vrijeme jedini istinski sudac stvari i da je tek naš protok i odlazak pravi jamac budućeg. A u tih nekoliko vrijednih časaka što nam preostaju, sjajnih i velikih poput onih, negdašnjih, rekli bi, je li - pravih, vrijedit će ono staro, nikad zaboravljeno pravilo koje se tiče kraja ovog čudesnog i neponovljivog puta, a govori o tome da uopće više nije važno koliko, nego kako.




Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum