novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

30

pet

10/20

Oprost

livialess.blog.hr

Oprost ću ti ponuditi
na velikom hrastovom stolu,
zaostavštini tvog mrtvog oca,
koji je za opuštanje
noćima miješao gemišt
sa rješavanjem zbirke iz matematike.
Imati ćeš i slavljeničku tortu
koju će izrezati tvoja žena Marija.
Pokucati ću na vrata
sa pletenom torbom u ruci.
Ti ćeš pitati ženu: Tko je to bio?
Pogrešna vrata.
Žena je pozvonila na pogrešna vrata.
Nekog traži. Ne zna ime.
To neznanje je jestivi zaborav.
Pokušaj ga liznuti.
Kao uvele ruže umotane
u posteljicu ježa.
Kao smrt, kao kad 100 godina osvijetli
jedan trenutak
bez predumišljaja,
planiran u svim reinkarnacijama
moje ljubavi.

Relax uz zalazak

star-rose-bloger.blog.hr

Priroda i friški zrak to me opušta,
zelena i razne vedre boje gušt je
koji ne popušta. Idem da napunim
baterije, najviše uz more plavo
zelena ponekad i tirkizna treba
li tu išta bolje.

Mir i tišina, koja ptica u daljini
da me posjeti jer gledam ju i
već je osmijeh tu.
Kaže li nešto pa nju
pozdravim i nastavim svoj put,
let njoj nije dug. Idem i ona me
prati, to je društvo koje se pamti.

Meditacija za dušu slijedi,
odmor uz pogled u daljinu ne može
nikada da izblijedi.

Jedan pogled za pamčenje...


toć

kakotikupus.blog.hr

evo. ka šta je kolegica anči prenila veleumna zapažanja renomirane dalmatinske karikaturistkinje, tisje, i ustanovila da nas dvoje, mislim, kolegica anči i ja nismo davno objavili naše gastronomske veleuradke koristim priliku pogodnog trenutka da to i učinim.
dakle. na slici jedan se nalazi meso usuvo sa paprikama.
slika jedan:


na slici dva prikazano je meso usuvo i paprikama te manistra kao dekoracija istog u pijatu.
slika dva:


anči, sa moš i jist

UKUPNO NA AUDICIJAMA OVE GODINE BILO 85 MAŽORETKINJA

zgmazoretkinje.blog.hr



Brojka je, nažalost 34% manje od prošlogodišnje audicije i 50% spram audicije od prije 5 godina. Covid-19 je napravio svoje. Obzirom na okolnosti, iskreno, brojka je još i super.

Na audicije je ukupno došlo:
29 djevojčica dječjeg sastava (3-7 godina)
36 djevojčica juniorskog sastava (8-13 godina)
20 djevojka seniorskog sastava (14 i više godina)

Na audiciju su osim djevojaka iz Zagreba došle i djevojke iz Velike Gorice, Zaprešića, Samobora, Oroslavja, Gline, Daruvara, Sesveta, Rijeka i Kloštar Ivanića.

Sama audicija je protekla "drugačije" radi epidemioloških mjera, pod maskama, sa distancom, ucrtanim zonama kretanja, te su u dvoranu za ispitivanja ulazile samo po 2 djevojke (a ne 4 kao prije).

Pa dobro nam došli novi članovi!






Zbog Jesenskih praznika otkazani su treninzi
Seniorskog 1A u ponedjeljak 2.11.
Drum line u ponedjeljak 2.11.
Seniorskog 2 u utorak 3.11.

Od srijede 4.11. treninzi su prema uobičajenom rasporedu





Postoji mogućnost promjene rasporeda nastupa, o ćemu ćemo Vas blagovremeno izvjestiti.

> utorak 3.11. u 10:30 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Zaklada nema predaje), o/o Šef

> četvrtak 5.11. 18:30 Klovičevi dvori (izložba starih radija), o/o Šef

> nedjelja 8.11. u 16:00 Dom Sportova (Međunarodni turnir u hrvanju), o/o Šef





TRI MAŽORETKINJE S1A SKINULE APARATIĆE

Tri mažoretkinje Seniorskog 1A su nakon mnogo godina nošenja aparataća iste skinule i sada su osvanule sa briljantnim osmjehom: Dajana Borovnjak*, Anmarija Marković i Klara Badrov. Very cute







UREDI

Uredski prostor Zagrebačkih mažoretkinje:
- 3 ureda ukupne površine 40 m2 (dva ureda od 16 m2 i jedan od 8 m2)
- WC, kuhinju i pretprostor sa arhivom površine 13 m2

U uredima imamo:
- 5 uredskih stolova sa kompjuterima, telefonima i ostalom opremom
- stol sa tri stolice za poslovne parnere u uredu predstojnice
- stol sa osam sjedećih mjesta, te mali stolić sa dvije fotelje u Šefovom uredu
- fižider Hella uvijek pun sponzoriranih proizvoda za poslovne partnere, vrhunsku liniju i zvučnike za montažu glazbe te preko 200 pokala i sve medalje sa prvenstava, kao i dvije vitrine za priznanjima u Šefovom uredu
- vitrinu sa priznanjima i zahvalnice u prijemnom uredu

Uz to u uredskom kompleksu imamo
- veliku garažu
- pet skladišta
- ukupno 111 m2 skladišno-garažnog prostora
- sjenicu sa četiri fotelje i stolićem, te velikim stolom i osam stolica



Uz ovaj kompleks koristimo još i ured u Palmotićevoj 30 (16 m2), te izdvojeno skladište od 20 m2 na Trnju





KONDICIONIR TRENER

Kondicionir trener Zagrebačkih mažoretkinja je Dubravko Kekelj, tata dvije mažoretkinje Juniorskog 1A sastava. Tata Kekelj u prosjeku dolazi na svaki drugi trening i njegov kondicionir trening traje oko sat vremena. Osim zagrijavanja i rastezanja, radi i specijalizirane kondicione i kardio vježbe.

Tata Kekelj je kondicioni trener u Uredu Predsjednika Republike, te je dočasnik u Počasno-zaštitnoj bojni Hrvatske vojske. Radi redovne kondicione treninge za predsjednika i ostale dužnosnike Ureda, te za Ministra obrane, kao i za pripadnike Počasno-zaštitne bojne.







(više fotki pogledajte u foto rubrici)

Kondicione treninge ostalih timova rade treneri timova, upravo na temelju programa treninge tate Kekelja.





BOGOSLOVNO SMJEMENIŠTE
Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište ustanova je za odgoj i formaciju svećeničkih kandidata Zagrebačke, Varaždinske i Požeške biskupije. Sjemenište radi od 1179, no u sadašnju zgradu je smješteno nakon potresa 1880. Zgrada je smještena sjeverno od Katedrale.

Naime, nakon velikog potresa u Zagrebu biskup Josip Hihaloviće je povjerio najpoznatijem zagrebačkom arhitektu Hermanu Bolleu izgradnju zgrade Sjemeništa. Unutar Sjemeništa tada je bila i bolnica, dvorane, nove kapelice, pekarnica… 1914. Sjemenište je bilo pretvoreno u vojarnu, a bogoslovi su premješteni na Kaptol 9. Zgrada je obnovljena 1. listopada 2007. i sada ima kapacitet 125 soba za bogoslove. Do nedavno je u zgradi bio i Teološki fakultet koji se odselio u Vlašku ulicu.






ZAGREBAČKI VELESAJAM

Zagrebački zbor je osnovan 1909. godine. 1956. preseljen na sadašnji prostor.

Godišnje:
380.000 posjetitelja
18 sajmova
68.200 m2 korišteno izložbenog prostora
1.136 izlagača (od čega 136 inozemnih)
132.000 m2 ukupnog zatvorenog i 6000 m2 otvorenog prostora





NAPRAVITI SE
Napraviti se (pod sebe) = nužditi u gače
Scat = mokriti
Kakati, kenjati, srati = obaviti veliku nuždu, pričati gluposti
Zdriskati = imati proljev
Zasrati = unerediti, zamazati
Šekret, WC = toalet

„Isusek, napravil sam se pod sebe“ = O bože pobjeglo mi je u gače
„Fejst sam se zdriskal“ = Imam jaki proljev
„Zasral sam si majcu“ = Zamazao sam si majcu
„Komarci su mi zasrali šajbu“ = Komarci su mi umazali vjetrobransko staklo
„Idem scat na šekret“ = Idem mokriti na toalet





SLJEMENSKA ŽIČARA

Žičara „Sljeme“ vozila je od tunela na Gračanima do ispod sljemenskog tornja od 27.7. 1963. do 5.6.2007. Bila je duga 4017 metara, prolazila je visinsku razliku od 670 metara i završavala točno na 1000 metara nad moram. Imala je 13 stupova visine 7 do 40 metara, a najveći raspon stupova je bio 606 metara, dok je najveća visina od zemlje bila 65 metara. Žičara je imala 90 kabina za 4 osobe. Brzina joj je bila 10,8 km/h, a vožnja je trajala 23 minute. Vožnja je bila neudobna u klaustrofobičnim i spartanskim kabinicama, no ipak je bila doživljaj.

Nova žičara je pri kraju izgradnje (otvorit će se do skijaške sezone), imat će 84 gondole od kojih će svaka primati 10 putnika. Žičara je i nešto dulja jer će prometovati do tramvajskog okretišta, no biti će i brža jer će vožnja trajati tek 16 minuta.





KONDICIONI TRENING TATE KEKELJA




































Sučeljavanje...

dinajina-sjecanja.blog.hr








Iza spuštenih trepavica blješti povijest nutarnjeg svemira… evolucija i kozmogonija svijesti… vidim sebe u odorama izrastanja… u vremenu izranjanja iz kukuljice začeća… naslućujem napuknuće opne i omatanje svilenog vela stvarnosti…

Osjećam umiranje tmine, događa se svanuće… Mjesečina i Sunce na graničju noći i dana… titraju čestice i valovi… ulazim u labirint zrcala… vidim sva moja lica… simbiote mojih duševnih stanja… svjedoke mojih previranja… otkrivam sva moja dušogrizja… sve sebićnosti… sve grijehe… sva kajanja i sve oproste… u kaleidoskopu sjećanja koloplet boja… svaka nosi u sebi tajnu nastajanja… obilježja prelamanja misli u osjećanja… u odigranim scenama životne premijere sam bila djete veselja i sreće… uvrijeđeno djevojče… ukročena goropadnica… mlada žena s koprenom tuge u očima… i sretna mladenka na oltaru života…

Prisjećam se davnih jutara poezije u lapidariju i naših poetičnih sučeljavanja u polutami katakombi. Vidim nas u zjeni sna. Prohujala su desetljeća naših razgovora. .
Svakodnevno otvaraš novu stranicu u brevijaru života, dodiruješ plamište svjesti i pretvaraš ga u buktinju trenutka.





Znam, govorimo jezikom cvijeća, dijalozima stvaramo nenapisanu antologiju našeg vremena. Drugi nas često ne razumiju. U našem vokabularu su riječi dolepršale latice iz ružičnjaka sanja. Nad nama lebdi ukazanje s kamenjara tvog djetinjstva, brani nas od demona, ne dozvoljava dušama nepotrebne titraje tugaljivih tonova davno pročitanih pjesama o nesretnim ljubavima.

Samo ponekad odlutam koridorima prohujalog vremena i čujem sebe kako molim oproštaj zbog razbijenog vjerovanja.

Ti se smiješiš tom nostalgičnom izranjanju prošlosti i pitaš me, znam li odakle dolazi ljepota.
Ljepota dolazi s nutarnjeg neba i nečujnim koracima ulazi u krug satkan od šaputave svjetlosti duše.
Zašto si pjesmom molila oprost? Izgovaraš čvrstinu pitanja očekujući čvrstinu odgovora.
Zato jer tada nisam znala da se vrata srca otvaraju samo iznutra, odgovaram iskrenošću djeteta u meni.

Nisi znala ono bezimno što je u tebi raslo krstiti imenom.

Bio si bezimen, nestvarno stvaran u snovima, bio si poeta moje snovitosti, u zbilji potapan u zaborav,
izranjao na obali sunoćja, oči su sjale među zvjezdama, nestvarno stvaran jahač mjesečeva glasa,
bio si bog vjetra, Eol u krilima Hermesa, donosioc nečujnih poruka sa dalekih obala oceana sna.
Spuštao se na hrid, darovao mi suze umirućih školjki, ponekad jecao u pjesku vremena,
urlao u krošnji spoznaje.
Bio si rapsod na stazama noćnih lutanja,
nestvarno stvarno htijenje uzaludnih nadanja, utjelovljenje voljenja.

Jednom će iz mog groba izrasti bebrojne crvene ruže
i gorijet će rumenim plamenom.
Ne čudi se tome, o najljepša,
sjeti se koiliki je silan žar ljubavi tebi posvćene
gorio u nekoćživom čovjeku,
kad mrtav tolio plamti.

Ljubav je ključarica riznice osjećanja… Vestalka nad ognjištem…
lađarica galije kojom uplovljavamo u uvalu sna i čuvarica hrama u kojem svetkujemo život…


Dijana Jelčić ... djelić još neukorićene zbirka priča "Umijeće vremena" 1987- 2007.


Felix Romuliana

stella.blog.hr


U blizini Zaječara se nalaze ostaci rimske carske palače iz IV stoljeća
prije nove ere, Felix Romuliana (Gamzigrad), koja je priznata kao
svjetska kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a.

U 4.stoljeću se ovuda izlazilo, a sada je ovo glavni ulaz.


Uvijek me oduševe dobro očuvani detalji kapije
i umijeće građenja za stoljeća.

Nalazite se ovdje

Ulaz je bio na suprotnoj strani, ispod svetog brda Magura.
Vidite li dva tumulusa na vrhu brda? Tu su sahranjeni
posljednji rimski bogovi, Galerije i njegova majka Romula.
Dijelovi palače pored sadašnjeg ulaza lijevo.

Tu je i visitorski centar

I stara kruška koja mnogo pamti

Idemo do centralnog dela palače. Još je prelijepa

Dvorište palače

Ima tu jedan pravokutnik gdje ni zimi nema snijega, mjesto
pozitivne energije na koje ljudi dolaze da odstoje...

Ovdje su boravili rimski carevi


Najveći podni mozaik je prekiven pijeskom radi zaštite. Ovaj
je dobio drugačiju zaštitu.

I podne cigle su očuvane

Palata je prelijepa, pa ćemo šetnju podijeliti na dva dijela
i nastaviti sutra.
(nastavit će se)

29

čet

10/20

Bennu, za sada gotovo

astrosailor22.blog.hr

Nastavak vijesti sa sonde Osiris REx iz blizine asteroida Bennu, 330 miliona km od nas: znanstvenici su spremili uzeti uzorak u kapsulu za povratak.

Taj dio procesa nije bio automatski, nego je za svaki korak komplicirane procedure slana komanda i čekalo se 18 i pol minuta da signal dođe do sonde i potvrda natrag. Svi koraci osiguranja uzorka su uspješno provedeni, i sonda je spremna za povratak.

Time je ova faza misije završena-slijedi povratak na Zemlju. Koji će početi tek u ožujku iduće godine, kad će položaj sonde u odnosu na Zemlju biti povoljan za potrebne manevre.

Sonda bi trebala sletjeti na Zemlju 24.09.2023. Sretan put!

poput princeze dočekana

mela.blog.hr


upoznali smo se za Dan jabuka

jedan je muškarac radio cijeli dan da bi me obradovao


















napravio je sve da se osjećam predivno, ovu večeru ne mogu zaboraviti


O ljubavi i ljepoti

rossovka.blog.hr

Kraj listopada i početak studenog donio je kroz godine puno tuge i gubitka u moj život.

U tom sam razdoblju izgubila tatinog mlađeg brata, šutljivog i povučenog čovjeka koji se borio sa svojim demonima najbolje što je znao i umio. Otišao je sa samo četrdeset i šest godina; kako godine prolaze, sve sam sigurnija da je odabrao otići, ne živjeti više, jer je u bolnici potpisao da izlazi na vlastitu odgovornost i nije živ dočekao idući dan. Potonuo je u vječnost jer više nije imao ni snage, ni volje za borbu, pretpostavljam.
U tom sam razdoblju izgubila oca. Baš poput svog brata, ni on više nije imao ni snage ni volje za život. Godine teške bolesti uzele su danak; gasio se poput svijeće i otišao u beskraj sa pedeset i tri godine. Bila, sam okamenjena, bolno svjesna da je zapravo konačno smiren i užasnuta spoznajom da moj sin neće pamtiti svog djeda osim na slikama. Dio mene je zauvijek otišao s njim u onu studenu smrznutu zemlju; toliko je godina prošlo, a ja još uvijek idem k njemu sa bolom jednakim kao prvog dana. On je moja rana koja nikad neće zacijeliti, jer me volio bezuvjetno i neusporedivo sa svim drugim osobama do kojih mi je stalo.
U tom sam razdoblju izgubila i moju strinku, prvu suprugu tatinog starijeg brata, jednu od mojih najdražih žena. Onu koja me tako jako znala stisnuti k sebi i cmoknuti me da lice bridi još dugo poslije poljupca. Nikada od nje nisam čula - ne mogu, neću. nemam vremena. Uvijek je bila tu, kad god je trebalo, i u najtežim trenucima sam znala da se mogu osloniti na nju. Imala je tako težak, trnovit život i sama se izborila za sebe i za svoju djecu. Imala je snage za deset drugih ljudi i divan, topao osmijeh kojim je grlila snažno, jednako kao i rukama.
U tom sam razdoblju izgubila i moju tetu, tatinu sestru, koja je ostala posljednja živa Rossovka, mislim pritom na tattine sestre. Silno sam je voljela, i ona mene. Tako se obradovala svaki put kad bih došla k njoj. Zauvijek ću pamtiti njen crveni ruž, koji je stavljala na usne čim progleda, uz riječi - milo, pa odmah sam si zgodnija, tak bi i ti trebala.
U tom sam razdoblju izgubila i Tašu, hrabru ženu kojoj je zapravo jedina želja bila da izdrži dok njen jedinac još samo malo ne odraste. Bila sam uvjerena da joj bolest ne može ništa, da će njena vedrina i njen biserni smijeh uništiti strašnu bolest, i bila sam u krivu. Došao je trenutak kada tijelo više naprosto nije moglo dalje, izmučeno užasnom patnjom. I sigurna sam da svojim osmijehom rasvjetljava nebo svima onima koji su ostali iza nje, željni njenog glasa, zagrljaja i bisernog smijeha.

Danas sam, idući iz kvartovskog dućana, konačno ušla u dvorište moje susjede i ubrala jednu od najljepših ruža koje sam ikada vidjela. Stara je to sorta, takve više ne možete kupiti. I to je dvorište već dugo pusto, djeca su otišla za svojim životima a ruža je ostala sama poput duha. Odlučila sam je probati zametnuti u svojoj rezidenciji, jer me silno raduje njena ljepota i raskoš njenih latica, koje uvijek nekako ostanu poput pupoljka.

Ljubav i ljepotu valja pokušati sačuvati i zauvijek utisnuti u život i sjećanja.



... ;)

primladenu.blog.hr

Istina je cjelinom data, a ljubav je put k Njoj. Istinom smo dati; Ona nas čini. Naše svijesti proizlaze iz procesa u tijelu, ali i to je u širini cjelovitosti. Misaoni procesi stvaraju sliku koja ne može biti cjelovita, osin kao slika. Te parcijalne slike Istine, odstupanjem od istinite Istine, stvaraju procese koji obilježavaju naše živote…. Ljubav je put.

Putujući Mlden s ljubavlju ... wave

Miliuni ruža...

dinajina-sjecanja.blog.hr





Promatram kolaž darovanih mi buketa ruža... bude se sjećanja... .
Davno zaboravljene slike oživješe. Mnogi trenutci iz prošlosti su zauvjek ocrtani znakovima i svjedoće snagu našeg proteklog vremena. Sjedinjuju se stari i naizgled novi osjećaji. Tu u dubini sebe ritmom odkucaja srca, načelom vremena koje nazvah olujom ruža, spoznajem... sve se ponavlja, pa iako se naizgled mijenja, to što vidim i osjećam u ovom trenutku je fotoosvrt odživljenog života.
Titraju slike prohujalog vremena... stoljeća se redaju, godišnja doba oblaće i skidaju odore drveća, jedino ruže mirišu uvijek istim pupoljcima.





Na oštrici trenutka smo osjećali tuđinu, nemogućnost bijega iz sukoba dva jezika i oluje ruža. Misli se zaustaviše u jednom snu, jedinom snu. Sutra će biti bolje vjerovali smo i sunce kao da je sišlo s neba. Prostor je postao zlatan, a ono danas zatvoreno u iluzije je umiralo crvenilom budućih dana. Život nam je ponudio pomirenje, vratio porušeni most povjerenja. Osluškivali smo muziku oblaka koji su dolazili s juga. Trag sreće, jedini put kojim smo mogli krenuti da nas ne proguta samoća. Izabrali smo daljinu koja nestaje na zapadnom nebu jer bilo bi teško živjeti bez utjehe, povjeravati tugu samo mjesečevim mjenama, čekati seobu ptica kao jedini znak susreta i rastanaka.

Otvorili smo vrata beskraja i osjetili miris tek procvalih ruža. Te noći se na mojim dlanovima rađala neka nova istina, ista ona koja je bila čuvarica njegova sna. Ljubav zatvorena u tek nekoliko kvadrata u srcu Europe proklija zelenilom proljetne šume i u sjeni tek probuđenih jablanova, opijena mirisom proljeća ljubav postade istina, kao znak indijskih žena, pečat sreće, tih i neizbrisiv za sve buduće kiše.

Zaustavljeni u snu zavoljeli smo dolazak lastavica, miris ruža i šum metalne rijeke na dugačkoj cesti između juga i sjevera i ljepotu vječnog sjedinjenja. Više nije bilo nikakvog ograničenja između stvarnosti i pomisli o njoj. Mašinerija mašte je život pretvarala u perivoj ruža, u arboretum sna. Čulnost je dobijala oblike istinskih sposobnosti, onih koje su joj bile oduzete nestvarnošću trenutka. Dlanovi su postajali dalekosežni, slični očima čiji se vidokrug širio u nedosežnost radoznalosti. Sve je postajalo drugačije i ljepše, događalo se prvi put i događa se još uvijek.

U perivoju života cvjeta miliun ruža zaostalih iz davne oluje srca.

Dijana Jelčić ...


Može li stati...

samojaa.blog.hr

...ovo kotrljanje prema dnu ????
Može li već jednom ta linija dobroga potrajati malo duže od par dana. Da nam da da se malo odmorimo i odahnemo. Satrlo nas sa svih strana non-stop kotrljanje prema dole.

Preselili smo se , pomalo uređujemo. Postala sam " mačeha". Jako ružna riječ . S razgovorom i dogovorom trudimo se toj riječi dati novi smisao. Snalazimo se , privikavamo. Stvaramo neke nove , bolje navike. I krenulo nam dobro.

Moje muško je svu svoju snagu , znanje i volju usmjerio prema meni. Trudio se da budem sretna , da mi ugodi. Zahvaljivao na svemu što činim. Milijon puta dnevno govorio koliko me voli. I moje bube su napokon nestale. Sve je poprimalo sunčev sjaj. Ali.....
Prokleti , jebeni Ali !!!!
Nije mu dobro. Dan,dva, dva tjedna. Hitna. Mora ostati.
Ljudi su divni na Rebru. Doktorica opsežno sve govori , ljubazna. On se dobro osjeća. Upao je u ruke najboljem neurologu ( svi to govore). Božja ruka je nad njim i malo sam mirnija.

Zahvaljujem Bogu što nije bilo gore , što je sve bez posljedica , što smo složni i čuvamo se ALI....mi bi željeli živjeti u miru , bez stresa i bolesti i bolnica.

Bog ti daje križ onoliko velik i težak koliko možeš izdržati.
Pa ja sad javno kažem da smo malo umorni i da nemremo više i da bi bilo čist ok da nas pusti da se odmorimo i uživamo u proširenom izanju naše obitelji.
Ni previše , kaj ne !?

365 Dana

nissnisa.blog.hr

82_Novo Normalno_365
520

83_(U)Oblacima_365
520

84_Sezona Kiša_365
520

85_Za Put Spremni_365
520

86_Fragmenti_365
520

87_Znakovi (po putu)_365
520

88_Gradske refleksije_365
520

Sladoled po mjeri

stella.blog.hr


Nastavljamo šetnju Zaječarom. Vrijeme je za šetnju
Popovom plažom, pored rijeke Veliki Timok. Pecaroši
će možda uloviti nedjeljni ručak.

Prošetajmo Popovom plažom, zaječarskim mjestom za odmor





Posjet muzeju je obavezan.

(Baby) blues

athropa.blog.hr

Zadnja tri tjedna su me nekako ispunila i iscrpila istovremeno. Ne bih mijenjala nista, nikako ne... I opet bih sve ponovno. Samo sam mrvicak umorna.

Uhvatim se tako da osciliram na sve strane u spektru emocija. Ima trenutaka kad sam istinski sretna. Ima trenutaka kad zagazim u duboki mrak.

Placem od srece, placem od tuge. Znam da je situacija dobra sve dok mogu plakati. Znam da je opasno tek kad suze stanu. Oduvijek mi je to bilo ta kriticna tocka.

Osjecam se iscrpljeno do dna svoje duse. A onda se moje dijete nasmijesi. Ili onda me moj voljeni zagrli. Podsjete me da sad imam itekakvog razloga da zivim. Da se borim.

I necu se predati. Za nasu malu obitelj.
Za ljubav koju osjecam sad, bezgranicnu.
No, prvi put u zivotu necu susprezati emocije.
Necu zakopavati sve duboko u sebi.
Otkrit cu na svjetlost...
Pa makar pjesma koja ce ispasti bude blues...

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum