novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

05

pet

02/21

Hit poduzetnici

marivall01.blog.hr




Mislila sam ne pisati o prosvjedu poduzetnika, ali mi „vrag ne da mira“. Skupilo se svijeta. Sami organizatori kažu da je bilo dosta studenata, ugostitelja, oporbenih saborskih zastupnika ( gotovo svi bez maske). Penzionera sudeći po snimkama vrlo malo. Ono što mene veseli je da mi ti prosvjednici i ne izgledaju baš nešto pretjerano depresivni. Poštivanja epidemioloških mjera očito nije bilo baš previše, pa se nadam da među njima nije bio i koji sa britanskim sojem korone, koji će našim poduzetnicima još više odgoditi otvaranje objekata. Ili teretana.

Jedan od „hit prosvjednika“ bio je nedavno uhićeni vlasnik teretane Quantum premium gym. Pa su ga novinari slikavali ispred te teretane kad ju je otvorio unatoč zabrani, pa su ga slikavali na prosvjedu i tražili izjave. Meni je zanimljivo da kod njegove teretane za 2019. na javno dostupnim podacima stoji:
Poduzetnik je za 2019. godinu podnio izjavu o neaktivnosti
2019. – e kad je mogao raditi nije radio, ali on bi radio baš sada kad mu je to onemogućio stožer.

Jedna od većih gluposti koju sam čula je izjava poduzetnika Marina Medaka:

Marin Medak žestoko je napao Andreja Plenkovića i Zdravka Marića, zbog toga što predbacuju ugostiteljima da im je već isplaćeno devet milijardi kuna pomoći. Kazao je da su ugostitelji zadnjih 10 godina u proračun uplatili 1,4 bilijun kuna, i da imaju legitimno pravo na puno veću potporu.

U 10 godina od 2011 – 2020. prihodi proračuna su iznosili 1.114.230.857.963,80 kuna. ( 1 bilijun 114 milijardi bla, bla, bla ) Za 2020. uzela sam 6 mjeseci za koje postoje podaci o izvršenju ( stvarni prihodi proračuna ). Za tih 6 mjeseci prihodi su iznosili 60.076.852.628,96 kn, dok su istovremeno rashodi iznosili 74.868.422.071,93 kn.

Pa je hit poduzetnik Marin Medak, vlasnik firme Rougemarin ( što ne isključuje mogućnost da ima još 5,6 firmi ? ). Firma Rougemarin ima tako u 2019. ukupne prihode 6.775.443,00 ( 2018 – 249.941,00 ), ukupne rashode 6.746.917,00 ( 2018 – 239.580,00 ) , pa je dobit za 2019 prije oporezivanja 28.516,00 ( 2018- 10.361,00 ), porez na dobit 5.724,00 ( 2018 – 0,00 ). Dobit za 2019. godinu 22.792,00. Tu mu još možemo dodati 67.893,00 kn amortizacije koja nije stvarni rashod, ali pomaže da platite manje poreza na dobit.

Još jedan hit poduzetnik Berislav Marszalek iz Glasa poduzetnika, koordinator evenata, osnivač i direktor tvrtke Entrio tehnologije, rekao je:
“Poduzetnici su na rubu propasti. Bliži se trenutak kad će tisuće tvrtki propasti. Nismo dobili kunu obeštećenja u industriji eventa, pod hitno nam trebaju mjere. Takvi događaji se organiziraju dugo. Moramo znati što možemo očekivati na proljeće ili ljeto. Neka kažu da nema evenata sa 20.000 ljudi, nema veze, samo da znamo.”

E pa nema evenata ni sa 10 ljudi. Valjda je to jasno ako je zabranjeno okupljanje zbog korone. Kad se zatvori brodogradilište u Istri, radnici idu u Monfalcone, ili u građevinu ili drugdje gdje ima posla. Da vas ne gnjavim podacima - poslovni subjekt je tokom posljednje dvije godine poslovao s dobiti. ENTRIO TEHNOLOGIJE d.o.o. je u 2019. ostvario neto rezultat poslovanja u iznosu od 11.493,00 kn dok je ostvarena neto marža iznosila 0,39%. Poslovni subjekt ENTRIO TEHNOLOGIJE d.o.o. u 2019. povećavao je broj zaposlenih, a imao je 5 zaposlenika.

Pa jedna ugostiteljica koja kaže:

“Želimo disati, živjeti, želimo pravo na rad. Danas sam saznala da je jedan kolega bez kruha 15 dana. Neka oni budu na 4.000 kuna i kažu kako s tim preživjeti. Žalosno je da živimo s roditeljima.”

Žalosno je da i mnogi roditelji moraju cijeli mjesec raditi da bi dobili te 4000,00 kuna. Da ne govorimo o umirovljenicima koji preživljavaju i sa dvostruko manjim iznosima.

Sva sreća pa je Bujasa zgrabila korona. Tko zna koliko bi taj gluposti izvalio. Valjda njemu sa osiguranjem i nije tako strašno. Jesam malo dosadna sa tim brojkama, ali uvijek imate izbor da ne čitate:)))

Naviknuli smo se

irenapusnik.blog.hr

5.2.2021.


Knjige

Link do priče

Puno pisaca u intervjuima je izjavilo da o tuzi mogu pisati kad god i bilo gdje, a da je o sreći malo zahtjevnije tipkati (niti imaju volje niti lakoće u tome). Upravo zato se javljaju periodi moje pisalačke šutnje, muka koji se ovdje i ne primijeti jer za čitatelja tekst se samo niže i jedino sam ja svjesna višemjesečnih prekida ovog vijenca od riječi. Osobno je to lijepo razdoblje za mene. Živim. James i ja prduckamo po kući, a nakon valjanja po krevetu i večeranja (isto u krevetu) idemo u duge šetnje koje je on odnedavno počeo mjeriti nekom aplikacijom na mobitelu. To bi bila summa summarum onoga što se u vremenu svjetskog lokdauna odvija između nas.

Opametila sam se pa hranu više ne dovlačim u ruksaku ili na biciklu već utipkam što želim i naručim dostavu. James je skoro svisnuo od zadovoljstva kad mi je iz kreveta javio o takvoj prvoj dostavi koja je njega zadesila kod kuće, a mene na poslu pa mi je uputio video poziv samo da mi prenese dojmove: Sav onaj sir? To si kupila za nas?! Pa pivo, grožđe, gumene bombone, bademe...sajder od krušaka...Nabrajao je. Bilo je tu više od sto naših omiljenih malih šuškavih vrećica s hranom.
Sutra možemo šparoge, luk i kajganu? Što kažeš na to? Pitao me veselo, a to čini kad ne želi jesti pahuljice i mlijeko već bi da se moja privrženost pokaže i u kuhinji. Neka jela nikad prije nije spremao kao što nije ni pio čaj. Kakav si ti Englez koji ne pije čaj? Uzviknula sam jednom prilikom u razgovoru dok smo se još upoznavali. Ubrzo sam kupila najveću kutiju crnog čaja P&G i popunila kuhinjske ormariće začinima. Večere je prije gotovo uvijek naručivao iz obližnjih restorana. Bilo je važno samo da u kući ima crnog kruha, maslaca u ogromnim količinama i više vrsta sira. Ali kad sam se doselila uvela sam toliko dobrih promjena kao što je paleta začina, kuhana hrana i raznovrsno voće.


Da se ne lažemo nije odmah bila ovakva idila. Govorio je: Slaninu (bacon) prepržiš, a kobasice ostaviš presne. Uvrijeđeno sam odgovarala da ih može sebi po volji i pripremati sam. Za ove prisilne pandemijske kućne dane i noći toliko smo naučili jedno o drugom da se više nesporazumi niti ne javljaju. Napokon se ne iščuđavam kad za doručak počne nizati grah, gljive, rajčice, dva jaja na oko, prženice od krumpira i već spomenute kobasice i slaninu. Treba mu pet tava i rerna da zgotovi prvo jelo u danu. Dok se još nisam ni umila on lupa loncima i nakuhava. Meni je ujutro samo do toga da zgrabim kavu i prije prvog gutljaja pojedem kakvo pecivo.


Tako nam je sad lijepo, a u travnju prošle godine James je skoro umro od virusa. Borio se dva tjedna. Kopnio bez teka. Izmjenjivale su se neugode od kostobolje do vrućice. Ostavljala sam ga nerado u postelji da bih umaskirana i s gumenim rukavicama tek nakon ponoći odlazila do obližnje benzinske gdje bih izdiktirala što želim preko malog otvora koji su načinili kako nitko ne bi ulazio unutra. Na tom kratkom putu od stana do pumpe vidjela bih nekoliko rotirki hitne pomoći parkiranih uz kuće mojih neznanih susjeda. Ja sam bila na furlough, iliti pandemijskom plaćenom dopustu.

Iako se isprva javio strah da ću i sama ovako patiti, nakon promatranja malaksalosti i muka koje je imao James, ispostavilo se da je moje tijelo otporno na sve što je James iskihao u maloj sobici. Tražila sam od njega dopuštenje da i ja zovem hitnu kad je izgubio pola kilaže, ali sve dok je mogao samostalno disati nije želio intervencije. Do toga je bilo došlo. Mogao je jedva disati.


Skoro godinu dana kasnije već smo zaboravili na ono što je zadesilo sva ljudska bića pa i nas. Ponovo možemo uživati u malim radostima kao što su kuhanje i poljupci. Došli smo do neke nove komocije u kojoj više nije tako strašno biti stalno doma jer smo naučili šutjeti zajedno, dati si prostora i kad smo doslovno tijelima jedno uz drugo, a mislima svatko na svojoj strani, slobodni. Svađati se i nemamo oko čega jer smo se toliko nasvađali da su svi nesporazumi pojašnjeni. Naime, u 24 sata kroz ovoliko mjeseci zajedno bilo je bezbroj prilika da mu prigovorim i da mi odgovori, da se naljutim pa odljutim. Da protestiram na sofi pa se mazno vraćam u krevet. I pjevali smo i plakali. Zato nisam pisala jer sam bila i jesam pretežno sretna, zaljubljena.

Runolist

luki2.blog.hr

Gle što sam danas "ulovila"!!!! Čarapice Valentinovske i Runolist čokoladu, uz koju sam odrastala. Bile su male čokoladice, pojedinačne, a ne ovako u cijelosti....Nema veze, okus je ostao!:)))) Veselila sam se kao malo dijete. Danas nisam stigla činke, u subotu ću napraviti. Oprostite, stvarno nisam stigla.:((( Sutra me čeka jedna izrada testa za slovački jezik, gramatika i riječi, a kad ispravim test - i usmeni dio. Htjela sam baš biti zloćasta, ali odmah mi je pred oči došla Goldie kako odmahuje glavicom da nije dobro...Tako da nisam mogla biti.stroga. Na kraju će poslodavac sam odlučiti, tko mu najviše odgovara, jer osim jezika treba imati i neke druge pozitivne karakterne osobine. Eto, znači sutra do kasno navečer - testiranja....Ljubim vas!!!!

Vi ste osjećaji, Vi ste misao

tomajuda.blog.hr

''Svaku svoju misao pretvorite u cvijet vrijedan toga da ga On drži u svojim rukama; svako djelo pretvorite u plod, pun slatkog soka ljubavi, prikladan za polaganje u Njegove ruke; i svaku suzu učinite čistom i svetom, prikladnom da opere Njegova stopala.'' - Sai Baba

Sve što činite, činite s dobrom namjerom. U tom slučaju, ne možete pogriješiti.

04

čet

02/21

OKIDAČ

bongologija.blog.hr

Taman kada pomislite da poznajete sebe i znate kamo idete, kome idete i kamo ne želite ići jer ste najpametniji za tuđe stvari a kamoli za svoje desi vam se ono nešto...nekakav okidač...ko neki reset postavki pa vam se sve pobrka. Neki vanjski podražaj za koji nemate logičko objašnjenje...to nešto pokrene nešto u vama i nemate kontrolu a borite se. Zašto? Zašto se to dešava? Da li je to neka poruka života? Bog? Vrag? Tijelo? Duh? Svo to koprcanje i borba sa tim nekim novim spoznajama, potrebama, strahovima. Kao kada vas zapljusne more...hladno, slano. Nakon toga ide ta neka brzinska (ili manje brzinska) adaptacija na novonastalu situaciju. Krpanje da liči sve na ono kako je bilo ali ne može jer smo iznutra izmijenjeni.
A što ako postoji način da prepoznamo okidač...poput nekog ključa za koji možemo izabrati da li želimo s njime ta neka vrata otvarati...hm...činjenica je da ga predosjetimo ali ga uzmemo zdravo za gotovo jer kaj nam može...možda taj predosjećaj treba doživjeti ozbiljnije.
S druge strane je toliko tih ljudi koji vapi za tim okidačem da dođe i da nešto izmijeni i promijeni kako bi se ponovno osjetili živima. Nešto da ih trgne i povuče za rukav da ponovno pogledaju i sagledaju stvari.
U svakom slučaju ti okidači su van kontrole i tužno je što čine ljudima kada ljudi na njih nisu spremni ali su nužni da spoznaš neke segmente sebe koje si ili zanemario ili ignorirao. Problem je ako je taj okidač i pucanj koji te ubija...ili i ako te i okrzne ti krvariš a to znači da si ranjen i ne možeš da bježiš ni od sebe ni od drugih...možeš eventualno da se sakriješ...skrivaš...do kada?
Tko,što je moj okidač? Tko i što je to što će me izmijeniti iznutra bez mog pristanka? Ne znam kako se osjećam naspram toga...nije me strah ali nisam ni sretan ali tko ga j...neka dođe...tu sam... :-)

U samo nekoliko koraka...

konobarica123.blog.hr

Četiri koraka. Nemoš jednostavnije. Krenem, iskopam cijeli telefon i skužim da ne znam skenirati QR kod. Juniorka obavijesti da prvo skinem aplikaciju. Okej. Skinem apliikaciju i krenem (optimizmom do koda). Al nećeš! Aj prvo odaberi omiljenu trgovinu... Nemam omiljenu trgovinu, jer mi ona uglavnom znači barem 100 kn manje u džepu kad iziđem iz nje...al kliknem onu najbližu. Aj sad malo osobnih podataka. Aj! Ime, prezime, mail adresa... dalje, klik... Datum rođenja...malo dvojim, al ajd. Spol. E tu mi daje 3 opcije. Tri. Kliknem na treću, zabavlja me. Ustvari kliknem na treću jer je opcija "ne želim se izjasniti", a to mi je najbliže onom što inače pišem u polja rubrike "Nacionalnost". Dalje. Klik! Sad pita nekih 100 pitanja... Gubim volju. Ne znam kome tamo negdje treba moj broj gaća... Odustajem , izlazim, gasim. Deinstaliram aplikaciju.
Kada bi uspjela mjesečno uštediti npr 500 kn onda bi im i (ne baš impresivan) broj grudnjaka dala.
Unatrag dva tjedna pokušah slično. Drugi trgovački lanac putem svog letka poručuje "kreiraj svoj račun u svega nekoliko koraka". Nakon koraka broj dva marširala sam jedno pol sata. Neće. Ne želi. Možda ne kročim kako treba, posumnjam već. Onda se sjetim da tijekom prosječnog radnog dana napravim od deset do dvanaest tisuća koraka. Bome, da ne kročim kako treba moj bi me poslodavac vrlo brzo vratio na početne postavke.
Iskoračam maraton, ne uspijem skinuti digitalnu karticu.Pozdravim se sa aplikacijom.

Ima Zakoniti karticu. On je jedan od Mohikanaca sa Nokiom 5110 redizajn, pa je vlasnik fizičke kartice jednog od ova dva lanca.
Mi na kasi. Račun oko 430 kn. "Imate našu karticu? ", "Imam:", piiiiip...kasnije gledam račun. Popust 1,25 kn. Jeeeei!

Gledala sam svojevremeno ženu koja je gostovala kod Ellen. Kupuje kuponima cijeli život. U kešu je kupila dva auta i školovala djecu bez kredita. Garaže su joj mala skladišta gdje može svratiti svatko tko je u nevolji i uzeti što mu treba.
Sve skoro kao i kod nas.
Gdje strani vlasnici i inozemni poslodavci našli su plodno tlo za istrčavanje nedovoljno plaćenih maratona.

Piiiiip!

Kapital i bubašvabe

builderica.blog.hr



...................................................................
Najveći kapital, nakon zdravlja, za mene je znanje. Nisam materijalist. Za mene je znanje, imanje.
Što više znaš, više vrijediš.
Što više znaš, više znaš da ima puno toga što ne znaš. I onda učiš...Učiš i na greškama, svojim, još bolje, na greškama drugih. To rijetki uspjevaju...Život je stalni rad na sebi i učenje. Nikad ne trebamo stati u tome. Kad stanemo i mislimo da sve znamo, to je kraj...Ne razumijem ljude koji misle da sve znaju i tako se postavljaju...Kao predsjednici Svijeta...Ne volim bahatost, iza nje se kriju veliki kompleksi. Iskustvo me uči da su najveći znalci, ljudi od kojih sam učila i divila im se, najjednostavniji ljudi. Volim ljude s kojima možeš pričati o svemu i o onome što ne znaš, pitati slobodno sve, bez podsmijeha i kolutanja očima. Volim pozitivne ljude ( bez obzira na koronu), negativne osjetim, na daljinu i ne volim s njima imati posla, pokušavam ih što više izbjegavati. Nekad to nije moguće... Ti ljudi su mi kao bubašvabe...Bubašvabe ne volim iako mi je sav životinjski svijet drag i imam respekt, prema svim živim bićima, bubašvabe ne volim.

U tunelu

kintsukoroi.blog.hr



Kad je ulazio u tunel magnetske
Svo ono bubnjanje, pištanje, zujanje
Podsjetilo je na tehno party
On je zatvorio oči, prepustio se
i ni pomaknuo se nije
Sa smješkom na licu
To je plaža, sunce peče, piči tehno

Ulazim u tunel potpune tišine
Od tebe i sebe
Sebe i tebe
Blokirala sve, neš me
Tisućiti put
Al mrmori povrijediosime
Vrišti voljelasamte
Pišti izdaosime
Bubnja lagaosi

Zatvaram oči,
znači prepuštam se
Zen u tunelu
Al zapravo
Tunel je to i nemaš kamo
Međutim vidim
Obećanja, vidim
Planove
Vidim
Zajednički život
Kokošglupa

Plačem i otvaram oči
nemam mira
na Tv-u na glumičino
Plačem
Audience vrišti od smijeha




Prag u fotografijama br.2

prag-cz.blog.hr

Zámecké schody-stepenice u Pragu i njihova rana večernja romansa. Njih se često naziva Stubištem novog dvorca, ali paradoksalno je da su starije od stuba Starog dvorca. Povezuju Thunovsku ulicu u Maloj Strani s rampom Praškog zamka. Već krajem 13. stoljeća. ovo je vodila strma kočija, poznata kao strma cesta, u 14. stoljeću. ime je promijenjeno u Stupně, a kasnije u Nové zámecké schody. Trenutni izgled oko stepenica je iz 17. stoljeća. Posljednja rekonstrukcija stuba dogodila se 1970.-72. Fotografirao sam s mobitelem bez stativa.



Zámecké schody u Pragu drugi put i ovaj put u smjeru od Praškog dvorca.

Alma

mehaginakci.blog.hr




Alma je imala Downov sindrom i odrastala je u mojoj ulici sa svom djecom iz Ulice „ 6 april“. Nije znala pričati, samo se oglašavala ovako „A,a,a,a,a,a,a,a,aaaa,aa,“. Mi djeca smo je potpuno razumjeli. Igrala se sa nama i žmire i između dvije vatre, lastiša...a kad nešto nije mogla izvesti u igri, mi smo to znali već unaprijed, pa smo je postavljali na poziciju na koju se mogla igrati, bez ikakvog objašnjenja ili obrazloženja. Što rekao „Mali princ“ odrasli obično komplikuju sve i sa pitanjima i sa obrazloženjima. Kao što napisah već, mi smo se sa njom jako dobro sporazumjevali. Nikad nije bilo sporno „Šta je Alma rekla“, jer nama je to bilo potpuno jasno šta je rekla, iako je uvijek isto govorila „A, a , a, aaa,aaa“. Ne znam šta tu nije bilo jasno? Nikad je nismo posmatrali da je drugačija od nas. Kad bi došlo neko novo dijete iz druge ulice da se igra sa nama, obično bi posmatralo Almu sa vidnim upitnikom iznad glave. A onda bi pitali „A zašto se ona tako oglašava?“, a mi bi odgovarali kao da znamo odgovor, ali nam je bio nebitan : „Pa tako“. „A kako vi nju razumijete?“, „Pa razumijemo“, „Pa kad će ona naučit pričat?“, „Pa naučiće“, „A što je ona tako sporija?“, „Pa tako...“. Ta glupa, nebitna pitanja smarala su nas. Alma je bila dio nas i nije nam bilo jasno zašto pitati toliko? Obično bi i ti koji su pitali, ubrzo, onako uz nas, prilagođavala se i prihvatali Almu.

Najupečatljivija slika nje ostala mi je u sjećanju ona sa haljinicom mustre leptira i papučama uvijek 5 brojeva većim nego što je njen. Imala je jedno klempavo uho koje se nije moglo sakriti pod kosom, kao što sam ga imala i ja i većina nas. Probali su mi jednom selotejpom da zalijepe, ali uho je bilo tvrdoglavo, nije se dalo.

Kad bi Alma vidjela da smo se okupili ispred moje kuće, odmah bi dolepršala kao oni leptirići na njenoj haljinici. Obično bi stala u stranu kao da se unaprijed plašila da je nećemo degradirati, a mi smo je prihvatali kao svjetlost Sunca sa neba, kao sjaj zvijezda u noći, kao vjetar što nam se igrao sa uvojcima kose. Toliko smo je prihvatali da različitosti među nama nismo ni primjećivali, niti je postojala, niti nam je bilo bitno.

Djeca su pravi anđeli, jer sve što rade, rade sa čistoćom i iskrenošću. Što rekao Mika Antić „Da bi se istinski voljelo-treba odrasti do djeteta“. A zanemarimo to što je Mika imao šest brakova, možda je u zadnjem shvatio smisao svojih riječi :)
I opet se vraćam na Malog princa. Istina je i to ja potvrđujem, ako pričaš jezikom srca onda razumiješ sve jezike ovog svijeta. Tako smo i mi razumjeli Almin jezik.

Za kraj evo jedna pjesma od mog profesora iz gimnazije. Bio je roker koji je slušao džez i bluz. U ono vrijeme što bi rekli bio je vrlo moderan momak širokih pogleda. Danas mu je 65 godina i živi u Tuzli. Pjesma je nastala davno prije 30 g. najvjerovatnije u ovoj ulici o kojoj pišem, gdje je provodio dane u garaži svirajući na gitaru sa ostatkom benda zvanog "C vitamin"....
Možda je baš ova pjesma nastala baš onog dana kad smo se mi djeca igrali ispred te garaže...



Kraj priče






Antifašizam je stvorio fašizam, ali ne i slobodu

goto.blog.hr




Bla bla bla

Sovjetski savez se, po teoriji revolucije, borio za opstanak socijalističko-komunističke vlasti.
Što su sve Kominterna, Moskva i Savez (sovjetski) uradili kako bi opstala tvorevina naučnog komunizma (marksizam) trebaju dokučiti generacije koje dolaze (kad već nisu one koje su prošle).

Mussolini (zet svoga punca) je bio novinar, socijalist, komunist. Njegov je fašizam socijalistički, a nijemci su pedantno svoj socijalizam nazvali nacional-socijalizam.

Lenjin je talijanske komuniste pismeno kritizirao zbog odlaska Mussolinija iz njihove partije.
Tko je upravljao talijanskim fašistima i koja je njihova politička odrednica? (Tko spomene socijalizam - prelaznu etapu od klasnog društva ka besklasnom društvu- komunizmu dobit će čokoladu. Tko spomene Moskvu dobit će vrećicu bombona.)

Podjednako, da nije bilo hrvatskih komunista-partizana-skojevaca-ilegalaca: antifašista talijane bi Hitler poslao na Istočni front, i ne bi bilo okupacije (jedan talijanski vojnik na dva stanovnika dalmacije pod talijanskom okupacijom).
Da nije bilo dogovora komunističkih vođa i talijanske vojske ne bi bilo pobune zbog koje su talijanske vojne snage radije bile stacionirane u Dalmaciji nego pred Staljingradom.
Da nisu antifašisit napadali talijane ne bi bilo odmazde nad civilima i rat bi završio 43.
Dokumenti navode talijanske vojne vlasti kao organizatora pobune - svih pobunjenih osim komunista, koji su znali prije da će se pobuniti.
Znam, mala zemlja, mali problemi. Preglupi da bi sami riješili svoje probleme, premali da bi drugi (pametniji) rješavali njihove probleme.
Kad pogledaš (sa visine) ovog blentona što se kočoperi kao da mu nitko ne može iskopati o*o, jasno ti je da maleni i kad smrde, smrde samo sebi.

Ovaj narod nema slobodu.
Sloboda se ne kupuje, sloboda se ne prodaje. Sloboda se živi.
A robovi umiru u okovima ropstva i onda kad im skinete lance, jer ne znaju slobodno živjeti.
Zato vas stalno pritišću ... kako ne bi slobodno mislili, još slobodnije disali.

Za Hrvatsku dostojnu življenja.


Više čuda

star-rose-bloger.blog.hr

Ako želite biti posebni budite obični,skromni i zahvalni. To je danas velika neobičnost.

Budite čudo, ono što se nikom ne nada a dogodi se. To je ta rijetkost današnjice.
Posebni neobično obični. Istaknuti u skromnosti, mali u svojoj veličini. Neprimjetno veliki.
Ajde nekad i priželjkujemo čuda pa neka osim ona neprimjetna budu i ona značajna i velika
bila bi poželjna. Neka se dogode, dobrodošla čuda života!! Sada u svemu ovom trebaju i
nikad više nego sada su potrebna čuda. Neka se ovo smiri i nestane te sve opet normalno
postane bit će najveće čudo svih čuda. Tome se nadamo, to želimo.

Dejavu o direktorima svemira

rossovka.blog.hr

Strašno sam umorna, i baš imam potrebu ponovit nešta šta sam napisala prije više od dvije godine, jer me silno smaraju direktori svemira s kojima se puno nas mora borit. A i kažu da je ponavljanje majka znanja.


Danas bi se mogla pozabavit jednim volšebnim izrazom koji ima primjenu ko antibiotik širokog spektra, znači može ga se koristit za svakojake vrste i podvrste pripadnika ljudskog roda.
Riječ je o formulaciji zvanoj direktor svemira. Zgodno, jelda ? Mislim, složenica sama po sebi je vrlo zgodna. Još kad skužiš o čemu se radi, postane svakodnevna poštapalica, jer svako malo naletiš na nekog ( mislim direktora svemira ).
U davna vremena u tu bi kategoriju vjerojatno ubrojilo vođe čopora, il one šta sjede zdesna faraonu, ako ne i same faraone. Već iz toga dade se naslutit da je riječ o vrhunaravnim bićima, božanskih karakteristika, bez kojih bi sve ošlo u vražju mater. Bez takvih bi čopor crko od gladi a Egipćani nikad ne bi došli na ideju gradit piramide pa u njih zakapat faraone ko takve.
Današnji direktori svemira još su opakiji igrači. Naime, oni su tolko važni da sami sebi govore vi kad se pogledaju u špigl. Oni rješavaju svekoliku sudbinu svijeta i uvijek su jako zauzeti do te mjere da nemaju vremena ni pozdravit kad ih sretnete, ni odgovorit na vaš upit ili poruku a kamoli je samoinicijativno poslat. Sve šta oni rade od neprocjenjive je važnosti za opstanak ljudske vrste, pa je logično da ih se onda titulira direktorima svemira.
Isto je tako logično da za takve ljude moraš imat uputstva za upotrebu, isto ko za peglu il vešmašinu il novi teve. Pa nemreš s takvim ljudima baratat ko sa sebi ravnima, za boga miloga. Oni zahtijevaju vrlo oprezno rukovanje.
Uputstva su vrlo jednostavna, upitno je samo kolko dugo možete gutat a da ne popizdite. Jedno od glavnih glasi – nikad, al nikad ih nemojte uznemiravat; uvijek su prezauzeti i u gužvi, rješavaju stvari od krucijalnog značaja i samo im još fali da ih vi recimo pitate jesu dobro il nedajbože zatražite njihovu pomoć il lijepu riječ. Nadalje, uvijek čekajte da oni vas pozdrave il vam se obrate na bilo koji način; to je velika milost i nadahnuće za vaš cjelokupni život, jer kad ti se direktor svemira obrati onda momentalno moraš past u svekoliko oduševljenje i bit najsretniji živući smrtnik. Znači, nema veće sreće, jer oni su miljenici bogova i kad ti se ko takvi obrate imaš odma na prvu odreagirat ( žene uglavnom nesvjesticom, muškarci ne znam čime jer nisam muškarac; smislite nešta sami ). Nikad im nemojte ni pokušat nametat svoje mišljenje, jer vi zapravo pojma nemate o ničemu, samo bespotrebno trošite kisik i usput njihovo dragocjeno vrijeme, jer dok se bakću s vama mogli su tolko toga bitnog riješit, a vi im se našli pametovat u svojoj gluposti. Ko da oni uopće stignu kraj svih svojih dilema i problema još se zlopatit sa vašim gluparanjem. Ništa im nemojte ni u ludilu predlagat, valjda ste do sada skužili zašto – nemaju vremena za vaše budalesanje. Ajde sad priznajte da vam je tlak od svega nabrojanog narasto na do pred puknuće tlakomjera.
Moglo bi se tu iznapisat još more božje uputa, al sve se svodi na isto – nemojte ih uznemiravat jer nemojte.

U Lici imaju divan izraz, koji ujedno sadrži i rješenje ( doista zakašnjelo, al šta se može; nije se reagiralo na vrijeme ) za takve nakupine bjelančevina, pardon vrhunaravna bića, gdje izrijekom kažu – šteta šta ga nije izdrkalo u živicu ( nisam ja tvorac ovog divnog izričaja, tek spontani interpretator, pa oprostite ak sam prevulgarna; naprosto sam to pokupila u Lici ).
Ako hoćete malo više na finjaka, evo jedna dobra rečenica; nije lička, al definitivno zorno prikazuje moj stav o direktorima svemira. U snu se ne snili.

( photo by bespuća interneta )


Kolaž Bruffen 400 i Voltaren gel

la-bruja.blog.hr

Iz nepredvidivih dubina mojeg uma
jučer je iskočila muzička numera
zašto je ne staviti u post?


Prošli petak
nakon Velikog Bložnog Reseta
zabolila me glava.
I vrat.
Jako.
Hitna pomoć, upomoć!, jako.

U stvar, ne da mi se pisati...........
ostanite
(možda za sada, možda zauvijek)
uskraćeni za zanimljive pojedinosti moga života
i informacije o
prednostima i manama
'napitka prepunog zdravlja'.......

Idu radije stvari koje mene zanimaju.

Čemu inače pisati post na blogu?
Ne?:)))))









(6:48...
8:54-10:30....)







Glazbena pauza:









https://theintercept.com/2020/12/08/great-reset-conspiracy/









Glazbena pauza:

prosta neka pjesma,
prvi put je danas čujem,
ne možeš vjerovati koja sloboda izraza,
jel bi li se itko danas usudio napisati tak nešto ,
zacijelo to danas spada u politički nekorektno?
Al, priznajem, odgovara mi danas ovaj pobunjenički Zappin duh...





I za kraj dvije svari:


https://www.logicno.com/politika/udarna-vijest-pocetak-kraja-medunarodne-operacije-covid-19.html

https://www.logicno.com/vijesti/sve-je-krenulo-odluka-vijeca-europe-usvojena-a-mi.html











Bonus video,
Nisam školovala

Nisam školovala je u našoj široj obitelji
postao legitimno korišten izraz
za nešto što je netočno, pogrešno i sl...
te sam se oduševila jučer
kada je jedan fizioterapeut
prilikom diskusije koje vježbe sam smjela a koje ne raditi za vrat,
za jednu vježbu ostao u čudu,
zatresao glavom zabrinuto
i sa željom da izrazi dubiooznost iste
rekao
'...nisam...školovala....'
?

Aaaaaa!! sreće li moje, i veselja! :))))
Konačno da će se u hrvatski standardni jezik
uvrstiti i jedan primitivizam koji se i meni dopada!!
Za razliku od drugima do sada omiljenih
'svašta nešto' i 'odmaram'...

Evo, došla i ja na svoje,
pa makar u takvom jednom dražesnom draguljčiću.


Nisam Školovala video,
za one koji ne znaju:


















Lijepo je

taango.blog.hr

Lijepo je biti ovako mlad,
pun si ljubavi,
pun si pažnje,
pun si želje
da ugodiš onome
tko ti je drag
,lijepo je
kad si tako mlad.si tako mlad.


Izvor slike:internet

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum