novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

29

čet

09/22

Dobro veče il laku noć?

krizar.blog.hr

Upravo sam se vratila s posla!
Danas horor' naišla sam na dvije grozne saobraćajke' čekala dok su javne službe sve rasčistile dva sata' u koloni nepreglednoj' dok je nebo kante i šmrkove kiše izlijevalo' zapela u gužvi na auto- putu' u'jeze li za mene' jer od 91. užasavam se podzemlja' u tunelu. BRRR' dobro da me srce nije izdalo.
Trebala sam bit gotova s poslom u 20 sati' eto sad stigoh doma' sva sretna' jer nisam ..riknula.

I zazvoni mobitel! Vidim frend me zove' u ovaj kasni čas i javim se' jer znam' da je neka frka !
Veli on - pomagaj' jel znaš nekog' našeg odvjetnika?
Reko- Znam' par njih' što je' di gori?
On - Ma ova budaletina od mog stanodavca' želi me SUTRA isterat iz stana!
Ja - zašto' šta je bilo?
On - poslo mi je pismo' da sam previše prozore otvarao i držao ih otvorenim po cijeli dan.
Ja - jel ti mene zajebavaš' jesi šta pio' šta šmrko' ono wtf' u ljetu si držao prozore ..otvorene ???
On - Ma' radim' evo me u kamionu' žena mi javila' u pismu piše da možemo' da je Zakonom dozvoljeno luftat stan 3x dnevno po 5 minuta'pa znaš me da te u ponoć ne bi zvao' da mi nije važno!
Ja - s oblakom pitanja iznad glave' s bizarnošću cijele situacije' ono Monty Payton' ko da me lupaju plastičnim piletom po glavi' ko da sam u Ministarstvu čudnovatog hoda' al po njegovom glasu' i jer ga znam' osjećam da je vrlo ozbiljno i velim mu - daj mi 5 minuta' budem ti na meil poslala i telefonske broje i meilove odvjetnika.

Mislila sam da me više ništa ne može iznenadit' al ovo graniči s ludilom.

Ljudske slobode..postaju..mit!!!

Rokanje

konobarica123.blog.hr

Potopilo nas.
Nekoliko sati padalo je kao da nikad više neće.
Strahota.
Slike koje gledaš kako se po pravilu događaju nekom drugom dogode se tebi, tvojim sugrađanima.
Vrtiš portale, TV kanale, pališ radio. Ne vjeruješ očima da voda nesmiljenom silinom bukti ulicama, odnosi sve pred sobom, ne dozvoljava otvoriti vrata automobila, trga registarske pločice, obara ljude u svoje grotlo...odnosi život.
I sve se to dogodi u nekoliko sati.
Blokiran grad. Bujica.
Kiša je doslovno tutnjala.
Ne sjećam se slične žestine ritma kapi koje strelovito zatrpavaju ulice.
Poznanica je napisala objavu kako su ona, suprug i dvoje male djece uhvaćeni u vodenom klinču autom milili kroz potopljenu ulicu prožeti dotad nedoživljenim strahom dok se razina vode naočigled povećavala.
Nekim čudom od jučerašnje apokalipse ostao je samo mulj. I spoznaja da je izgubljen jedan život.
Sve, baš sve se može nadoknaditi. I fasade, i potopljene knjige i igračke, podignuti laminati, otkinute registarske pločice... Taj život više ne.
Ispod tekstova svakakvih komentara, na radiju u kontakt emisiji svatko svoju pamet nudi.
Ono što je činjenica - na ovakvu silinu oborina, kad u svega par sati padne cijeli mjesečni prosjek kiše, teško da je itko ikada mogao računati.
Mišljenja sam da ne treba zamjerati. Ni onima što su se našli u sred nevolje na poplavljenim cestama i pločnicima, ni onima što možda nisu obavili propisno čišćenje šahtova kao ni onima što su sve to dokumentirali sa sigurne pozicije.
Treba se jednostavno zahvaliti što je sve (ako je) prošlo.
Jer, da je itko mogao predvidjeti ovakav razvoj događaja, teško da bi namjerno krenuo put grada. Održavanje i čišćenje odvodnog sustava vjerojatno je, kao i mnogi drugi poslovi, limitirano nedostatkom radne snage (iako sumnjam da bi pomoglo i da su svi odvodi grada upravo jučer ujutro bili ama baš svi očišćeni i prohodni do savršenstva). A oni što su dokumentirali, snimali sa svojih balkona ili iz nekog portuna - kao prvo dali su nam informaciju, kao drugo neki od njih vjerojatno nisu u mogućnosti istrčati na ulicu i nešto drugo poduzeti.
Tako da - ne ponovilo se.






NA DNU/SA DNA

recenzijefilmova27777.blog.hr

Na objavu ovog posta inspirirao me je jedan slučaj od prije punih 9 godina. Sad ću o tim događajima jer je ono o čemu se
radi i dalje aktualno u principu aktualan je problem koji je bio aktualan i godinama prije premijere kazališnog komada u zagrebačkom HNK. 2013. prije punih 9 godina. Zadnji dan desetog mjeseca navedene godine kad sam bio u periodu povratka
u kazalište otvoreno je s dramom Maksima Gorkog "na dnu" Klasik kazališnih tekstova kao kornika vremena o ljudima sa dna
društva. Intriga mali milijun. Ono što me pika u oči je tekst u principu ne tekst sam po sebi iako bi se i na konto teksta našlo zamjerki (stavljanje senzacijonalističkog naslova na primijer) nego imbecilni komentari kojekakvog intelektualnog klateža, kojim su doslovno rešetali u komentarima sve jedna izjava gluplja od one prethodne.Evo random redom samo neke od njih a ima ih poprilično neke su predegutantne pa mi ih je ispod časti ovdje kopirat, i ovo je sasvim dovoljno i previše.

"šta ćemo sad svaki dan gledati slike sa ovog bala vampira, mislim da je jednom bilo dovoljno"!

"to oni nama da se kulturno uzdižemo"

"Čim vidim tko režira predstava me neće vidjeti a volim kazalište".

Ovo su samo neke od intelektualno osakaćenih izjava u komentarima na dotičnu vijest a iz svega se daje zaključiti da je problem
ponovo u eksplicitnim djelovima koji prikazuju scene seksa. Primitivizam frca na sve strane i to najviše od onih koji nemaju veze
s umjetnošću i kazalištem, a ovakve vijesti stavljaju naslove kao "clik bait" na koju se onda kače ovi intelektualno inferiorni. Kao
kronika vremena dramski tekst i interakcije su realistične-prikaz života koji je i u ovom vremenu još aktualan, a same scene seksa
koje svi ovi koji sipaju intelektualno inferiorne izjave nisu niti vidjeli ali sve u 16 prizmeno komentiraju samo daje sliku stanja u društvu i potvrđuje se istinitost. (Pod eksplicitnim se naravno misli na to da su scene dovedene do savršene uvjerljivosti i izgledaju realistično) Kao što nisu u stanju razlučiti da je drama slika društva-realnosti a u takvim adaptacijama društva su uključene sve stavke stvarnog života a sex jedna od njih svakako je,jedna od stavki koja se često pokaže kao važna za priču bez čega ne bi bilo kompletno. Ali što očekivati uopće od takvih kojima je svaki progres vid "nemorala" i "antihrvatstva" a da stvar bude apsurdnija te prizemne izjave su samo na osnovu par fotki i malo teksta.Isto je za kategoriju apsurdistan (u najmanju ruku!) i to da se ne vidi dalje od samih scena sexa i što je stvarna poanta zapravo više i ne čude ograničene izjave ovo je samo navođenje činjenica. Isto tako je iritantna ograničenost zbog koje se ne vidi dalje od ove fiksacije jer za to ipak treba imati mozga. Drama je inspirirana realnošću tog vremena sa zdravom dozom erotike a prizemnih komentara ima na sve strane.Što je najgore tih s takvim apsurdnim i ograničenim razmišljanjem ima poprilično na žalost ne može se svesti na par izoliranih slučajeva.Kad počne internetsko kolektivno naricanje još ostavljaju dojam "većine" Ali ima i pozitivnih vijesti, za čudo ispod dotične objave nisu samo takvi "komentari" ima i pozitivnih što se na tom portalu kad su vijesti iz
svijeta umjetnosti rijetko događa. Replika jednog od normalnih komentatora na izjavu nekog kreleta kako je to "nemoralno"je bila izvanredna jedna od onih kojom se takve zakuca za sva vremena, treba to i ovdje citirat

"Zašto? jer glume?:)"

Posebno vrijedi istaknut komentar koji se dodatno obrušava na primitivizam dotičnih

o majko primitivizma... cuj ispale jadne i lake??? pa glume i to im je izmedju ostalog opis posla... sad da mogu birati uluge uglavnom da ali za glumicu koja se skine reci da je laka i jadna mi je zaista povrsno i glupo..

Još bi dodao da je to i nešto što prelazi glupost nešto daleko teže kategorije iz koje ni pod razno nije isključena niti pokvarenost a takve izjave dolaze uglavnom od onih koji ne rade ništa osim što po internetu ispucavaju svoje frustracije i neinteligenciju. Drago mi je da se u svim tim prizmenim izjavama našlo i normalnih komentara koje to pobijaju i parodiraju.





Na dnu drama o ljudima sa dna društva sa dna/komentari na samom intelektualnom dnu koji prizemno komentiraju umjetnost
na osnovu novinskog naslova. Sa dna je kontekst u koje stavljam izjave raznoraznih "moralista" u principu nema poveznice sa samim imenom drame osim u kontekstu njihovog prikaza života sa dna. Posebno je poražavajuće što predstava nije imala prolaz i zbog takvih komentara onih žešće
frustriranih a umjetnost i umjetnici su redovito meta frustracija lažnih ,moralista i kojekakvih konzervativnih likova koji svakom svojom izjavom pokazuju svoju razinu "inteligencije" Još jedna izvrsna replika dotičnom koji je baljezgao o "nemoralu" i koječemu drugom što mi je predegutantno da pretipkavam ovdje

"nekad covjek ispadne pametniji kad suti nego lupeta".

Ja bi dodao drugu formulaciju ali s istom poantom-bolje šutjet i bit smatran budalom nego progovorit i otklonit svaku sumnju.
Iz ovakvih komentara se da zaključit da nažalost primitivizam još frca na sve strane a situacije u kojima se te izjave pobijaju su
više iznimka nego pravilo Tim glupim izjavama su bombardirani praktički sve vijesti koje se odnose na neki film ili predstavu a i ovo nije prvi slučaj mojih obračuna s njima, biti će toga još iluzorno je očekivat da neće. Oni koji ovaj blog redovito prate sjećaju se mojih ranijih revolta protiv takvih plitkih i potkapacitiranih komentara. Evo samo dio priloga bitke protiv glupavih izjava prvi slučaj drugi slučaj treći evo i sad četvrti i kako stvari stoje neće ni ovo biti zadnji slučaj jer je to eto konstantno.

EL Bahatee-opasno frustriran

Ima i jedan nedavniji slučaj tekst o oduševljenosti britanaca Oliverom Frljićem koji su ga prepoznali kao jednog od najboljih kazališnih redatelja. Iz 2018. perioda kad je bila aktualna predstava "6 lica traži autora" naravno ni ta vijest nije mogla
proći bez ispucavanja frustracija raznih "velikih domoljuba" koje jako pika u oči parodiranje nacionalizma i primitivizma jer je to po njihovoj ograničenoj analogiji "mržnja svega hrvatskog" Ironija je u tome kao i u prvom slučaju-90% njih (ako ne i više) nikad nije pogledalo ni jednu predstavu a protali koji stavljaju stvari u dvosmisleni kontekst su idealno mjesto na kojem ekstremna desnica ispucava svoje frustracije. Glupe izjave su se samo nizale.

"Neka ostane kod svojih Engleskih nevjernikani neka povede usput i Februar i Janjic. Hrvatska kultura ce biti na dobitku".

"Britanija ce se ubrzo raspast kao I jugoslavija, tamo Frljic moze. Tamo takve trebaju".
A što tek dodat na ovu slinu nepismenost iskazanu u ovom komentaru?

Jedan posebno imbecilan komentar:

Nebitna osoba za nas Hrvate.

Za nas hrvate?Stvarno? Čitam i ne vjerujem do kud te intelektualne bljuvotine idu najprizemnija generalizacija po kojoj su vjerovatno nehrvati svi koji nisu plitki kao oni. Kao i općenito postavljanje stvari tako kategorički glupo da se postavljaju neki kriteriji po kojima se mjeri "domoljublje". Za razliku od lažnog pravo domoljublje je cijenit ono što društvo mijenja na bolje a drame i filmovi koji adaptiraju i problematiziraju realnost to svakako jesu. Podsvjesno ih zapravo jebe što im to razbija iluzije o nekom imaginarnom "savršenstvu" ali to je njihov problem. Zapravo kompletna ta satira i parodiranje je upravo parodija ovakvih koji ostavljaju ovakve "umotvorine" po komentarima. Nažalost problem primitivizma će po ovom biti vječno aktualan kao i etiketiranje klišejziranim baljezganjima "jugolsaveni" "antifašisti" i "mrzitelji svega hrvatskog" Da, sigurno je to u pitanju ako se na svijet ne gleda ograničeno onda sigurno "mrziš sve hrvatsko" ako se parodira političare onda "mrziš sve hrvatsko" ako ne gledaš na umjetničke adaptacije stvarnosti prizemno kao ovi u komentarima onda si "nemoralan i mrziš sve hrvatsko" ma da, moš mislit.

Ps na ovakvim postovima Isabelči posebno fali. Svojim vrhunskim komentarima bi "ubila" još bolje nego ja postom. (potvrđeno crno na bijelom milijun puta!) ovim putem joj šaljem pozdrav uz želje da nam se ponovo priključi.Njene bi observacije savršeno nadopunile post.


Momina knjiga recepata

luki2.blog.hr

Još jedan dan za pamćenje. Prije promocije knjige Marilene Dužman u knjižnici Dubrava, treba nešto i pojesti. Fina pizza mexicana. Tako! I sada, što bi Slovaci rekli, može se izdržati u isto vrijeme i zajedno s gladnima.:))) Malo fotografija s promocije: Marilena i ja:
Tko je Marilena Dužman? Rođena1973., po zanimanju diplomirana ekonomistica. Sa suprugom Ivicom i dvije kćerke živi u Ližnjanu. Vrijedna žena, koja ima obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, bavi se turizmom, ima dvoje djece i muža, i devet do sada objavljenih knjiga. Ono malo slobodnog vremena koje ostaje - bavi se pisanjem. Ljudi se čude kako žena tako brzo piše - ali...Marilena je neke knjige imala napisane od ranije, a tek sada ih objavljuje. Prilično hrabro i samosvjesno - u vlastitoj nakladi. I nikada ne objavljuje dalje, dok ne dođe na pozitivnu nulu s prethodnom knjigom. U šetnji s prijateljicom nastala je ideja o bavljenju pisanjem - nakon nebrojenog mnoštva knjiga, koje je Marilena do tada pročitala...Znači, čitati - da bi se moglo pisati. Puuuuno čitati....
Marilena Dužman napisala je do sada: "Gdje mi je psihijatrica?", "Opsidijan", "Razgovori s ginekologom", "Mrtav, a gladan", najnovija: (njena promocije je bila!): "Momina knjiga recepata"...Nabrojala sam svoje favorite...No, Marilena je odlična i u pisanju ljubavnih romana. "Slobodan pad", npr. Ipak, najuvjerljivija je kada piše o Istri, Pogotovo o Ližnjanu, u kojem s obitelji živi.
"Momina knjiga recepata" zapravo je nastavak odlične knjige "Mrtav, a gladan". Moma je toliko drag i simpatičan lik, da je zavrijedio i nastavak u drugoj knjizi. Recepti su pravi, isprobani - ali to nije sve....Kada knjigu počnete čitati, kao i prethodnu "Mrtav, a gladan" jednostavno morate čitati do kraja - toliko vas drži u napetosti.
Marilena je jako aktivna i na društvenim mrežama - rado komunicira sa svojim čitateljima i rado sasluša komentare na svoje knjige....Odgovara na sve njih onim, što najbolje radi: pisanjem!
Za vrijeme promocije, Marilena je ponudila i fiiinu medicu.
Ljub!

Požuri u Travnik

odranska26.blog.hr



Posjeti grobove čaćevine,
da legneš među njih,
da te ušutkaju.
I plovi gradom
oživi rat,
sve koji se nisu vratili.

Dovoljna je samo jedna smrt da ubije tisuće.
(Ne gledaj televiziju)
Grad je taoc svojih stanovnika,
kao i ti ekrana.

Odvrti svoju vrpcu.
Osmijeh u vlaku,
onaj pokret u ruci,
čarobni trenutak,
dok sniježi,
i puštaš da snijeg polagano odmotava film.
A onda ga uslikaj
svom mudrošću koju držiš u rukama.
Požuri u Travnik,
majci na dar,
ništa ne govori
o sakupljenoj prašini pod nepcem.

I zapamti to kao život.

Što je to odijelo?

thelightoftheuniverse.blog.hr

Što se zadnjeg posta tiče, moram priznati da me komentar @Annaboni nasmijao. Jednom prilikom Isus je rekao učenicima, što kad budete vidjeli sve svoje slike (moja opaska: odijela), što ćete onda? Isto tako, Isus je jednom svojim učenicima rekao - "Kad se tijelo pojavi radi duha, to je čudo. Ali kada se duh pojavi radi tijela, tada je to čudo nad čudima. Ali ja, ja se čudim tome kako je to veliko bogatstvo stanovalo u tom siromaštvu." - Evanđelje po Tomi

Filteruša

rossovka.blog.hr

E sad da vidite kako ja izgledam ko filteruša.

Naime, ovo je rezultat jednog od onih testova "kako bi izgledali ko..." pa ubaciš svoju fotku i spegla te u par sekundi da te rođena majka ne bi prepoznala. Ovaj test se zvao, čini mi se - kako bi izgledali na plakatu il tako nešta. I sad me usporedite sa fotkamma na kojima sam ja onakva kakva jesam, nezapeglana i normalna. Ovo je neko drugi, ne ja.

Pa mi padnu na pamet sve te puste filteruše sa vojskom pratitelja koji sline nad fotkama koje nemaju veze sa vezom, a naročito ne sa onim ko ih objavljuje jer fotku propeglaju kroz dvadeset filtera i dobiju lice koje nikad u životu nisu vidjeli. I ne kužim šta im to treba? Koja je svrha sveg tog prokenjavanja?

Nedavno sam vidjela fotke mame modnog mačka. Pa žena izgleda ko filmska diva, nigdje bore, nigdje ni traga godinama; ko da upravo izlazi iz puberteta, samo sa savršenom frizurom i šljaštećim osmijehom za koji - da bi ga gledo - moraš imat masku za varenje.
Meni je to onak...skroz bezveze. Šta će mi fotke po kojima me ni poštar, ni familija, ni susjedi ne mogu prepoznat? Ma ni sama sebe ne mogu prepoznat, eto.

Nedovoljno

athropa.blog.hr

Slusam u tisini kako kapi kise udaraju u krov.
Osjetim potrebu da stanem na tu kisu i isperem sa sebe sve sto sam nakupila zadnjih mjeseci.
Krenem ispocetka.
Znam da mogu bolje.

Vec neko vrijeme imam osjecaj da nastaje nova verzija mene, duga razdoblja nestabilnosti siguran su znak.
Ne znam sto mogu ocekivati. I to je valjda u redu.

Dokazujem sama sebi da sam jaca nego mislim.
Dokazujem okolini da sam sposobnija nego pretpostavljaju.
Dokazujem da... Mogu istovremeno biti i luda i racionalna, neranjiva i krhka...
Sve na svoj tih i miran nacin.

Ali hoce li sve to ikad biti dovoljno?

Uvijek sam najbolje govorila kroz tisine.
Nikad rijecima.

Nikad nisam obecavala vise nego mogu ispuniti.
I svoja obecanja nikad nisam krsila.

Ali da.. Hoce li to ikad biti dovoljno?

Dok radim novi korak u nesto novo, shvacam...
Nije ni bitno. Svemir uvijek poravna racun.
Sve je u ravnotezi. Iako ja to jos nisam.

Koga (koju) sam volio?

miskoi.blog.hr


Koga (koju) sam volio?

Nije istina da Vrijeme prolazi, ono neprekidno traje, a mi u tom trajanju preispitujemo svoje djelovanje ili nedjelovanje, ali uvijek trajanje. Pitam se, sad, sa odmakom vremena … pitanja naviru, ali sjećanje potiskuje pitanje i forsira osjećaje koji su isprepleteni konopcima tuge, jer sve je to prošlost, i konopcima sreće, jer sve je to proživljeno, doživljeno i nitko i ništa mi to ne može oduzeti.
Slika prva: moj je rođendan i mi (kako ovo „mi“ danas čudno i nestvarno zvuči) sjedimo i kineskom restoranu. Po njoj shvaćam da je već odavno navikla na kineske, a i ostale restorane, ja nisam, više sam posjećivao barove, lokale, šankove. Sjedi mirno i odjednom usred tog mira ustaje i odlazi u toalet iz kojeg se vraća sa stisnutom lijevom šakom koju mi preko stola pruža. Ne razmišljajući, sasvim instinktivno, pružam ruku i iz njene male i tople šake primam svilenkasti dar. Spuštam ruku na koljeno i krišom, da nitko od gostiju ništa ne primijeti, otvaram šaku i gledam u svileni smotuljak, shvaćam: otišla je u toalet, svukla gaćice sa svog tijela i utisnula mi ih u ruku. Prvi njen poklon!
Što sam mislio tog trena? Ne znam. Ali znam, da su vjetrovi osjećaja divljali u meni. Bio je to početak, koji označavao (ali onda to nisam znao) naš put strasti, nježnosti, ljubavi i …
E, sad dolazim na ono što me oduševljavalo kod nje: pisala je pjesme! I to kakve pjesme!
Kad sam prvi put pročitao njenu pjesmu, zaprepastio sam se zbog dojma kojeg je izazvala u meni. Takvu pjesmu može napisati samo najnježnija osoba na svijetu. Bio sam siguran u to i mislio sam … naravno, mislio sam pogrešno …zar sam mogao drugačije?
Slika druga: prolazimo preko Korza, kad se ona odjednom zaustavlja, ulazi u trgovinu, uskoro se vraća iz nje i ja znam, a da nisam, ništa ni vidio, ničemu prisustvovao, znam što je kupila i što mi, na rastanku pri kraju vikenda namjerava darovati,
- Za tvoju kolekciju – rekla je osmjehujući se, dok su joj vragovi očekivanog zadovoljstva plesali u plavom pogledu, a ja se osjećao sretnim i moćnim i, sram me to reći, voljenim.
Jesam li je volio? Tog trenutka, jesam! I još ponekad. Prečesto, kako sad vidim stvari … ako ih uopće i danas vidim onakve kakve su bile.
Kad je, još jednom, odlazila od mene vraćajući se u svoj grad, nakon što bi vikend provela sa mnom u mom gradu, po prvi sam se put zapitao: sa kime ja to vodim ljubav? Sa nježnom pjesnikinjom ili nezasitnom lavicom u krevetu? I koliko toga još ostaje nedorečeno? I treba li biti dorečeno? Ili ja moram na sve pljunuti i prepustiti se tjelesnom uživanju, pa dok traje, nek' traje, a poslije toga …

Danas gledam u kolekciju ženskih gaćica, pahuljastih, skupocjenih minimiziranih koliko je to moguće, svih boja i dezena i pitam se: baciti to sve u smeće, baš kao što je ona naše Zajedničko Vrijeme u kojemu se zaklinjala na našu ljubav bacila u smeće. Ili …
Plamen plavičasto gori: metaforički u mojim grudima, a i u stvarnosti: izgara nježna tkanina, baš kao što su izgarali i (barem moji) osjećaji. I pitam se: koga sam ja to volio?
Trebam li se pitati, ili je samo plamen važan?

Copyright © 2022. by misko- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora

Biti ciničan

potok42.blog.hr


Zajedljivost je zapravo obrana
koja samo liči na izazvani napad.

Obrana svega što je preostalo
U tvojoj boci obilja iz koje curi.

Tek poneki oko tebe ipak naslućuju da
Ponestaje ti je snage, zdravlja, čilosti.

Upravo njih najviše razuvjeravaš,
Kao vojnike neopčinjene oružjem.

Ponižavaš ostarjele veterane; pitaš
Ih znaju li kako se jebu žene 60+

Improviziraš, spominješ im pelene,
Kostobrane, ispale pramenove kose.

Uvrštavaš i čašu za gebis, lubrikant,
Kutiju prve pomoći, memlu zaboravnosti.

Podrugljivost nije sramoćenje drukčijih,
Ona ti je brana za dolazeću bujicu uvreda.

Prezir i podsmijeh koje primjenjuješ,
Sebični su štitovi tebe od samog sebe.



RAZGRAĐIVAČI

obrucnabacvi.blog.hr

RAZGRA-IVA-I-1
RAZGRA-IVA-I-2
I.M., HT 939

dragoj blogerici

andrea-bosak.blog.hr

evo ti još jedna za ljepši san i mirnu noćicu

Ljubljanica

slovenka.blog.hr

Reka Ljubljanica u zagrljaju jesenskih boja....
reka-ljubljanica-janja-fajdiga
Volim jesen zbog njenih najlepšib boja.
Foto: Janja Fajdiga

Mogu li kršćani biti gay?!

kejtoo.blog.hr

...ili gay kršćani? Mogu! Da li je to za osudu? Nije! Zašto nije? Po čemu se itko može postaviti kao mjerilo nečije ljubavi? Osuđujete fizički čin ljubavi, koji po vama nije prirodan, no zanemarujete sam osjećaj koji dvoje dijele, onaj nevidljivi magnet koji privuče dvije duše da se spoje. Kako možete biti sigurni da bilo koje dvije osobe nisu povezane na taj način? Ako niste sigurni, a vjerujem da niste, nije li bolje sebe ne dovoditi u napast da se okrunite drugim možda još većim grijehom, mržnjom prema bližnjemu? Vama takva ljubav ne odgovara i to je ok, ali imajte bar dovoljno ljubavi i razumijevanja da pustite druge da žive i budu sretni. Nije na nama da sudimo, na nama je da za sebe odaberemo što mislimo da je ispravno za nas i po tom uvjerenju živimo. Ionako ćemo svi jednom doći pred sud, neka onaj koji najbolje zna sudi nama i našoj braći i sestrama. Ali u jedno sam sasvim sigurna, ako je ljubav između dvoje ona prava, onda ta ljubav ne može biti pogrešna.

Isto tako, ne vjerujem da gay osobe nisu u stanju odgojiti i usmjeriti djecu ka svjetlu i u duhu kršćanstva. Istina, gay osobe ne mogu sebi sami napraviti dijete, ali ima načina da imaju djecu, zašto im to onemogućavati? Ako su se sami na to odlučili, spremni su na taj poziv i vjerujem da će učiniti sve da njihovo dijete ili djeca sastanu u zdrave i sretne osobe i da im ništa u životu neće nedostajati. Brinete se kakvo će djetinjstvo imati ta djeca? Radije se pobrinite za svoju djecu da budu tolerantna i da ne sude drugima i ne maltretiraju druge, jer to je pak pitanje odgoja za zabrinuti se. Nisu problem djeca gay roditelja, nego ona koja ih maltretiraju i koriste se nasiljem.

Također, nije mi jasno stajalište crkve prema gay zajednici. Uskraćuju sakramente onima koji ih žele primiti, njihovoj djeci, koji žele biti bliže Bogu i Isusu. Zašto se postavljaju kao suci i tko su oni da brane nekome da dođe pod božje okrilje? Pa šta i da žive u grijehu, ako je uopće to grijeh i tko za sebe može reči da je bez grijeha, da je u stanju ne griješiti!? Mišljenja sam da svakoga tko želi doći u božju kuću treba sa zadovoljstvom primiti. Crkva bi trebala promicati ljubav, dobrotu i razumijevanje, a ne osudu.

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum