srijeda, 29.06.2011.

Cijeli svijet je pozornica

Ne znam što je Shakespear točno mislio kad je izgovorio ovu rečenicu, ali definitivno je bio u pravu, cijeli svijet je pozornica!

Izuzmemo li malu djecu, skoro pa svaka osoba na ovoj planeti, igra svoju ulogu, skoro svaka osoba glumi, da je, ono što nije. Pa tako glumimo, igramo ulogu hrvata, srbina, slovenca, kršćanina, pravoslavca, trgovca, kupca, ulogu bračnog partnera, vojnika, političara, suca, učitelja, policajca, ulogu vođe, … itd. Ljudi danas ne igraju samo jednu ulogu, već mnogo, mnogo uloga, ovisno o mjestu, događaju, društvu, okolini, odnosno o situaciji u kojoj su se našli, u kojoj se nalaze. Kada smo sa ženom, jedno smo, kada smo sa prijateljem, drugo smo, igramo drugu ulogu, kada smo sa drugim prijateljem, igramo treću ulogu, kada smo sa šefom, igramo četvrtu ulogu, kada smo …… i tako skoro pa u nedogled. Ovisno o situaciji, zauzimamo ulogu primjerenu toj situaciji. Dali je to normalno? Naravno da nije.

Ako nismo ono što jesmo, ako glumimo da smo ono što nismo, tko smo?

Da bismo cijeli svoj život održali ulogu sa kojom smo se poistovjetili, ulogu hrvata, kršćanina, policajca, vojnika, učitelja, vođe, … potrebno je uložiti enormnu količinu energije, dok sa druge strane, biti ono što i jesmo, ne zahtjeva nikakve napore, nikakvu ulaganje dodatne energije, jer da budemo ono što jesmo, dovoljno je samo da prestanemo igrati uloge, da prestanemo glumiti ono što nismo. Biti ono što jesmo, je prirodno stanje, samo održivo, ono jednostavno jest. Sve što radimo a zahtjeva napor, ukazuje da se krećemo u krivom smjeru, od, samih sebe, od naše prirode, onog što jesmo. . .

Svako ulaganje truda, da budemo ono što jesmo, udaljavanje je od onoga što jesmo.

Uzmimo za primjer cvijet. Cvijet je cvijet, cvijet ne može biti ništa drugo doli cvijet, to je njegova priroda, to je ono što jest, da bi to bio, ne mora raditi ništa, ne mora učiti kako da bude cvijet, jer on to jednostavno jest, cvijet. Kada bi se cvijeta od samog izlaska na svijetlo dana, učilo kako da bude cvijet, kada bi cvijet prihvatio to učenje, i kada bi cvijet pokušavao biti cvijet, svom se snagom trudio da bude cvijet, od toga trenutak on bi zaigrao ulogu cvijeta, ulogu onoga što su ga naučili da jest cvijet, kako se kao cvijet trebao ponašati, razmišljati, što je dobro a što loše, kakav bi trebao biti, što se od njega očekuje kao od cvijeta, ..itd. Iako bi i dalje cvijet bio cvijet, prihvaćanjem uloge, poistovjećivanjem sa ulogom cvijeta, on bi se udalji od svoje biti, ono što jest, cvijet. Da bude ono što jest, cvijet, nije potrebno da uložiti ikakav napor, jer ono to jest, ali za ulogu cvijeta, potrebno je uložiti mnogo napora, energije, vremena, jer igrati ulogu cvijeta iz trenutka u trenutak, zahtjeva ogroman napor, ogromnu količinu energije.

Ova priča o cvijetu, ukazuje na ono što se desilo današnjem čovjeku, čitavom čovječanstvu. Čovjek, baš kao i sve u prirodi, je savršen točno onakav kakav jest, usklađen sa prirodom, tu se ne može ništa dodati niti oduzeti, jer svako dodavanje ili oduzimanje, bilo bi udaljavanje čovjeka od same njegove prirode, onoga što jest. Sam pokušaj da se čovjeka učini čovjekom, da ga se nauči kako da bude čovjek, jest udaljavanje od same prirode čovjeka. Čovjek je po prirodi slobodan, sretan, pun ljubavi, pokušaj da se čovjeka nauči, učini slobodnim, sretnim, punim ljubavi, jest udaljavanje čovjeka od njegove prirode, … Što rade roditelji, što radi okolina, čitavo društvo, kompletan sustav; školstvo, religija, …? Pokušavaju čovjeka naučiti da bude ono što jest, čovjek, a samim time udaljavaju ga od onog što jest.

Baš kao što je cvijet cvijet, tako je i čovjek, čovjek. Svako učenje čovjeka da bude čovjekom, je izvrtanje prirode čovjekove, onoga što jest. Odnosno čovjek je i dalje čovjek, samo što je njegova priroda, bit, prekrivena igranjem uloge čovjeka. Čovjek je po prirodi slobodan, što znači i ne nasilan, ne poznaje sram, mržnju, vlasništvo, posjedovanje, kontrolu, vladanje nad drugima, jednom riječju ne poznaje strah. Čovjeka se od rođenja uči tome, čovjeka se uči da igra ulogu čovjeka, kao hrvata, srbina, katolika, pravoslavca, muškarca, žene, vojnika, poslodavca, radnika, vladara …

Ljudi znaju samo ono što im je rečeno, što ih se nauči, a pošto živimo u društvu laži, što današnji čovjek može naučiti nego li laž, sa čime se današnji čovjek poistovjetio nego li sa laži, što je današnja uloga čovjeka, misao čovjeka o čovjeku, nego li laž. Istina, znanje se ne može znati, ono se može samo živjeti, sve ostalo je laž.

Sve što jest, jednostavno jest, a ono što jest, ne potrebuje nikakvu energiju da bude. Energiju jedino zahtjeva laž, iluzija, jer se samo na takav način može održati na životu kao stvarnost. Od malih nogu nas se ući da vjerujemo u laž, da stvaramo dodatne laži na temelju naučene laži, a sve kako bismo održali laž, iluziju kao stvarnost. Svaka misao je iluzija, jer misao je upravo to, misao. Misao o cvijetu nije cvijet, riječ cvijet koja proizlazi iz iluzije misli, nije cvijet. Misao, odnosno riječ u najboljem slučaju može ukazivati na cvijet, ali ono nije cvijet. Cvijet jednostavno jest, svaka misao o cvijetu, jest stvaranje iluzije o cvijetu.

Svrha uma nije da tumači stvarnost, jer što se tu ima tumačiti, stvarnost je ono što jest, svaka misao o stvarnosti, je udaljavanje od stvarnosti. Svrha uma je da percipira stvarnost, i ništa više.

Ono što jest, ne zahtjeva energiju, jer ono što jest, jest energija. Energija je svijest, što znači da je svijest energija. Energija/svijest je ono što jest, stvarnost. Kako stvarnosti nije potrebna energija, jer ona jest energija, tako i čovjek ne potrebuje energiju, jer on jest svijest. Ne potrebuje čovjek energiju, jer on jest energija, energiju potrebuju misli, iluzije, uloge sa kojima se čovjek poistovjetio. Uloga se može održati jedino u koliko je konstantno održavamo, odnosno neprestano igramo ulogu, stvaramo nove misli, iluzije o onom što jesmo.

Energija/svijest je vječna, ona jednostavno jest, dok sa druge strane, misli, iluzije koje proizlaze iz misli mogu trajati samo do onog trenutka do kada ih održavamo novim iluzijama, mislima. Iluzije, misli da bi se održale, zahtijevaju energiju, dok stvarnost, svijest, jest energija. Misli, riječi, uvjerenja, vjerovanja, odnosno sve na učeno, sve što je tvorevina uma, može se samo održavati tvorevinom uma, ili ti iluzijama, jer misli, riječi, uvjerenja, vjerovanja, jesu iluzija. Iluzija se jedino može hraniti iluzijom.

Misao o Bogu, nije Bog, riječ Bog, nije Bog. Misao, riječi o Bogu su tek misli i riječi o Bogu. Uvjerenja, vjerovanja su manifestacija, posljedica misli (iluzije), ona nisu znanje, stvarnost, svijest, ono što jest, ona su dio uloge koju igramo, one su iluzije, kojima se uloga (iluzija) hrani i održava na životu. Čovječanstvo, čovjek, će igrati razne uloge, sve dok stvara uvjerenja, vjerovanja (iluzije) kojima potkrepljuje te uloge (iluziju).

Misao o tome što jesmo, nije ono što jesmo, baš kao i misao o cvijetu, nije cvijet. Misao je iluzija, misao može ukazivati na stvarnost, ali nikada neće, ne može postati stvarnost.

Dakle, pokušaj da budemo ono što jesmo, misao o onom što jesmo, jest udaljavanje, stvaranje iluzije o onom što jesmo. Ne možemo postati, naučiti da budemo ono što jesmo, jer jesmo. Ali se možemo uhvatiti u iluziju misli, uvjerenja, vjerovanja, da smo ono što nismo.

Da budemo ono što jesmo, što smo oduvijek bili, što ćemo zauvijek i biti, energija/svijest, moramo se samo prestati poistovječivati sa umom, manifestacijama uma, mislima, riječima, uvjerenjima, vjerovanjima, … ili jednom riječju, sa svim onim što su nas naučili da jesmo, jer sve naučeno, je upravo to, naučeno, a naučeno nije ono što jest, već ono za što vjerujemo da jest.

- 15:48 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.06.2011.

Govori vam Big Brother …

Dali ste svjesni uloge televizije, odnosno, općenito medija u današnjem društvu? U koliko niste, nakon što pročitate ovaj članak, više se nećete moći opravdavati sa “nisam znao/znala”!

Mediji su poput čarobnog štapića u rukama tajnih vladara, štapića pomoću kojeg, ne samo da nezamislivo može postati zamislivo, moguće, već pomocu medija postaje stvarnost.

Dick Sutphen tvrdi, da što više kroz današnju tehnologiju istražujemo, saznajemo kako današnje ljudsko biće funkcionira, to više spoznajemo, znamo, o mogućnostima kontrole ljudskih bića. A ono što najviše plaši, je to što je medij za ovladavanje već dugo prisutan. Televizija.

Dick Sutphen kaže kao televizor u našim dnevnim sobama, spavaćoj sobi, čini mnogo više od toga da nas zabavlja. Kaže kako su testovi istraživača Herbarta Krugmana pokazali da je, dok su osobe gledale televiziju, aktivnost desnog mozga prevladavala nad aktivnošću lijevog mozga u odnosu na dva naprema jedan. Drugim riječima, gledatelji su bili u izmijenjenom stanju svijesti, u transu veći dio vremena. Psihofiziolog Thomas Mulholland, kako bi mjerio raspon pažnje, priključio je mlade gledatelje na EEG uređaj koji je spojio tako da isključi televizor svaki puta kada bi mozgovi djece stvarali pretežno alfa valove. Iako je djeci bilo rečeno da se koncentriraju, svega ih je nekoliko uspijevalo držati televizor upaljenim duže od 30 sekundi, većina ih je unutar 30 sekundi već bila hipnotizirana.

Produbiti trans je lako. Jedan od jednostavnijih načina je stavljanjem jedne prazne, crne slike na 32 slike u filmu koji se prikazuje. To stvara ritam od 45 otkucaja u minuti koji zapaža samo podsvjesni um, što je idealan ritam za izazivanje duboke hipnoze. Reklame, ili u većini slučajeve sugestije prikazane nakon takve emisije, imaju veću vjerojatnost biti prihvaćene od strane gledatelja. Gledatelji koji imaju sposobnost mjesečarske dubine, lako mogu te sugestije prihvatiti kao naredbe, sve dok te naredbe ne traže od gledatelja da učini nešto što je u suprotnosti s njegovim moralom, ili uvjerenjima. Ljudi, medij za ovladavanje je tu!

Jeste li znali da većina djece u dobi do 16 godina, provede 10.000 do 15.000 sati gledajući televiziju, više vremena nego što provedu u školi. U prosječnom domu televizor je upaljen 6. sati i 44 minute, što se u prosjeku svake godine povećava za 9. minuta. Očigledno stvari ne idu nabolje. Ovakvim tempom, ubrzo bi se mogli naći u Orvelovskom svijetu iz 1984. krotki, staklastih očiju i pokorno slušajući zapovjedi.

Istraživački projekt Jacoba J. Psihologa sa sveučilišta Purdue, pokazao je kako od 2.700 testiranih ljudi, 90% pogrešno razumije čak i jednostavan materijal, kao što su reklame i serija Barnabiy Jones. Samo nekoliko minuta nakon gledanja, tipičan gledatelj pogrešno bi odgovorio na 23 do 36 posto pitanja o onome što je gledao. Zašto, zato što su ulazili i izlazili iz transa. Uđe li čovjek u dubok trans, mora mu se narediti da zapamti, inače automatski zaboravlja. A to je samo vrh ledenog brijega.

Kada se kombiniraju subliminalne poruke unutar glazbe, subliminalne slike proecirane na ekran, hipnotički vizualni efekti, dugotrajni ritmovi glazbe koji izazivaju trans, postiže se izuzetno i djeletvorno pranje mozga. Sa svakim satom koji provedemo gledajući televiziju, postajemo sve uvjetovaniji. Ako mislite da postoje zakoni protiv bilo koje od tih stvari, u krivu ste, ne postoje!

Mnogo je moćnih ljudi kojima odgovara da stvari budu upravo takve kakve jesu. Istaknuti istraživač Jordan Maxwell koji je razotkrio jedne od najvećih prevara u povjesti čovječanstva, kaže:

Jedan od najvažnijih simbola u njihovu sustavu je magični štapić koji izgleda poput čarobnog štapića čarobnjaka Merlina. Možemo to usporediti sa štapićem dirigenta u orkestru gdje svi moraju pratiti ritam svog gospodara. Moćnici upravljaju s vama, što znači da vi plešete po njihovoj glazbi. Čarobni drveni štapić uvijek se izrađuje od svetog stabla. Simbolički to znači da se izrađuje u Hollywoodu (svetoj šumi) . Hollywood, središte filmske industrije, služi kao druidska baza. Simboli, riječi, terminin i priče dizajnirani su upravo na taj način. Cijeli filmski sustav proizvodi priče o kojima razmišljate.

Ljudi nakon gledanja filma razmišljaju o reakcijama glumaca. Takvo ponašanje odjednom postaje uobičajeno u stvarnim situacijama. Međuljudski odnosi narušeni su upravo zbog Hollywooda odakle dolazi mnoštvo besmislica, nasilja, seksa i droge. Ljudi jednostavno više ne znaju kako se treba ponašati. Izgubili su svoju čovječnost.

Naši životi postale su kopije likova iz filmova, serija, zabavnih emisija. Dozvolili smo da nam televizija umjesto srca govori što jest a što nije dobro, kako da se ponašamo u određenim trenucima, kako je normalno da reagiramo, što da mislimo, kako bismo trebali biti obučeni, izgledati, čime bismo se trebali bavimo, za koga bismo trebali glasati, što je istina a što je laž!

Bili mi toga svjesni ili ne, a cilj jest da ne budemo svjesni, danas se vodi rat, ratu za naš um, rat u kojem se umjesto metaka ispaljuju situacije, iz medija umjesto pušaka, pod zapovjedništvom bankarskih magnata, korporacija, umjesto generala. Rat koji ne stvara buku, ne izaziva vidljive tjelesne ozljede i naizgled se ne upliće u ničiji svakodnevni život. Zato ga još i zovu “nečujni – tihi rat”.

Pa ipak, nedvojbeno stvara buku, nedvojbeno nanosi tjelesne i mentalne štete, i nedvojbeno utječe na svakodnevni društveni život, tj. nedvojbeno za svjesnog promatrača,onoga koji zna što mora gledati. Pošto javnost, žrtve ne mogu shvatiti, vidjeti oružje, nisu niti svjesni da su napadnuti. Javnost može instinktivno osjećati da nešto nije u redu, ali zbog prirode “nečujnog oružja” oni svoje osjećaje ne mogu izraziti na racionalan način, odnosno riješiti problem inteligencijom. Stoga, ne znaju zatražiti pomoć i ne znaju kako se povezati s drugima radi zaštite od njega.

Kako se “nečujno oružje” primjenjuje postupno, javnost se prilagođava/privikne na njegovu prisutnost te tolerira njegovo zadiranje u svaku poru života.

Cilj oružja je uvjeriti žrtve, kako su misli, ideje, političkih, religijskih, ili nekih drugih autoriteta, njihove misli, odnosno ideje, a to se postiže konstantnim ponavljanjem. Kako se kaže, da bi laž postala istinom, potrebno ju je ponoviti samo dovoljno puta. To je upravo ono što današnji mediji čine, ponavljaju laž sve dok ju ne prihvatimo kao istinom, a samim time, istinu kao laž.

To se postiže isključivanjem umova žrtve; sabotiranjem njihovih mentalnih aktivnosti; pružanjem nisko kvalitetnih programa javnog obrazovanja, ustrojstvu sustava i ekonomije i suzbijajući tehničku kreativnost.

Pobuđivanjem njihovih emocija, poticanjem na njihovo udovoljavanje vlastitim strastima i prepuštanje emocionalnim i fizičkim aktivnostima kroz:

a) neprekidno emocionalno šokiranje i napade (mentalno i emocionalno silovanje) konstantnom baražom seksa, nasilja i ratova u medijima posebno na televiziji i u novinama.

b) pružanje onoga što žele u prekomjernim količinama ”BRZE HRANE ZA MOZAK” i istovremeno uskraćivanjem onoga što im stvarno treba.

c) Prepravljanje povijesti i zakona te izlaganje javnosti devijantnim kreacijama, čime se njihovo razmišljanje skreće s osobnih potreba na potpuno izmišljene vanjske prioritete. Time se onemogućava njihovo zanimanje za nečujna oružja, tehnologije društvene automatizacije i njihovo otkrivanje. Pravilo je da se iz zbunjenosti može izvući korist; što je veća zbunjenost, to je veća korist. Stoga je najbolji pristup stvarati probleme i onda nuditi rješenja.

PREPOZNAJETE TO DRUŠTVO? NARAVNO, ŽIVIMO U NJEMU……

Kao što je rekao pisac Michael Ellner: Pogledajte nas. Sve je izvrnuto, sve je naopako. Liječnici uništavaju zdravlje, pravnici uništavaju pravdu, sveučilišta uništavaju znanje, vlade uništavaju slobodu, glavni mediji uništavaju informacije, a religija uništava duhovnost. Zašto? Zato što je to njihov zadatak.

Mediji ne samo da izvrću istinu, nameću laž, već kod čovjeka stvaraju osjećaj informiranosti, time ga čineći nezainteresiranim za daljnje informiranje, traženje alternativnih izvora informacija. Koliko mediji sudjeluju u kreiranju javnog mijenja, onoga što ljudi smatraju istinom, jasno je vidljivo u svakodnevnom životu, jer, u koliko ste vidjeli na televiziji, pročitali u novinama, mora da je istina, a samim time, ono što nije bilo na televiziji, jednostavno je laž.

Pa tako nas mediji uvjeravaju da ratujemo za mir, da ne postoje lijekovi za smrtonosne bolesti, da je sve oko nas kaos, da strahujemo za vlastitu egzistenciju, da su svuda oko nas kriminalci, i naravno, da ništa ne možemo napraviti osim slijediti vođe put pakla, oprostite, put bolje budućnosti. Mediji su alat stvaranja Privida, ILUZIJE!

No, zaposlenici medija u većini slučajeva ne znaju što, ni za koga rade.

Evo riječi glumca Petera Fincha u ulozi novinara Howarda Bealea (Network; 1976.):

‘U velikoj smo nevolji jer od nekoliko vas ovdje (obraća se gledaocima u studiju) i 62 milijuna amerikanaca koji me gledate kod kuće manje od 3% čita knjige…manje od 15% vas čita novine…i sva istina je što saznate preko ovog TV kanala..danas postoji cijela generacija koja ne zna ništa više od onog s TV rasporeda..televizija je postala evanđelje, otkrivanje..televizija može stvoriti, uništiti predsjednike, pape, premijere…televizija je najjače oružje u ovom bezbožnom svijetu..a gdje smo mi bili kada je pala u ruke krivih ljudi?…najveće svjetske kompanije posjeduju najveću mašineriju progande na svijetu…stoga slušajte me, slušajte me! Televizija nije istina, televizija je zabavni park, cirkus, karneval, putujuća družina akrobata, pripovjedača, pjevača, prenositelja uživo i nogometaša…mi smo u centru tog posla….no vi ljudi sjedite kod kuće iz dana u dan, svih boja, staleža i ukusa…gdje ste sada? Počinjete vjerovati da je iluzija stvarna, vjerujete našim spinovima, vjerujete da je televizija stvarnost, a da vaši životi nisu stvarni. Radite sve što vam televizija kaže…oblačiti se tako, jedete kako vam kaže…odgajate djecu kako vam se kaže…čak i razmišljate kako vam televizija kaže…pa ovo je masovno ludilo, pa vi ste manijaci….ljudi pa vi ste PRAVA stvar, mi smo ILUZIJA.’

Mediji su alat za masovnu hipnozu, za pretvaranje laži (iluzija), u istinu (stvarnost). Sve dok su ljudi svakodnevno hipnotizirani, dok putem medija dobivaju svoju dozu iluzije, teško da će se istrgnuti iz ovoga pakla, noćne more, za koju nam mediji govore ne samo da je dobara, već normalna, poželjna.

Kompletan današnji sustav, način na koji je strukturiran, bez medija bio bi neodrživ. Možemo li ovaj Privid poslati u zastaru zajedno s analognom televizijskom mrežom? Mogu li se novinari probuditi i zajedno nešto napraviti? Pa naravno da mogu! Pa što se onda čeka? Ugasimo TV!

Pošto je mala vjerojatnost da će svi ljudi ugasiti TV, prestati vjerovati svemu što pročitaju u novinama, ili točnije rečeno, vjerojatnost za takvo što je nikakva, na nama koji smo svjesni manipulacije putem medija, velika je odgovornost. U koliko ne želimo da živimo, da naša djeca živjeti u svijetu iz Orvelove 1984. u koliko ne želimo živjeti u svijetu korporacija, gdje je, kako je rekao Krešimir Mišak, normalno raditi deset sati na dan u korporaciji i potom kupovati neprirodnu hranu punu umjetnih aditiva koje su proizvele korporacije, u trgovačkim centrima koje pripadaju korporacijama, te navečer iscrpljeni od rada za korporaciju, gledati korporativnu televiziju s političkim vijestima o potezima vlade čiji su članovi sad u vladi a prije i poslije na čelu neke korporacije. Kad nam takav život drastično naruši zdravlju, odlaziti ćemo po medicinsku pomoć da bi dobili skupe neučinkovite i štetne lijekove koje proizvode korporacije, … dali je to život koji želimo sebi i svojoj djeci?

Mediji su čarobni štapić pomoću kojega tajna društva svijet kojem vladaju korporacije, pokušavaju pretvoriti u stvarnost.

Codex Alimentarius koji je stupio na snagu sa 30.04.2011. u zemljama EU, pod krinkom “zaštite zdravlja krajnjeg potrošača”, kamen je temeljac, uvođenja korporatizma (NWO-a) u čitavom svijetu.

Codex Alimentarius je skup pravila za regulaciju poljodjelstva i potpunu kontrolu hrane od sjemena do konačnog proizvoda (do stola). Kako je pomoću Codex Alimentariusa zabranjena prodaja ljekovitog bilja, osim u koliko imate potrebnih 700 000 kn kako bi registrirali i zadovoljili sigurnosne standarde kojima biste dobili licencu za prodaju, tako će i u skorijoj budućnosti manjim proizvođačima (seoskim domacinstvima) biti zabranjena proizvodnja hrane. Naravno, ne zabranjena na način da će reći zabranjujemo vam proizvodnju, već na isti način kao i sa ljekovitim biljem; novim odredbama, propisima, koje će moći zadovoljiti, ispoštovati, jedino velike kompanije, koje će s vremenom rasti i postati korporacije. Na našem području to će sa velikom vjerojatnošću biti Agrokor. Ovo tvrdim sa velikom sigurnošću, jer i sam živim na selu i radim u poljoapoteci 12. godina. Poljoprivreda je u hrvatskoj, a koliko znam i u ostalim zemljama u okruženje, godinama sustavno uništavana. Nedavno je objavljeno kako se svaki mjesec u hrvatskoj zatvori 500 mliječnih fami. Zbog sve viših cijena repromaterijala i propisa kojih je sve više i više svake godine, ljudi masovno odustaju od proizvodnje hrane, pa čak i za vlastite potrebe. Ti ljudi u koliko neće obrađivati zemlju, biti će novčano kažnjeni, ili drugim riječima primorani da je prodaju. A tko će je kupiti? Korporacije. Cilj Codexa je da sva prirodna bogatstva: zemlja, šume, vode, … padnu u ruke korporacija.

“Tko kontrolira hranu, kontrolira ljude”

Cilj korporacija, odnosno onih koji stoje iza korporacija, je upravo to, kontroliranje ljudi. Hrana je samo sredstvo, način na koji će ljudima uvaliti genetski deformiranu hranu bez ikakve nutritivne vrijednosti, bez minerala, natrpana raznim pesticidima, ozračenu gamma i x-zrakama, začinjenu najraskošnijim varijacijama laboratorijski skrojenih, kancerogenih hormona, … Ili drugim riječima, cilj je pomoću hrane čovjeka držati u stanju pokornosti, ovisnim o sustavu, da ne može kritički razmišljati, da ne preispituje informacije koje mu plasiraju razni autoriteti putem medija (Big Brothera).

Kritičko razmišljanje, preispitivanje je ono što svakako nastoje izbjeći, a to samo pokazuje koliko je preispitivanje ovoga sustava moćno.