Post je napisan 29.11.2007.°°četvrtak°° ∙ " Blogerski manifest
|
 1. Ako ste vlasnici, vodite računa o svom vlasništvu i onima koji tom vlasništvu daju vrijednost i smisao, jer svaki bloger uvećava vašu imovinu i vašu dobit. 2. Kada želiš nešto, dovoljno je da to i zatražiš, želimo da se to primijeni i na blogere. Mi smo oni koji stvaraju blogosferu! Mi radimo za vas bez plaće, budite barem fer! 3. Kada postavimo neko pitanje, želimo na njega čuti i odgovor. Ne želimo vikati u gluhu tišinu. 4. Kada zamolimo informaciju, želimo je i dobiti Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Ako tražimo pomoć, onda je i trebamo, a svojim radom je i zaslužujemo. 5. Dosta nam je jednosmjerne komunikacije s adminima. Budite barem toliko pristojni da odgovorite na postavljeno pitanje! 6. Mi smo jedina besplatna radna snaga.Bar ponekad ne mislite samo na sebe. To nije ništa strašno. Molim vas da se naviknete na to da na pitanja treba odgovoriti, to je stvar osobne kulture, čak i u virtualnom svijetu. 7. Ako blogeri pišu svaki dan, nađite i vi vremena za oodgovore na njihova pitanja. 8. Nema nikakvog zadovoljstva u tome da te ignorira netko tko živi od tebe. Predlažem štrajk u pisanju blogova na tri dana. 9. Kad postavljamo pitanja, ne radimo to samo zato da vas gnjavimo. 10. Imate dovoljno koristi od našeg pisanja, nemojte nas tjerati da molimo. Nemojte ignoriranjem sami sebe dovoditi do financijske propasti, jer naš rad nije nikakav dokaz naše ljubavi prema vama! Radi se o razmjeni: vi nama prostor, mi vama sliku, glazbu i riječi, no ako komunikacija ne bude dvosmjerna, mnogi će odustati, mnogi već jesu. 11. Mnogi imaju i po nekoliko blogova.I bloger zbog kojeg nastaje ovaj manifest ih je imao čak četiri, zar ne zaslužuje pomoć? 12. Jednostavno je odgovoriti na upit. Odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja! 13. Kada imaš problem, prirodno je zamoliti za pomoć i prirodno je očekivati odgovor i rješenje. Ne tražimo sažaljenje nego korektnu suradnju. 14. Frustracija ubija volju za rad, a izostanak odgovora budi revolt i vodi odustajanju i kad su manji problemi u pitanju. 15. U ovom manifestu nema ništa što se može dvojako tumačiti.Bloga bez blogera nema, a bez suradnje blogeri bi mogli odustati. 16. Svi vlasnici vide samo profit! Samo dalekovidni vide i kako ga održati i još uvećavati. 17. Mi blogeri očito volimo pisati i biti čitani, kao što vi volite novac koji ljudska potreba da se izrazi donosi.No, ako vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!Jednostavna logika. 18. Kada vas nešto pitamo odgovorite! 19. Nemojte nas pitati da li nam se blog sviđa! Kada ne bi bilo tako, većina nas ne bi bila tu gdje jesmo!No, ako želite i da ostanemo tu i privučemo još blogera, potrudite se malo kad zagusti. 20. I na kraju osnovno pravilo: U slučaju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o čemu god se radilo, ponudite nam najjednostavnije rješenje, odgovorite nam , makar to morao biti i negativan odgovor!!! Ovaj manifest pošaljite na što je god moguće više blogova, da napokon i jednom zauvijek admini i vlasnici portala uspiju razumjeti blogere! MI STVARAMO BLOG!!! Pomozimo blogerima kojima blog.hr ne pomaže....pokušajmo nešto promjeniti...ne dozvolite da se i vama to dogodi |
Post je napisan 26.11.2007.°°ponedjeljak°°
∙ " Muškarci,žene,auti...problemi...
" ∙
|
Zašto su neke rijeci tako teške za izreći? Zašto nečije riječi više bole ili znače? Odavno sam shvatila, odavno (a i vi, vjerojatno) da moje/vaše riječi ne djeluju na sve jednako,isto tako i svačije ne djeluju na mene/vas...Iako se govori da su žene i muškarci jednaki u svakom pogledu(ravnopravnost spolova,hmm da naravno) to nije tako. Možemo primijetiti to u običnom razgovoru...  Noćas oko 23 sata vozim prijatelja kuci,vozim njegov auto jer je on popio. Na pola puta auto rikne.Ni da bi krenuo.Pokušavali i pokušavali upaliti,ali ne ide.T. ljut ko ris,psuje mehaničara(koji mu je naplatio 22oo kn,a nije popravio auto,očigledno), lupa nogom po autu,psuje piiip (cenzura).  Nakon što je izbacio emocije iz sebe (tuga,smijeh,tuga, plač,bijes,vika,dernjava, lupanje...) cca 1 sat, shvatio je da treba nazvati nekoga da dođe. Ahaa...Flash(ja odmah rekla no...). Kada je „Pomoć“ stigla,naravno mi smo prije toga se smrzli, shvatili su da se auto ne može šlepati jer se nema gdje sajla zakačiti...  Ponovno T. biip psuje (cenzura). „Pomoć“ kaže zakačit ćemo za granu (auta) i odšlepati...Fino non šalantno sam rekla (bez povišenog tona) da je to neizvedivo jer otkinut ćemo granu na autu i onda smo tek napravili sranje. „Pomoć“ me pogledala kao STA TI ZNAS TI SI ZENSKO!   Ili kad sam rekla da ga odguramo do sela i ostavimo pa dođemo kad nađemo nekoga ko nas može šlepati...Pogled... Aaaaaaa! Ruke u vis! Stani pucat ću... Neću vise nabrajati... Došlo mi je da pitam „Pomoć“ kakvih problema on ima sa svojom majkom,dali ga je previše mazila,ili uopće nije obraćala pažnju na njega(psiho analiza i ta sranja) pa ima tako malo mišljenje o ženskom rodu. Zašto meni nije vjerovao kad sam mu govorila? Kad je T.rekao odmah mu bude jasno da je upravu... Zašto je Milka čokolada tako ukusna? Zašto je pile prešlo cestu... I onda je svizac zamotao čokoladu u omot... Ne obazirite se previše na zadnji nekoliko rečenica...Pukla sam... živci...Umorna sam... Odoh šlafati jer noćas nisam oka sklopila... Promatrala sam svog M. kako mi pajki... Lolim Vas... HMTMKMKM |
Post je napisan 25.11.2007.°°nedjelja°°
∙ " "Bože, meni tako malo treba ispod ovog svetog neba.."
" ∙
|
...a meni je da te ljubim sasvim dovoljno... poljubi me samo jednom i dođi po još...nepitam za cijenu da ti želje ispunim,jer jedina moja želja to si samo ti...  Ljubavi...hvala ti za sve što činiš za mene...ti si moja zraka sunca što me obasjava u ovom svijetu tame...ti si moja svijetlost na kraju tunela...ti si moje SVE ŠTO JE PRAVA LJUBAV... DLANOVI TI SE ZNOJE, SRCE UBRZANO LUPA, A GLAS TI ZASTAJE U GRLU? To nije ljubav, to je zaljubljivanje. NE MOŽEŠ SKINUTI POGLED ILI RUKE S NJEGA? To nije ljubav, to je požuda. PONOSNA SI NA NJEGA I ŽELIŠ GA SVIMA PREDSTAVITI? To nije ljubav, to je sreća. ŽELIŠ GA, JER ŽELIŠ DA JE ON PORED TEBE? To nije ljubav, to je usamljenost. S NJIM SI JER ON TO ŽELI? To nije ljubav, to je sažaljenje. S NJIM SI JER TE LJUBI I DRŽI ZA RUKU? To nije ljubav, to je nesigurnost. SRCE TI POSKOČI ČIM GA VIDIŠ? To nije ljubav, to je strast. OPRAŠTAŠ MU GREŠKE JER SE BRINEŠ ZA NJEGA? To nije ljubav, to je prijateljstvo. ODREKLA BI SE NAJDRAŽIH STVARI RADI NJEGA? To nije ljubav, to je velikodušnost. Srce te boli i sve se u tebi lomi kada je on tužan? DA, TO JE LJUBAV! Prihvaćaš njegove mane jer su i one dio njega? DA, TO JE LJUBAV! S njim si zbog te neshvatljive mješavine boli, sreće i uživanja? DA, TO JE LJUBAV! Dala bi život za njega? DA... TO JE LJUBAV!  A JA IMAM TEBE...  |
Post je napisan 19.11.2007.°°ponedjeljak°°
∙ " I kad poželiš se ravnice dođi u SNIJEŽNE Vinkovce
" ∙
  RJEŠILA SAM ONU STVAR ŠTO ME MUČILA...To je glavna vijest...Sve ostalo je manje važnosti...i sada sam sretna.Sretna jer će mi život još neko vrijeme ostati na istoj putanji,neće se promjeniti...I sretna sam zbog toga.     Vani je sve bijelo...snijeg je sve zabijelio i ugođaj je onaj pravi Božićni...šteta samo što već i nije Božić...Iako ovaj Božić neće biti kao svi dosada...u obitelji nam fali najvažniji član za blagdane...I teško će mi biti...no ipak polako se vraćamo u svoje živote,a nju nosimo svugdje sa sobom,jer zauvijek će biti u našim srcima... Slijedeći vkdn moj dragi i ja odošmo preko u šopping...trebali smo ovaj no pozvani smo na ručak(kirbaj je) pa odustajemo....bolje idemo klopati "velikom kašikom",a onda šopping. Saznala sam jednu vijest koja me je jako rastužila...saznala sam da mi je jedna prijateljica ostala trudna i otišla na abortus...Kako to netko može...nije ona više klinka da ne kuži neke stvari...s dečkom je 3 godine...kako se netko može odlučiti na takvo nešto...ja što se tiče abortusa sam PROTIV... Ljudi pokušavaju godinama imati djecu,a neki tako...Isto tako imam mišljenje da ako se znaš jebati,trebaš se znati brinuti za to djete...Brinuti kao što dolikuje da se roditelji brinu za svoje dijete...No oni su svi sretni što je ona otišla na pobačaj...ona,on,njezini,njegovi.... Kako to netko može napraviti...to je malo nedužno,bespomočno dijete,a netko tako učini... Shvatite me,bile smo dobre,ali do toga držim,i zbog toga je više ne gledam kao prijateljicu ...ne mogu...jednostavno nije više onako sjajna u mojim očima...polako blijedi... |
Post je napisan 13.11.2007.°°utorak°°
∙ " Pokušavam....
" ∙
|
Pokušavam nešto napisati,ali mi neide...krenem pa stanem,pa izađem iz blogeditora,pa se vratim...nikako da nađem nešto da vam pokažem da mi se malo vratio osmijeh na lice,ali nikako ne pronalazim to nešto... Došla sam sebi,ali sad imam jednu stvar koja me muči...I bojim se otkriti dali je istina(nije ništa o vezi,tu je sve pet)...Nekako se udaljavam od toga nadajući se da to nije istina...ovako mi još postoji ta mala iskra,nada da nije istina...To ako je istina,život bi mi se mogao donekle okrenuti...promjeniti smjer... So I hope that is not truth... I sad mene to muči...a mogla bi jako lako saznati dali je istina ili nije...no postoji taj strah da ako provjerim da saznam da je to tako kako sam mislila...i toga me strah... Ništa...pričekat ću neko vrijeme pa se suočiti sa strahom... Ljudi su preživjeli i gore stvari...Ovo je sitnica,stvarno sitnica,ali mene ta sitnica dira,živcira....jakooooo....  Argggggggh. Moj M. zna za to i da me pati...pokušava mi objasniti da se ne zamaram tim...da nije ništa bitno...da mi život ne ovisi o tome...ali shvaća da mi je često u glavi,i da nemogu pobjediti taj osjećaj...No pokušava mi pomoći.... Sinoć smo bili na večeri...Dobio je neke novce na kladionici pa me je počastio...mmm al sam se napapala... Njami...  Sad sam gladna čim sam spomenula sinoćnju večeru...Morala bih ići si kupiti nešto za jesti...Nisam uopće doručkovala... Za danas,tj. za večeras mi je moj M. pripremio još jedno iznenađenje... PALAČINKE S NUTELOM!  Ajme...Zna da se gušim u njima...Dosada me nitko nije tako mazio i pazio kao on... I to što je rekao da će mi napraviti palačinke mi je uljepšalo dan...Donekle je sve super,samo da nema još te stvari koja me pati.... No uz njega to zaboravljam... **UPDATE** (14.11.-14:17) Palačinke su bile ODLIČNE.Prejela sam se toliko da me želudac bolio,ali mi nije bilo žao. |
Post je napisan 09.11.2007.°°petak°°
∙ " Živim jer Bog ima neki razlog da me drži u životu
" ∙
 ULICA PUSTA, TUGA I JAD OBLACI CRNI, STAKLENI GRAD I OVAJ KORAK TEŽAK OD SJEĆANJA OVOG PUTA MORAM NAPRAVITI SAM Tako mi je bilo zadnjih 2-3 tjedna…sada sam se malo izvukla…feeling better. No još uvijek nisam ona stara ja… još se ne mogu vratiti na staro… još mi treba vremena no polako se izvlačim… ne mogu ni očekivati da mi se odmah sve vrati u normalu…no ne gubim nadu. VRAĆA MI SE OKUS KAO POSLIJE BOLESTI,STRAH ME KAD SE SJETIM KUDA ME TO MOGLO ODVESTI.OSMJEH MI SE VRAĆA NEĆEŠ ME PREPOZNAT,KAO NA SLOBODI OPET UČIM JESTI,HODATI Dani mi jako kratko izgledaju…ne stignem ništa obaviti…Posao…čuvanje i igranje s malom sestričnom…mali izlazak s mojim M….i spavanje…nemam vremena za ništa…ili se to meni tako čini… OTVORI MALO PROZOR DA IZAĐE SVE RUŽNO NAPOLJE, SVI RASTANCI I TUGE I ONE NAŠE STARE NEVOLJE Jedino mi ljubav sada ide od ruke…u njoj sam našla snagu za dalje…shvatila sam sada kad mi je bilo teško tko me voli…a oni za koje sam mislila da me vole,da su mi prijatelji nisu ni poruku poslali… No Ok,barem znam na čemu sam…Kao što sam rekla moj M. mi je glavni oslonac…i zato mu HVALA…stvarno mi je pokazao i dokazao ako imaš nekoga kraj sebe da se možeš dobro osjećati i nakon velike tuge…da to nije grijeh… TI SI OSTAO I BIT ĆEŠ MOJA ZVIJEZDA VODILJA… I za kraj vam obečajem slijedeći post će biti pozitivan…nadam se NEKE DRAGE SLIKE OPET ZAPOČINJU PLES,NA USNAMA MI PJESMA A U SRCU ZEMLJOTRES  |
Post je napisan 06.11.2007.°°utorak°°
∙
 Jer moj je život vječito padanje, kad zbrojim poraze ništa ne ostane...samo još vučem navike i sve na tome ostane.  ...al' jedan dio tebe ostaće zauvijek tu da mi krasi dane kad sve drugo krene po zlu...jedan dio mali da mi bude svijetlo u noći kad me slome da mi nadu vrati,da znam kuda ću poći... |