Velićaj anđele svijet, ne neizreciv, pred njim se
ne možeš osjećajima veličanstvenim hrvati;
u svemiru, gdje on osjeća sa osjećanja više
novi ti si. Zato mu pokaži jednostavno,
ono što, oblikovano od pokoljenja mnogih,
kao naša sadašnjost koja živi kraj ruke i u pogledu.
Reci mu stvari. On će stajati sve začuđenji,
ko ti kraj rimskog užara ili lončara s Nila.
Pa mu pokaži koliko stvar mže biti sretna
i nevina i naša, kako se čak i žalosni jad
odlučuje čisto u oblik, služi kao stvar, ili
umre u nekoj stvari - i s one strane blaženo
izlazi iz violine. I ove stvari, što žive od
umiranja, shvačaju da ih ti slaviš;prolazne,
one se uzdaju u nas da ih spasimo, u nas
najprolaznije. Hoće da ih potpuno mi
u nevidljivom srcu preobrazimo u - beskonačno
u nas! ma ko mi konačno bili.
Vidi,ja živim.Od čega? Niti se djetinjstvo smanjuje
niti budučnost...Bezbrojni život izvire u mom srcu.
"Rilke"
|