NAJVRIJEDNIJI KOMENTATORI IZ SVIJETA 1000 LICA:
1000lica.blog.hr
- maxyloptica
- carla_bruni
- Montero
- tata od formata
- rossanna
1000lica.blog.ba
- DJJasmina
- zar je ime vazno?
- Snjeza
www.blogovanje.com/1000lica
- danuskica
- Boky
- INSIDER
1000lica.mojblog.co.yu
- meca
- maxyloptica
- carla_bruni
- Montero
- tata od formata
- rossanna
1000lica.blog.ba
- DJJasmina
- zar je ime vazno?
- Snjeza
www.blogovanje.com/1000lica
- danuskica
- Boky
- INSIDER
1000lica.mojblog.co.yu
- meca
14.02.2008., četvrtak
Danas sam... romantik
Ne samo zato što sam opet sa svojim voljenim čitateljima, i ne samo zato što sam se vratio na blog baš na ovaj - kako kažu - poseban dan... Romantik sam i inače, po prirodi i uvjerenju
Neki kažu da je ovo samo praznik izmišljen za džeparenje kupaca, drugi da se treba slaviti ljubav i voljeti svaki, a ne samo ovaj dan... Treći su pak usamljeni, pa zato ne vole Valentinovo, četvrti jednostavno ne vole slaviti (ili pamtiti datume, ili to osjećaju kao obavezu),...
Iako se s dosta toga slažem, ipak volim ovaj blagdan. Unatoč tome što nemam "bolju polovicu" (nadam se samo trenutno). Naime, imam puno prijatelja i prijateljica koji su toliko sretni kada dođe Valentinovo, i često se i ponovno zaljube u svoje stare ljubavi, da sam jednostavno sretan već i zbog njihJednostavno, rekli bismo onako šablonizirano, "ljubav je u zraku"... A to mi je uvijek drago. Trudim se ne primijetiti gunđala, one natmurene usamljene face (nije ni čudo što su usamljeni...), i uživam u svim onim zaljubljenim osmjesima. Naravno, jednako tako se trudim ignorirati i sva ona iskomercijalizirana "srčeka" i druga reklamna pomagala, a promatram samo ona nevidljiva, što lebde iznad glava zaljubljenih...
I znam da ste se (barem oni koji su navikli na moje duuuuge, filozofske postove) i sada pripremili na nekoliko sati čitanja mog novog "romana", ali - ma, tko bi sjedio sad u stanu i tipkao, kad ljubav leprša gradom? Idem i ja za njom, možda me negdje dočeka
I na kraju svima vama koji slavite:
A onima koji se mršte, ili su ravnodušni (hm, možda se samo prave?): također, možda se malo oraspolože!
.
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
blog s 1000 lica...
blog za zabavu ili razmišljanje, kako je kome drago
kontakt:
robi_sz@hotmail.com
hit Counter
Najdraži linkovi:
- Đole...
- nostalgija.com
- salsa u Hr
Još neki korisni linkovi:
- podsjetnik za rođendane i sl.!!!
- pretraživač hrv. weba
- Wikipedia
blog za zabavu ili razmišljanje, kako je kome drago
kontakt:
robi_sz@hotmail.com
hit Counter
Najdraži linkovi:
- Đole...
- nostalgija.com
- salsa u Hr
Još neki korisni linkovi:
- podsjetnik za rođendane i sl.!!!
- pretraživač hrv. weba
- Wikipedia
Nostalgična - TBF
Može bit da san potrošio i ono malo suza,
za navodnit dolinu sevdaha i bluza.
Svit je tužan, tu nikad neće bit pravde
za one koji žele samo da žive i rade,
i samo vole i smiju se svemu ka vicu.
A ja se pitan ima li smisla pravit dicu,
donosit ih na svit di su život i sloboda
ka roba koju će neki moćnik prodat.
I ove stare melodije bude memorije,
čiste nostalgije,
i ne znan šta mi je.
Stari s bafama, stara s ogromnon trajnon,
sestra i ja cili umazan slajon.
I sve je daleko i tajno,
al ditetu sve je sjajno.
Znan i onda nije sve bilo bajno,
al pari mi se puno lipše.
I ove kapi kiše
ka da šapću-nikad više!
Jer sve prolazi, ostaje samo u nama,
u srcima, u umu i foto-albumu.
Priča svaka slika, da ne zaboravin nikad
nasmijana lica nekih starih prika.
Nekih nema više, ostale su sjene,
mora bit da je s njima nesta i dio mene.
Al vrate ga kiše i vitar s juga,
neka stara pisma, nostalgija i tuga...
Nekad se pitan jel tribalo sve baš tako bit,
pa mislin tribalo je bit kad je proklet ovi svit.
Dobri ljudi uvik izvuku deblji kraj,
zato se nadan da postoji pakal i raj,
neki viši sud, božja pravda,
da presudi i kazni svakog onog gada
željnog rata i žednog krvi,
ali ko je bez grijeha nek baci kamen prvi.
Ironično, zaista, da citira Krista,
jedan od onih šta je odgojen u obitelji ateista,
u mraku,
u miješanom braku,
u nekoj dalekoj zemlji sad je samo u zraku,
(i baš me tamo donila roda)
Je, da ne mrzin i buden pošten, iskren i odan.
A razliku između zla i dobra
nisan naučio ni od fratra, ni od hodže, ni popa.
Kad su zavladali oni šta su pali s kruške,
božji ljudi su blagoslovili puške.
Ovce slali u smrt za svoga boga jedinoga,
za ludilo svoga ideologa.
I kad zavlada mržnja razum nije lijek
i ludilo uvik promjeni tijek
povijesti,
ispiše novu, krvavu stranu,
u zemlji seljaka, na brdovitom Balkanu.
Zato letin visoko iznad napaćenog tla,
daleko iznad poimanja dobra i zla,
visoko gore, ka suncu, u nebesa.
(di se gužvaju poruke es em esa)
Iz ovog vrimena izlazin van,
i zaranjan u neki davni, zaboravljeni san,
u neki bolji dan,
pun smija i vica,
di su sritni ljudi i njihova dica.
I gledaju u sutra ozarena lica,
puni nade,
u tom svitu pravde,
jednakosti, bratstva i slobode.
(u svit ljubavi me misli vode)
I još uvik virujen da će na ovoj planeti
jednog dana svi ljudi moć živit sretni.
Razum, ljubav i znanje izgradit će raj,
i znaj,
neće bit ironije za kraj
za navodnit dolinu sevdaha i bluza.
Svit je tužan, tu nikad neće bit pravde
za one koji žele samo da žive i rade,
i samo vole i smiju se svemu ka vicu.
A ja se pitan ima li smisla pravit dicu,
donosit ih na svit di su život i sloboda
ka roba koju će neki moćnik prodat.
I ove stare melodije bude memorije,
čiste nostalgije,
i ne znan šta mi je.
Stari s bafama, stara s ogromnon trajnon,
sestra i ja cili umazan slajon.
I sve je daleko i tajno,
al ditetu sve je sjajno.
Znan i onda nije sve bilo bajno,
al pari mi se puno lipše.
I ove kapi kiše
ka da šapću-nikad više!
Jer sve prolazi, ostaje samo u nama,
u srcima, u umu i foto-albumu.
Priča svaka slika, da ne zaboravin nikad
nasmijana lica nekih starih prika.
Nekih nema više, ostale su sjene,
mora bit da je s njima nesta i dio mene.
Al vrate ga kiše i vitar s juga,
neka stara pisma, nostalgija i tuga...
Nekad se pitan jel tribalo sve baš tako bit,
pa mislin tribalo je bit kad je proklet ovi svit.
Dobri ljudi uvik izvuku deblji kraj,
zato se nadan da postoji pakal i raj,
neki viši sud, božja pravda,
da presudi i kazni svakog onog gada
željnog rata i žednog krvi,
ali ko je bez grijeha nek baci kamen prvi.
Ironično, zaista, da citira Krista,
jedan od onih šta je odgojen u obitelji ateista,
u mraku,
u miješanom braku,
u nekoj dalekoj zemlji sad je samo u zraku,
(i baš me tamo donila roda)
Je, da ne mrzin i buden pošten, iskren i odan.
A razliku između zla i dobra
nisan naučio ni od fratra, ni od hodže, ni popa.
Kad su zavladali oni šta su pali s kruške,
božji ljudi su blagoslovili puške.
Ovce slali u smrt za svoga boga jedinoga,
za ludilo svoga ideologa.
I kad zavlada mržnja razum nije lijek
i ludilo uvik promjeni tijek
povijesti,
ispiše novu, krvavu stranu,
u zemlji seljaka, na brdovitom Balkanu.
Zato letin visoko iznad napaćenog tla,
daleko iznad poimanja dobra i zla,
visoko gore, ka suncu, u nebesa.
(di se gužvaju poruke es em esa)
Iz ovog vrimena izlazin van,
i zaranjan u neki davni, zaboravljeni san,
u neki bolji dan,
pun smija i vica,
di su sritni ljudi i njihova dica.
I gledaju u sutra ozarena lica,
puni nade,
u tom svitu pravde,
jednakosti, bratstva i slobode.
(u svit ljubavi me misli vode)
I još uvik virujen da će na ovoj planeti
jednog dana svi ljudi moć živit sretni.
Razum, ljubav i znanje izgradit će raj,
i znaj,
neće bit ironije za kraj
