Svi su snovi lažni. - Ljubav kad prestane, tada ništa ne ostane...

srijeda, 13.08.2008.

Nemaš pravo ukrasti moje srce, ali ipak si mi ga ukrao.Nemaš pravo šaputati tišini u mojem srcu, ali ipak šapućeš.Nisi imao nikakvo pravo da mi lažeš, ali lagao si mi.Naivna djevojčica, maleno biće koje vjeruje lažljivcu.Da, jesam.Zavoljela sam te.Možda nisam trebala.

Glumiš bezosjećajnost?Osjećaš bezosjećajnost?Osjećaš li to, voljeni moj ili je to samo jedna od tvojih laži…Ima li u tebi imalo srca nakon što si me samo grubo uhavtio za ruka i odgurnuo od sebe.Pala sam, jesam.Ali kad bih rekla da me boljelo, lagala bih.Boljela me samo duša koja je toga trenutka postala utočište tuge i samoće.Možda ćeš me zaboraviti.Možda ćeš me prezirati, možda ćeš me proklinjati, možda ćeš me i voljeti.Možda nećeš htjeti čuti za mene.Ne vjeruješ mi.Ne vjeruješ mojim riječima, ne vjeruješ da je toliko pjesama napisano samo za tebe.Čemu duhovno odsustvo, voljeni moj?Kada ti imam za reći toliko neizrečenih stihova.Napisati toliko nevjerojatnih osjećaja.

Kakav je osjećaj prestati osjećati?Kakav je osjećaj bespomoćno ležati na krevetu, ne osjećati ni ljubomoru, ni mržnju, ni sreću, a ni tugu?Ne čuti više šaputanja, one unutarnje glasiće koji bi me uvijek tjerali dalje čak i kada je bilo najteže.No ovoga puta ne.Kakav je osjećaj znati da se vani nešto događa a ne učiniti ništa?Trpjeti galamu i ovoga puta ne reći ništa, samo se okrenuti i otići.Prolaziti ulicom i čuti uvrede, osjetiti ponižavanje, ne imati snage ni okrenuti se, ni izustiti niti jednu jedinu riječ…samo poželjeti zaspati.Doći kući, ponovno trpjeti napade, zatvoriti se u sobu…umjesto plača, glasno se smijati.Ne imati snage otvoriti oči znajući da je ovo još jedan tužni dan u nizu.Gledati svoje tijelo ovoga puta bez ijedne rane, namjrno prolivene krvi.Doći, stati ispred zrcala i ne reći ništa, ne pomisliti ništa na razmazanu šminku, raščupanu kosu, krivi nos.Ostati ravodušan na svojih 5 kg viška.Ostati ravnodušan na bolest.Ostati ravnodušan na sve.

Možda sam nekada i ja živjela u snovima, prokletim snovima koji su me razdvajali od stvarnosti.
Majko, draga majčice, samo zbog tebe nisam slušala glazbu zbog koje si me nazivala sotonisticom.Samo zbog tebe, tvoja kćerka je prestala nositi crne duge suknje, počela sam nositi traperice.Htjela sam da se ponosiš mnome, ali pogriješila sam.Opet sam pogriješila.Ni to ti nije bilo dovoljno.Baš kao što si ti rekla, ja uvijek sve radim pogrešno.Bila si u pravu, ja sam greška.
A ti, voljeni moj, promijenila sam se i zbog tebe.Cura će se ponovno promijeniti.
Začepit ću, napokon.Hoću…

| Komentari 16 |

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	kolovoz, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

...

Linkovi

...

...

CREDITS