• On/Off

Staklo je prestalo biti prozirno. Više nisam mogla gledati kroz njega. Zatamnjelo se. Kao crni oblaci nad gradom tik što će biti nevrijeme. Kao srce od papira, zar tako ti izgleda moje srce? Zar misliš da ja ne osjećam ništa? Poput lutke, misliš da sam poput porculanske lutke. Oteta...oteta sam od ljubavi tvoje. Dušo, ne gledaj me tako. Znaš da tvoj pogled može ugasiti moj život. Znaš da tvoje riječi mogu ubiti moje srce. Ranile su moje srce.

Pusti me da spavam.
Samo idi...i ne osvrći se. Znam da nećeš. Ja sam samo tvoja porculanska lutka. Ona nema osjećaje. Nikada ih nije imala. A ti...ostavio bi me u potpunom sivilu...ostavio bi me u dvorcu tuge...ostavio bi me... Ostavi me.
Briga me. Ne želim te više.

Danas sam se sjetila cijeloga života...bila sam mamina mala curica s medvjedićem u rukici. Imala sam prelijepu rozu haljinicu na prugice. Mamice, želim opet biti tvoja mala curica. Mamice, zašto mi nisi rekla da će moj život biti ovakav? A voljela si me. Bila sam ti kao malo mače. Svima si uvijek govorila kako imaš lijepu djevojčicu. Svima si govorila kako je tvoja malena djevojčica veselo, umiljato dijete. I svi su me voljeli.
Mamice, danas se tvoje djevojčica predozirala. Pokušala se ubiti. Mamice, zašto ti to ne znaš? Zar nisi primjetila da ne može hodati? zar nisi primjetila kako se promijenila...Mamice, zašto? Zar ti tvoja malena djevojčica više ne predstavlja ništa?

Tvoja malena curica samo je htjela da bol prestane.
Ona više nema snage. Ne može se boriti sama. preslaba je. Pomozi mi...Znam da nećeš.

A ti, dušo...odlazi od mene. Više ne želim biti tvoja.
Ne, više ne.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.