srijeda, 22.08.2007.

Blog se popravlja

Dobar dan svima...

Ovo pisem smao kako bi mi komentari proradili. Imate post dolje koji trebate procitati, ali ga komentirajte ovdje. Zasad na onom dolje postu imam 10 komentara i molim vas d aostane tako, zato PISITE OVDJE KOMENTARE NA POST DOLJE.

A cestitam deckima sto su ovako majstorski napravili ovaj blog. Svaka vam cast. Mislim da vas od danas svi vise vole, XD...

/ 17:36 / Komentiraj (64) / Printaj / # /

ponedjeljak, 20.08.2007.

Prijatelji s povlasticama

IZ PROŠLOG POSTA: Ona priča u knjizi o prstenu me šokirala. Brzo sam dojurila Michaelu. Neka Slytherinka mu se nabacivala, a i on njoj, ali je prestao kada sam mu dala pergament. Nakon što je pročitao, prsten je reagirao. Bili smo nadomak poljupca!

Užurbano smo hodali iza Snapea koji je komentirao kako današnja mladež nemaju dostojanstva kada se hvataju i ljube na sredini hodnika. I da ih nije briga kako će drugi reagirati na to. I kako su nas to roditelji odgojili... Bla bla bla... Nije ni čudo što nikad nije bio zaljubljen, ni što nikada nije imao curu. Pa tko bi htio biti s takvim gunđalom.
Dok je Snape stalno prigovarao, Michael je hodao ispred mene. Nije se okretao. Nisam ni sama znala zašto se ono maloprije dogodilo. Ni kako. Pa on i ja smo na ratnoj nozi. Ali to se tada nije tako činilo. Činilo se kao da je to daleka prošlost i da nas je spajalo nešto što je nemoguće rastaviti, što nas bezuvjetno veže jedno za drugo. (ok Mary, spusti se na zemlju)
Trgnula sam se zbog nekog udarca. Snape, Michael i ja smo pogledali u desno. Nešto se kretalo po Hogwartsu, što nije uobičajeno u ovo doba noći. Snape je prvo zurio u nas, a onda otišao. Krenula sam prema jezeru, a usput sam svratila u kuhinju da uzmem jagore. Vani je bilo hladno, ali toplo za kraj prvog mjeseca. Oduvijek sam voljela jezero. Bilo je tako mirno, spokojno, opuštajuće... Pored njega sam se osjećala sigurno, zaštićeno. Ulijevalo mi je nadu u bolje sutra.

ja: (zureći u jezero) Znaš, mogao bi razmisliti o uklanjanju tjelesnih mirisa. Osjetiš se na kilometre.
Michael: Mogla bi i ti o promjeni stila. Ovako izgledaš debelo i... mda... droljasto.
ja: Neki se dečki na to pale. (osjetila sam opet poznati miris) Oh, Ian. Drago mi je što si došao.
Ian: Ka...
ja: Miris Iane! Miris! I to prekrasan miris.
Michael: Mda. Ima isti miris kao i ja.
Ian: Mene više voli. Pomiri se s time.
ja: Da. Tako je. (poljubila sam Iana)
Ian: Mmm... Ovo je bilo dobro.
Michael: Koliko naplaćuješ?
ja: Za Iana je ovo poklon. Al tebe to ne treba zanimati pošto nemaš dovoljno novaca.
Michael: A ma nemoj? Ian, najdublje isprike što si ovo morao slušati. Al jbg, kurva ostaje kurva. (ustao se i napravio par koraka, pa se okrenuo prema meni i dobacio) E da, Mary, za tebe imam četiri riječi: Pazi s kime spavaš! (zlobno se nasmijao i otišao prema dvorcu)
Ian: Ne obaziri se na njega. Nego, šta je bilo ono?
ja: Koje?
Ian: Pa poljubac.
ja: Aaa... Tooo... Ništa. Zašto?
Ian: Pa... Svidio mi se. Mogli bi mi to malo češće!
ja: Jedino ako želiš da budemo prijatelji s povlasticama.
Ian: A kakvim to povlasticama?
ja: Pa vidjet ćeš ako prihvaćaš.
Ian: Naravno da prihvaćam. (osmjehnuo se i ja sam ga poljubila) Jesi ti jela možda jagode?
ja: Jesam. Jel ti se sviđa?
Ian: Aha. Jako!


Legla sam na njega. Napravio je bolan jauk, al tko mu kriv. Sam je to tražio. Mršaviji je i slabiji od Michaela. Mogla sam mu osjetiti rebra. I tako smo se nas dvoje valjali po travi. Nakon sata i sata smijanja odlučili smo otići nešto pojesti pošto smo bili jako gladni. Pošto je bilo oko ponoći, nismo mogli ući u kuhinju, pa smo odlučili otići u sobu potrebe. Nažalost, nismo mogli pronaći vrata pa smo odustali i otišli spavati.


P.S. Otvorila sam blog s teen pricom i trebam likove. Blog je OVAJ pa odite. Hvala!

/ 19:07 / Komentiraj (14) / Printaj / # /

nedjelja, 05.08.2007.

Prsten

IZ PROŠLOG POSTA: Emma i Pablo su se ugledali na Michaela i mene pa su zaratili. Ja sam rat s Michaelom okrenula na drugu stranu i odlučila se promijeniti, ali izgleda uzalud jer Michael i ja imamo kaznu za odraditi danas u 8... ZAJEDNO! I da, btw. Našla sam knjigu i sad je čitam...

„Prije otprilike 3500 godina negdje u Walesu, mladi kovač se zaljubio u djevojku. Ona mu je bila nedostižna. Njezini roditelji, krlaj i kraljica, su joj branili da se druži s ljudima iz „nižeg staleža“, s običnim seljacima. Mladić to nije mogao prihvatiti, pa joj se kradomice po noći šuljao pod prozor i pjevao joj serenade. Djevojka ga je ubrzo i zavoljela. Nakon nekoliko mjeseci viđanja, djevojka je počela bježati s njime po noći, ali bi se ujutro vratila.
No, jedne noći, njezin otac je primijetio da netko hoda po hodniku njihovog dvorca. Kada je izišao, vidio je da njegova kćer bježi prema kovaču. Kralj se na to razljutio i odlučio kćeri zabraniti izlazak iz njezine sobe. Slijedeći dan kada je kovač došao po nju, ona nije mogla izići van. Kroz prozor mi je uz suze rekla da joj je otac zabranio da se viđa s njim i da će se za tjedan dana udati za bogatog princa iz drugog kraljevstva.
Siroti kovač to nije mogao podnijeti. Nije mogao podnijeti da će ljubav njegova života samo tako lako otići iz njega, da ju više neće noćima ljubiti i držati u svome naručju. On ju je istinski volio, svim svojim srcem. Kako on nije mogao biti s njom, odlučio joj je pokloniti nešto što će ju podsjećati na njega i njegovu ljubav prema njoj. Pošto je bio kovač, napravio je jedan zlatni prsten za nju, s dragim zelenim kamenom u sredini. Začarao ga je da joj pokazuje odgovore na pitanja o njemu i njegovim osjećajima prema njoj. Prsten joj je ubacio kroz prozor s porukicom da je ovo posljednji put da ga ikad vidi ili čuje njegov glas.
Djevojka je stavila prsten na ruku i zapitala se da li je moguće da netko nekoga voli tako snažno. Tada ju je zapekla ruka, prsten se zamaglio i počela su se ispisivati slova u njemu: NJEGOVA LJUBAV JE ISTINSKA I PRAVA. Djevojka je još jače zaplakala.
Na dan vjenčanja, kovač je odlučio otputovati iz mjesta. Dok je jurio s kočijom, djevojčin prsten je poprimio crvenu boju i žario puno jače nego prije. Djevojka se suzdržavala od vrištanja, ali bol je bila nepodnošljiva. Dotad je kovač s kočijom prešao preko kamena, točak mu je od kamena odskočio, a u doskoku je kotač otpao, a kovač ispao iz kočije, udario glavom u veliki kamen i umro na mjestu. Tada su se u prstenu ispisala slova: MRTAV JE. Djevojka je briznula u plač, ali je odlučila krenuti dalje i pokušati biti sretna s princem.
Ali to nije bilo moguće. Djevojka je imala 2 spontana pobačaja, a treći puta kada je zatrudnjela, rodila je mrtvo dijete. Muž ju je tada napustio, a ona je ostala sama do duboke starosti od 100 godina (što je inače jako dugo za bezjake)
, i nikada nije pronašla novu pravu ljubav.
Prsten nije još uvijek pronađen.

Prstenova magija:
- Ako mladić koji je istinski zaljubljen u djevojku daruje djevojci prsten, on će djevojci odgovarati na sva pitanja o mladićevim osjećajima koje on gaji prema njoj.
- Odgovori na pitanja će se pojavljivati ispisani bijelim slovima u slaboj bijeloj magli
- Prsten će poprimiti roza boju ako mladić iskreno voli djevojku
- Prsten će poplaviti ako mladić prestane voljeti djevojku
- Ako mladić prevari djevojku, prsten će požutiti
- Ako je mladić u smrtnoj opasnosti, prsten će pocrvenjeti
- Prsten će pocrnjeti ako mladić umre zbog djevojke na bilo koji način: štiteći je od kletve, spašavajući je...

Dodatak:
- Prstenu još uvijek nisu otkriveni sve magične sposobnosti
- Svi mladići koji su djevojci darovali prsten su mrtvi, a djevojke koje su dobile prsten su isto umrle i imale nesretan život- nisu mogle imati djecu, nisu nikada pronašle istinsku ljubav, dobile strašne bolesti...


Ja sam ostala šokirana kada sam to pročitala. Na brzinu sam prepisala na pergament i otrčala u sobu po prsten. Samo sam ga gledala bez riječi. Pročitala sam priču nekoliko puta i još uvijek nisam mogla vjerovati da je to istina. Odlučila sam tu priču pokazati Michaelu. On mi je dao prsten pa valjda treba znati priču vezanu uz nju. Dok sam ga tražila po cijelom Hogwartsu (jer je nestao), prsten je imao blago žutu boju. Znala sam... „Vara“ me. Kako je moguće da je to istina... Ne, nije istina. Taman kada sam se već predala, vidjela sam ga s nekom Slytherinkom kako se žvali na klupi. Ona je navaljivala na njega, a on se, koliko se meni činilo, nije opirao. A bila sam u pravu... Prsten je još više požutio. Progutala sam „knedlu“ i došla do njega.

ja: Michael...
Michael: Šta ti hoćeš, vidiš da imam posla.
ja: To jasno vidim. Oprosti što smetam.
Michael: Ae kad si već tu, šta hoćeš? (ona Slytherinka je grickala njegovo desno uho)
ja: Jel ti znaš nešto više o ovom prstenu?
Michael: Osim cijene ne znam, a vjeruj mi, astronomska je.
ja: Čudim se što si uspio skupiti onda za njega. No, ae, neću o tome. Pročitaj ovo. (pružila sam mu pergament)
Michael: Koji je to vrag? (uzeo ih je i počeo čitati)


Izraz njegova lica se mijenjao iz trena u tren. Prvo se smijao, a kasnije se udubio u priču i katkad pogledavao u prsten. Dotle mu je ona Slytherinka ljubila malo vrat, malo obraze, malo usta. Kada je došla do usta, Michael se izmaknuo kako bi čitao, a ona se na to naljutila i otišla. Čim je ona otišla, mene je zažario prsten i počeo mijenjati boju u bijelu. Michael je završio čitanje. Samo je gledao u mene. Onda je prsten opet počeo djelovati. Napravila sam bolan izraz lica, pa je Michael čvrsto uhvatio moju ruku. Sada je u magli ispisivao: NIJE NAMJERNO. MISLIO JE CIJELO VRIJEME NA TEBE.
Čim je prestao s ispisivanjem slova, Michael mi je pustio ruku. U glavi mi je bila totalna zbrka. Gledala sam ga u oči, a on mi se približio. Mislila sam na njega i što on sad hoće, što hoće od mene, od nas... Potom se prsten javio. Pisalo je: ŽELI TE POLJUBITI. I? Šta da ja radim sad. Opet prsten: ŽELI DA MU UZVRATIŠ.
Približila sam mu se. Htio mi je nešto reći, ali nije. Valjda nije mogao. Maknuo mi je kosu s lica. U tom trenu sam se naježila, što je on primijetio pa se osmjehnuo. Zagledali smo se u oči i polako približavali. Sada sam jasno mogla čuti njegov izdisaj i udisaj. Došli smo si tako blizu. Zaklopila sam oči. Dotakli smo se nosevima. Mogla sam osjetiti njegove dugačke uvinute trepavice. Dirnula sam njegove usne i pomislila kako će sada sve prestati, sve svađe će nestati ali...

Snape: Matthews! Scofield! KASNITE! U MOJ KABINET... ODMAH!


P.S. Ljudi, ja idem sutra na more s frendicom i starcima. Nece me biti do 16.8., ali vi mi svakako ostavljajte komentare jer cu ih sve citati. Nadam se da cu imati net na moru, pa vam mozda uspijem i komentirati. PuFa! E da, btw. idem u mjesto Diklo, pored Zadra. Pa ono... Ak je netko u blizini... Moj broj moba je 098/404-001! Voljem vas puno!

/ 13:13 / Komentiraj (64) / Printaj / # /

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>