StArA kornjaCha

i evo me i ja doplovila ponovo u ove vode ... ne znam dali ću potonuti ili
isplivati ., al probat ću nastaviti tamo gdje sam stala pred dugo vremena
jer sam zaboravila šifru za upadanje na stari blog pa ajd da probam ovdje
..... mama iz rijeke se vratila

Već dugo vremena provodim sate i sate ovdje čitajući tuđe postove .,
predivne blogove ... ni sama ne znam koliko sam puta čitajući
pjesme ... priče u redovima pronašla sebe .

Život je more, pučina crna,
po kojoj tonu mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna.
Ja se ne bojim velike vode.


... da se nadovežem na Đoleta ..Ja se ne bojim velike vode. ., ali
znam da su mi godine prohujale ... da ga je more dobro ispralo .. obilježilo
... ostalo mi je još da čekam taj zadnji val ... da me
poklopi i da u pjeni mora nestanem ... zauvijek






nikad nikad više neću govoritiiiii da mi je samo malo biti sama ..... da nikog ne vidim ne čujem ... da se otkačim od svih i svega nikad više neću to poželjeti .... nikad ... nikad

... mjesec dana prolazi da te nema .... siječeš valove plavog mora ... za
par dana i stari se otisnuo ... ostala mama sama

.... prazna kuća ... nigdje nikoga ... telefoni utihnuli ...

....okružena muzikom tišine i hrpom knjiga ... čekam zvuk telefona
da vam čujem glas ... znak pristigle poruke ...
.
... oduvijek sam mrzila čekati a sad čekam duplo .... sinka i muža

...