Zvone Radikalni

Treći dan je počeo isto kao i prva dva – buđenjem u ranu zoru, negdje oko pet ujutro po lokalnom vremenu. Što i nije bilo loše jer je trebalo odraditi i štogod posla. Pa sam malo bio na mailu, malo na telefonu (ali ne baš previše jer ova banda iz T-Mobile u Americi minutu razgovora s iPhoneom naplaćuje 20 kuna!!!!), i ura i po je prošla dok si rekao keks.

Onda je trebalo napraviti jednu vrlo važnu stvar – kupiti OOPSLA majicu :-))). Naručivati to u sklopu registracije mi se baš i nije činilo primjereno pa se trebalo snaći na samoj konferenciji. Prvi dan sam odmah pitao ali su me malo prestrašili da dođem u četvrtak pa ako što ostane. Stoga sam u četvrtak, odmah u 8:00 po otvaranju bio na registracijskom desku – i dokopao se svoje majice :-). A čak sam našao i L veličinu.

Nakon što sam uspješno obavio taj vrlo važan zadatak, spustio sam se među konferencijaše da poslušam što imaju za reći. Bilo je jedno predavanje o agilnim specifikacijama koje je izgledalo zanimljivo, ali na kraju i nije baš bilo (a ako vam se kombinacija „agilnosti“ i „specificiranja“ čini kao oksimoron – you are not alone ;-).

No, nakon toga predavanja se desila GLAVNA STVAR DANA!!!

Naime, švrljajući malo po konvencijskom centru, odjednom sam naletio na, koga – glavom i bradom Bjarnea Stroustrupa. E, tu više nije bilo mrdanja. On je proslijedio u dvoranu u kojoj se moglo na miru raditi, a kad je odatle izašao, iskoristio sam priliku i uletio :-).

Glavni rezultat:



Naravno, nisam mu uletio odmah s onim „može slikanje“, već sam ga najprije pitao što se desilo s C++0x konceptima koji su naprasno izbačeni iz ove verzije standarda nakon što je zadnjih par godina u to uloženo puno truda. Pa sam dobio i ekskluzivnu izjavu po tom pitanju (ma vraga ekskluzivnu, prvo što mi je rekao je da na njegovom sajtu mogu pogledati u detalje objašnjen njegov stav ;-).

A stvar je bila u tome da su otkrili da koncepti (odnosno „concept maps“) u određenim situacijama stvaraju probleme, odnosno da nije jednoznačno određeno kako bi se stvar trebala realizirati kroz kompajler. Njegovo preferirani način rješavanja tog problema je bio da se stvar popravi, odnosno da se malo pričeka s objavljivanjem standarda, ali kako se drugi nisu složili (što i nije čudo s obzirom da je standard već 10 godina u nastajanju ;-), stvar su naprosto izbacili. Za kraj mi je dao i svoju procjenu da će proći jedno 5 godina dok se to ne riješi :-(. Šteta, jer radi se o vrlo zanimljivoj ideji kojom bi C++u dobio dodatne mogućnosti modeliranja na „višem nivou“.

Nakon susreta s Stroustrupom dalje je sve očekivano bilo „downhill“ :-). OK, sad malo pretjerujem jer sam nakon toga imao vrlo zanimljivu diskusiju s par ljudi iz Googla. Popričali smo o famoznih 20% vremena koje Googleovi zaposlenici mogu posvetiti svojim pet projektima – bilo da žele raditi na osobnom usavršavanju i usvajanju novih tehnologija, bilo da žele raditi baš na razvoju nekog „osobnog“ projekta (a koji ima „potencijala“). Jednoglasna ocjena svih je bila da je to apsolutno fantastična stvar koja je Googleu donijela puno toga dobroga (npr. Gmail, Picassa, ...) a ja sam (pripametno) primjetio da tako nešto u Googleu funkcionira ponajprije zato što imaju izuzetno kvalitetne, kreativne i motivirane zaposlenike :-). Što je jedna u biti poprilično očita opservacija – dovoljno je zamisliti kako bi takva praksa završila u prosječnoj hrvatskoj IT firmi.

U diskusiji smo se dotakli i Cloud Computinga i tu sam isto došao do vrlo zanimljive informacije. Naime, moj stav o Cloud Computingu bi se mogao sažeti otprilike ovako: „u principu je to odlična ideja, ali bez interoperabilnih standarda, koji će omogućiti seamless prelazak s jednog cloud-providera na drugi, osuđena na neuspjeh zbog problema s lock-inom“. No, dečki iz Googla (ok, bila je i jedna cura ;-) su mi rekli da američka vlada žustro radi na „gurkanju“ vendora prema interoperability standardima, a s obzirom da je Google at the forefront te priče, ako oni kažu da je tome tako, onda moja predviđanja za cloud computing definitivno dobivaju ružičastiju varijantu!

Popričali smo malo i o tome je li Google sljedeći „bad boy“ informatičke industrije (kao što su to u prošlosti bili IBM, Microsoft, pa čak i Intel). Nismo došli do nekog čvrstog zaključka, ali činjenica jest da se Google za sada iz svojih „spački“ relativno lagano izvlačio (iako treba još vidjeti što će biti od ovog projekta digitalizacije knjiga!).

Što je najbolje, iz toga razgovora nisam izašao praznih ruku, pa sam tako dobio Googleovu Rubikovu kocku i još par zanimljivih suvenirčića :-).

Zatim sam poslušao još jednu prezentaciju, gdje je Bjarne Stroustrup pričao o optimizacijama koje se mogu realizirati primjenom određenih tehnika kod realizacije iteratora za STL a nakon toga je došlo vrijeme i za zadnji event iz programa OOPSLA-e – druženje uz sladoled (i čisto da znate, bez da trepnem okom bih mijenjao ono što sam tamo polizao za jednog dobrog Ledovog Kinga ;-).

I to je bilo to. Tri dana koja su pored ovih "novinskih izvještaja" definitivno zaslužila i jedan širi osvrt, ali to u sljedećem postu :-)

Ako je prvi dan na OOPSLA-i bio uzbudljiv, drugi je bio ... uzbudljiv na kvadrat!

Doduše, početak je bio sasvim neuzbudljiv jer sam, probudivši se negdje u pet ujutro po lokalnom vremenu, potrošio tri sata na „rješavanje zaostataka iz domovine“ (čitaj, ispravljanje prve domaće zadaće iz Objektnog oblikovanja ;-). To je naprosto trebalo obaviti, a ranom zorom se ionako ništa pametnije nije moglo raditi.

No, kad sam skinuo s vrata tu obvezu, dalje je sve bilo lakše.

A dan na konferenciji sam započeo s predavanjem na kojem je predavač (Karthik Dinakar, ako baš morate znati ;-) iznio iskustva svog tima u uvođenju agilnog procesa razvoja (naziv predavanja je bio – Agile Development: Overcoming a short-term focus in implementing best practices). Predavanje je bilo vrlo poučno i nadasve korisno – naime, i moj tim je trenutno u sličnoj situaciji i saznati više o iskustvima drugih je bilo više nego dobrodošlo.

Nakon toga sam se malo zaputio do OOPSLA Bookstore, pogledati knjige koje su se nudile na prodaju i moram priznati da mi je bilo toplo oko srca kad sam vidio da otprilike 50% tih knjiga (od nekih 30-ak ponuđenih) već imam u svojoj biblioteci :-))). No, naišao sam na jednu koju nemam: Fearless Change – Patterns for Introducing New Ideas, u kojoj autorica Mary Lynn Manns iznosi niz, ajmo to tako reći, „obrazaca“ (predložaka?) za uvođenje novih ideja u organizaciju. Jasno, knjiga mi je legla ko kec na desetku (vidi prethodni paragraf), pa sam je bez puno razmišljanja odmah i kupio. A slučaj je htio da se baš negdje u to vrijeme tu našla i autorica, pa sam dobio lijepu posvetu i poziv „to keep in contact“ (reče da piše novu knjigu, pa su joj valjda dobrodošla sva iskustva).

Anyway, s time je polako došlo vrijeme ručka (koji je ovaj put bio nešto bolji, ali je bio tako „oskudan“ da bih bez problema pojeo dva takva ;-) a nakon ručka je došlo vrijeme i za drugi tutorial kod cara domain-driven dizajna, Erica Evansa.

I ovaj tutorial je bio apsoštrumfno fantastičan, a za razliku od prvoga, na kojem smo se bavili „osnovnim građevnim blokovima DDD-a“, ovaj put smo se pozabavili higher-level konceptima „Context Boundary“ i „Core Domain“. Tijekom ta četiri sata smo razradili prilično detaljno jedan case study, iako, ruku na srce, dalo bi se o tome pričati i tri puta toliko :-).

Na kraju je bilo potpisivanje knjiga, a kako sam ja svoju ostavio u HR (je, sjetio sam se da bi bilo zgodno dobiti posvetu na njoj, ali nositi je sve u SAD samo radi toga baš mi i nije bio ćeif), zadovoljio sam se slikom s Ericom Evansom.



Nakon tutoriala, došlo je vrijeme i za „Social event“, iliti TULUM. I da vam budem iskren, tulum uopće nije bio loš. Bilo je fine papice (konačno!), bilo je i pića (ne baš jeftinog, ali ... ;-), a bio je tu i DJ za „nabrijavanje“ atmosfere.

No, meni nije trebao DJ za „nabrijavanje“ jer sam u roku od pet minuta, švrljajući po dvorani naletio najprije na Bjarnea Stroustrupa , zatim je tu bio i Ralph Johnson (of design patterns fame), pa Daniel Ingalls (desilo se eto da sam se našao za istim stolom s njim pa smo malo i popričali ;-), a i Ward Cunningham (originalni autor Wiki koncepta!!!) se muvao okolo.

Jel' vam trebam što dalje pričati :-)))))!!!!!!

Evo i jedna slikica Bjarnea Stroustrupa i Ralpha Johnsona:


Shot with iPhone 3G at 2009-10-29

I baš sam se bio namjerio da nekako uhvatim Stroustrupa pa da se i s njim uslikam, ali dok sam ja skupio kuraže, njega već nestade! A jebenti!!!

Što se tiče samog tuluma, pri kraju se to pretvorilo u pravi tulum, ekipa se razbacala na plesnom podiju, a za dobru mjeru, i ja sam na kraju malo zaplesao. Kako se to desilo? Jednostavno – sjedio sam uz plesni podij pijuckajući svoje piće kad je do mene došla jedna starija gospođa (ali good-looking!) i mrtva hladna rekla „Come on“. A kako se plesanja ne libim (heh, davno su bili dani plesne škole u Pauka na Savi, ali puno puta su mi koristili u životu ;-), baš smo lipo zaplesali. Actually, mogu reći da sam je sasvim lipo izvrtio na podiju ;-)

Evo i malo slika:




Shot with iPhone 3G at 2009-10-29

Tulum se priveo kraju negdje oko deset i po, ali tu nije bio kraj večeri!!! A svi vi pokvarenjaci koji ste pomislili „aha, vidi ti malca“, pomislili ste skroz krivo :-).

Uostalom, pogledajte donju sliku i sve će vam biti jasno.



Večer je završila tako da sam pošao u dućan, kupio sebi kupaće i buć u bazen, na petnaestak minuta plivanja.

I tako je prošao drugi dan ...

Daleko je ta Amerika ... al' nije bilo druge nego po onoj staroj: kad neće brdo Muhamedu, oće Muhamed brdu :-). Stoga sam nekako istrpio 15-ak sati puta (da vidimo, iz stana u Zg sam izašao ujutro u 8, a u sobu u hotelu sam ušao negdje oko 2 po ponoći po hrvatskom vremenu – holly shit, pa to je 18 sati!) i dokoturao se do Orlanda (Florida, USA), gdje se ove godine održava OOPSLA (za „pale s Marsa“ – OOPSLA = Object-Oriented Programming, Systems, Languages and Applications :-))).

THE konferencija i mitsko mjesto objektno-orijentirane paradigme, u čije „inovacije“ spadaju design patterns, agilne metodologije, refactoring, TDD, ... – stvari koje su danas common knowledge, a koje su njihovi autori po prvi put prezentirali na OOPSLA-i prije N godina. Koliko sam samo referenci na OOPSLA-u našao u raznoraznim člancima dok sam krajem 90-tih ozbiljno „orao“ po C++u, teško bi ih bilo i pobrojati!

Doduše, treba reći i da OOPSLA više ipak nije toliko dominantno najvažnija konferencija kao što je nekad bila, i to ponajprije zato što se eksplozivnim širenjem objektno-orijentirane paradigme i svih dobrih ideja s OOPSLA-e u zadnjih 10-15 godina, otvorilo dosta novih područja što je rezultiralo i ustanovljavanjem novih, specijaliziranih konferencija (pa tako primjerice agilisti imaju svoju konferenciju posvećenu razradi agilnih metodologija), no, OOPSLA je još uvijek OOPSLA :-))).

A prvi dan je opravdao SVA očekivanja!

Počelo je sa keynote govorom Barbare Liskov, prošlogodišnjom dobitnicom Turingove nagrade (nešto kao Nobel za computer science, to get you into perspective ;-), i što reći nego – žena je ZMAJ!!!

Autorica koncepta Abstract Data Types (na kojima takoreći počiva objektno-orijentirana paradigma) i programskog jezika CLU kroz koji je realizirala te ideje, autorica koncepta iteratora (iskreno, nisam pojma imao da je to njena ideja), osoba koja je 70-tih dala ključan doprinos razvoju modernog software developmenta održala je izvrsno predavanje na kojem je posebno istaknula važnost povijesti computer science-a tako što nas je provela kroz najznačajnije radove Davida Parnasa, Edgara Dijkstre i ostalih (a našao se i pokoji njen članak).

Apsolutno iznenađenje mi je bilo kad je, onako usput spomenula priču o tome kako je nastao Liskov Substitution Principle. A nastao je takoreći slučajno. Naime, 1987-e su je organizatori OOPSLA-e zamolili da dade jedan osvrt na stanje u razvoju OO jezika (s naglaskom na nasljeđivanje) i ona je napisala članak „Data Abstraction and Hierarchy“ u kojem je „iz šuba“ iznijela Liskov Substitution Principle. Već u to vrijeme se odmakla od istraživanja vezanih uz programske jezike (sad se uglavnom bavi distribuiranim sistemima), i rekla je da se nakon nekoliko godina po objavi tog članka silno iznenadila kad je vidjela koliko značenje Liskov Substitution Principle ima u modernom software developmentu (a koliko značenje ima pogledajte u postu Roberta Martina „The Principles of OOD“ koji je i inače must read za svakog ozbiljnog developera).

Update: evo i jedne slikice (btw. ova ćelenka točno ispred mene je ni manje ni više nego Bjarne Stroustrup ;-):



Anyway, dan je počeo apsolutno štrumfastično i nije ga mogao pokvariti niti bljutavi i nejestivi ručak :-).

A poslije ručka, još jedan draguljčić – tutorial Erica Evansa: „Domain Driven Design – Putting Model to Work“. Četiri sata slušanja (i diskutiranja!) s carem domain-driven design-a je nešto što se ne propušta i tutorial je opravdao sva očekivanja. S obzirom da sam bio budan od pet ujutro (a nisam se baš ni naspavao), a tutorial je trajao od 13:30 do 17:30, činjenica da nisam niti jednom zijevnuo tijekom tih svih četiri sata dovoljno govori.

Doduše, moram reći i da nisam baš puno toga novog čuo :-), jerbo je fokus bio na „osnovama“ DDD-a, ali čuti i vidjeti s kojom lakoćom Evans iznosi priču o DDD-u je definitivno motivirajuće. Pogotovo s obzirom da manje više isto to i ja ovu srijedu pričam svojim studentima na predmetu Objektno oblikovanje na FER-u (i nije da sam toliko lošiji od njega, nije ;-). Sutra je glavna stvar na rasporedu drugi DDD tutorial s naslovom „Domain Driven Design Strategy“ i tu ćemo vjerujem već načeti i neke „naprednije“ teme.

I to je bilo to za prvi dan.

Sad idem maznuti jedan jumbo steak, a onda slijedi odlazak u „Irish Pub“ na „Social event“ – da se malo „družimo“ (srećom, sutra rano ujutro nema predavanja „koja se ne smiju propustiti“ ;-).

Sto mu debeljuškastih praščića! Da mi je neko prije par mjeseci rekao da ću o Jadranki Kosor pisati lipo rekao bih mu da nema dvi čiste u glavi i da to spada u kategoriju „nemogući događaj“. No, premijerkin nastup jučer (srijeda) u Dnevniku mi je dao misliti! Naime, Jadranka je rekla sve točno kako je!! Teško mi se sad sjetiti točnog citata, ali smisao je bio otprilike: „došlo je vrijeme da SVI malo stisnemo remen, i ako se tako uspijemo dogovoriti, Hrvatska ima šansu“. Smireno, staloženo, racionalno ... PR nastup par excellance!

Nakon završetka priloga, s „vilicom prema dolje“, počelo me proganjati pitanje - ma je li to moguće?

Je li moguće da Jadranka Kosor, ta do nedavno „žena smijeh“, doista ima snage, hrabrosti i političke vještine da odradi ono što njena dvojica muških prethodnika (računam od 2000-te jer ono prije se „premijeri ne računaju“ ;-) ne da nisu mogla odraditi, nego nisu mogla ni načeti!?

Ima li ona snage za provući kroz vladu i parlamentarnu proceduru „ispravan“ budžet, koji može biti i ovakav i onakav i u stvari bilo kakav (ovo je pjesnička figura ;-), sve dok je u ukupnom iznosu jedno 10 milijardi kuna manji od ovogodišnjeg? Može li ona konačno srezati rasipništvo države koje je u ovoj krizi kamen oko vrata hrvatskoj ekonomiji?

Jer, to je jedini način na koji se ova država može spasiti ekonomske propasti i stagnacije. Država je pojela sav raspoloživi novac na tržištu, u privredi nitko nema ni kune i nitko nikome ništa ne plaća, i ako se ovako nastavi još par mjeseci, crno nam se piše.

Jasno, ovakvo reduciranje državne potrošnje se može napasti keynesijanskom kritikom da je privatna potrošnja radikalno pala i da država mora „popuniti rupu“, uz navođenje primjera enormnih fiskalnih stimulusa u SAD, Velikoj Britaniji, Kini ... no treba ipak imati u vidu da je Hrvatska još uvijek daleko od statusa „razvijene zemlje“ (i posljedičnog kreditnog rejtinga) a uz vanjski dug koji se bliži iznosu od 100% BDP-a ... ahem, ahem, koliko ono milijardi eura dolazi na naplatu sljedeće godine?

Ukratko, došli smo do zida i ovako više ne može.

I sad su tu dva scenarija.

U prvome, Jadranka Kosor postaje hrvatska Margaret Thatcher (ma jesam li ja ovo napisao???) uz primjese Eliotta Nessa - državna potrošnja je srezana, bolni rezovi u brodogradilištima i teškoj industriji provedeni (a showdown sa sindikatima preživljen ;-), privatno poduzetništvo oslobođeno okova, a javnost koliko toliko primirena efikasnim procesuiranjem „korupcionaških tajkuna“.

U drugom scenariju, sve iz prvog scenarija ispadaju puste sanje, zahtjevi svih socijalnih, koalicijskih i inih „partnera“ su zadovoljeni prenapuhanim i ružičasto obojenim budžetom, a stvar će „spasiti“ MMF – Jaca će doći i reći: „dragi moji Hrvati, u govnima smo do grla, bankrot je pred vratima i sad nam nema druge nego slušati dečke iz MMF-a“.

Prije sedam dana, omjer koji bih stavio na ova dva scenarija je bio otprilike 0 : 100.

Danas više nisam baš tako siguran ...