petak, 07.12.2007.

Tri STRAŠNE priče iz hrvatskog zdravstva

Našao sam se danas s jednom staaarom frendicom (i odmah disklejmer da se ne bi naljutila: nije frendica stara, već je stara frendica ;-). Ćakula je bila izrazito ugodna i taj sastanak jednom godišnje Zvonu Radikalnog uvijek temeljito oraspoloži. Popriča se malo o poslu, malo o starim danima, malo je podbadam kad će više ta dječica (a što ćeš kad je teško pomiriti karijeru u IT security konzultantskoj industriji s porodiljnim dopustom :-) i kao što sam rek'o good feelings all around :-)

Ali, kako život nikada nije ocrtan u posve ružičastim tonovima, tako je i ovaj razgovor otkrio i neke ne-tako-lijepe strane života. I to života u našoj lijepoj Republici Hrvatskoj. Tri priče što slijede nisu Esopove bajke, iako bi se nekome iz normalne i uređene države mogle učiniti upravo takvima, već crna realnost hrvatskog zdravstvenog sustava.

Prva priča je o njenom frendu Tomi koji je prije par godina doživio tešku prometnu nesreću nakon koje je bio u komi duže vrijeme (mislim barem godinu dana ako ne i duže). Ipak, Tomo se iz te kome probudio i to je mogao biti početak priče sa sretnim završetkom. Tako dugotrajan boravak u komi naravno nosi svoje probleme, pogotovo vezano uz psihičke/psihološke promjene povezane s prilagodbom mozga na pretrpljene ozljede, i u takvoj situaciji bi se očekivao maksimalni angažman zdravstvenog osoblja.

Alas, nije ispalo tako.
Jer u cijeloj toj priči oko povratka u normalan život, Tomo je morao pretrpjeti da mu liječnici ponovno lome i namještaju nogu, sa svim posljedicama koje oporavak od takve operacije nosi za nekoga ko se probudio iz kome !

A zašto su to morali raditi ?

Pa zato da bi čovjek mogao hodati - jer su prvi put (dakle prije par godina, kad se desila prometna nesreća) obavili šlampav posao !

A zašto su obavili šlampav posao ?

„Ma pusti ga, vidiš da je u komi i da nema šanse da se probudi, ajmo mi to skrpati na brzinu, tekma je na televiziji“. Ako će me neki ljubitelj doktorske profesije u Hrvata optužiti da sam previše satiričan, neka. Mislim da to imam pravo biti. Nek' pođu pitati Tomu što o tome misli.

Druga priča je pak o majci jedne naše poznanice iz studentskih dana kojoj su nedavno otkrili uznapredovali rak dojke. Na prvi pogled, nema tu „priče“ jer rak dojke je pošast koja će stariju populaciju hrvatskih žena tek poharati. I moja majka je nedavno bila na operaciji na kojoj su joj izvadili maligni tumor, ali je srećom otkriven u ranoj fazi pa izgleda da će se cijela stvar riješiti „samo“ zračenjem, bez potrebe za kemoterpijom.

Ali ova priča JEST strašna zato što je majka naše poznanice BILA na pregledu prije TRI godine. Kojem je tada rezultat bio negativan (odnosno, sve je bilo „u redu“). Ali kad joj je nedavno otkriven rak dojke, sjetila se tih starih nalaza i odnijela ih svojem doktoru. A ovaj je, čim ih je pogledao rekao: „Da, tu imate tumor, tri centimetra ...“

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Prije tri godine !!!!!!!

TRI GODINE !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Sad ću Vam, cijenjeni čitatelji nešto reći, i to ću Vam reći pod punom krivičnom i materijalnom odgovornošću.

BEJZBOL PALICA !!!

Mogu se doktori izvlačiti na „i mi smo ljudi, a ljudi griješe“, mogu nalaziti sto iljada razloga zašto je eto došlo do takve nesretne „pogreške“ i opravdavati svoju traljavost, lijenost i jebe-mi-se-za-pacijente stav ...

Sve to oni mogu. Mogu se i sakriti iza „zakona“, iako smo nedavno vidjeli da se i tu polako pokazuju pukotine u „oklopu“ (slučaj Maškarin).

Al' od bejzbol palice nema bježanja !!

Ti meni svojom traljavošću ubiješ majku, ja tebi bejzbol palicom polomim sve kosti. Uz privremenu neuračunljivost (a dok sam pisao gornje uskličnike nisam bio daleko od tog stanja !), možda se izvučem i bez zatvora.
Uvjetno tri godine uz malo viđanja psihijatra (prva liga, Zvone Radikalni uvik voli popričati s pametnim ljudima, a ako ćemo vjerovati američkim filmovima ;-), psihijatri su uglavnom pametni).
Kozmička pravda je vraćena u ravnotežu iako nitko neće u zatvor.

Ali priči tu nije kraj. Završni tour 'd force je nastupio kad se spomenuta gospođa išla žaliti u bolnicu u kojoj je provela te pretrage prije tri godine. Kako je to završilo ? ODUZELI SU JOJ NALAZE !!!
To mi je bilo teško povjerovati, ali prijateljica mi je logično objasnila: „Kad ti dijagnosticiraju terminalnu fazu raka, nekako ti nije najvažnije naganjati se s bolnicom“.

Kažem Vam ja, bejzbol palica je jedino rješenje.

A ako na sve ovo kažete: „A jesi (pre)radikalan Zvone Radikalni“, čekajte malo, nisam ja još završio.

Jer ima i treća priča, priča o majci prijateljičinog supruga. Koja je prije par godina imala problema s gušenjem i gubljenjem daha preko noći. Doktori su dijagnosticirali „napadaje panike“, iako je život (tada) za tu gospođu bio sasvim u ružičastim bojama – nikakve panike ni na deset milja.
I opet na prvi pogled nikakve priče tu nema. Do trenutka kad je toj gospođi prije par mjeseci dijagnosticiran rak pluća u terminalnoj fazi. Određena varijanta koja pogađa nepušače (bad luck, što drugo reći).

Hm, pluća, gušenje i problemi s disanjem – ima li to neke veze ?

Naravno da ima, jer napadi gušenja po noći su upravo indikacija za tu vrstu raka pluća !

Ipak, ovdje neće biti bejzbol palica jer bi se, barem po mom dojmu, opisana situacija mogla svrstati u „liječničku pogrešku“ (kažem, po mom dojmu a čitatelji s boljim poznavanjem medicinske struke će me ispraviti ako griješim).
Ali zato ima tour 'd force. Jer tijekom te priče oko problema s gušenjem po noći, gospođi su propisali hormonalnu terapiju (estrogen), djelomično i zbog ulaska u menopauzu.

And guess what ?

Estrogen direktno poboljšava napredovanje te vrste raka pluća. Bad luck na kvadrat :-((((

Imam li što pametnoga reći za kraj ? Da li stvarno mislim da je bejzbol palica „rješenje“ ? Naravno da ne. Ali bih stvarno volio znati kako je moguće da mi tako stoički trpimo sadašnje stanje ?

Recite Vi meni – kako je to moguće ? I dokle ?

A ja se nakon pisanja ovog posta definitivno moram malo smiriti ...

UPDATE: Evo vidim da je post završio na naslovnici :-). A kako je na naslovnici direktan link na ovaj post, bilo bi šteta da propustite i njegov nastavak objavljen dan kasnije ...

UPDATE II - malo (dodatno) pojašnjenje u postu - "Još malo o bejzbol palicama - Što je Zvone Radikalni u stvari htio reći !?"

- 16:46 - Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se