nedjelja, 16.09.2007.

Kako je SDP svojim programom za obrazovanje – OMAŠIO CEO FUDBAL :-)

Ooooooomašiooooooo ....

A kako je omašio, evo piše dolje. Doduše, toga napisanog ima podosta, pa mi je palo napamet da bi za one „nesklone čitanju dugih postova“ bilo dobro napisati Executive Summary verziju (recimo, dvije stranice umjesto deset ;-).
Možda.

Elem, praćenje obrazovanja i dugotrajno lamentiranje o tome kako stvari nevaljaju mi je prešlo u naviku (Zašto će Bolonjski proces SIGURNO propasti, Bolonja je spašena - Ljubo Jurčić „obećao“ dodatnih 2 mlrd kuna, Aj, aj, aj, Što kaže rektor Bjeliš o školarinama, Napisao sam pismo Vesni Pusić, Ti bokca, odgovorila mi Vesna Pusić, HNS predstavio svoj izborni program, High-level pogled na Bolonjski proces iz današnjeg Economista, Rusvaj na zagrebačkom FERu – Zvone Radikalni se „zakačio“ s Gaussom) pa kad sam nekidan naletio na sajt obrazovanje.sdp.hr i vidio da tamo ima cjelokupno (i poduže) izlaganje Marije Lugarić (inače kolegice blogerice s pollitika.com i zastupnice u Saboru;-) o programu za obrazovanje SDP-a rekoh:

KONAČNO !!!!

DA VIDIMO ŠTO SDP SMJERA S HRVATSKIM OBRAZOVANJEM !!!

S obzirom da sam dubokog uvjerenja da nas samo obrazovanje i znanje može izvući iz g.... u kojima smo do grla (iako će Vas trenutna vrhuška na vlasti svim snagama pokušati uvjeriti u suprotno), u konačnoj odluci (vidi KAKVU STRANKU ŽELIM - ili What makes me tick) o tome za koju stranku glasati taj dio programa svake stranke za mene ima VELIKU TEŽINU (iako je vjerojatno za veliku većinu građana to zadnja rupa na svirali, ali o tom potom).

I da ne duljim, ovaj post je lako mogao dobiti i naziv „Zašto NEĆU glasati za SDP“ !!!

Jer izneseni je program, iako dobro identificira probleme obrazovanja u cjelini a donekle i ciljeve koji se moraju realizirati kako bi Hrvatska kao država i društvo ubrzano napredovala, u biti NEDOREČEN, TANAK U DETALJIMA i STRATEŠKI KRIVO POSTAVLJEN.

Naravno, po mom skromnom mišljenju ;-).
S obzirom da radim kao asistent na zagrebačkom FER-u (eto, nabirkalo se skoro 10 godina staža :-) moj primarni interes je visoko obrazovanje pa i ovu „recenziju“ treba promatrati kroz tu prizmu.

A govor počinje standardno, s osvrtom na važnost obrazovanja i nekim (poraznim) statistikama o hrvatskom obrazovanju u cjelini (no complaints here).

„Zanimljivosti“ počinju kad dođemo u domenu „što ćemo mi napraviti ako dođemo na vlast“:

Zato ćemo osnovati posebni razvojni obrazovni fond s jednom i isključivom svrhom financiranja i upravljanja projektima unapređivanja obrazovanja. Na kraju mandata želimo da su proračunska sredstva za obrazovanje i znanost povećana za polovicu današnjih.

Ovdje imam dva oprečna mišljenja. S jedne strane, riječ da bih rekao. 50 % više šoldi za obrazovanje je najbolja investicija koju ova država može napraviti. Nažalost, sasvim je drugo pitanje da li je to „politički“ moguće kad ima toliko onih koji iskaju (brodogradnja, poljoprivreda, umirovljenici ... take your pick).
A što reći o „posebnom razvojnom fondu s(a) ... svrhom financiranja i upravljanja projektima unapređenja obrazovanja“ – odlično, ALI ...

Ali, ali, ali ...

ČETIRI GODINE STE U OPORBI I JEDINO ŠTO STE USPJELI (DO SADA) SMISLITI JE OSNIVANJE „FONDA ZA UNAPRIJEĐENJE OBRAZOVANJA“ !!!

Kakvi projekti ? Koji projekti ? Ko će ih realizirati ? Ko će nadgledati provedbu ?

Opet, možda sam malo preoštar.
Možda se „skrivaju karte“ pa je prerano za objavu.
Možda su to detalji koji bi izneseni govor učinili predugim i pretehničkim.
A možda je to zamišljeno kao venture fond države koji će davati lovu za dobro smišljene projekte ljudi na terenu, u kojem će kompetentni stručnjaci evaluirati i recenzirati projekte te nadgledati njihovu provedbu. Eee, ako je tako, onda nemam primjedbi.

Doduše, ima jedna začkoljica. Naime, najbolji „projekti unapređenja obrazovanja“ su evidentni ! „U svakoj školi jedna moderno opremljena računalna učionica“, „Razredi od maksimalno 20-25 učenika“, „Rad u jednoj smjeni“ ...
Naše obrazovanje je regionalno, a i lokalno toliko različite kvalitete, da bi se s ultimativnog moralno-pravnog stajališta („svi imamo jednaka prava“) moglo reći da je najvažniji cilj dovesti CJELOKUPNI obrazovni sustav na koliko toliko zadovoljavajuću razinu, pa tek onda krenuti u istraživanje najboljih načina za daljnje unaprijeđenje putem različitih „projekata unaprijeđenja“.
Ipak, koliko god takav stav izgledao opravdan iz moralnih razloga, moraju se akceptirati činjenice na terenu. A to znači da se onima koji su već „dobri“ mora omogućiti da se i dalje usavršavaju, ali svakako uzimajući u obzir i (velike) potrebe onih koji tek trebaju postati „dobri“. U ovom kontekstu se mora uzeti u obzir i pitanje decentralizacije, regionalne politike te razine lokalne samouprave i samofinanciranja.
Nužnih kompromisa koliko ti srce hoće !
Ali u programu se ti kompromisi niti ne spominju, a kamoli da se zauzme neka konkretna pozicija.

Poreznim olakšicama želimo potaknuti pojedince da ulažu u vlastito obrazovanje kao i u obrazovanje svoje djece. Planiramo uvođenje poreznih olakšica za gospodarstvenike koji ulažu u uvođenje novih tehnologija i u obrazovanje svojih radnika.
...
Sada želimo na isti način olakšati svima koji plaćaju svoje poslijediplomske studije jer najboljima treba olakšati, a ne ih preskupim školarinama tjerati od obrazovanja. Kako pismenost u 21. stoljeću podrazumijeva trojezičnost – uz znanje materinjeg jezika, nužno je poznavanje barem jednog svjetskog jezika i informatičkog jezika. Stoga ćemo poreznim olakšicama motivirati i roditelje i djecu na učenje stranih jezika i informatičko opismenjavanje i usavršavanje.
Također, ne treba otežavati i onima koji stalno žele učiti – planiramo i porezne olakšice za one koji pohađaju neke od akreditiranih programa cjeloživotnog učenja.

Porezne olakšice su 100 % OK. A to što ih već nemamo uvedene, također puno govori koliko ova država polaže na obrazovanje. Doduše, porezne olakšice su pomalo „nespretan“ (sad bi mi idealno legao engleski termin clumsy) instrument, koji povlači dosta papirologije i izgubljenih živaca u prepucavanju s Poreznom upravom (siguran sam da svatko zna bar neku priču o zaguljenom referentu u Poreznoj upravi), ali definitivno korak u pravom smjeru.

Međutim, ovdje ne mogu ne spomenuti GADNU inflaciju cijena poslijediplomskih studija koju je „uzrokovao“ bolonjski proces pa je tako cijena doktorskog studija na FERu skočila s nekih 20-30.000 kn na 60.000 kn (za ekonomiju sam čuo i brojke od 100.000 kn) !!!
Jel' to toliko vrijedi ? Hm ...
Hoće li porezne olakšice tu pomoći ? I kolike će biti (ovdje pričamo o godišnjim troškovima reda veličine 20-30.000 kn !) ? Hm, hm ...

A u gornjem citatu me zaintrigiralo ovo „akreditiranih“. Jasno je da ne može svaka šuša uspostaviti „program cjeloživotnog učenja“. Ali postavlja se mnogo pitanja:

Ko će ih akreditirati ? Kako će se birati „akreditatori“ ? Koji će biti kriteriji akreditacije ?

Znam, baš sam cjepidlaka s ovakvim „detaljiziranjem“. Ali upravo ti detalji odlučuju o tome hoće li program biti uspješan i potaknuti razvoj programa cjeloživotnog učenja ili će završiti kao još jedna crna rupa mita i korupcije degenerirana u kravu muzaru za one koji „znaju musti sistem“.
Valjda će uskoro biti više detalja ... (a i Zvone Radikalni ovdje ima neke, jel'te „radikalne“ ideje ;-)

I onda se polako prebacujemo na pitanje svih pitanja - šolde ...
Dobre i opremljene škole s dobro obrazovanim i motiviranim nastavnicima, ne smiju postati privilegija onih koji mogu platiti desetak i više tisuća kuna godišnje školarine. Vrtić, osnovna ili srednja škola, fakultet… moraju postati dostupni svima. Danas tek jedno od desetero djece do tri godine ide u jaslice. Nažalost, u zemlji koju volimo nazivati zemljom znanja, fakultete upisuju oni koji mogu podnijeti visoke troškove života u sveučilišnim centrima. Da ne živim u Zagrebu, ne znam kako bi moji roditelji, s učiteljskom i inženjerskom plaćom poslali na fakultet mene i moje dvije sestre.
Ne znam znate li da u posljednje četiri godine nije izgrađena niti jedna jedina studentska soba u niti jednom jedinom studentskom domu.

Najprije moram priupitati: „Koliko je novih studentskih soba izgrađeno 2000.-2003. ?“ Znam, upgrejdana je Šara (Dom Ante Starčevića) pa sad studenti imaju broadband konekcije u svojim sobama (o luksuza !!!), ali ništa novoga se nije izgradilo (ispravite me ako griješim). Rezultat 0 : 0 ;-) (je znam, sad će SDP ponavljati mantru kako su oni za svoje propuste kažnjeni na izborima 2003. godine, ali ... Sad pričamo o budućnosti i HDZ s jednakom kredibilnošću može reći „Evo, sad ćemo i mi, vjerujte nam“ – jes' baš ;-).

A s idejom da su vrtić, osnovna i srednja škola te fakultet „dostupni svima“ nemam ama baš nikakvih problema. Ali, da vidimo kakvu to SDP ima viziju:
Istovremeno, skoro su nam uveli školarine za sve na zagrebačko sveučilište. Takvu komercijalizaciju obrazovanja ne želimo.

Odlično !!! Sve će biti besplatno !!! Yupiiii !!!
Izgradnjom škola i vrtića, sveučilišnih kampusa i studentskih domova, želimo svakome omogućiti da se školuje prema vlastitim željama i sposobnostima.


A problem ćemo riješiti ... „Throw money at it. It's not your money. Who cares ?“

SVE ĆE ONI IZGRADITI !!! Koliko god triba. Novi kampus, iljadu vrtića, pedeset iljada novih soba u studentskim domovima.

SVE !!!

I onda će svaki maturant moći računati na garantirano mjesto u studentskom domu, besplatni fakultet na kojem će ga predani i motivirani profesori i asistenti uvoditi u tajne znanosti i njene primjene te još državnu stipendiju pride, nek se nađe – za izlaske.

Jes', u Švedskoj možda, ali i tamo teško. Kod nas ? Ovakvim pristupom – NIKADA !!!
Sposobnima i vrijednima, a socijalno potrebitima, u našem će mandatu pomagati država – stipendijama i studentskim kreditima. U posljednje četiri godine broj državnih stipendija je prepolovljen – danas je studentica i studenata koji primaju državnu stipendiju duplo manje nego što ih je bilo 2003. godine! Studentski krediti i dalje su samo pusti snovi. Želimo da oni postanu stvarnost.

Evo da se malo i slažemo. Socijalno potrebitima (iako je to u našem poreznom sustavu teško provjerljiva kategorija !) apsolutno treba pomoći i TOČKA. Svakome s imalo preduvjeta (let's face it – nisu svi za fakultet) i vjere u sebe treba dati priliku i loš socijalni status njegove obitelji u tome ne smije biti zapreka. Mi smo mala zemlja i nemamo talenta na bacanje.

Jedini je problem što je SDP odabrao krivi put:
Zalažemo se za tržišnu vrijednost kompetencija, a ne za komercijalizaciju nastave. Redovito obrazovanje će u našem mandatu biti besplatno. I u tome nema dilema niti se o tome može pregovarati.

Dakle, suma summarum - NEMA ŠKOLARINA !!!

Populistička politika par excellance :-))))

Ali, KO ĆE TO SVE PLATIT' ????

Te silne kampuse, fakultete, studentske domove, vrtiće i škole i LJUDE koji će u njima raditi.

Odakle šoldi ?

Jer ako mislite da će čak i 50 %-tno povećanje budžeta (a u pogledu toga sam poprilično skeptičan) riješiti probleme hrvatskog obrazovanja, onda se grdno varate. Govoreći o visokom obrazovanju i kombinirajući dvije mjere: output sustava (broj diplomiranih studenata) i kvalitetu tih studenata, za 50 %-tno povećanje financiranja (znači iz proračuna) će se, po mojoj skromnoj procjeni, dobiti 20-25 % bolji konačni „rezultat“.
A di je ostalih 25 % ? To će pojesti stav „E sad nas konačno plaćaju koliko vrijedimo (donekle)“ :-)))). A zahvaljujući sada već desetljetnoj općoj potfinanciranosti hrvatskog obrazovanja, za značajan kvantitativan pomak u njegovom doprinosu boljitku hrvatskog društva, nama treba barem 100 % poboljšanje. Odakle će doći ostalih 75 % ? Ili preciznije:

KO ĆE TO FINANCIRATI ?

Nitko, pa se poboljšanje neće ni desiti, niti se može očekivati.

U sljedećem paragrafu se vidi da je SDP svjestan problema:
Oni koji i upišu fakultet, suočavaju se s brojnim problemima s kojima se ne bi smjeli suočavati – treba se izboriti za stolac u predavaonici ili radno mjesto u laboratoriju.
Mnogi fakulteti su pretrpani i zbog toga nastava pati u svojoj kvaliteti. Slično je i u osnovnim i srednjim školama - još uvijek imamo škola i škola u kojima je glavno sredstvo rada kreda i ploča, a brojne radionice u strukovnim školama opremljene su strojevima i alatima koji su se prestali upotrebljavati još u prošlom stoljeću. I to je nedopustivo.

A kako će se riješiti problem ?
Rješenje vidimo u uvođenju obrazovnih standarda – primjena bolonjskih standarda u visokom školstvu te pedagoških u osnovnom i srednjem školstvu. Danas svako dijete u Hrvatskoj mora ići u jednako dobro opremljenu školu, neovisno ide li u školu u Zagrebu, negdje na otoku ili u nekom manje naseljenom području. Točno određeni standardi koji se financiraju iz državnog proračuna to mogu i moraju jamčiti.

Znači, UVESTI ĆEMO STANDARDE !!!
A koliko danas u Hrvatskoj ima standarda i zakonskih propisa koji se ne poštuju od strane te iste države koja ih je donijela ? Da li SDP misli donijeti nekakav standard (kroz neki zakonski propis) u kojem će npr. pisati „Sva djeca u osnovnim školama moraju imati rad u jednoj smjeni“ ili „Grupa na fakultetskim predavanjima može imati najviše 50 studenata, na vježbama 25 a u laboratoriju 10 studenata“.
Nažalost, stupanje na snagu takvog „standarda“ neće preko noći sve njegove zahtjeve provesti u praksu. Ja sam 100 % za to da država zna kakav value for money dobiva u svim svojim područjima, pa tako i u obrazovanju. Ali uvođenje propisanih standarda NIJE RJEŠENJE već samo prvi korak; priprema za djelovanje s ciljem postavljanja zadanih standarda. A kako će se to postići ?
O tome ni riječi.
Doduše, možda sam opet malo preoštar ;-). Malim koracima u bolje sutra, a uvođenje kakvih-takvih standarda je baš to, mali korak. Ali premali ...
A kako smo svi ljudi, i iz prve često pogriješimo, slijedi poglavlje „VREDNOVANJE S CILJEM KONTROLE I ISPRAVLJANJA POGREŠAKA„
Kako ćemo znati je li to što radimo dobro? Ništa, pa tako ni obrazovni sustav kad se jednom postavi, nije za vIjeke vjekova. Stručnjaci i specijalizirane agencije, a ne politika, trebaju pomno promatrati što se radi i kakvi se efekti postižu. Sustav vrednovanja ne treba služiti samo kompeticiji – upravo on je najsnažniji alat da se vide slabe karike i da se brzo isprave pogreške. Vrijeme velikih reformi u obrazovanju je prošlo. I nama predstoji stalno mijenjanje i prilagođavanje bazirano na čvrstim osnovama: profesionalcima, standardima i kriterijima te kontroli učinka.

„Sustav vrednovanja“ i „kontrola učinka“ – RIJEČ DA BIH REKAO !!!
Ali, da se ne bi previše zanijeli i pomislili da SDP (s)kreće u nekom darvinističko-kapitalističkom smjeru, odmah slijedi i jedan disclaimer „Sustav vrednovanja ne treba služiti samo kompeticiji“ :-)))).

Dakle, ne misle oni na „vrednovanje“ po principu: „E ti si stvarno dobar, naša škola/fakultet je sretna što te ima, evo 20 % dodatka na plaću. Keep on doing a good work“.

A neeee. Nikako.

Vrednovanje je radi „kontrole“ i „ispravljanja pogrešaka“. Po principu: „E, ti si stvarno dobar, naša škola/fakultet je sretna što te ima“. Tap-tap po ramenu :-). “Keep on doing a good work“.

A da li se nešto kaže o tom sustavu vrednovanja ? Kako će se vrednovati ? Po kojim kriterijima ? Ko će definirati kriterije ? I kako se namjeravaju ispravljati „pogreške“ ? Jel' bi netko mogao dobiti otkaz zbog „pogreške“ ?

Ni riječi. Ah ti detalji ...

Ima i jedna dobra stvar. Ne moramo sve sami smisliti. Bolonjski proces lijepo propisuje studentske ankete kao vrlo važan faktor u vrednovanju kvalitete nastave. Dokle smo stigli pogledajte u dokumentu (pdf, 1.4 Mb) na stranicama SSU.

Jadno i nikako.

Ali, mi na FERu ih imamo :-)))). Već cijele dvije godine. Tri puta tijekom semestra, studenti imaju priliku anonimno online popuniti anketu. Ocijeniti fakultet, uvjete, te kvalitetu nastave i nastavnika.
I ima dobrih. Ima i jako dobrih. Ima doduše i loših. A ima i lošijih loših :-).

I ?

I, ništa ... Proveli smo anketu :-).

I sad mi napamet pada scena od prije dvije godine u nekoj dnevno-političkoj emisiji, kad je jedna mlada nadobudna studentica, predstavnica neke studentske organizacije, u diskusiji mrtva hladna izjavila kako je „sasvim normalno da će profesori koji budu jako loše ocijenjeni od studenata dobiti otkaz“ (citat je po pamćenju i odražava duh izjave).

Ha ha ha !!!

Sad će 50-godišnji redoviti profesor koji se 30 godina mučio (ili „mučio“ ;-) da dostigne taj status dobiti otkaz „samo“ zato što još uvijek koristi kredu i ploču kao glavno obrazovno sredstvo, predaje tako što čita s papira i u čudu je zašto mu na predavanja dolazi samo 10 % studenata !!!???

Ma hajte molim Vas ...

Naravno, studentske ankete nisu Sveti Gral u QA (quality assurance) odjelu (u što su se uvjerili susjedi Mađari koje je to odvelo u dumbing-down („poglupljivanje“) nastave – jer, ruku na srce, svi studenti vole da im je lakše ;-), ali kad se stvar pogleda izvana, fakulteti su tu zbog studenata, a ne obrnuto (ili možda ipak da ;-).

Poticaj mora doći od studenata, ali znate onu narodnu „poklonjenom konju se ne gleda u zube“ ...

A kako obrazovni sustav nema samo obrazovnu ulogu, već on mora biti i „pokretač razvoja“, dalje kaže:
Kolegice i kolege, gospodarski razvoj u suvremenom svijetu ne pokreću strojevi i proizvodne hale. Snaga je u ljudima! Gospodarski razvoj pokreću ljudi i primijenjeni rezultati njihova znanstvenog rada. Istraživanje i razvoj u razvijenom svijetu postaju glavne poluge prosperiteta. Sustav znanosti u Hrvatskoj treba redefinirati – koncepcijski, organizacijski i financijski jer je današnja znanstvena politika (ako ona uopće i postoji) odviše redukcionistička i retrogradna. Kojeg li apsurda, da teretom postaje ono što treba vući naprijed!?!

Kao strateškom usmjerenju i političkoj proklamaciji, gornjem se nema što prigovoriti. Doista, sama pomisao na HAZU i „okoštale“ intelekte koji tamo sijede (čast izuzecima !!!) izaziva podsmijeh.
Ipak, uz napomenu da još pokušavam shvatiti što to znači „redukcionistička znanstvena politika“, gornji citat je u biti čisti PR !!! Svaka stranka će nešto tako reći u svom programu vezano uz znanost jer je svakome iole pametnome jasno da „sustav znanosti u Hrvatskoj treba redefinirati“. I to po sve tri definirane kategorije !!!

Pitanje je samo – KAKO !!!???

Detalja opet nema. Ipak, malo kasnije se daje recept za iskorištavanje znanstvenih potencijala:
Sveučilišta i znanstveni instituti najveće su koncentracije pameti u Hrvatskoj i stoga ćemo donijeti stimulativne mjere za njihovu maksimalnu uključenost u gospodarski razvitak regija i zemlje u cjelini. Sve centre izvrsnosti treba potpomagati. Temelj novog razvojnog ciklusa Hrvatske bit će nacionalni znanstveno-tehnologijski projekti. Njih će pratiti regionalne tehnologijske strategije koje će znati iskoristiti komparativne prednosti naših regija i koje će znati najbolje odgovoriti na lokalne potrebe.

I sad dolazimo do rak rane hrvatske znanosti i visokog obrazovanja – interakcije znanosti s privredom i društvom u cjelini.
Sukus diskusije možemo sažeti u jednom pitanju – ČEMU SLUŽI ZNANOST U HRVATSKOJ ???
Je, je, znam, „znanost je pokretač razvoja“.
Ali, zanemarimo šuplje fraze (koje su tako bogate značenjem). koncentrirajmo se na value for money mjeru (je, draga mi je, moram priznati) i opstavimo jednostavno pitanje - što hrvatsko društvo dobiva od hrvatske znanstvene zajednice u zamjenu za par milijardi kuna godišnje ?

Dobije par tisuća diplomiranih studenata godišnje (obrazovna komponenta)

Dobro, i ?

Pa, objavi se i par (desetak ?) tisuća znanstvenih radova (znanstvena komponenta)

Odlično, i ... ?

A što bi ti više ?

Pa ono, znaš razvoj i to.

A je, imamo mi te institute. Tamo ima podosta zaposlenih koji misle i pišu.

Ma dobro, nek' oni misle, al' a govorim o inovacijama, inkubaciji poduzetništva, start-up firme, priča ala Google ?

... (blink)

I onda nakon nekog vremena stiže odgovor: „Pa nismo mi Amerika“.

Točno. NISMO !!!

U ovom kontekstu mi često napamet pada jedan „misaoni eksperiment“. Pa napravim listu svih projekata (znanstvenih, tehnologijskih, vakih i nakih) koje je Ministarstvo znanosti financirali u svojih 15-ak godina postojanja. Pa zbrojim koliko je novaca na to potrošeno. Pa onda pogledam što je od svih tih projekata izašlo. Koliko njih je rezultiralo, ne patentom (što bi bila neka mjera inovacije, ali to je za nas još ohoho daleko) nego nekom vrstom komercijalizacije (ili barem primjene) u praksi. Da rezultati projekta nisu ostali mrtvo slovo na papiru (uz možda poneki generirani znanstveni članak), koji su nakon završetka projekta stavljeni ad acta („OK, odradili smo ovaj projekt, sad idemo na sljedeći“).

Da vidimo, najznačajnije znanstveno dostignuće, sa stajališta komercijalnih rezultata, u Hrvatskoj je ... Sumamed ?

Nije loše. Jedna smo od sedam zemalja s patentiranim lijekom (iako ne znam da li je tadašnje Ministarstvo imalo išta s time). Ali da se ubijem ne mogu se sjetiti još nečega. Ali zato se sjećam priče o tužbi originalnih stvaratelja Sumameda protiv Plive gdje su tražili određenu naknadu za svoj izum. A to što sam se sjetio te priče, nije nimalo nevažno za ovu diskusiju. Sjećam se kako sam reagirao kad sam prvi puta čuo tu vijest.

Tužba ? KAKVA FUCKIN' TUŽBA !!!!

Pa Čović je zadnjih 15 godina trebao tim ljudima svake godine OSOBNO uručivati ček na milijun kuna, s obzirom na to koliko su zadužili Plivu, a i ovu državu (da ne spominjem da se i sam dobro obogatio, zajedno sa cijelim staležom menadžera u Plivi).

A oni moraju podnositi tužbe protiv firme koju su sami stvorili !!!

Ipak, priča će možda imati sretan kraj.

Moguće je (vjerojatno / sigurno ?) da ja nisam dovoljno dobro upućen i da je bilo još takvih uspjeha hrvatske znanosti (u stvari, prilično sam u to uvjeren ;-). Ne na tako velikoj skali, ali svejedno, svaki takav uspjeh je zlata vrijedan.

I sad se postavlja pitanje – kako replicirati Sumamed ?

SDP se uzda u:

„stimulativne mjere za njihovu maksimalnu uključenost u gospodarski razvitak regija i zemlje u cjelini.“
„nacionalne znanstveno-tehnologijski projekte„
„regionalne tehnologijske strategije“


Lijepo zvuči. Grandiozno. Ali u biti ne kaže ništa. Znači, opet čekamo detalje.

I to bi bilo to. Puno lipih riči, malo i ništa detalja, i čvrsta „socijalna“ usmjerenost. Navodnici nisu slučajni, jer koliko god se od SDP-a može očekivati takva pozicija, takvim djelovanjem svim sadašnjim i budućim studentima čini medvjeđu uslugu.

Jest, obrazovanje će biti besplatno.

I BITI ĆE LOŠE !!!

UPDATE: Ovaj post je objavljen i na pollitika.com, i tamo je Marija Lugarić (prilično promptno ;-) dala svoj odgovor. Diskusija u zamahu.

UPDATE II - izgleda da je blog.hr prilikom prelaska na novu verziju napravio KARDINALNU POGREŠKU WEB DIZAJNA - SKRŠILI SU PERMALINKOVE !!! Trebalo je stoga malo manualiti, ali lista "The best from Zvone Radikalni" je sada OK, pa ko voli nek izvoli ...

- 00:48 - Komentari (32) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se