subota, 21.07.2007.

Što ćemo s EU ili "Kako je Zvone Radikalni završio u TV Dnevniku"

Jedne lijepe subote, ima tome već dva-tri mjeseca, taman u ono doba kad se slavila 50-godišnjica EU, hodam ja tako po centru grada sa svoja dva mala slatkiša.

Na Cvjetnom trgu se održavala neka promocija EU i dok sam s djecom obilazio štandove napravim nalijevo krug kad ono „Bum“ – suočim se oči u oči s kamerom ! Nisam se stigao ni iznenaditi, a mladi reporter već ispaljuje pitanje: „Što mislite o ulasku Hrvatske u EU ?“.
Dok sam restartao mozak i preusmjeravao prioritete sa thread-ova „Briga o dvoje male djece u zagrebačkoj špici“ i „Prikupljanje brošura po štandovima“ (njemački je bio daleko najbolji, a svi ostali su manje više nudili turističke prospekte) na nešto poput „Razmišljanja o EU“, sjetio sam se da je napad najbolja obrana pa sam promptno kontrirao:“A kad će to Hrvatska u EU ?“.
I dok je on nešto mumljao i spominjao 2009 no (tu nisam reagirao), uspio sam smisliti sljedeći „dragulj“ moderne hrvatske političke misli thumbup:

Ulazak Hrvatske u EU je pozitivan ponajviše stoga što tjera hrvatske političare na provođenje reformi jer bez toga ne bi daleko stigli.
I to je bilo to.

Nisam imao pojma koja je to TV, a nisam ni pitao već smo otišli dalje i proveli lijep dan (koji ću, osim po tom događaju pamtiti i po izvrsnoj knjizi o teoriji relativnosti i kozmologiji koju sam kupio u Algoritmu).

I ne bi to bilo ništa značajno osim jedne male notice u obiteljskoj ćakuli da (vidim, već pogađate ;-) taman kad smo bili pri sredini večere nije krenuo prilog u Dnevniku o toj promociji EU. Štrc-brc, spiker odrecitira uvod u priču, dođe vrijeme za „reakcije publike“ kad ono JA. Zvone Radikalni, glavom i bradom party. Pustiše moj „dragulj“ pred 10-ak posto populacije u lijepoj našoj (400 'iljada ljudi – kad ću skupiti toliko posjeta na ovom blogu ... mah).

Prolazna „slava“ (čitaj, par ljudi mi je uletilo s „Ej, vidio sam te u Dnevniku“) je u cijeloj priči najmanje važna, ali zgodan „dokaz“ tvrdnje Andy Warhola (dobro, dobro, nije baš bilo 15 minuta već prije 5 sekundi, ali ako ćemo stvar gledati kumulativno, ima još vremena, mlad sam :-).

I sad bi tu mogao biti kraj jednom ležerno (i lako !) napisanom postu, ali jebi ga, kad sam se već proglasio „ozbiljnim“ blogom, ne može to proći samo tako.

Jer u ovih par mjeseci od tog događaja, više puta sam se zamislio nad tom svojom tvrdnjom, razmatrao je iz različitih uglova, pretumbavao je po glavi i počesto razmišljao je li se moglo i štogod pametnije kazati. Kako ovdje nisam ograničen na 5 sekundi i jednu rečenicu, idemo probati.

Fact No1 – EU JE HRVATSKA SUDBINA I SVI ONI KOJI MISLE DRUGAČIJE – MISLE KRIVO.

Plain and simple.

Nema tu puno filozofije kod Zvone Radikalnog. Mislim, ima, čemu svjedoči i duljina ovog posta, ali u biti je sve to điđi-miđi, odnosno povuci-potegni. Mi smo evropska zemlja (s područja Balkana, i toga se nemamo što sramiti ;-), pripadamo evropskoj kulturi i tradiciji i ući ćemo u EU prije ili kasnije.

Ipak, da vidimo kakve su činjenice na terenu, odnosno, kako narod diše ? Evo malo sa stranica Ministarstva vanjskih poslova (i europskih integracija :-).
... približan postotak ispitanika neodlučan je i u vezi s ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, s time da pozitivan stav prema toj integraciji ima 51 posto građana
Kad usporedimo s vijesti od 28.1.2004.
Tri četvrtine hrvatskih građana ima pozitivno mišljenje o Europskoj uniji (EU), a 72,4 posto glasalo bi za pristup Hrvatske EU
stvari ne izgledaju bajno. Jedva polovična podrška. I derivacija negativna namcor. Bijedno.

Hm, pita se Zvone Radikalni zašto bi to moglo biti tako !!!??? I odgovor se nametnuo sam po sebi kad sam se sjetio jednog priloga u dnevniku od prije nekog vremena u kojem je reporter „ukazao“ na činjenicu da će nam EU PROPISIVATI kakve veličine I ZAKRIVLJENOSTI moraju biti krastavci. Zamisli ti „bezobrazluka“ !!! I spreman sam se okladiti da sad provedete anketu među građanima Hrvatske o EU, da bi se popriličan dio ispitanika sjetio baš tog priloga iz Dnevnika i „priče o krastavcima“ (ili neke slične negativne priče o EU kojih je na našim dalekovidnicama vjerujem bilo podosta).

S jedne strane, to bi značilo da je reporter izvrsno odradio posao. Reportaža je bila „zanimljiva“, primjećena je i zapamćena. Štono bi se pametno reklo, imala je određeni impact. Svejedno, Zvone Radikalni organski mrzi tu „stranu“ novinarstva burninmad. Žutilo kojem je „prodaja“ priče (i pripadni profit) osnovni motiv. Svjestan sam ja da je danas tome tako, da tu novinari možda i nisu najveći krivci (krivca svatko može naći u ogledaju, u manjoj ili većoj mjeri) i da se tu malo što može promijeniti, a što znači da se i ovaj post može svesti u kategoriju „jamranja“, ali kad smo več započeli, idemo jamrati i dalje.

Krenimo od osnovnog pitanja - Što nam EU donosi i koliko ćemo to morati „platiti“ ?

U nekim davnim vremenima (90-te) su se pričale bajke o golemim šoldima koje ćemo dobiti za razvoj jednom kad uđemo u EU i to je tada u to vrijeme siromaštva bio popriličan motiv. Elem, ono što su napravili Španjolska, Portugal i Grčka koji su korištenjem EU fondova u 20-ak godina radikalno popravili svoju ekonomsku situaciju (ali, ne samo zbog toga !!!) NAMA OSTAJU PUSTE SANJE (obavezno vidjeti i priču o Portugalu koju prenosi G-News) !!!

Forget it !

Pare se u EU više ne dijele šakom i kapom i sad kad u EU ima gomila siromašnih zemalja (ovo siromašnih je naravno relativan pojam), to je činjenica s kojom se treba pomiriti. A posebna je priča o tome koliko ćemo od dostupnih sredstava uspjeti i iskoristiti !!! Od ovoga me hvata čista jeza i koliko sam čitao, mnogo kaskamo za svojim susjedima Slovencima (kad usporedimo kako su oni obavili pretpristupnu fazu).
MNOGO !!!
Jer ne daje EU bianco ček pa ti troši kako ti se sprdne. A jok malac. Pripremi projekt, napravi studiju, definiraj model financiranja, gomila posla prije nego što vidiš šolde blabla. A ko bi to trebao odraditi ? Birokratčići kojima je glavna preokupacija ispijanje kava tijekom radnog vremena. Naravno, čast izuzecima, ali u ovom trenu mi napamet padaju samo sjevernjaci (Čačić) i Istra (a molim čitatelje da me svakako dopune s referencama na uspješno iskorištavanje novaca iz nama trenutno dostupnih pretpristupnih fondova).

Dakle, pare dobiti nećemo, ili ćemo ih dobiti malo.

Autogol, 0:1.

Ajmo sad malo na „plaćanje“. I sad dižu dreku svi „pravi Hrvati“.

A ŠTO JE S NAŠOM SUVERENOŠĆU !!!!! KOJA JE PLAĆENA HRVATSKOM KRVLJU !!!!!!!!!! Neće nama tamo neki birokrate iz EU govoriti kako bi trebali izgledati naši zakoni i propisi, kad smo se jedva riješili Srba iz Beograda, dreče oni najglasniji u prvim redovima !!!

Ronaldinho u sudačkoj nadoknadi, 0:2, euroskeptici pobjeđuju i idemo sad svi lijepo zajedno napiti se u balkansku krčmu party a Evropskoj uniji nek' je sa srećom.

Eh.

Kad bi bar život bio tako jednostavan.

Jer, da te euroskeptike pitate što ih najviše smeta u lijepoj našoj Hrvatskoj, mislim da bi se našao i popriličan broj onih koji bi se žalio na funkcioniranje pravne države – sudstvo, policija, državna uprava – you name it.

Fact No2: JEBE SE MENI JE'L ZAKONSKI PROPISANA ZAKRIVLJENOST KRASTAVACA AKO U ZAMJENU DOBIJEM FUNKCIONIRAJUĆU PRAVNU DRŽAVU.

Ovo je jedna brutalna i doista simplificirajuća izjava, ali ja ju svejedno potpisujem. Jer u pogledu pravne države, nekako mi se sve više čini da smo u doista jadnom stanju. Znam ja da nije ni u EU sve bajno (o tome nešto više kasnije), ali Estonci nisu bili baš blesavi kad su preskočili cijeli proces prilagođavanja zakonodavstva Evropskoj uniji i jednostavno preuzeli cjelokupni zakonski okvir EU u svoje zakonodavstvo. I onda se posvetili mlaćenju para, što im koliko čujem dosta dobro ide.

A mi ? Što rade naše „elite“ ?
Nedavno su kroz Sabor provukli u jedan dan toliko zakona da im je na svaki zakon otpalo po 4 minute za raspravu. Ma briljantno.

A da ne pričamo o provođenju zakona u praksi. Tu smo carevi „za prečace“. Jebo proceduru, jebo zakon, ako ima para da se okrenu, sve se može srediti. A kad te novinari prokuže, nema straha, malo kontra-spina (a uvijek ima „prilagodljivih“ novinara i izdavača) i pojeo vuk magare. U krajnjem slučaju, smisli se neka nova afera.
Neki će ukazati da bi naše „elite“ mogle efikasno riješiti problem prihvaćanjem zakona u teoriji, ali ne i u praksi (što i inače rade :-).

E tu Zvone Radikalni ima jedan savjet za EU birokrate. NE DAJTE NAM nam da se provučemo ko Bugarska i Rumunjska koje su prilikom ulaska u EU napravile manje više baš to (pa se sad u EU misle kako da ih kazne i natjeraju da provedu ono što su obećali budući da je „mrkva“ pojedena a efikasne „batine“ nema nigdje na vidiku).
Stisnite nas ko beba zvečku, roštiljajte nas na laganoj vatri i pobrinite se da u cijeloj ovoj priči oko „poglavlja“ ima mesa. Dobra stara maksima hladnog rata mi pada napamet – Trust, but verify. Vjerujem (nadam se) da su EU birokrati naučili lekciju i da na nama neće ponoviti te pogreške. (i jest, znam, ovako nešto izjaviti nije baš ispravno nacionalistički, ali je zato patriotski).

I tako smo se eto vratili na moj originalni „dragulj“ političke misli po kojem je primarni benefit ulaska u EU tjeranje naših „elita“ na reforme. I kad sad bolje razmislim, uopće nisam nezadovoljan svojom izjavom :-))))).

Krug je završen, ali nešto ipak fali. Nisam, naime ništa rekao o samoj Evropskoj uniji.

Fact No3 – EVROPSKA UNIJA JE IZVRŠILA SVOJ OSNOVNI CILJ – POVIJESNO POMIRENJE FRANCUSKE I NJEMAČKE.


Da je taj cilj ostvaren, oko toga nema zbora, a da li je to bio osnovni cilj o tome se može diskutirati. Danas definirati EU kao instrument pomirenja Francuske i Njemačke je pomalo glupo ali tu se otvaraju zanimljive paralele za današnje područje Balkana. Ipak, prije 50 godina kad je EU začeta stvari su izgledale dosta drugačije. Da ne ulazimo u detaljne rasprave o toj temi, s obzirom da je to ipak prošlost, idemo vidjeti što nosi budućnost.

Fact No4 – DANAŠNJI CILJ EVROPSKE UNIJE JE ...

I sad smo došli do osnovnog problema s kojim je Evropska unija danas suočena !!!

Jer ono što su Founding Fathers za Ameriku odradili prije 200 godina, EU birokrati moraju odraditi danas. Moraju se odlučiti što i kako dalje. I to im ide jaaaaaako teško. Nije bilo lako ni Jamesu Madisonu, Alexanderu Hamiltonu i Johnu Jayu 1789. „nagovoriti“ 13 država na potpisivanje najslavnijeg pravnog dokumenta u povijesti, ali danas je postići tako nešto ipak značajno teže. Jer odluka u pristupanju (američkoj) Uniji, iako s dalekosežnim posljedicama, tada baš i nije imala prevelik utjecaj na živote običnih Amerikanaca. Nastavili su obrađivati zemlju i širiti se na Zapad, a utjecaj federalne vlade se tu i tamo manifestirao dolaskom famoznog federalnog šerifa. Evropska unija danas nije u takvoj poziciji, a zahvaljujući modernim sredstvima komuniciranja, svi potencijalni negativni učinci (koji su medijski naravno puno zanimljiviji od onih pozitivnih) vrište na prosječnog građanina sa stotinu strana.

Nije da je to evropske birokrate do sada smetalo. Poznati problem „demokratskog deficita“ u EU postoji već dugi niz godina i manje više sve dosadašnje incijative da se to promijeni bile su neuspješne. EU je taj problem do sada riješavala uglavnom njegovim ignoriranjem. Elite bi se dogovorile, i predstavile svoj dogovor građanima kao fait accompli.

Međutim, problem je što se danas ni oni sami (ie. birokratske elite EU) ne mogu dogovoriti. I tu je problem koji ima veliki značaj i za hrvatsku „EU politiku“.

Uvjetno rečeno, u pogledu daljnjeg razvoja EU mogu se definirati dvije struje. „Federalistička“, koja teži k ostvarenju „ever closer union“ (s vjerojatnim ultimativnim ciljem stvaranja Sjedinjenih Evropskih Država :-) i „tržišna“ koja EU promatra primarno kao sustav slobodnog tržišta (kako je originalno EU i započela svoje bivstvovanje).
U federalističkoj struji su čvrsto Nijemci (i Francuzi, ali samo ako oni definiraju pravila igre !), dok je najprominentniji zastupnik tržišne struje Velika Britanija. Bitka je to koja možda i neće biti završena za naših života, ali to ne znači da se ne mogu birati strane.

Zvone Radikalni čvrsto stoji na poziciji Velike Britanije, ali ni u kojem slučaju iz istih razloga kao i prosječan hrvatski euroskeptik (ili zbog njihovih nastupa koji su uglavnom glupo poziranje na razini priče o krastavcima bar to meni tako čini). Kao što Fact No2 zorno ilustrira, nemam ja problema s (djelomičnim) predavanjem suvereniteta ukoliko će to potpomoći ekonomskom prosperitetu.

Otvori svoje tržište, evo tebi ulaz na moje pa da se natječemo u otvorenoj borbi. Ako je nužan element te borbe i to da se moramo dogovoriti o zakrivljenosti krastavaca, neka bude. Ali koliki će biti porezi, kako će izgledati socijalna država i kakav će biti kazneni zakon – e to bih ja ipak ostavio građanima Hrvatske da odluče.

Jer, za ukus Zvone Radikalnog, Evropska unija je danas previše socijalistički usmjerena. Stare članice (Njemačka, Francuska, Benelux, Italija) se silno boje da bi im otvoreno tržište ugrozilo njihov socijalni model s visokim porezima/davanjima i značajnim socijalnim pravima. Počesto prizivanje duha race to the bottom tome zorno svjedoči.
Jer, ako Slovačka ima poreze i davanja u ukupnom iznosu od npr 10-15 %, dok se kod Francuske to penje i na 40-50 %, dugoročno je ekonomski kristalno jasno da će kapital i investicije iz Francuske ići u Slovačku (Estoniju, Irsku, ... take your pick). Naravno, postoji određeni kapacitet apsorpcije tog kapitala koji ponajviše ovisi o obrazovnoj strukturi radne snage. Nažalost, anemična evropska sveučilišta ne daju preveliku nadu u dugotrajno održavanje takve komparativne prednosti za stare članice i stoga pozivi na harmonizaciju poreza uopće ne iznenađuju, koliko god bili ekonomski glupi (manji porezi su UVIJEK dobri :-) i legalno upitne utemeljenosti (što se ima Francuska miješati u to koliki će biti porezi u Slovačkoj !).

A ukoliko ste sad malo zbunjeni (najprije tvrdim da nam je EU sudbina i da bi nam izvrsno leglo usvajanje njenog pravnog okvira, a onda tu jamram protiv EU) znači da ste sve dobro shvatili :-).

Priča, kao i obično, nije crno bijela.

I onda, je li Zvone Radikalni za pristupanje Evropskoj uniji ili ne ?

Odgovor je, APSOLUTNO DA (vidi Fact No1 :-).

Ali sam svejedno u strahu jer se bojim da će naši pregovarački timovi odraditi šlampav posao. Pod pritiskom političkog vrha koji pristupanje Evropskoj uniji gleda kao na neki Sveti Gral čijim će dohvaćanjem konačno dokazati svoju „sposobnost“, bojim se da ćemo u pregovorima ustupiti više nego što bi to bilo nužno. EU definitivno nastupa s pozicije snage i može postaviti svoje uvjete, ali dobra je stvar za Hrvatsku što se EU u cijeloj toj priči ipak vodi nekakvim pravilima, ustanovljenim presedanima i činjenicama na terenu. Ali nekako imam dojam da stvari tu za nas i ne idu baš najbolje (a evo i jedne priče o šećernim kvotama od prije pola godine koje sam se sjetio i pronašao je na pollitici – a svakako pročitajte i komentare) !!!

I stoga je cijela ova priča oko pristupanja EU (hoćemo / nećemo, jel' treba referendum / jel' ne treba) u stvari prodavanje magle i odvraćanje pažnje s bitnih stvari. Bitna igra se odvija iza zatvorenih vrata, na sastancima pregovaračkih timova.

A recite Vi meni, kad ste zadnji put čuli / čitali vijest o tome ?

- 16:47 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se