Zvone Radikalni

Ah, ti francuski studenti su tako demode. Razbijati i paliti aute i izloge, okupirati sveučilišta, sukobljavati se s policijom ...
Bolje bi bilo da su slijedili primjer svog sunarodnjaka Jeana Lassallea, a priča ide ovako.

Negdje u dolini Aspe u Pirinejima je bila (i još je ) tvornica aluminijskog pigmenta, čiji je vlasnik japansko poduzeće Toyal. Japanci su odlučili proširiti biznis i izgraditi novu tvornicu, ovaj put u mjestu Lacq, 70 kilometara sjevernije. Japanci su naglasili da se radi o proširenju a ne zatvaranju i da će tvornica u dolini Aspe ostati i dalje u pogonu (tvornica zapošljava 150 radnika u zajednici od oko 3.000 žitelja).

I sve bi to bilo posve standardno u svijetu biznisa i u biti nevrijedno ičije pažnje da tu u igru nije ušao naš „junak“ - Jean Lassalle. Nanjušio je naš majstor „paklenski plan“ Japanaca da krišom zatvore tvornicu u dolini Aspe. Lukavi su ti Japanci, kaže on:“kao idu proširivati kapacitete, i ond kad naprave novu tvornicu na drugom mjestu, ovu moju će zatvoriti“ (g.Lassallea je odatle rodom, a trenutno je na poziciji zamjenika stranke UDF za područje Pirineja).

I što će učiniti naš junak ? On će štrajkati glađu !!!

I tako je on sjedio na sofi u sobi u Nacionalnoj Skupštini (parlament) u Parizu i gladovao . Ispočetka ga nitko nije primjećivao, ali kako mu se zdravlje pogoršavalo, postao je tema broj jedan. Posjetio ga premijer de Villepin, telefonirao mu predsjednik Chirac, a kad je zbog pogoršanog zdravstvenog stanja prevezen u bolnicu u kolima hitne pomoći, uletio je Nicholas Sarkozy (ministar unutrašnjih poslova, i vjerojatni sljedeći predsjednik Francuske) i riješio stvar.
Dogovorio se s Japancima da oni novu tvornicu ipak izgrade u dolini Aspe a da će im francuska vlada kompenzirati sve eventualne troškove koji bi proizašli iz napuštanja Lacqa kao mjesta gradnje.

Gospodin Lassalle se polako oporavlja, a Francuzi probavljaju aferu. Neki u tome vide „plemenitu galsku pobjedu nad brutalnim snagama kapitalizma“, neki vide simptome institucionalnih problema s kojima se Francuska suočava, a nekima je to klasična ucjena.

Ali, mislim da bit priče ipak najbolje oslikava komentar japanskog ambasadora, Hiroshi Hirabayashi-a: „Japanese investors will hesitate to settle here, for fear of being held hostage“.

Bubnuo je naš premijer prije desetak dana na „izvještajnom“ saboru HDZ-a i ostao živ !
Kaže on: “da je HDZ pobijedio na izborima 2000. Hrvatska bi već bila u Evropskoj uniji“ !!!!!!!



Can't fucking believe it !!!!

Valjda misli da su svi Hrvati ovce sa pamćenjem amebe (a sudeći po pljesku koji je dobio, očigledno je da to vrijedi za većinu HDZ-ovaca koji su bili u dvorani ).

U svakom slučaju, svakom imalo razumnom čovjeku je jasno da su to totalne budalaštine koje „služe“ za podgrijavanje obračuna s Račanom. Ne može čovjek pričati o konkretnim rezultatima, pa ajmo malo spin-a. Stoga bi najlakše bilo cijelu stvar „arhivirati“ pod „sranja u politici“ koja se eto, moraju događati oš' neš'.
ALI, ipak me pomalo zabrinjava da čovjek koji je prijetio rušenjem vlasti 2000. na Rivi u Splitu pred 100.000 ljudi ukoliko Hrvatska izruči u Haag svoje generale (ili koga je već tada izručivala) može 6 godina kasnije reći da bi „Hrvatska danas bila u Evropi da je on tada bi ona vlasti“.

Moj gospon Ivo, da ste Vi kojim slučajem pobijedili tada na izborima, ne da Hrvatska danas ne bi bila u Evropi, već ne bi mogla niti primirisati vrata Evrope, a bogami ne bi imali ni ovu prekrasnu cestu Zagreb-Split niti bi nam se u zadnjih 6 godina standard koliko-toliko poboljšao (doduše, uvelike zbog uzimanja inozemnih kredita koje ćemo još dugooooo vraćati, ali to je već neka druga tema).

Stoga, gospon Ivo: manje spin-a, manje public relations, manje lobiranja i općenito manje sranja a PUNO više rada !

Kako je blog određena forma „novinarskog“ iliti „izvještajnog“ materijala, najprije odgovori na the pitanja: zašto, što i tko.
Zašto ?
Najjednostavniji odgovor tipa “pa svi pišu neki blog pa što ne bi i ja“ ne daje cijelu sliku. Jer trkeljati nešto samo da bi se trkeljalo (sinonim – laprdati) nikako ne smatram produktivnim korištenjem (dragocjenog nam) vremena. Zato je primarni cilj pokretanja ovog bloga dati kvalitetan, analitičan i činjenično točan, ali možda ipak nešto drugačiji pogled na svijet i svjetska događanja (naravno, ona koja privuku moju pažnju). A to nas vodi na: „What the hell is he talking about ?“
Što ?
Odmah na početku se mora reći da će u ovom blogu biti zastupljena beskompromisna liberalna perspektiva u kojoj je primaran fokus na pojedincu i njegovoj slobodi. Bivajući svjedokom nedostataka socijalizma, poglavito ekonomskih, ali i s njima isprepletenih društvenih (to be honest, s obzirom da sam tada još bio „mali“, većinu toga sam shvatio kasnije :-), smjer razvoja hrvatskog društva u kojem se uvijek od “države“ očekuje da riješi sve probleme mi se čini katastrofalnim. Nedostatak optimizma, samopouzdanja i pripadajuće vjere u sebe i svoje mogućnosti predstavlja, barem po mišljenju autora ovog bloga, rak koji nagriza društveno tkivo naše nacije i cilj ovog bloga je dati jedan mali doprinos u toj teškoj i čini mi se against-the-odds borbi. A to nas vodi na: „And now, ladies and gentleman, in left corner, the challenger ->
Tko ?
Tridesetdvogodišnjak koji upravo završava rad na doktoratu, oženjen, sin od dvije i po godine i princeza na putu (samo što nije ). Redovito čita Economist (we are in 100 % agreement), bio bi najsretniji kad bi se nekim čudom na hrvatskoj sceni stvorio političar koji bi bio kombinacija Ronalda Reagana i Margaret Thatcher, a Michaela Moore-a ne može vidjeti niti nacrtana . Potpuni je i predani ateist i svijet promatra kroz znanstveno-racionalne okvire (ne zanemarujući pritom ni emocije – poglavito kad se mora nositi sa posljedicama svog burnog temepramenta ).

That's all folks (for now).

Kud svi Turci, tud i mali Mujo :-)

Za početak, evo jedne interesantne "pričice" na koju sam naletio na blogu Luboša Motla (vrlo zanimljiv lik koji se bavi teorijom stringova -> područje u teorijskoj fizici).
Pa tako Luboš daje osvrt na prof. Erica Pianku čiji plan za rješavanje problema s okolišem i "nedostatkom" resursa na Zemlji podrazumijeva "eksterminaciju" 5.8 milijardi ljudi (lijepih 90 %). Čovjek radi kao profesor biologije na Sveučilištu u Texasu, a ko ne vjeruje (!!!!), evo mu link pa nek sam gleda:

http://motls.blogspot.com/2006/04/eric-pianka-saving-earth-by-killing-58.html

Za početak toliko.