Moja naj pjesma...





MusicPlaylist
Music Playlist at MixPod.com











Get the Countdown Creator Pro widget and many other great free widgets at Widgetbox! Not seeing a widget? (More info)



O me...

-Nadimci:
Zvone,Zvončica,Zvonac,Vonči...

-Mjesto rođenja:bolnica ;)

-Horoskopski znak- Lavek
-Imate li brata ili sestru- Thank God No
-Sta mislite o prijateljstvu- Sve naj...
-Najbolji prijatelj/ica- nemam
-U koga imate najvise povjerenja- sebe:)
-Da li ste se ikad osjetili usamljeni,tužni kao da vas niko ne voli:
ponekad...
-Da li volite slušati glazbu- OFC
-Koju najvise slusas- Rock,Pop...
-Omiljeni pjevac/ica-Mika,Celine Dion,Enrique Iglesias,Paramore,Linkin Park,Simple Plan...
-Omiljene grupe- Coldplay,Sum 41,The Fray...
-Sta volis raditi u slobodno vrijeme:
nemam ga baš,al ako baš moram buljit u strop,
čitati,ići u kino,lunjat vani,radit gluposti...
-Da li volis gledati filmove- jap
-Omiljeni glumac-Leonardo DiCaprio,Orlando Bloom i Robert Pattinson
-Omiljeno jelo i pice- Sprite i Čokolada
-Imas li simpatiju (:P )- trenutačno ne
– Tvoje slabosti: tvrdoglava,naivna i previše dobra...
– Tvoji strahovi:pauk,zmija i petarde Xd
– Tvoja savršena pizza:Slavonska...
--Najbolje u tvom fizičkom izgledu: Oci ..:) :)
– Kad ideš spavati? hmmm,kasno... xD

--OBOŽAVAM:
TWILIGHT,
LA FEMME NIKITA,
ČOKOLADU...










...Smile, whats the use of crying?
Youll find that life is still worthwhile
If you just smile......
♪♫ ♥ ♥ ♪♫



I am the leader not the follower, I am not going to change for noone...

< lipanj, 2011  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Lipanj 2011 (2)
Travanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (6)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (6)
Siječanj 2010 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari yep/nop

Dizajn: Music is life

Opis bloga

Zvonin dnevnik

Ovo će meni biti kao dnevnik...skoro kao, samo što misli neću zadržati za sebe nego ih podijeliti.. .;-)

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr


http://boobi.blog.hr/
http://lostinfear.blog.hr/

srijeda, 22.06.2011.

Dead wrong.

"Left broken empty in despair
Want to breathe, can't find air
Thought you were sent from up above
But you and me never had love
So much more I have to say
Help me find a way"



skolsko igraliste. moji spori koraci ometaju tisinu. netko me prati. ali nije bitno. nista vise nije bitno. otkad te nema.i da umrem. ne bi me bilo briga,ne previse.. ne dovoljno.. cak ne bi ni vrisnula. cemu? samo cu biti blize tebi.. hol. moj bezivotni pogled pretrazuje prostoriju..nema te. pa kako bi te i bilo. da .glupa sam. jer se nadam.



Moj san.
Iz kojeg se ne budim.
Znaš.Kad je moja najbolja prijateljica umrla mislila sam da nikada više nikoga neću smatrati najboljim prijateljem.
Ali jesam. I znaš što? Žao mi je zbog toga.
Bila sam slijepa.
Toliko sam željela nekog uza se da nisam vidjela kroz tu tanku mrežu obmane..
A tako je tanka!!
I gle gdje sam sada dospjela. Sažaljevam se u nekom kutku.
Ali znaš što.?

Drago mi je da sam u ovom životu imala barem nekoga za koga znam da me ne bi izdao.
Nekog mog. Znaš mislila sam da ne mogu zamisliti život bez nje.
Ali ipak. Pokušavam. U tome je čar.
Život te iskušava. Sada je na meni da mu pokažem da sam snažna.

ona moja nazovi "frendica" zapravo i nije vrijedna spomena.
Izdala me. A vjerovala sam joj. Ali to ide na njenu dušu. Nije ni prva ni zadnja koja mi je slomila srce.Ali ipak.

Znam ja voljeti i sa ovim komadićima. ZNAM!


*ova pjesma.. Send me an angel.. e pa tako sam se ja osjećala kada sam shvatila da sam sama.



srijeda, 15.06.2011.

You can run. But you can"t escape... But where do we go from here?



They paint a picture of perfect nowhere blue skies
Within every lie there's a web of comfort -- For them -- Not me
To win this twisted war inside me
Won't justify the
pain




Praznina.
Već sam sama sebi dosadna s ovim mukotrpnim traženjem nekoga tko će me razumjeti.
Nekoga baš za mene.
Svi govore o ljubavi,prijateljstvu.
Što je to zapravo?
To su za mene nepoznate riječi.
Ljubav za mene znači samo razočaranje,bol.
Prijateljstvo definiram kao glumu koja dovodi do konačnog rezultata: izdaje.
Život me naučio da ne vjerujem nikome.
Jer svi kojima sam ja vjerovala su mi zabili nož u leđa.
Ne vjeruj nikome.
I nećeš biti povrijeđen.

Ali kako tako živjeti?

Sve što želim je da me neko zagrli i iskreno kaže :" Sve će biti dobro.Tu sam."
ZAR JE TO PREVIŠE???




The hidden pain of the fallen tears
Behind those smiles of the fallen angel
An haunting nightmare, of all the fears
A world with torture, of all the pain

Her dreams with hope, wanting to be found
Now left broken with ashes on the ground
A fragile heart with a silent sound
A frozen world starts to surround

četvrtak, 28.04.2011.

aLoNe...again


....and there is no pain anymore,
And nothing i can blame you for,
It's just i miss u so much,
I miss the energy of your touch.....
Like A wounded bird in the lonely sky
I just can't forget that
i used to fly.... <3



e..pa...
bliži se kraj školske godine..
i mislim da sam ja jedina osoba na ovom planetu koja ne želi da škola završi.
ne zbog škole,kao škole,profesora i Bože sačuvaj učenja..
to je sve zbog frendova,tj.bff.
znam da ju neću više nikada vidjet (selim se u drugu školu),a Zg i Smb nisu tako blizu..
Znam kaj će bit kad završi škola.
točno znam.
prvi dan će bit super.
entuzijazam.spavalje.crtići.
drugi dan-samoća,bol,tuga.. i tako cijele praznike..
yeah. I will be alone. I am alone.
jednu sam stvar naučila u životu.
Moraš naučiti biti sam. Sam svoj prijatelj. Jer nema garancije da je onaj koji je dns uz tebe,da će biti tu i sutra.



WiLd cHilD :] --> born to be alone


nedjelja, 26.12.2010.

Everything Is Never As It Seems,After All This Has Passed, I Still Will Remain

This pain inside, ain't getting better
Body shakes, I feel so numb
I'm shivering, Why did you go ?
Every part of me is cold, my heart is aching
And I can't breathe, My soul's breaking...

I was dreaming of you last tonight.
You and me together,again.
I coudn"t beleve it.
It was like nothing hapened.But I knew.I knew the truth.
I wanted to tell you.Abouth the reality,you know.
But after you smiled,I coudn"t...
We laughed,hed,smiled...
It was amazing.
And then everything dissapired...
The spell was broken.
I woke up.

Dolazim na tvoj grob svaki dan.
Da bi razgovarala s tobom...
Ljudi mi kažu da me ne možeš čuti jer te više nema.
Ja im kažem da te možda u njihovim očima nema,ali
da si u mojima još uvijek tu.
Zato što si još uvijek u mom srcu i uvijek ćeš biti...
Plačem kada razmišljam o tebi...
Ljudi me pitaju "zašto?"
Ja im samo kažem da te volim
i da mi jaaako nedostaješ.
Ljudi mi često kažu da nema smisla,još uvijek te voljeti.
Zato što si otišla i nikad se nećeš vratiti.
Što je najtužnije,slažem se s njima.
Otišla si,ali NIKADA nećeš biti zaboravljena i znaj...
Jednoga dana ćemo se ponovno sresti.
obećajem...
Pokušavam biti sretna,ali jednostavno mi ne ide...
Znate onaj osjećaj kada se pretvarate da vam je svejesno i da ste veseli (fake smile) i onda pogledate oko sebe i shvatite,pa koga ja zavaravam...čitaju me ko otvorenu knjigu.
Ne mogu biti sretna kada znam da nikada više neću čuti tvog glas.
Često pitam Boga zašto?
Zašto mi te uzeo?
I tako me povrijedio.
Kada bi barem mogla vratiti vrijeme...
Ona stara,dobra vremena kada smo bile sretne.Kada smo bile zajedno.
Ali sve je nestalo.
Sve se promijenilo.
I samo razmišljanje o tome me tjera na plač.
Plakanje.
Dugotrajno plakanje.
I sama znam da moram nastaviti.
Svi to od mene očekuju.
Čak i ja to sama od sebe očekujem.




Srednjoškolka sam.
Nije ni najmanje zabavno kako zvuči...
Kako sam vam pisala već prije izgubila sam najbolju prijateljicu prije 6 mjeseci...
Sada kada sam u novom okruženju mislila sam da će me boliti manje,da te se neću toliko prisjećati i da će mi biti lakše...ali ne.
Baš je u moj razred morala doći cura koja je poznavala moji BF,kratko ali je i zna da je sada mrtva. I toliko o mojem bjegu od stvarnosti!!!
I tako je moje najbliže društvo saznalo nešto što sam pod svaku cijenu sam htjela skriti!!!
ZAŠTO?!?!
gledaju me kao da sam freak,kao da ću se svaki tren raspasti...
nije daleko od istine.jedva se držim u jednom komadu...
osjećam da ću se svaki tren raspasti.
kao da će jedna jedina pjesma koja me podsjeti biti kap koja je prelila čašu
Znate,počela sam razmišljati da se sve događa sa svojim razlogom.Na primjer,u mom novom razredu ima jedna cura,u početku povućena,koja me u potpunosti razumije,i ja u potpunosti razumijem nju.Vjerojatno se nikada ne bi upoznale da ono nije dogodilo.Ona je također iskusila gubitak voljene osobe.Međusobno se podupiremo i tješimo.Vjerojatno nikada ne bi bile prijateljice da ja nakon svega nisam odlučila pobjeći koliko me god noge nose.Eto,to ti je sudbina.Morala sam žrtvovati jedno da bi dobila drugo. :(





VOLIM TE,ZAUVIJEK,MOJA MALA DINAMO BEBO... ^.^




srijeda, 04.08.2010.

Goodbye my friend,you are my angel now...

Why does it take a minute to say hello and forever to say goodbye?

Svake noći prije nego što sklopim oči,pomislim na vas,moje male anđele.
I pomolim se za vaše duše i da vam je lijepo tamo gore.
Ponekad se nasmijem kada pomislim na naša luda druženja.
I kako smo bili sretni.

We only part to meet again. ~John Gay

"Oče Naš,koji jesi na nebesima,sveti se ime Tvoje,dođi Kraljevstvo Tvoje,budi volja Tvoja(...);
Zdravo Marijo(...);
Slava Ocu (...)
Molim te Bože čuvaj ih zauvijek u svojim rukama i ne daj da im se više ništa zlobno dogodi.Iako bih se htjela oprostiti s njima,vidjeti ih posljednji put,dotaknuti ih,reći im da ih volim,jer Bože ja mislim da im nisam stigla.Bože...(!!!)"

"NEŠTO ME DOTAKLO."-odmah sam pomislila sa užasom.
Trgnula sam se tako jako da sam se odbacila do kuta moje sobe i tamo legla,uplašena.
Zatvorila sam oči i molila se,ovaj put za sebe.

"Znam da me čuvaš,moj anđele...Nadam se da si sada uz mene,jer se tako bojim...ne bojim se toliko te osobe,tko god da je,nego..nego,zaborava.Bojim se toga da ćeš me zaboraviti,ili još gore da ću ja vas zaboraviti.Da ću jedne noći zaspati,a da ne pomislim na vas,da ne porazgovaramo,da ti ne kažem što mi se dogodilo toga dana,da ne razmislim kako bi mi odgovorila na moja šašava pitanja,kako bi se smijala mojim glupostima,da se ne pomolim za vas,da ne pomislim koliko mi nedostajete i koliko vas volim...
Anđele čuvaru mili, Svojom snagom me zakrili. Prema Božjem obećanju, Čuvaj mene noću danju,Osobito pak me brani,Da mi dušu grijeh ne rani.
A kad s ovog svijeta pođem,Sretno da u nebo dođem,Da se tamo s tobom mogu,Vječno klanjat Dragom Bogu."


You and I will meet again
When we're least expecting it
One day in some far off place
I will recognize your face
I won't say goodbye my friend
For you and I will meet again




Nakon završene molitve polako sam otvorila oči.Nije bilo nikoga.
Ostatak noći sam probdjela plakajući...
Znam da mnogi od Vas ne vjeruju u Boga,ne vjeruju u čuda...
Sjete se Boga kada nema druge pomoći.
Ja znam da onaj dodir nisam umislila.
Ja vjerujem da su one sada anđeli i da me čuvaju.
Tim su mi dodirom pokazale svoje prisutstvo.Svoju ljubav.
One ne mogu završiti nigdje drugdje nego u Raju.



How lucky I am to have something that makes saying goodbye so hard.




Volim vas,moji mali anđeli.
Do ponovnog susreta,vaša Zvone :)



Goodbyes are not forever.
Goodbyes are not the end.
They simply mean I'll miss you
Until we meet again!







Can miles truly separate you from friends??
If you want to be with someone you love, aren't you already there?
Missing someone gets easier every day because even though it's one day further from the last time you saw each other, it's one day closer to the next time you will.
The reason it hurts so much to separate is because our souls are connected.
And,you know,only in the agony of parting do we look into the depths of love. <3<3<3



Ovaj post je pisan na spomen mojoj naboljoj prijateljici i njenoj maloj sestrici koje nažalost nisu više s nama...Sada su anđeli...Ne znam niti jedan razlog zašto su morale otići,osim da anđeli nisu za ovaj svijet... :'( :'(

petak, 16.07.2010.

Mind and heart are two different things...I know...

MRZIM GA.
To me podsjetilo na ovaj tekst
(10 things I hate about you)

“I hate the way you talk to me.
And the way you cut your hair.
I hate the way you drive my car.
I hate it when you stare
I hate your big dumb combat boots.
And the way you read my mind.
I hate you so much it makes me sick - it even makes me rhyme.
I hate the way you're always right.
I hate it when you lie.
I hate it when you make me laugh - even worse when you make me cry.
I hate it that you're not around. And the fact that you didnt call.
But mostly I hate the way I don't hate you - not even close,
not even a little bit, not any at all..”


I to upravo govori o mojoj mržnji...
Mrzim ga zbog toga što mi je učinio...
Mrzim suze koje mi moče obraze,zbog njega...
Mrzim što mi misli ne daju spavati,misli na njega...
Mrzim njegove male,slatke porukice, na mom mobitelu...
Mrzim riječi izrečene jednom davno koje me bodu kao noževi u srce.
Mrzim onu neopisivu bol kada se sjetim kako smo jednom bili sretni.
Mrzim ga upravo zbog toga što ga ne mogu mrziti...
Mrzim način na koji moja savjest odgovara na moju laž ("Mrzim ga"),jer kaže,nemoj tako "Voliš ga"...

Ali ne mogu ga voljeti...ne smijem...jer da on mene voli,ovo mi ne bi učinio.








Forget his name.forget his face.
Forget his kiss.his warm embrace
Forget the love that you once knew.
Remember he has someone new.
Forget him as they play your song.
Remember how you cried all night long.
Forget how close you two once were.
Remember he has chosen her.
Forget you memorized his walk.
Forget the way he used to talk.
Forget the things he used to say .
Remember he has gone away.
Forget his laugh, forget his grin.
Forget the dimples on his chin.
Forget the way he held you tight .
Remember he's with her tonight.
Forget the time that went so fast.
Forget the love that moved, it's past.
Forget he said he'd leave you never.
Remember that he's gone

FOREVER.



----> Prekrasna mi je pjesmica...





petak, 09.07.2010.

Skeletons in the closet

Isprva nisam znala,niti me nisu previše zanimale nečije tajne,tj.kosti u ormaru...
Od mene su skrivena,zašto kopati kada nije moja stvar...
Ali u zadnje vrijeme mi to smeta,možda i previše što želim priznati.
Boli kada saznaš nešto što ti osoba od povjerenja nije željela reći...
Priznajem i ja skrivam neke stvari..
A razlog je taj što želim imati mjesto gdje nitko nezna ono što ja ne želim da znaju...imati mjesto..gdje je moj život drugačiji..savršeniji...
Mjesto u kojem se mogu barem na malo skriti od svojih problema,moju sretnu luku...
Vjerojatno je i tako i drugima.
Naprave mjesto gdje im je bolje,gdje ne pate...samo osmijeh...
ta savršena fasada...
Mjesto koje im je bijeg od stvarnosti koja je tako okrutna...da boli.
Ja ih razumijem,ali svejedno...Boli.eek





Tužna Zvonecry

subota, 19.06.2010.

My Angels,I will love you,4ever


Ne plači,kažu mi svi..
Kako da ne plačem kada nema moje sreće,moje prijateljice...

Kako ...
...-riječ koja mi neće pasti na pamet.
Od petka ne mogu misliti,ne mogu pisati..
To jednostavno više nisam ja.
Kao da je jedan velik dio mene otrgnut toga dana, i nikako,ma koliko god se trudim ne mogu ga vratiti...
Boli kada dišem...Jer me to podsjeća da nje više nema,a ja sam tu...
Tu sam,živa...
A ona nije...
Kažu mi,na boljem je mjestu...
smije se nama dolje i čuva nas...
Ali kako da budem sigurna u to???
Je da,vjerujem u to...
Jer kako god,ako postoji Raj i Pakao,
one ne mogu biti nigdje drugdje nago u Raju...
Anđeli...
Nedostaje mi škola...
Nedostaje mi nešto da mi popuni ove prazne dane...
Ljudi me ili žale i promatraju kao pokusnog miša u laboratoriju,ili ne shvaćaju i ne žale me uopće...
Neki ćak i misle da se pravim i da samo želim biti u centru pažnje...
To uopće nije tako.
Najrađe bi da me svi ostave na miru.
Jedva čekam da se maknem odavde...
Gdje me svi gledaju suznim očima,i prave se da suosjećaju i da znaju kako se osjećam...
Ne znaju i nikako ne mogu saznati...
Znali su je površno ili nikako...
Ja sam je svaki dan susretala,zezala se s njom,bila joj rame za plakanje kada joj je bilo teško,voljela ju...
A sada jedino što mogu napraviti jest moliti Boga za nju i njenu seku,i nikada ih ne zaboraviti...
jedino to...
Nedostaje mi škola,jer se bojim da će mi nakon nekoga vremena postati nestvarne,kao san...
Mislim da mi treba neki materijalni dokaz da su bile stvarne...
Kada se maknem odavde,bojim se,da ću je polako početi zaboravljati i da će na kraju nestati...
Bojim se...
Toliko toga su još trebale proživjeti...
Tek su počele živjeti...
Ali ja ću živjeti za nju i njenu malu preslatku seku...
Živjeti ću i posvećivati svaki trenutak života njima,malim mojim plavookim anđelima...
Volim vas,zauvijek...


Ovaj post je pisan u uspomenu na moju najbolju prijateljicu i njenu sestru,
koje nažalost više nisu s nama...
Ali zauvijek ću ih pamtiti...Zauvijek...











petak, 11.06.2010.

Nema te više...

Više je nema među nama...
Nema je...
Nema moje prijateljice...
NEMA...
Kako prazna riječ.
Kao i moja prazna duša...
Iako si fizički otišla,u našim srcima otaješ zauvijek.
Raširila si krila i odletjela iz mog života.
Anđeo.
Ostavila otisak.
Osmijeh.
Tuga i sjećanja ostaju.
Zadnje što si mi rekla bilo je:“Vidimo se sutra.“
„Nemoj otići kupiti majce bez mene...“
I nasmiješila si se onim predivnim osmijehom od kojih ti
one plave oči zacakle i dotaknu dušu.
A to sutra je VJEČNOST.
Neću naravno da te neću zaboraviti...
Imali smo sreću da je takav anđeo bio dio našeg života.
Iako više nisi tu.
Naša Dinamo Beba,naša Petra,Pero...
Tvoj osmijeh nam osvijetljava tugu u srcu...
Zauvijek ćemo te voljeti i pamtiti...
Tuga odlazi,sjećanja ostaju...
LJUBAV PREMA TEBI JE VJEČNA.


Ovaj post je pisan u spomen na moju preminulu prijateljicu...
Neka te anđeli čuvaju,mali moj anđele... ;-*





petak, 04.06.2010.

Love is not enough to make things right...

Kao prvo želim vam se ispričati što nisam pisala...
Imala sam blokadu,a i nisam imala previše vremena.
Još se nisam odlučila za srednju,ali bit će to dobro.
Danas,zaprevo jučer al ok sam bila s frendicom na trgu i nakon sve one zabave i gluposti koje smo izvodile,smo se umorile. I dobro mi sjednemo na klupu i potiho pričamo,kad pored nas sjednu 3 dečka.Starija od nas,vidi se iz aviona,na puno ali vidljivo... I dobro mi nastavimo pričati,kada najednom oni progovore-na engleskom. Pričali su o šoping centru,crack-u,nekoj curi,itd. I među svim tim jedan od njih kaže: (reći ću na hrvatskom,jer neki nezz engleski)" Vidi ove pored sebe."
Jedan od njih se okrene i zabulji u moje lice.
Nisam se okrenula...
"Da...i..."-kaže buljoki.
"Misliš li da su slobodne?"-pita prvi.
"Nezz,možda."-buljokoi odgovori.
"Jao kaj bi im ja radio..."-kaže prvi.
"Daj im kompliment i past će ti pod noge..."-buljooki.
"A jel one razumiju engleski?"-pita prvi.
"Možda..(..)" nastavio je on pričati dok sam ja u međuvremenu uhvatila frendicu za ruku i ušla u prvi tramvaj koji je naišao.
Završile smo na Savskom mostu.
Ali glavno da smo pobjegle...
I dobro kada sam napokon došla doma,nazvao me moj dečko.
"Vidio sam te sa tri dečka na trgu."-kaže on.
"Jel imaš koga za kojeg ja ne znam?"-nastavio je on...
Pa kaj si on umišlja?!?!?
"Da,kurvam se po gradu s ona tri zgodna(nemate pojma kako mi je bilo teško prevaliti tu riječ preko jezika)dečka... "-moja jezičina...
Nakon toga što samo to izvalila,odmah sam požalila.
On je ostao bez teksta.
I ja isto.
Povjerovao mi je. Kako?!?!
Nakon svega što sam mu rekla ( stalo mi je,volim te,obožavam te...)!!!
Nisam znala kaj da mu kažem,a da ne napravim stvar gorom.
"Tuu,tuu..."-slušalica je zazujala.
POKLOPIO MI JE!!!!!!!!!!!
Nazvala sam ponovno i ponovno i ponovno...
"Osoba nije u mogućnosti primiti ovaj poziv ili trenutačno nije dostupna..."-ta mi ženska ide već na jetru.
Još nisam odustala...
Ne još.
Ne želim ga izgubiti zbog moje glupa jezičine...
glitter-graphics.com
Ali za sada očito ljubav nije dovoljna da popravi stvari...