to eat or not to eat??
ovaj blog me konstantno podsjeća na to kako mi je životni ciklus postao jednoličan. uporno sam čekala i čekala neku inspiraciju, neki poticaj da ipak napišem nešto, da ne zakržljam potpuno, ali to se izgleda ne da spriječiti na silu ili planiranjem. što je ovako jako iritantno jer me nervira da zapostavljam nešto što mi je ovako... priraslo srcu. a nemogu više gledati ovaj stari post, pozelenim svaki put kada ga vidim. ironično s obzirom na to koliko mi je zelena draga boja. i ne, nisam musli zbog toga, vi koji imate predrasude!
trenutno najuzbudljivija stvar koja mi se dogodila jest to da sam promjenila podlogu za miša, jer je ona prije bila presjajna pa se mdr fckn laser od miša lomio na sve strane tako da sam umjesto gradskog odgojila poljskog miša. ovo je bila metafora btw...
i sve se na kraju svede na sarkastično samosažaljenje jer sam too damn proud da bi me netko žalio. i šta? zatvorim se u sobu ko zadnja krtica i zurim u prazno, da mogu, meditirala bih kad već imam toliko vremena, a takvu koncentraciju. ali eto, ima ipak nešto ovako poticajno kod mene, naime koliko sam prije tulila i tupila o dijetama, mršavljenju i sl. pa sam uspjela i smršaviti! jiha, 3 kile stopljene, u go girl! no i to je tu stalo. ne, nisam odustala, ali kile jesu, ne daju se. ni manje ni više neg tri. a ja bi samo još 2... ne, puj puj puj, da ne bi postala paranoična na ono kaj mi vaga pokaže, puj puj... no dobro, sada kada sam ustanovila da stanje mog duha definitivno nije jedne stabilne osobe, i da sam jedna od onih koji se izderavaju na vagu kad pokaže da sam od jučer skupila 0.3 kg, mogu se opustiti. mogu slobodno reći da sam probala sve, iako nisam, ali mislim da je krajnja granica kad vodiš dijaloge sa vagom. u nekim slučajevima vaga ispadne pametnija... i onda neka netko kaže da šutnja nije zlato... u vaginom slučaju je. jel još netko umjesto vaginom pročitao vagininom?
(:smije se ko krelče:) svakaj nekaj, ja krivim vrijeme. i nedostatak šečera tj. endorfina.
i to je obavljeno
pobrisala sam prašinu sa ovog pomalo zapuštenog bloga i nastavljam sa pisanjem u novoj 2008. godini. btw, svima sve najbolje!
koliko god da sam kritična bila prema samim organiziranjima raznih dočeka, i ja sam se opet pridružila rulji i raji i otišla na jedan takav. ne želim uopće komentirati svoj provod, ne želim da se neki nađu uvrijeđeni. nemam nikakav novi osjećaj, dan mi je kao i svaki drugi, probudila sam se u istom krevetu, sa istom piđamom u istoj kući. sve je samo malo starije.
nekako me ulovilo čeprkanje po ladicama. naišla sam na svašta i nešto, uz sve to i moj stari popis za novu godinu. pa sam tako iz puke znatiželje bacila oko na taj popis, na sve što sam sebi obećala da ću napraviti u prošloj 2007-oj. ironija svega jest to što mi se ništa nije ostvarilo. sve je ostalo samo na tome papiru, neostvareno. sve kao i poželjene želje koje su se odaslale diljem svijeta današnjeg dana. tako je moj plan da napravim novi plan za novu godinu ne propao, već sam jednostavno shvatila da tu nema smisla. možda samo jedan smisao, da se u novoj godini nasmijem svemu što sam htjela učiniti. kako mi se čini, htjela sam osvojiti svijet, samo ne na bolestan ili čudan način kako je dosad to bilo pokušavano...
i tako, ono što smo svi (skoro svi) jedva čekali cijelu godinu je prošlo u jednom danu, čak i manje, u nekoliko sati. najluđa noć je po mome mišljenju bila prosječna, čak pomalo dosadna. ono što sam napisala, da to nije ništa posebno stvarno i nije ništa posebno. obuzeo nas je taj neki veseli duh u kojem smo svima poslali čestitke i lijepe želje, ali život nam se nastavlja kao da se ništa i nije dogodilo. dan poslije sve je isto.
svima iskrene čestitke za Novu godinu i za Božić, mislim da nisam Božić čestitala...
