nakon Hudog Biteka lijevo....


došao je i taj dan, treći jedanaesti, kada se sav svijet pripremao za taj veliki event. the pir. zaključila sam nekoliko veoma bitnih činjenica da bi se slavljenje pira izvršilo uspješno. prvo: treba znat naći salu tj. restoran u kojoj se događa ono najbitnije. naravno da nam to nije pošlo za rukom tako glatko. kako bi i moglo kada se odjednom nađete usred ničega, oko vas samo zvijezde i kukuruz i mrak... samo sam čekala da se pojavi velika leteća kugla ili tanjur ili kako god svemirci izgledaju ovih dana.

dakle, izašavši iz civilizacije, nađosmo se na putu nasred šume i oslanjasmo se na tetu navigatoricu u auta mog zakon tetka. rečeno nam je da je žena uporno govorila "turn left" što je sve nas ostavilo u maloj nevjerici da se naš cilj nalazi baš toliko nalijevo. ali dobro, ona možda zna što govori. ako ne zna, idemo pit u najbližu birtiju! hehe... no da, prošli smo pored sela čija su imena krajnje interesantna, najviše mi je pozornosti oduzeo Hudi Bitek... Hudi Bitek. no dobro, prošli smo uspješno seladi i zaseladi i raznoraznih poljana, šuma i šikara i napokon smo došli na cilj. ušli smo u dvoranu koja mi je nekako previše ličila na vatrogasni dom, valjda zbog mirisa koji se kasnije izgubio, ali na samom početku je bio tako specifičan... no dobro, neću sad u neke detalje, malo sam nezadovoljna sa hranom, možda su i moja očekivanja bila pretjerana, nisam otišla gladna, i stvar je spasio pršut. sjedismo tako, jedosmo, pismo, plesah jako malo jer jednostavno mi nije bilo do nekog plesa, pogotovo ne na "udara u glavu ko šampanjac..." tu me je počela glava boljet i sve skupa je postalo malo prenaporno. baš sam ispala party pooper. ali glavobolja ne bira.

maskota je bila fascinantna, mali stari debeljko sa pivskom škembicom koja zavidno viri ispod istrošene bijele majce na kratke rukave, a prpošno strši iz izlizanih traperica pretvorenih u kaprice samo za tu posebnu noć. naravno, crne nategnute čarape i crni šešir koji bi zapravo jako dobro pristajao mojoj večernjoj odjeći. i manjak zubi sa viškom zadaha iz usta. falilo je samo da pokaže malu crticu ispod kralježnice koja bi naznačavala početak stražnjice. ali, to je sve bilo iz fore. večer je započela razbijanjem čaša u koje se točio šampanjac za ulazak mladenaca, a nastavio se padom torte sa stalka i što je neke još uvijek ostavilo u dilemi, je li ta torta bila fake ili se stvarno radi o baksuzu konobara... to su bili osnovni dojmovi, sve u svemu, pir ko pir. ništa novo, sve staro. ali zaista, dosta toga zasad.

Image Hosted by ImageShack.us

04.11.2007. u 18:46 | K | 8 | P | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Ladies...

Bedastafino
Ringišpilfino
Velvetfino
Britnifino
Lolitafino
Mala Beštijafino
HeHaloofino
Pankičevafino

...and Gentlemen!

Razieek
Bastardeek
eeeeeeek!!!eek
Jazoeek

Blog.hr


sve vas brojim

Image Hosted by ImageShack.us


Free Counter
Free Counter


online









stjupiditiz...

Ljudi ne bi trebali toliko misliti o tome što im je činiti, koliko o tome što jesu. (Meister Eckhart)

Postoje ljudi koji ti s petog kata zgrade bace na glavu vazu s cvijećem, a onda kažu: "Evo, poklanjam ti ove ruže!"

Vrijeme, nama korist nije što te troše oštri zubi tolikih kotača grubih, kad si uvijek sve hitrije. (Gongora, Sat na zvoniku)

Smrt ne gleda ničije lice... (Ivan Gundulić)

Jedino budale i mrtvaci ne mijenjaju mišljenje.

Image Hosted by ImageShack.us