Nakon ove divne jutarnje slike s Gipsa s elementima vjerskih prizora, slijedi nešto vrlo patetično. No, neka vam upotpuni ugođaj.
Kao što sam nekada pisao u zadaćnici, tako ću sada na blogu pokušati napisati što je pjesnik mislio reći ovom pjesmom. To je vrlo nezahvalan posao, jer pjesnika ne poznajemo, ne znamo ništa o okolnostima, ništa o vremenu i prostoru. Zapravo je to uvijek naša projekcija, u kojim okolnostima bi mi to napisali, što bi to nama značilo. Sjećate se one pjesme i stiha od G.G. Lord Byron-a: Gle, ide lijepa kao noć. U nekim krugovima se tako govorilo za djevojke koje su bile lijepe samo u mrklom mraku. Ja to, naravno, nikada nisam tako mislio. Meni je noć divna, tajanstvena, očaravajuća i opijajuća. Bar je nekad bila opijajuća.
No, vrijeme je da objasnim Divlje Jagode i Ne želiš kraj.
Neki od vas već znaju, neki su načuli, a sada objavljujem i širem pučanstvu. Prodao sam se za šaku Eura. Po trenutnim planovima iza Uskrsa odlazim na bauštelu (njem. Baustelle (die)) u Beč. To znači da postoji mala vjerojatnost da se pojavim na 4. kolu, ali i svakom slijedećem. Pokušao sam ugurati u ugovor da srijedom radim tek popodne, ali nisam naišao na razumijevanje (za sada) s druge strane. Ovom pjesmom se opraštam od jutarnjih dostizanja vrhunaca i pripadajućih orgazama, od jutarnjeg "ganjanja", od jutarnje ekipe i ranog ustajanja.
Beč mi je lijep grad, gledam na njega kao na upgrade-ani Zagreb. Pisat ću vam od tamo.
Nakon ovog srcedrapateljnog sr..., slijedi totalno "drapanje".
Opet nas se skupilo dva tuceta. Svi dobro raspoloženi.
Po dobrom starom običaju, propuštam "jurišnike" i krećem na početni uspon. Opako, naporno, ali barem bez snijega. Do križanja s Leustekom smo se već razvukli. Iza mene su Paula i Vukodlak. Na strmim dijelovima me stižu, na ravnim im pokušavam pobjeći. Na Gipsu su toliko blizu da razgovaramo. Tu Vukodlak usporava čekajući Paulu, a na ravnom dijelu kod 5./6. stupa stjećem malo prednosti, koju imam skoro do zadnjeg prelaska ceste, gdje me Vukodlak prestiže. No tu priči s Vukodlakom nije kraj.
Na šumskoj prečici, prije prvog prelaska asfalta me dostiže i uskoro prestiže Robert O.. Jedno vrijeme smo se malo izmjenjivali, a onda sam počeo zaostajati. U korak nas je pratio Tomislav T. koji nas je u nekom trenutku i prestigao, uvjerljivim laganim i brzim korakom.
Završnicu odrađujem s Vukodlakom. Dostigao me je, prestigao i napravio dobro rastojanje. U zadnjih 100 metara je usporio, po onim betonskim kockicama. Bilo mi je glupo prišuljat se i pokušat na takav način steći prednost. Upozoravam ga na moj pokušaj i kreće fight. Vukodlak ubrzava, pratim ga, onda opet usporava i pokušava borbu za poziciju napraviti uzbudljivijom za odabrano gledateljstvo. Tribine su na nogama. Razdragano mnoštvo navija, kreću bengalke. Policija ulijeće u gledalište. Vukodlak pobjeđuje za metar. Sekunda me dijelila od pobjede. Znanstvenici znaju koliko sekunda može biti duga. I sam Zenon je pisao o paradoksu s Ahilom i kornjačom.
U povratku smo uživali u prirodi, pa je tako nastala i uvodna slika.
Odličan način za započeti dan.
Zrnca za razgovor uz kavu:
... ili za ogovaranje. Jučer navečer sam odradio dugi trening (20 km), pa sam do jGl imao samo 6 sati oporavka. Vjerujem da to nije pametno za mišiće, nije pametno ni za utrku. Osjećao sam umor u nogama, pogotovo u stražnjoj loži (kako bi to rekla struka?). Sada vi slobodno pričajte kako je Žohar glup, snažan ili što već želite.
Vrijeme svježe, bez oborina, mračno samo do 5/6. stupa, vjetrovito u višim dijelovima. Staza u višim dijelovima prekrivena snijegom.
Temperatura na parkingu Bliznec: 1°C
Temperatura na Gelenderu: -3°C (prema informaciji s radija)
Distance: 4,37 km
Time: 52:36
Avg HR: 160
Max HR: 177
Avg pace: 12:02 min/km
