Komentari On/Off

COPYRIGHT
Tekstovi na ovom blogu zaštićeni su autorskim pravom (oznake su na dnu stranice). Bilo kakvo njihovo korištenje bez izričitog dopuštenja autorice je zabranjeno.

Texts on this blog are copyrighted (notice at the bottom of the page). Any use without the explicit permission by the author is forbidden.


< rujan, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


E-MAIL:
zrinak@gmail.com

NA OVOM BLOGU:
- tekstovi su uglavnom dugi

- ima psovki i drugih nepoćudnih izraza

- opisani događaji, makar i napisani u prvom licu uglavnom nisu ni isiniti ni autobiografski

- ponekad jesu

- ponekad djelomično jesu, a djelomično nisu :-)

- ne, nećete saznati kada su kakvi - poanta je u tekstu, a ne u događaju

- brišem glupe, bezobrazne i uvredljive komentare i nije me briga što mislite o tome (ovaj blog je moja prćija, a ne liberalna demokracija s jamstvom slobode govora)

- uglavnom ne odgovaram na komentare i ne raspravljam s komentatorima

- zašto? zato što mi se ne da

- tekstovi su zaštićeni autorskim pravom, što znači da ih bez mog izričitog dopuštenja nigdje ne smijete kopirati niti objavljivati (a pod nigdje se podrazumijevaju i drugi blogovi, forumi, web-stranice, portali, ali i ostali, "klasični" pisani mediji)

- lance sreće, super-blog-posjeti-moj-pozz-kiss i slične debilane ODMAH prijavljujem kao spam

Hvala na pažnji!

04.09.2010., subota

Seksi scene iz filmova

Kao i svi tinejdžeri bez obzira na spol, generaciju i zemljopisnu lokaciju, i ja sam negdje u ranom paleozoiku bila opsjednuta pronalaženjem seksa u svemu što sam čitala, gledala, slušala, učila u školi i inhalirala sa zrakom. Nije da su mi se nagnuća od tada bitnije promijenila, ali za razliku od danas, tada uglavnom nisam, baš kao ni moje vršnjakinje, imala blage veze koliko ono što mi prikazuju u filmovima i opisuju u knjigama ima veze sa seksom kakav se odvija među stvarnim ljudima pa mi je filtar bio uglavnom nikakav, a nevjerica i znatiželja goleme. Ispod klupe smo si dodavale Strah od letenja Erice Jong, izlizan na stranicama gdje se opisuje ševa bez šlica, sve su nas kolektivno morali reanimirati kada je Tom Cruise u Top Gunu Kelly McGillis vidljivo uvaljao jezičinu, a kad su nam rekli o čemu zapravo pjeva Cindy Lauper u pjesmi She Bops, ko fol smo umirale od šoka i smjerno hihotale jer bi, naravno, prije krepale na licu mjesta nego priznale momentalnu identifikaciju.

No s knjigama i pjesmama još smo i dobro prolazile. Što u šund, a što u kvalitetnim proizvodima više-manje smo bez problema pronalazile sočne opise ili maštovite aluzije na seks. S filmovima je stvar pak stajala znatno gore. S jedne su nam strane servirali YU-drame u kojima glavni junak (Miki Manojlović, Rade Šerbedžija, Bata Živojinović i ostali megafakeri zlatnog doba domaćeg filma) glavnu junakinju (Miru Furlan, Nedu Arnerić i ostale blagosisate dive) ševi po sistemu janjičar sam mlad i na kolac ću te nabit sad pa je cijela stvar brutalno mirisala na hobističko silovanje u radničkom odmaralištu. S druge su strane stizale američke stilizirane bljuvotine tipa Devet i pol tjedana, u kojem nam se kao vrhunac senzualnosti prikazivalo kako Mickey Rourke Kim Basinger veže oči crnom trakom i onda joj kao najveću napaljivu foru u gubicu uvaljuje ljute papričice. Bilo je i scena gdje nas se pokušalo uvjeriti da je ultraseksi kad nam frajer natrpa led u gaće (majketi, zašto Kim Basinger nije Mickeyju Rourkeu učinila nešto slično i onda od njega očekivala da se lomi od sulude strasti?) ili nam namaže guzicu putrom pa nas analno napastvuje posred nenamještena stana (dan-danas imam određenu odbojnost prema pojavi Marlona Branda na ekranu u bilo kakvoj jebačkoj ulozi). Pa kad se to pribroji obećanju da će nas, jednom kad porastemo i postanemo The Žene, kršan kreten pribiti uz stećak, čudo što sve redom nismo završile kao teške neurotičarke koje svršavaju jedino ako ih netko tijekom seksa švasa razbijenom flašom po faci.

Što se pak golotinje na filmu tiče, tu i tamo bi odnekud izvirila pokoja sisa (što je curama zanimljivo jednako kao i kad tu i tamo odnekud izviri pokoji tramvaj), muško dupe vidjelo bi se samo u ekstremno liberalnim i naglašeno umjetničkim nezavisnim filmovima (gdje bi onda, zbog umjetničke autentičnosti, bilo ružno, prištavo i dlakavo, baš kao i u ekstranaturalističkim domaćim dramama), a svaki korak dalje uvrštavao se u pornografiju, koju ću ovom prilikom zaobići jer je kategorija za sebe, ali mogla bih napisati još pet ovakvih tekstova o onome što smo pronalazile u tatinim ormarima pod naslagama zimske posteljine ili otkrivale na videokasetama koje su konspirativno označavali naslovima partizanskih filmova.

Sve u svemu, ako ste bili heteroseksualno žensko čeljade s hormonalnim poremećajem zvanim pubertet, osamdesete vam u filmsko-seksualnom smislu nisu pružale mnogo uzbuđenja. Prizori seksa u kojem bismo htjele sudjelovati brojali su se na prste te cvileći nestajali pod golemim teretom prizora onakvog seksa kojeg smo se bojale više od testa iz kemije ili reprize Narodnooslobodilačke borbe. Ni devedesete nisu puno popravile situaciju. Pivotalnom seksi scenom smatralo se Sharonino vid' vagine! u Sirovim strastima, a u sluđenom dahtaju pri srazu golih tijela redovito su prikazivane mlađahne ljepotice s izlizanim sredovječnjacima tipa Michaela Douglasa. Da nije bilo Jamesa Spadera i Andie McDowell u „Seksu, laži i videotrakama“, potpuno bih izgubila nadu u mogućnost hot seksa među vršnjacima.

Srećom, premda rijetke, iznimke su ipak postojale. Ako u njima i nije bilo zanimljivog, maštovitog i – što je još rjeđe – ženama privlačnog seksa, barem je bilo nagovještaja. S vremenom ih se nakupilo još, djelomično zbog nešto liberalnijih cenzorskih škara, a djelomično i zato što se u svim onim milijardama kilometara potrošenih rola od braće Lumiere do danas po zakonu vjerojatnosti morala naći i koja dobra seksi scena, pa sada, bremenita godinama, filmskim i kojekakvim drugim iskustvom, mogu čak i sastaviti popis omiljenih mi seksi scena za koje smatram da mogu biti privlačne i drugim ženkama homo sapiensa. Eto ih, dakle, nasumičnim redom:

1. Diane Lane i Olivier Martinez u filmu „Nevjerna“ (Unfaithful, 2002., r. Adrian Lyne)

Za razliku od većine filmova sa seksi scenama, u kojima, kao što rekoh, imamo mlađahnu ljepoticu i estetski dvojbenog napaljenka s krizom srednjih godina, u filmu „Nevjerna“ situacija je potpuno drugačija. Imamo prekrasnu četrdesetogodišnjakinju Diane Lane (neovisno o seksu, scena u kojoj hoda newyorškom ulicom po nevremenu, a vjetar joj zadigne suknju i otkrije jedne od najljepših nogu na svijetu dovoljna je za nagovještaj estetski privlačne senzualnosti koja će se odviti kasnije u filmu) te prezgodnog i ajme majko al je segzi tridesetogodišnjaka Oliviera Martineza. Scena u njegovu stanu, kada se udana Diane i boem Martinez poševe prvi put, čega se glavna junakinja prisjeća pri povratku kući toliko je seksi da mi je u kinu bilo skroz neugodno. Naime, na mjestu do mene sjedila je – moja mama. I iako mi je bilo trideset i tri godine, počela sam hihotati kao onomad kad su mi prvi put rekli o čemu govori pjesma „She Bops“.

2. Holly Hunter i Harvey Keitel u „Pianu“ (Piano, 1993., r. Jane Campion)

OK, ovdje i opet imamo situaciju lijepa i mlađahna + ružan i naboran, ali za razliku od drugih filmova sa seksi & romantičnim situacijama u kojima se prakticirao taj nesrazmjer u godinama/fizičkoj prezentabilnosti, ovdje priča to u potpunosti opravdava. Novi Zeland prije stodvajst godina vjerojatno nije obilovao mladim i zgodnim pastusima, a štogod tko mislio o fizičkoj pojavnosti Harveyja Keitela, takav kakav jest idealan je za ulogu odmetnutog doseljenika koji se srodio s urođenicima, natetovirao se i učinio si svakojake druge tjelesne vratolomije. No da previše ne duljim – scene u kojima nijema Ada svira klavir, a zaljubljeni joj George miluje vrat, ruke i nogu kroz rupu na čarapi među najerotičnijima su u novijoj filmskoj povijesti. I to bi tako bilo čak i da se par kasnije nije mrknuo gol golcat na Keitelovoj postelji. Ali bolje da jest.

3. Jane March i Tony Leung Kai Fai u „Ljubavniku“ (L'Amant, 1992., r. Jean-Jacques Annaud)

Prekrasan film, snimljen prema romanu Marguierite Duras, priča o zabranjenoj ljubavi francuske školarke i bogatog tridesetogodišnjeg Kineza dvadesetih godina prošlog stoljeća u Indokini. Ne sumnjam da čitava bulumenta čuvara kršćanskog morala samu premisu smatra džiszkrajst! ogavnom, pa čak i sama priznajem da je prikaz seksa maloljetnice s tridesetogodišnjakom – riskantan. No dopustit ću si da budem nakaradno dno i reći ću da mi je baš zbog toga cijela priča još erotičnija, a mimo toga ću još reći da ni knjiga ni film ni u jednom trenutku nisu pedofilski ni nedajbože eksploatacijski. Dapače, scene u kojima se ljubavnici sastaju pod popodnevnom sajgonskom žegom, poetski spore, ljepljive, egzotične i senzualne, među najljepšim su prizorima buđenja seksualnosti u mladoj djevojci ikada prikazanih na velikom i svim drugim ekranima. I ovdje, kao i u svim drugim slučajevima, sve je stvar konteksta i perspektive. A ovo je ispričano i prikazano iz njezine.

4. Kathleen Turner i William Hurt u filmu „Vrelina tijela“ (Body Heat, 1981., r. Lawrence Kasdan)

Ako mene pitate, Kathleen Turner jedno je od najkulerskijih i najseksepilnijih utjelovljenja pojma femme fatale koji se ikada pojavio na filmu (OK, nakon Marlene Dietrich). Kada pak u bijeloj haljini polako dolebdi do Williama Hurta u „Vrelini tijela“, svaki put imam dojam da će vlažan i vruć južnjački zrak zaiskriti ko onaj Faradayev kavez u Tehničkom muzeju. Ljeto je na Floridi, klimauređaji ili ne rade ili ne pomažu, Hurt stoji gol do pasa pred otvorenim hladnjakom i razbija prozor ne bi li se dočepao seksi komada. Koja predigra, jebote! Naravno, ni ono što slijedi nije baš za zijevanje, ali već je i sam početak dovoljan da se oznojiš. Lawrence Kasdan na savršen je način obradio noir klasik „Double Indemnity“, eksplicitno prikazujući ubilačku strast koju je izvornik mogao tek nagovijestiti legendarnim silaskom Barbare Stanwyck niz stepenice. Kathleen Turner i William Hurt još će se koji put na filmu pojaviti kao par, ali nijednom u tako nezaboravnoj sceni zavođenja i seksa kao u ovome filmu.

5. Julie Christie i Donald Sutherland u filmu „Ne okreći se“ (Don't Look Now, 1973., r. Nicolas Roeg)

Premda je riječ o klasičnom darkerskom horroru snimljenom prema priči Daphne Du Maurier, svi oni koji su pogledali ovaj film, a nisu zapamtili trominutnu scenu seksa između Julie Christie i Donalda Sutherlanda – nek si odu doktoru po uputnicu za endokrinologa jer im garant nešto ne štima s hormonima. Bračni par Baxter vodi ljubav u venecijanskom hotelu, po prvi put nakon grozne tragedije u kojoj su izgubili kćer, a scena se sastoji od prizora bračne svakodnevice s brisanjem paste za zube s usnica, zezanja zbog nakupina sala na leđima, zajedničkog čitanja novina, vlažnih poljubaca, valjanja po krevetu, oralnog seksa… Pritom je sve toliko uvjerljivo da je godinama kružio nikada potvrđeni, ali niti opovrgnut trač da su Sutherland i Christie doista vodili ljubav pred kamerama. Roeg nam je, pak, pokazao seks kakav nikada prije ni poslije nismo vidjeli na filmu – uzbudljiv i erotičan, ali i blizak, intiman, istrgnut ravno iz dnevničkih stranica bračnog života.

6. Patricia Arquette i Christian Slater u „Pravoj romansi“ (True Romance, 1993., r. Tony Scott)

Fenomenalan film prepun legendarnih scena, dijaloga i monologa (sjetite se samo verbalnog „your mother fucked niggers“ dvoboja između Dennisa Hoopera i Christophera Walkena) govori o Clarenceu, prodavaču u trgovini stripovima, koji se nakon samo jedne zajednički provedene noći oženi prostitutkom Alabamom, od njezina svodnika slučajno ukrade kovčeg pun droge te sa svojom dragom odlučuje krenuti put Kalifornije, gdje će prodati drogu i obogatiti se. Negdje na pola puta do Kalifornije Clarence zove frenda koji živi u Hollywoodu iz telefonske govornice u pustari uz cestu, a zatim se u toj istoj telefonskoj govornici poseksa s Alabamom uz zvučnu pozadinu rock'n'roll hita „Chantilly Lace“ Big Boppera. Jedna od najslađih, najživahnijih i općenito najzgodnijih filmskih seksi scena dobra je zbog toga što vrlo zorno dočarava filing međusobne očaranosti i privlačnosti u prvim danima strastvene ljubavne veze, kada se On i Ona bacaju jedno na drugo bez obzira na vrijeme, mjesto, okolinu i atmosferske prilike. Clarenceova strast, Alabamina sočna senzualnost, otkačena odjeća i rock'n'roll kulisa asociraju na mladost, ludost, bezbrižnost i sve ono što kod seksa najviše vole čak i pripadnici populacijskog pokreta (ustvari, možda oni čak i najviše).

7. Lisa Bonet i Mickey Rourke u „Anđelovom srcu“ (Angel Heart, 1987., r. Alan Parker)

Seksi scena iz kategorije džizs, ženo, ti si za zatvorsku psihijatriju ako ti je to seksi sama po sebi ne bi bila mračna, perverzna ni bolesna da nije popratne priče i raspleta. Rourke glumi Harryja Angela, newyorškog privatnog detektiva unajmljenog da bi pronašao nestalog pjevača Johnnyja Favouritea, koji pak neobičnom strancu Louisu Cypheru duguje nešto jako veliko i važno. Potraga ga vodi na neobična mjesta i među neobične ljude s mračnim tajnama, od kojih je jedna Epiphany Proudfoot (abnormalno seksepilna Lisa Bonet), kći Favouriteove ljubavnice Evangeline. Harry i Epiphany poševe se tijekom neworleanske tropske oluje, uz zvukove delta-bluesa i prokišnjavanje krova u metalne posude poslagane po podu. No kako seks postaje žešći, kapi vode pretvaraju se u krv (što je, dakako, bremenito značenjem), a Harry postaje sve nasilniji pa seks završava tako da je skoro pridavi. Bez ozbira na jedan od najmračnijih raspleta koji sam gledala na filmu (i doslovno i simbolično-egzistencijalistički), u kojem je kasnije otkriven incest možda i najmanji problem, scenu je teško odgledati bez spontanog razjapljivanja vilice. Mickey Rourke ovdje je otprilike osamsto puta privlačniji i uvjerljiviji nego u glupavom „Devet i pol tjedana“, a gimnastičarski seksi-performans Lise Bonet dojmit će se svakoga, bez obzira na spol i seksualnu orijentaciju.

8. Denise Richards, Neve Campbell i Matt Dillon u „Divljoj igri“ (Wild Things, 1998., r. John McNaughton)

Premda za odabir ove scene nije potreban posebno istančan ukus i premda je snimljena tako da pokrene endokrinološke labose u svim kategorijama gledateljstva - od kamiondžija do tankoćutnih pjesnika s anksioznim poremećajem – to je otprilike i razlog zašto „Divlju igru“ uvrštavam na ovaj popis. Mislim, nemojmo se zavaravati. Scena koja počinje time što Matt Dillon skida Denisine gaćice i konstatira kako školski pedagozi imaju priliku saznati vrlo zanimljive stvari o školarkama, a Neve naginje bocu šampanjca, čeznutljivo ih promatrajući i nastojeći se ubaciti u džiki-miki – razvija se u vrlo žustar tročlani seks o kakvom sigurno sanjaju svi tinejdžeri s Playboyem pod krevetom, ali ga ni mi, stariji pripadnici seksualno osviještene i zrele populacije sigurno ne bismo odbili kad bi bio posve nekažnjiv i, što je još važnije, dostupan. Pa ono – nemojte me zajebavat s komentarima da je to „banalno“ i „na prvu loptu“. Nismo djeca :D.

9. Ellen Barkin i Al Pacino u „Moru ljubavi“ (Sea of Love, 1989., r. Harold Becker)

Briljantan krimić Harolda Beckera prije svega je romantičan i melankoličan jer kroz potragu za ubojicom koji žrtve pronalazi putem oglasa za „usamljena srca“ opisuje prava usamljena srca – ljude izgubljene u velikom gradu, razočarane i napuštene, ali u očajničkoj potrazi za nekim uz koga bi se osjećali sigurno, voljeno i manje prestrašeno svim zlima koja vrebaju iz mraka prljavih slijepih ulica. No upravo je ta kombinacija očaja, straha, sumnje i erotike ono što scene između Ellen Barkin i Ala Pacina (koji je inače seksepilan ko traktor) u ovom filmu čine neodoljivima još od prvog susreta u kafiću, kada Ellen svoju filozofiju sparivanja opisuje pucketanjem prstima kao zornim prikazom trenutačne, životinjske privlačnosti. Ubrojimo li u to i scenu u kojoj se „vrebaju“ po supermarketu, gdje Ellen nosi samo baloner i štikle, a Al ko fol kupuje voće, ali i scenu s mješavinom straha i strasti koja nastupa kada Al u Elleninoj torbi spazi startni pištolj – cupkat ćete po stolici ko da ste u autobusu.

10. Grace Kelly i Jimmy Stewart u „Prozoru u dvorište“ (Rear Window, 1954., r. Alfred Hitchcock)

Ne, u ovom filmu nema ni traga seksu u klasičnom smislu – nitko se ne skida, ne pipa, likovi ne jašu jedno po drugome, ne puze si uz prepone niti uzdišu ko da su se upravo popeli na sedmi kat bez lifta. No Hitch The Genije ovdje je, kao i u mnogim drugim svojim filmovima, pokazao da je u pravu kada je rekao da scene sa seksualnom napetošću treba snimati kao da su scene ubojstva, a scene ubojstva – kao scene seksa. Jimmy Stewart spava u invalidskim kolicima i nad njega se odjednom nadvija sjena. Sjena se polako primiče i kada već mislimo da će se dogoditi tko zna što – na usnice mu se spuštaju usta predivne Grace Kelly. Svaki pokret, pogled i dodir tijekom tog poljupca čisti su seks, iako je scena u granicama čednosti kakve dobrohotnije austrougarske gardedame. Kratko, nevino, slatko, ali dovoljno da čovjeka prođu žmarci od glave do pete. Hitchcock je bio poznat po takvim scenama i pronaći ćete ih u gotovo svakom njegovom filmu – Tippie Hedren i Sean Connery imaju suludu kemiju u „Marnie“, poljubac Caryja Granta i Ingrid Bergman u „Ozloglašenoj“ još je poznatiji od ovoga, a o zavodničkoj igri koja se odvija tijekom filma „Sjever sjeverozapad“ ne moram niti pričati. No „Prozor u dvorište“ nekako mi je najdraži, između ostalog i zato što je Hitchu pošlo za rukom nešto što mnogima ne bi – prekrasnu, ali pomalo hladnu Grace Kelly i simpatičnog, ali definitivno beskrvnog Jimmyja Stewarta pred našim je očima jednim kratkim, jednostavnim potezom kao od šale pretvorio u seksualna bića.

Mogla bih još nabrajati i sjetiti se drugih više ili manje legendarnih seksi scena, kao što je ona iz filma Krvava veza (Romeo is Bleeding), gdje Lena Olin dočekuje Garyja Oldmana u hotelskoj sobi i cigaretom pokazuje rub haltera, kasnije mu na stoput uzbudljiviji način čineći ono što je Sharon Stone učinila Michaelu Douglasu u „Sirovim strastima“, ali izdvojiti samo jednu takvu scenu iz samo jednog filma s Lenom Olin bilo bi nepravedno jer je žena čisti seks. Mogla bih se sjetiti i Halle Berry s Billyjem Bobom Thorntonom u vrlo eksplicitnoj sceni seksa iz filma Monster's Ball, no iako je ta scena u sijaset anketa proglašena jednom od najboljih scena seksa u povijesti kinematografije, meni je usprkos uvjerljivosti nekako tužna, jadna i depresivna, a nimalo napaljujuća. Mogla bih se sjetiti i meni posebno dragih scena s inače androginom Sigourney Weaver – one iz Godine opasnog života gdje se drpa s Melom Gibsonom na kiši, ali i one iz filma Eyewitness, gdje joj William Hurt (primjećujete li opsesiju?) na sasvim poseban i (barem meni) čudesno senzualan način opisuje svoju tehniku laštenja poda. No to bi već bili detalji, finese i zadiranje u osobne perverzije, a to nije bila namjera ovoga teksta. Namjera je bila iz mainstream kinematografije izdvojiti ikonske seksi scene koje mogu biti privlačne i ženama, koje ne ponižavaju žene niti im prodaju nekakvu posve debilnu ideju seksa kakav ne postoji niti bi bilo dobro da postoji bilo gdje drugdje osim pred frižiderom fikcijskog Mickeyja Rourkea.

- 15:35 - Komentari (22) - #

Zrinsko pismo © 2004, © 2005, © 2006, © 2007, © 2008, © 2009, © 2010, © 2011, © 2012, © 2013, © 2014, © 2015, © 2016, © 2017 Zrinka Pavlić - Sva prava pridržana / All rights reserved

Kopiranje i raspačavenje bez dopuštenja Zrinke Pavlić STROGO JE ZABRANJENO / Any use of the text from this blog without the express permission of Zrinka Pavlić is forbidden
(pri čemu se pod kopiranjem i raspačavanjem podrazumijeva i kopiranje tekstova na druge blogove, web-stranice, forume i sve ostale, elektroničke ili "klasične" pisane medije) / (that includes, without limitations, both printed and electronic media, forums, web-pages, e-mail forwards etc.)