Pjesme su moje sjeme crne grude

srijeda, 14.05.2014.

PONEKAD JEDNOSTAVNO SIĐEM S VLAKA

Ponekad jednostavno siđem s vlaka.
Nađem se na peronu nekog kolodvora.
Oko mene k'o kipovi, mrtvi ljudi.
U kosi mi iglice mrtvog bora.
Gledam vlak kako odlazi!?
Mašu mi iz vlaka znani ljudi!
Mašu mi, viču da potrčim!
Kažu mi; Novi dan se budi!
I nestaju u oblaku pare i smoga
jer taj kolodvor ne pohodi
električna lokomotiva.
Tek lupanje kotača
još se čuje.
U glavi mi slika plastična, živa!
Tek sad vidim;
Vlak je taj prepun!?
U prvom razredu komodaju se i šire!
U drugom je tijesno,
puno je ljudi,
iz mase tek ruke i noge vire.
… Vjetar pomete maglu i smog;
Vidim; Vlak odlazi sve brže i brže!
Poneko padne u šikaru, u ambis,
a neki se uporno, grčevito drže!
Tijela im udaraju po pragovima!?
… Zažmirim!
Pomislim; Sve je to san!
A mrtav neznanac
progovori grlenim glasom;
Ne!
To sviće novi dan!

Zorislav Vidaković

<	svibanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Lipanj 2018 (1)
Studeni 2016 (2)
Rujan 2015 (1)
Svibanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (12)
Studeni 2009 (19)
Listopad 2009 (8)

Zorislav Vidaković govori vlastite pjesme

Pjesma nad pjesmama



Pjesme su moje sjeme crne grude