Pjesme su moje sjeme crne grude

utorak, 31.01.2012.

PJESNIK JE OTIŠAO U NEBO

Pjesnik je otišao gore u nebo
jer pjesnici gore svi odlaze.
Oni su stihom punim ljubavi
izgradili do Boga staze!
Oni su njegova produžena riječ
izrečena u pjesničkoj ekstazi!
Svaka pjesma je jedan kamen
pomno posložen na ovoj stazi.
Na stazi koja vodi gore,
po kojoj odlaze dobri ljudi.
Stazi obrasloj krunovim trnom!
Stazi što posljednju nadu budi!?
Znam da su pjesme rođene u trenu
pisali oni pjesnici gore.
Šapni poneku pjesniku snenu
nek' jutrom ranim progovore
opet stihovi tvoji.
Reci nam kako je tamo gore
i dali nebo još uvijek postoji!?
Reci nam kakav je pogled odozgo
i dali postoje ljudske boli?
Dali postoje;:mržnja i ljubav
ili se gore samo voli?
Znam nisi bio veliki vjernik,
imao si opipljive idole
i nisi žurio u visine.
Raj si stvarao ovdje dolje!
Al' bio si graditelj puta u nebo,
gradio si ga istinom u stihu.
Zajedno s ostalim pjesnicima!?
Put što vodi u vječnost tihu.

Zorislav Vidaković

<	siječanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Lipanj 2018 (1)
Studeni 2016 (2)
Rujan 2015 (1)
Svibanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (12)
Studeni 2009 (19)
Listopad 2009 (8)

Zorislav Vidaković govori vlastite pjesme

Pjesma nad pjesmama



Pjesme su moje sjeme crne grude