Pjesme su moje sjeme crne grude

nedjelja, 27.02.2011.

SNIJEGOM PREKRIVENI GROBOVI

I opet je kasni snijeg
prekrio sivilo grada,
i one brojne postojbine vječne
ljudi izgubljenih nada.
Ljudi zaboravljenih ideala
i onih u čije se ideale zaklinjemo i sada.
Sve je hladno i nekako idilično
ispod pokrivača bijela
koji je pokrio sivilo mramora,
i svi su jednako bijeli,
i u svim humcima su tijela!
Tek jedan trag u snijegu,
na humku žuto treperi svijeća
i žena u crnom;
Vezuje ih puno stvari
kojih se u suzama sjeća.
I duša ju boli dok moli
jer zna;
Dolaze vremena
kad će početi mahati s njima,
jer četverogodišnja je mijena?
Izvlačit će ih iz zaborava
kad i kako kome štima.
I opet će poslužiti kao i onda
da bi netko ugrabio više,
a poslije će im donijeti vijenac
od cvijeća koje ne miriše!
Jedino ova bjelina
uredno i sve posprema,
i ne vide se razna znakovlja na humcima
kao da ne postoje,
kao da ih nema!?
Samo tih nekoliko hladnih dana
ne pravimo razlike među njima
i svi su jednako bijelo sivi,
i svi su jednako zaboravljeni,
a u srcima živih zima.
Ljudi koji su živi
u sivilu izgubljeni,
kunu se u vremena nova,
u neki život iz snova!?
I svi očekuju dan
nazvan «Američki san»!
A onda će opet mahati znakovljem
u ime novog boga
i svi će po svome tumačiti
porijeklo imena svoga.
Opet će žrtve pasti za tuđe ideale
i opet će pod humke veliki pospremiti male
za neka druga vremena
da bi se ugrabilo više
i odnosit će im vijence
od cvijeća koje ne miriše.

Zorislav Vidaković

27.02.2011. u 18:44 • 2 Komentara • Print • #

utorak, 22.02.2011.

Za sve je kriva poezija

ZA SVE JE KRIVA POEZIJA

Za sve je kriva poezija!!
…Ma nije kriva ona!
Ona se samo pojavila
i doviknula s balkona;
Pjesniče!!
Recite jedan stih za mene.
Eh!! Žene…Žene
I nisam ga vidio!
Nisam znao da stoji iza mene!??
Za ime svijeta ja sam samo
postupio kao kavalir.
Govorio sam joj lijepe riječi
i mislio;
Tko ima pravo
da me u tome spriječi!!
A on je bio onako gust,
nabildan,
Baš onako jak!!?
I odmah mi je na oči
pao mrak.
Upitao sam navodno na glas;
Tko je ugasio svjetlo?
Od čega me odjednom bole leđa??
… I što me to na usnici vrijeđa.
I zašto tako teško izgovaram riječi!??
Odjednom mi se prispavalo!?
Htio sam prileći!!
A on!?
Ma gdje mu je bon-ton?
On je i dalje udarao po meni.
Ma pusti me čovječe!!;
Nisam ni prišao toj ženi!!
A i prišao bi??
Je li!!??
Kako smo odjednom hrabri
i smjeli!??
I opet je navalio na mene.
O jebem ti!!
Neću više ni pomisliti na žene!!
Pisat ću pjesme majci,
domovini!!?
A i majku mi spominješ
i domovini kažeš!??
A…a..Dobro da nisi rekao o otadžbini!??
E sad sam stvarno stao u govno.
Ma neću više uopće pisati poeziju!
Neću gledati televiziju!
Neću gledati ni prognozu vremena.
Ne zbog toga
što se rimuje s žena.
Kažem Vam;
Padat će kiša!!
I dolaze jebena vremena!!!

22.02.2011. u 21:40 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	veljača, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Pjesme su moje sjeme crne grude

nedjelja, 27.02.2011.

SNIJEGOM PREKRIVENI GROBOVI

utorak, 22.02.2011.

Za sve je kriva poezija

Opis bloga

Linkovi

Mail

Zorislav Vidaković govori vlastite pjesme