Haški krimen

petak, 28.09.2007.

Počesto se u Hrvatskoj čuju glasi kako mjesta paranoji nema, jer u Haagu više je osuđenih Srba nego Hrvata. To bi kao trebalo eliminirati stanje koje se samo nameće, a to je da je percepcija šire domaće, a u zadnje vrijeme "slučajem Hartmann" i inozemne javnosti, hrvatskih samosvjesnih političara, pojedinih medija i institucija da se žrtva i agresor u Domovinskom ratu svode na isti nazivnik sa ciljem poništavanja pobjedonosnog rezultata tog rata.

Haški krimen



Dapače, ta spoznaja da je pri Haagu osuđeno više Srba no Hrvata, jer drugačije nije ni moglo biti, samo produbljuje jal realnosti u kojoj se i pri takvom stanju stvari jednaka pažnja, opet - šire javnosti, hrvatskih sluganskih političara, a pogotovo domaćih i inozemnih medija i institucija pridaje žrtvi i agresoru, u kontekstu zastupljenosti u medijima, govorima, nastupima i u konačnici politikama mnogih.

Hrvatskoj se očito nikako ne može oprostiti što je bila toliko hrabra i "drska" pa se otrgnula sa jugoslavenskog lanca. Dugo nam svjetske silnice to neće oprostiti, a mi se možemo klanjati i hodočastiti sva "svetišta" demokracije koliko hoćemo. Ne samo da se Hrvatskoj ne može oprostiti, još gore, treba ju kazniti - "svi ste jednako krivi".

Svima je jasno da će Haški sud u doglednoj budućnosti postati mjerodavna instanca za međunarodno pisanje povijesti o Domovinskom ratu. No mnogima zasigurno još uvijek nije jasno da ta povijest neće biti istinita. Otkako je osnovan, Međunarodni kazneni sud u Hagu za ratne zločine ne prestaje biti u središtu zbivanja u javnosti u Hrvatskoj, uvijek iznova potvrđujući nagovještaj svoje zle kobi, onih, u javnosti redovito optuživanih za dežurne "fobičare" koji Hrvatsku guraju u izolaciju.

Ništa drugo doli tužna presuda vukovarskoj "trojci" samo je nova potvrda opravdanih sumnji usmjerenih ka vjerodostojnosti suda i njegove politike. Ima li kraja tim sumnjama - naravno, kada hrvatski generali konačno postanu "haški podstanari" na određeno vrijeme.

Trebao je to biti sud za utvrđivanje i osudu ratnih zločina obiju strana u danom reciprocitetu ogriješenja o međunarodno humanitarno pravo, ali sudeći po politici, sad prozretog ponajviše političkog suda - on to nije. Međunarodni kazneni sud u Hagu danas je mjesto nemoralnosti prije svega. Ali tako se to radi danas, u suvremenom dobu vladanja "umijećem mogućeg"; svi odgovaraju za sve, oni koji se brane i oni koji napadaju, ovisno o potrebi "viših ciljeva" i to sa različitim modifikacijama.

Nürnberšku presudu slučajno nisu dočekali Hitler, Goebbels i Himmler, kao što onu hašku nisu Milošević, Kadijević, Adžić i drugi odbjegli prvaci srpskog fašizma sa kraja 20. stoljeća - ali hoće Gotovina, Čermak i Markač - to je zasigurno jedna od tih modifikacija dubokoumnih međunarodnih politika namijenjenih Hrvatskoj i "regionu".

Zapamtite Vukovar

Ovdje Zapalite virtualnu svijeću za Vukovar

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se