U susret izborima

U SUSRET IZBORIMA

Iako su daleko, izbori se za neke rapidno brzo približavaju. Priprema političih opcija za nadolazeći izborni ples, za preuzimanje vlasti, a to svi najavljuju, u svojoj je početnoj fazi. Što tek možemo očekivati od idućih faza bespoštednih kampanja, borbi za glasove i vlast, za vidjet nam je. Sigurno je da će preći sve moguće granice normalnog i prihvatljivog, blago rečeno poprimiti će karakteristike terora, medijskog i svakog drugog.



Pristupi biračima biti će populistički dobro osmišljeni, potkovani novonaučenim tehnikama i vještinama uvoznih stručnjaka za politički marketing, a nevidljive psihološke igre sa svrhom dobivanja što većeg broja glasova neće biti nepoznanice. Uglavnom, osnova predizborne kampanje biti će stvaranje vanjskih efekata i tuniranje tvrdih okamina stranaka, dok u cijeloj priči jasnih, preciznih i konkretnih planova i programa neće biti, sudeći prema dosad pokazanom.

Prema dosad pokazanom, pojam afera očito će biti lajt motiv preidzborne priče i to u svom paradoksalnom obliku. Naime, vjerovatno karakteristično za naše podneblje, negativno mutira u pozitivno i to po potrebi. Drugim riječima izreka "što te ne ubije, ojača te" doslovce se pokazuje istinitom, a prezentiraju ju hrvatski političari.

Trenutno, u preuranjenoj predizbornoj kampanji "afera" nipošto nije kamen spoticanja već nit pokretač političke utakmice. U takvoj političkoj utakmici jedna strana optužuje drugu, prokazuje njene grijehe i time zauzima medijski prostor i prezentira svoje općenite stavove, a druga iz te utakmice izlazi kao pobjednik, jer posljedice za počinjeno prokazano ne podnosi, a odgovornost prebacuje na druge.

Frontmen SDP-a izjavio je da je upravo završena faza prokazivanja grijeha HDZ-a kao dio predizborne kampanje SDP-a, što nam malo ili nimalo ne govori o tome zašto bi trebali glasati baš za SDP, isto tako potpuno je nejasan politički program npr. DC-a koji, da nije afera HDZ-a ne bi ni došao do izražaja. Dakle i više je no jasno da kaotično stanje sazdano aferama na političkoj sceni odgovara svima, malima koji se kompleksaški dižu na prste ne bi li bili viši i velikima koji dokazuju svoju narcisoidnu nedodirljivost, a dok se u zemljama sa stabilnom demokracijom predizborna igra ili natjecanje ostvaruje se kroz napetosti u skrbi za rješavanje konkretnih aktualnih društvenih pitanja o kojima pozicija i opozicija imaju legitimno često različita gledišta, to u Hrvatskoj nije slučaj. U Hrvatskoj, snažan je dojam, i dalje je važnije steći vlast negoli rješavati probleme.

Pošto se iz predizbornih kampanja ne da iščitati, zbog političkog marketinga, što nam političke opcije uistinu nude kao plan i program za bolju budućnost, koja nam je prijeko potrebna, putokaz u onome što nam se stvarno nudi valja iščitati iz dosad učinjenog.

Tako nam HDZ nudi politiku totalne, apsolutne podređenosti stranim centrima moći gdje "ne postoji cijena koju Hrvatska neće platiti za ulazak u Europsku uniju", pa makar to značilo potpunu rasprodaju nacionalnog, određivanje inih kvota svim segmentima hrvatskog gospodarstva i prostituriranje sa hrvatskim suverenizmom - isto to - nudi i SDP u parafraziranom obliku gdje "Uniji ne postoji alternativa". Glas ostatku hrvatskih parlamentarnih stranaka znači nijansiranje već znane politike vodećih, no i kao takve one mogu bitno utjecati na ukupnu politiku. Držim da ključ idućih izbora leži u manjim strankama, jer vrlo je vjerojatno da će vodeće stranke i dalje ostati vodeće, a popratni sadržaj političkog života koji može bitno odrediti i vodeće uvelike ovisi o manjima.