2006. godina - pogled unatrag

subota, 06.01.2007.

POGLED UNATRAG KAO PUTOKAZ ZA BUDUĆNOST

Ljeto Gospodnje 2006. je iza nas. Eksplicitno razmišljanje o prolazu vremena izbjegavamo, iz jednostavnog razloga jer u nama stvara strah. No, svi, i ne samo poslovni ljudi, na kraju godine povlače bilancu. Iako smo novogodišnjim slavljem samo imaginarno ušli u neko novo razdoblje i nama je baciti pogled unatrag, kako bismo znali kamo idemo, zapravo kakvi ulazimo u novu godinu.

Protekla godina pokazala je svu umješnost bahate, prgave, bezobrazne i bezobzirne marionetske politike istih takvih ljudi. U ovom vremenu krivokletnika mali čovjek manji je no ikad, a utjehu mu daje spoznaja da sekunde uporno i nezaustavljivo otkucavaju jednako njima, kao i nama, ma koliko sat koji nosimo na lijevoj ili desnoj ruci koštao.

Godina 2006. bila je, samo jedna u nizu, godina zakopavanja hrvatske istine, plamsanja hrvatske šutnje i prihvaćanja ulaska u EU pod svaku cijenu bezuvjetnim ispunjavanjem svih danih "obveza", poput apsurdnog pomaganja demokratizacije Afganistana. Bila je to godina političke narcisoidnosti, bahatosti, licemjerstva, nepredvidivih političkih obrata i igara i prokazanja grijeha prošlosti vodećih hrvatskih političara, ponajviše Ive Sanadera i Stjepana Mesića. To je bila godina demonstracije nedodirljivosti svetih krava - hrvatskih političara spin doktora.

Bez i najmanje sumnje, ono što je okupiralo medijsku i svaku drugu pozornost u daleko najvećoj mjeri u 2006. godini, a zasjenilo je i početak hrvatskih pregovora sa Unijom zasigurno je slučaj-trakavica Branimir Glavaš u cijelom svom opsegu. Naime, slučaj Glavaš kao očit politički obračun iznjedrio je iz političke ropotarnice afera, kao posljedica sporadične paljbe političkih oponenata Sanadera i Glavaša niz grijeha prošlosti - Glavaš je u pismu javnosti naveo da je sadašnju HDZ-ovsku garnituru de facto prijevarom doveo na vlast. Naime, kako tvrdi, on je lažirao tristotinjak glasova i u onom glasovitom Sanader-Pašalićevskom sukobu doveo Sanadera i njegove na čelo HDZ-a, a poslije i na vlast.

Dakako, događaji koji su obilježili hrvatsku političku i javnu scenu u 2006. godini bez sumnje su i brojne druge afere. Prisjetimo ih se. Početak godine protekao je u znaku Tvrtke Kamen Ingrad i Sanaderovu zalaganju za oprost duga od 60-ak milijuna kuna istoj, a nedugo zatim hrvatsku javnost "uzdrmala" je i pronevjera 16 milijuna kuna u Brodosplitu, gdje je novac najjednostavnije prebacivan na račune izvan države. Definitivno najveća malverzacija godine, prodaja Plive isposlovana je u Veroni, gdje su lobisti poput "nazovi afera" Žužul i Sanader elegantno prihvatili lošiju ponudu Barra, koja je bila manja od ponude konkurentnog Actavisa, tražeći jeftina opravdanja za tu očitu malverzaciju, mažući javnosti oči. Bila je to afera Verona, afera Pliva! Godinu je obilježio i slučaj prodaje droge u konzulatu u Los Angelesu, te slučaj Magaš - Marinović - Antičević!

Pored umišljenog, narcisoidnog premijera Sanadera i predsjednik Mesić obilježio je godinu očekivanim i njemu svojstvenim gafovima, ovog puta retroaktivno, ali svejedno snažno. Kao Sanaderu, koji je od splitske rive do Trga sv. Marka br. 2 prešao put prostituranja svoje doslijednosti, predsjedniku Mesiću to se ne može zamjeriti, on je ostao doslijedan, u svojoj nedoslijednosti. Od šarmantnog antifašiste, legaliste, borca za ljudska prava Stjepan Mesić, u kuloarima zvan Balkan 3, postao je osumnjičenik za ubojstvo, naime 15. rujna 2006. godine u francuskom gradu Nanterreu podnešena je kaznena prijava za sudjelovanje u pokušaju ubojstva Marina Tomulića, no to medijima nije bitno, jer, pa što, predsjednici ubijaju,(sic!) no to mu nije bilo dosta - Stjepan Mesić postao je i ustaša, ni to nije bitno, jer važno je da "prorade institucije"!

Teško bi bilo sve afere svesti na zajednički nazivnik, ali može se primijetiti da ih gotovo sve prati razigranost, maštovitost i viši interesi. Također, gotovo sve afere prožete su sa manje ili više dobro osmišljenim alibijima i verbalnim akrobacijama. Sve u svemu, 2006. godina ponudila je zanimljiv i nesvakidašnji politički demagoški, nesocijalni program koji je mogao funkcionirati i kao zabava, ali i svjedočanstvo o hrvatskoj realnosti.

Usprkos svemu, ono što resi minulu godinu ipak nisu afere političara koji kao da se natječu tko će uloviti u mutnijem, ili pak bijesomučni proljevi politika, već narod koji stojički opetovano sve podnosti podmećući svoja već ionako savinuta leđa. Narod je heroj 2006. godine, ma koliko oni šutjeli o tome. Pogled unatrag nužnost je kako bismo vidjeli optimistično hoditi naprijed. Sudeći po prošloj godini ne prednijevam svijetlu budućnost.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se