"Ne" - hrvatskim braniteljima

subota, 23.12.2006.

Većinom glasova Ustavni sud u srijedu je ukinuo dano pravo povlaštenog upisa u srednje škole, visoka učilišta i na fakultete djeci hrvatskih branitelja. Ta priča o izravnim upisima djece hrvatskih branitelja može se sagledati iz dva različita kuta. Kao nedovoljno dobar, loš, prije svega politički potez sa etiketom brižne međugeneracijske majke i kao hajku skupina ljudi i pojedinaca kojima je upravo taj loš politički potez i bio pokretač svesrdnog prosipanja mržnje spram onoga što im je oduvijek bilo mrsko, te koji im je i poslužio kao prilog plana rušenja toga "zakona", kao oličenja onoga što mrze.

U Hrvatskoj, na njenoj političkoj, društvenoj i svakoj drugoj sceni neprestano se događaju kontradiktorni i oprečni istupi i obrati, nerijetko skrivani iza nevidljivih ideoloških vertikala maskiranih lažnim modernim demokratskim tokovima, a sve u svrhu ostvarivanja želja i ciljeva malobrojne, a dobro raspoređene mase ljudi. Naime zahtjev za ocjenu ustavnosti dotičnog članka Zakona Ustavnom sudu su podnijeli HHO, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, jedna privatna osoba, te Sveučilište, a studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu pokrenuli su ovoga ljeta putem bloga inicijativu za rušenje te odluke.

Selektivan osjećaj za demokraciju, gdje ona predstavlja vrijednost samo onda kada su meritum oni koji se po potrebi na nju pozivaju, onih koji su sinonimi privilegija, onih koji su naviknuti na povlaštene odluke komitetskih i partijskih sekretara sada se pozivaju na jednakost. Kada oni koji kao utjelovljenje kršenja onoga na što se prvotno pozivaju uče javnost pravu i pravdi, koje i sami ne poštuju, tada je to jasna potvrda pada sustava vrijednosti i općenito morala u Hrvatskoj.

Predviđeno je da se djeca hrvatskih branitelja upisuju van propisane upisne kvote, usprkos tomu, npr. Filozofski fakultet djecu hrvatskih branitelja upisao je unutar propisane kvote, time unaprijed stvarajući sliku o neravnopravnosti, do koje je u biti došlo odlukom samog fakulteta, što je pak pokazatelj doslijednosti sudjelovanja prvih redova toga fakulteta u određenim procesima. Pravni i Ekonomski fakultet, kao najfrekventniji fakulteti zagrebačkog Sveučilišta glas su podigli najvjerojatnije zbog, nakon povlaštenih upisa, smanjenog broja preostalih mjesta za upis na fakultete preko veze, što biznis čini manje uspješnim.

Ono oko čega se vrti osporavanje prava djece hrvatskih branitelja uspješno se prikriva, izraz je posljedice dubljih ideoloških dubioza minulih komunističkih sistema, a potpomognuto je lošim političkim potezima koji svojom netaktičnošću čine plodno tlo bespoštedne i razgoropađene borbe protiv "zakona". Drugim riječima radi se osporavanju prava djece hrvatskih branitelja ne zbog borbe za ustavnost i ravnopravnost na fakultetima ili ravnopravnost uopće, već zbog onoga što predstavljaju oni kojima se prava dodjeljuju!

Pored stvarnih zamjerki, poput neustavnosti i nelogičnosti članka dotičnog zakona, koji se uistinu kosi sa Ustavom, jer tako kaže pravorijek suda, očit je niz argumenata koji više liči na bijesomučne izljeve doli na utemeljene argumente, što cijelu inicijativu rušenja "zakona" čini simptomatično tendencioznom. Ono što želim reći jest; u svakom zakonu koji će djeci hrvatskih branitelja i samim braniteljima davati određena prava - mana će morati biti pronađena, a svaki pokušaj oduživanja onima koji to uistinu i bespogovorno zaslužuju, bio on kvalitetan ili ne, ustavan ili ne biti će spočitavan!

Doneseni neustavni zakon propust je vladajuće političke svite, a boumerang efektom vraća im se kao negativan bod u dnevno političkoj borbi, u koju svrhu su ga prvotno i donijeli, te su zbog toga oni i glavni krivci pompe izazvane tim zakonom, kojim je ponajviše izigrana populacija kojoj se ustvari htjelo dodvoriti.

Komentirajući cijelu situaciju, predsjednik Mesić, u sebi svojstvenoj obmanjivačkoj retorici izjavio je da tolike zakonske privilegije nisu imale ni djeca palih boraca drugog svjetskog rata, djeca partizana - naravno, jer te privilegije nisu donošene zakonom već partijskim i centralno komitetskim odlukama.

Nelogično je, ako su partizani bili borci za Hrvatsku kako to da u njima, njihovom nasljeđu ne postoji trunka suosjećajnosti spram onih koji su se borili za isto to, kakti. Kako to da jedna borba, kako ima se danas zna tepati, u dva različita povijesna trenutka sada ne predstavlja isti kontekst, ili su ipak partizani bili borci za nešto veće od Hrvatske!

Da djeca hrvatskih branitelja uistinu zaslužuju pomoć u životu, neminovnost je i neoboriva činjenica. To su djeca kojima roditelji nisu mogli omogućiti među inim i upis na fakultet jer su mrtvi, jer su najbolje godine svoga života proveli ugrađujući svoje živote u temelje hrvatske državnosti braneći hrvatsku slobodu, omogućujući pritom drugima da zarađuju i očekujući da će im ti kojima su oni omogućili život kada je to bilo najpotrebnije velikodušno to i vratiti po zaslugama. Oni svoju zarađenu plaću ne mogu podići jer ona nema novčanu vrijednost, nadilazi stvarni novac, a na nama je da im zarađeno pokušamo vratiti na svaki mogući način, odajući pritom pijetet žrtvi koju su za sve nas hrabro podnijeli.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se