Hrvati su u drugom svjetskom ratu dva puta izgubili

utorak, 12.12.2006.

Čitavo minulo desetljeće protkano je sustavnim prokazivanjem Tuđmanova i HDZ-ova "totalitarizama" sa početka 90-tih godina, između ostalog vezano uz koketiranje sa ustaštvom i "držanjem" medija - koja je to HDZ-ova struja bila, danas je jasno. Ma koliko neki sada prali ruke, maniri te klike i više su no prepoznatljivi. Sročivši svoje misli pod naslovom svog predposlijednjeg članka, Sandi Blagonić zasigurno ni u primisli, ni u kojem slučaju, čak ni simbolički nije imao Stjepana Mesića, no isto tako je sigurno da ovih dana i Mesić jede svoja govna, i to profesionalno.

Ekskluzivna snimka Mesićeva govora, u kojoj on izrijekom veliča ustaštvo već je uzela svoj autokratski danak. U Hrvatskoj, u njenoj nacionalnoj TV kući, kao da se radi o jednom od preostalih totalitarnih utočišta nazadnih političkih ideologija već je došlo do titoističkih rošada, smjena odgovornih za, zamislite, emitiranje priloga o Mesićevu proustaškom govoru kao prve vijesti Dnevnika i još k tome, da stvar bude bolja, u senzacionalističkom kontekstu, kao da ta vijest to uistinu sama po sebi nije! Nažalost, taj Dnevnik nije vodio Zoran Šprajc. A da se na HTV-u u širokom luku izbjegava tema "Mesićeva govorancija" dokazuje i izostanak teme o Mesiću u emisiji Otvoreno koja obično isti dan obradi sve bitne i aktualne teme, o kojima ima puno govora u javnosti, to je izrazito čudno.

Podsjetimo, 30. svibnja 1992. godine, kao glavni govornik na proslavi Dana hrvatske državnosti Stjepan Mesić izjavio je da su u drugom svjetskom ratu Hrvati pobijedili dva puta, što je u svome govoru potvrdio i dva dana poslije, 2. lipnja 1992. godine u najvećem hrvatskom klubu Punchbowl u Sydneyu. Očevidac Mesićevih govora, Vinko Sabljo, donedavni predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa za Europu tvrdi kako su Mesićeve govorancije o Ustaškom pokretu znale trajat i po tri sata. Između ostalog u tome govoru Mesić se dotakao i nužnosti oslobađanja BiH: "Oslobodili smo dvije trećine hrvatskog teritorija, a bogami oslobodit ćemo i ostalu trećinu Hrvatske. Ne samo tu jednu nego zajedno s Muslimanima oslobodit ćemo i Bosnu i Hercegovinu jer Hrvatska ne može bez Bosne i Hercegovine niti Bosna i Hercegovina može bez Hrvatske... "

Ako ste gledali film Roberta Zemeckisa "Forrest Gump" i pri tom pomislili ovo ima samo na filmu, prevarili ste se. U stilu ovidjevskih Metamorfoza gdje je 250 priča ujedinjeno motivom pretvorbe, koju često prati horror nasilje u crnohumornoj hiperboli; muškarci postaju žene, žene muškarci; bogovi postaju životinje; muškarci i žene postaju bogovi, drveće, ptice, životinje, ribe, dvodihalice, kukci i cvijeće; politički opus predsjednika Hrvatske Stipe Mesića ne bi se pomakao dalje od toga, ili bi, ali za milimetar. Tako sam to napisao u članku pod naslovom Kiks predsjednik Republike Hrvatske, a njegova posljednja afera samo je element produbljivanja agonije antologije političkih interesnih prevrata, obrata i neumjesnosti jedne predsjedničke institucije, čiji će skorašnji upadate biti nužnost, naime sudeći prema izjavi samoga Mesića, u doglednoj budućnosti možemo očekivati slične snimke njegovih kiks istupa.

Nakon što je na internetu objavljen sporni Mesićev govor iz Sydneyja 1992. godine, gotovo 60 posto ispitanika iz Večernjakove ankete misli da to današnjem predsjedniku nije narušilo ugled u javnosti, pri čemu su vjerojatno mislili da se Mesićev ugled ne može narušiti jer je on ionako nizak i već narušen, ako je uopće i postojao.

Stjepan Mesić se zasigurno nije zadržao ispod "crvene linije" Hebrangovih 10 posto kada je riječ o, kojeg li apsurda, dozvoljenoj laži. Koliko vjerodostojnim i nelicemjernim možemo smatrati Stjepana Mesića kada on svoje proustaške govore opravdava nužnom potrebom laganja, priznanjem da je lagao, što nas dovodi do nedoumice, jer ako je priznao da je lagao u Sydneyu, sa kolikom sigurnošću itko može tvrditi da i sada Mesić ne laže kada tvrdi da laže. Uvjeravanje naroda u istinu od strane onih koji priznaju da lažu bezobrazno je ruganje tome istom narodu.

Prije tri tjedna Stjepan Mesić poklonivši se odao je počast žrtvama Jasenovca. Veličanje fašizma, makar ono bilo i retroaktivno nije ništa drugo doli pljuvanje svega onoga što predstavlja "Cvijet" Bogdana Bogdanovića, zato je obveza na onima koji su popljuvani da iznesu moralnu osudu takvog čina.

Osim Mesića, i mnogi drugi su tada koketirali sa ustaštvom u one ili ove svrhe, no ničiji istup takvog kalibra nema toliki značaj i težinu kao ovaj današnjeg predsjednika, poglavito kada se zna da je isti taj čovjek među glavnim protagonistima antifašizma, što pak može biti indikativno o kakvom se to hrvatskom antifašizmu radi - krinci koja je pod paravanom istinskog antifašizma odlučila zapodjenuto zlo spram Hrvata i Hrvatske privesti cilju ili iskonskom hrvatskom antifašzmu, zato nimalo ne čudi kada u Mesićevu obranu veličanja fašizma staju antifašističke udruge koje su se borile protiv istog tog fašizma, ne?

U obranu Mesića stali su mnogi, među njima i Ivo Sanader, a branivši Mesića, o sebi, svojoj političkoj usmjerenosti pa i samome Mesiću najbolje je rekla Vesna Pusić kada je Mesića otvoreno pozvala na besramno negiranje prozivki na njegov račun, čime je nedvosmisleno odaslala poruku hrvatskoj javnosti, što ona misli o istoj!

Hrvatska politička scena sukno je prošiveno aferama njenih glavnih aktera, koji kao "svete krave" uživaju sve blagodati nedodirljivosti, a Tuđmana nema. Osobito u zadnje vrijeme svjedoci smo niza afera vrhuške hrvatske politike, iz kojih te "svete krave" izlaze jače no što su prije bile, jer ono što ih ne ubije, što je u njihovim slučajevima nemoguće jer bi se tada radilo o samoubojstvima, ojača ih. Iz ove afere Stjepan Mesić vjerojatno će izaći kao neprikosnoven, sposoban i šarmantan političar, koji svojom dosjetnošću i promućnošću u svakom trenutku političke, pa i povijesne zbilje, očito po potrebi zna što reći i napraviti, u čemu ima svesrdnu potporu onih koji su dio njegove interesne ili nalogodavačke sfere. On je čovjek koji zna što "nabrijani" traže.

Misao koja mi se neprestano potkrada, a lajtmotiv je cijele priče; da su Hrvati u drugom svjetskom ratu dva puta pobijedili, višestruko je pogubna je za modernu hrvatsku političku misao, naime za modernu hrvatsku političku misao temeljenu na suverenosti i samosvijesti hrvatskoga naroda u drugom svjetskom ratu Hrvati su dva puta izgubili, dva puta su bili poraženi.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se