Kiks predsjednik Republike Hrvatske

četvrtak, 09.11.2006.

Ako ste gledali film Roberta Zemeckisa "Forrest Gump" i pri tom pomislili ovo ima samo na filmu, prevarili ste se. U stilu ovidjevskih Metamorfoza gdje je 250 priča ujedinjeno motivom pretvorbe, koju često prati horror nasilje u crnohumornoj hiperboli; muškarci postaju žene, žene muškarci; bogovi postaju životinje; muškarci i žene postaju bogovi, drveće, ptice, životinje, ribe, dvodihalice, kukci i cvijeće; politički opus predsjednika Hrvatske Stipe Mesića ne bi se pomakao dalje od toga, ili bi, ali za milimetar.

Ne ulazeći u istinitost priča o privatnom životu predsjednika države, o njegovu romskom Ujdurović podrijetlu , o njegovu ocu, partizanskom krvniku iz drugog svjetskog rata koji je sam priznao kako je osobno zaklao 12 Hrvata - Slobodna Dalmacija, svojedobno neovisna novina, objavila je sve dokaze o Mesićevom ocu, a najbolje to znaju stanovnici Orahovice koji su oca Stjepana Mesića pogrdno zvali "tovariš Joso", o poslovnom carstvu njegove kćeri u Srbiji ili podrijetlu njegove supruge Milke, ono što je intrigantnije u priči o Mesiću jest njegov politički kiks opus, kao i ravnodušnost velike većine spram istog.

Od uvjerenog komuniste, člana KPJ i žućnog protivnika "Deklaracije hrvatskoga jezika" iz 60-ih godina (Vjesnik 31. ožujka 1967: Stipe Mesić rekao je na početku svog izlaganja u diskusiji da ga nije toliko iznenadilo bacanje bombi na naša (jugoslavnenska) predstavništva u Americi i Kanadi, bacanje bombi na naše konzulate u Zapadnoj Njemačkoj, jer se zna tko baca te bombe i tko stoji iza tih grupica, koliko ga je iznenadila ova deklaracija.), Mesić transformira svoj politički kurs ali samo stvarajući vanjske efekte u hrvatskog nacionalistu. Godine1971. se uključuje u pokret "Hrvatsko proljeće", iz kojega izlazi tobože kao hrvatski uznik. Odmah poslije zatvorske kazne je nagrađen dobro plaćenim poslom. Za hrvatskog nacionalistu nezamislivo u to doba, ali ne za Mesića. Nakon sloma "Hrvatskog proljeća" Mesić nastavlja sa radom za KPJ. Da je Mesić uistinu izgradnjom samo vanjskih efekata hrvatskog nacionalizma i lažnih konstrukcija o svom robijanju, tj. prikrivanjem stvarnih razloga svoga robijanja postao hrvatskim nacionalistom navlastito govori niz potonjih činjenica. Nakon uzburkanog lutanja prvotno komunističkim, pa nacionalističkim i ponovno komunističkim vodama, novim političkim previranjem sa kraja 80-ih i okretanjem činjenica protiv Mesića on se neprimjetno kafkanski preobražava i prilagođava po tko zna koji put, Mesić opet postaje hrvatski nacionalist. Ova etapa Mesićevih kopernikanskih obrata je najzanimljivija jer je u tom razdoblju Mesić bio upravo i najuvjerljiviji unatoč njegovoj "neodlučnoj" političkoj prošlosti.

Za vrijeme velikosrpske agresije Stjepan Mesić je naprosto bio nenadmašiv u radikalno-ekstremnim izjavama spram srpskog okupatora. Tako će predsjednik u jednoj emisiji u dnevniku reći "kako treba vojno napasti Srbiju, jer ne može biti da se na Terazijama pije kapućino dok Vukovar gori".Nije štedio sunarodnjake svoje žene, i više im je puta poručivao "kako će iz Hrvatske odnijeti onoliko zemlje koliko su na opancima donijeli!". Znao je Mesić što mase vole. Kao u Hrvatskoj, tako i u dijaspori gdje je organizirao nemalo susreta sa onima koje će kasnije nazvati "ekstremistima". "Ustaše su bili borci za Hrvatsku", vikao je uz pjesme "Evo zore , evo dana", na prepunim dvoranama u dijaspori. Tako i u Australiji gdje je prvo organizirao susret sa tamošnjim Hrvatima, i za vrijeme susreta otvorio vreću sa novcima. No, tada radikalan nacionalist Stjepan Mesić može još radikalnije i bolje. Godine1992. na tribini u Širokom Brijegu Stjepan Mesić okupljenoj masi uz povišeni glas poručuje "kako se mogu smatrati hrvatskim građanima i da je Široki Brijeg Hrvatska zemlja"! Bila je to epizoda kada se Stjepan Mesić osjećao Hercegovcem, Ustašom i najvećim Hrvatom, a Srbima poručivao: "Srbi iz Krajine oru zemlju u Hrvatskoj, a mole Boga da kiša pada u Srbiji", ili onu sa razornim djelovanjem: "Ne misle valjda Srbi iz Krajine da mi u ovim šleperima iz Mađarske vozimo naliv pera - malo sutra gospodo". Bila je to nanadmašna epizoda Gregora Samse.

Nakon HDZ etape, iz koje je Mesić izašao zbog, prema njegovim navodima politike spram BiH i rata sa Muslimanima u BiH, (rat sa Muslimanima je završen 1993., a Mesić iz HDZ-a izlazi sredinom 1994.) Mesić se vraća svojim iskonima. Mesić nakan osnivanja HND-a i izlaska iz njega 1997. ulazi u HNS, kada započinje eskalacija njegovih iskona. To je doba intersantno za hrvatsku povijest jer Mesić dobrovoljno odlazi u Haag da svjedoči o zbivanjima na podrućju bivše Jugoslavije. Mesić je išao kao tajni svjedok ne želeći da javnost dozna o njegovim svjedočenjima. Nakon što je Slbodna Dalmacija doznala kako je Mesić išao u Haag da svjedoči protiv Hrvatske, Mesić lažima pokušava umanjit aferu. Prvo je rekao "kako nije bio u Haagu i svjedočio protiv Hrvatske", ali nakon što ga je Slobodna Dalmacija (prije okupacije iste) razotkrila, onda je svoju izjavu promijenio u "bio sam u Haagu i svjedočio protiv vukovarskog gradonačelnika Slavka Dokamnovića!". Opet uhvaćen u laži i nakon objavljenih transkripta kako je svjedočio "da je Hrvatska vodila agresiju prema BiH, kako je Tuđman sa Miloševičem dogovarao podjelu BiH,....", konačno je priznao istinu i rekao "kako je bio u Haagu da ispuni svoju građansku dužnost!"

Pored svih poznatih političkih gafova stjepana Mesića, od cijelog njegovog političkog radikalno transformatorskog obličja, koji je sam po sebi gafovske prirode, preko otvaranja hrvatskih arhiva stranim novinarima i njemu poželjnim političkim dužnosnicima i institucijama, krivotvorenja raznih transkripata u svrhu preoblikovanja povijesnog konteksta, klevetanskog svjedočenja u Hagu, negiranja agresije Crne Gore, a afirmiranja sulude ideje agresije Hrvatske na BiH, do miješanja u politiku medija, konkretno HTV-a, o čemu je pisao Novi List, o građaninu predsjedniku i njegovoj borbi za građansku državu, neovisne medije i sl. najbolje govori isječak iz Novog Lista od 27.12.2002., točnije iz članka Nenada Puhovskog:"Samo da podsjetim da su u slučaju "Oluje nad Krajinom" bili de facto natjerani od samog predsjednika Mesića. On je tada kazao sljedeće: "Ako se film ne emitira osobno će zakupiti televizijsko vrijeme i tada ga prikazati".",

a najnoviji njegov gaf jest da je da je 15. rujna 2006., između ostalih i protiv hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, u francuskom gradu Nanterreu podnešena kaznena prijava za sudjelovanje u pokušaju ubojstva Marina Tomulića, detaljnije o tome pročitajte na stranicama Željka Peratovića.

Upravo članak Željka Peratovića potaknuo me na razmišljanje o bezbrojim gafovima predsjednika republike, kao i o njegovoj nedodirljivosti unatoč svim manama, što je upravo najnevjerovatnije, jer razumnijii su čini Mesića, ali ne i onih koji to bezglavo odobravaju i ravnodušno prihvaćaju.

Da prevrtljivce nitko u svijetu ne cijeni zorno prikazuje Mesićev posjet Izraelu. Mesić je u Izrael došao da se ispriča, misleći u stilu Branda postati nekakva povijesna ličnost. Mesića je prvo na aerodromu dočekao nekakav zamjenik bez službene ceremonije, a onda je Mesić htio održati svoj govor u Knesetu. Govor mu je zabranjen i morao je čitati na glas govor koji mu je priredio Ephraim Zuroff. Nakon toga Mesić se ispričao za zločine tzv. NDH, svojom omiljenom frazom "...koja nije bila niti Nezavisna niti Hrvatska". Izraelski zastupnici su ga odmah prekinuli i rekli kako je NDH bila Hrvatska država priznata u dosta zemalja. Mesić je pokupio prnje i bez pratnje napustio Izrael.

Uoči izbora 2000. Vjesnik je ovako pisao o Mesiću: "Dok je bio u HDZ-u, obavljao je najviše dužnosti, od predsjednika Vlade do predsjednika parlamenta. Mogao bi pomrsiti račune Draženu Budiši i Mati Graniću, ali su mali izgledi da uđe u drugi krug.". Kako svi znamo Mesić je tada po prvi put postao predsjednikom RH, a interesantno je da je samo mjesec dana prije isti taj Stjepan Mesić na parlamentnim izborima, dobio jedva 5 % glasova, da bi ta brojka narasla na 56%, previše je nerealnih obrata našeg predsjednika da bi se povjerovalo u njegovu vjerodostojnost.

Od smijehmaherovskih viceva Stjepana Mesića smiješnije su samo njegov izjave:

"Nemam ni vreću cementa,a kamoli cementaru!"
"Svi će Srbi pod jedan kišobran stati!
"Srbi će iz Hrvatske odnijeti onoliko zemlje,koliko su na opancima donijeli!
"Objavit ću sve financijere svoje kampanje!
"Nisam bio u Haagu i svjedočio protiv Hrvatske!
"Ovo(Široki Brijeg) je Hrvatska zemlja!"
"Zgazite BH Hrvate!
"Hercegovci su Škorpije!
"Čačić je gangster nad gangsterima!
"Hrvatska je agresor!
"Nisam znao da u Splitu ima toliko četnika!


Kad se ispod svega podvuče crta, onda je rezultat mesićevske "politike" potpuno zanemariv sa stajališta hrvatske državne politike, ali ne i sa stajališta politike "regiona". Kada Mesić ode sa predsjedničkog trona, proces demesićizacije biti će nužna potreba!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se