Zokine Kronike
Post B]
Daklem da započnem novu seriju glupih rečenica!
Prvo i prvo i prvo:
1. Ja i moje veliko (ogromno) Uho sokolovo otkrismo (a?) da je Evanesence (Evanesens) ukra/o/la/lo prve dvije sekunde pjesme Harisa Džinovića!! Znam znam teško je za povjerovati ali se događa. Nažalost!
Kažeš nevjeruješ? eo ti pa gledaj!
HAH! et vidiš... prežalosno.. Haris Vs Evanesence -.- loše.
Koliko očajan, jadan i žalostan moraš bit da ti pjesma zvuči ko išta od Harisa? :S
Drugo i Drugo!
Bili mi juče vani (da da da) i bilo zeeeršn, Čester cijelo jebeno vrijeme igro Đonija Kreša na mom mobitelu -.- Igor pušto cajke (khm klošar) a ja sjedio xD. I mal pili mal se zajebavali mal pili i onda vunderbar došli neki dječačiči iz čepina pa smo s njima ošli do Oksa, mal tam bili sreli gđicu Dragušcu i Tenu (wauč) i sve zer pet lijepo mnogo čak i imam slike ali mutavom Igoru se ruke tresle od cuge pa su mutne ufff (Česteru analno kažeš? :S). idem sad na WC... pozdrav!
Osječaji... dobriiiii...
Eo ja mal razmišljo nešto... i onak dođe meni vak da ja napišem neš o meni, lično i personalno najboljim osječajima. Ma lol nie mi nikoji kurac čitajte do kraja :D
Eo da započnemo...
Beskonačno mnogo puta, nakon obilnog nedjeljnog ručka, podrigivanja, čaše ladnog soka il ak stara ne gleda nekog piva, nie rijetkost da mi za zubima ostane komad ne prožvakanog mesa il neke druge tvari koju je moa stara kuvala. I onda je sve u redu ak to uspijem izvadit oma, al jebeš ti to ak nemoš ni čačkalicom ni prstima ni jezikom.. neče pa neče... i tak ono kad se več mučiš tri sata s tim... pomalo želiš odustat... i buum... odjednom vrhom nokta iščupaš dio batka i onak ponosno se smiješiš i baciš na pod i gaziš po njemu... To je predobar osječaj kada ti, Homo Sapiens uspiješ poniziti jedan pečeni komadičak mesa.
Drugi slučaj je, nažalost smješten za vrijeme škole. Pošto ja, klasičar, cijelo svoje školovanje idem ujutro u škalu, jedini dobar osječaj koji može bit povezan sa škalom je kada se onako, sam od sebe, probudiš u sred noči i uspaničen pogledaš na sat i shvatiš da ti je ostalo još par sati do histerične zvonjave alarma. Onako predobro legneš nazad i zacrkneš ko svinja. *ovaj događaj može bit i loš, to je kada se probudite pet minuta prije neg vam alarm zazvoni.
Treči slučaj je povezan s, u zadnje vrijeme rijetko spominjanim, tramvajima. Meni se pun kurac puta dogodilo da ja onak, idem negdje. Maltene prazan tramvaj, ja i baba koja čita besplatan primjerak Metro-a (vjerojatno je otela zadnji komad nekoj sirotoj djevojčici koja je skupljala stari papir) i onak kroz izreklamiran prozor pogledam i vidim da na nadolazećoj stanici nema amabaš nikoga ko bi bio zainteresiran ući u tramvaj, te naš dragi šofer bez zaustavljanja propiči tu stanicu. Ako ste imali sreće mogo vam se dogoditi Combo, niz od par takih stanica. Toe prekul :D
*Naravno događa se da i mutavi šoferi na praznu stanicu stanu i otvore sva vrata, naravno koja ne otvaraju kada vi nemate kartu, i morate čekat -.-
Ovaj komad ču povezat sa nekim ubitačno dosadnim koncertom, na kojeg vas je neko odvuko onak bez volje stojite i gledate nekoga dok se majmunira na pozornici, desnom rukom pokrivate usta da se ne vidi da zijevate a u lijevoj držite bocu alkoholnog pića kako bi vam se bar malo svidio koncert. I dok razuzdani ljudi vrište urlaju i ostalo vi samo čekate kad če ova budala sič dole da joj polomite kosti... i tako on svako malo najavljuje kraj ali rulja jednostavno mora vikat očemo još, pa se on vrat i do tri puta. Lagano počinjemo pizdit i onda se dogodi to... Sasvim nenadano, čovjek koji je do sekundu prije skako po vašim živcima silazi sa bine i ljudi kreču van. Uff što volim taj osječaj kad ono reflektori se ugase, počinje ona mila buka od koje zaboravljam stihove poput: "joj meni muko moja tralalla ojda da" -.-
I eo zadnji cu posvetit meni mrskim, bogoslužjima aka misama. Jedva su vas starci natjerali da idete na misu, Smrdljive babe koje su tamo od jutra do sutra i na ovu misu su došli prerano da zauzmu stolice pa vi morate stajat negdje uz rub. Baš onako kako treba kroz jedan od sitnih prozora sunce koje je tek izašlo normalno vama na facu blješti da nemožete ni promatrat onu zgodnu bičarku ispred vas. I tako se misa oduži jer svečenik tri puta čita isti redak iz biblije i tako dalje. Onda dolaze na red župne obavijesti koje obićno traju duže od same mise al ajd, polako gubim volju i snagu za životom dok mi on priča koliko je ko dao za obnovu župnog WC-a -.- I kad čujem onu rečenicu "idite u miru" oma se napunim nekom energijom ko da sam tri red bula popio.
Uz ostale nama (osobito muškima) lijepe osječaje, ovi su meni srcu dragi pa sam ih izdvojio. ČaoPusaBok
