KAD MIKI KAŽE DA SE BOJI

30.10.2006., ponedjeljak

Nešta o PARTIBREJKERSIMA!!!

Zoran Kostic Cane (roden 17. avgusta 1964. u Beogradu) pevacku karijeru je zapoceo u sastavu "Urbana gerila" da bi nastavio kao frontmen "Radnicke kontrole" u kojoj su još bili bubnjar Žika Todorovic, basista Srdan Đile Markovic i gitarista Darko Milojkovic. Sa snimcima "Dosada", i "TV u koloru" pojavili su se na kompiliacijskom albumu "Artisticka radna akcija" (Jugoton 1981.) Na tim snimcima gostovali su gitarista Ljuba Sedlar (svirao je bubnjeve) i bubnjar Relja Obrenovic iz grupe "Petar i zli vuci". Radnicka kontrola nastupila je 1981. na smotri ABRS na Tašmajdanu kada je koncert prekinut zbog Canetovog provociranja publike, a njegovo ponašanje je izazvalo i moralno politicke rasprave u dnevnim novinama. Nastupali su kao predgrupa u Ljubljani na poslednjem koncertu Šarla akrobate oktobra 1981. godine. To je ujedno bio poslednji koncert Radnicke kontrole. Grupu Partibrejkers osnovali su avgusta 1982. godine Cane, bubnjar Goran Bulatovic Manza (roden 1959.), gitarista Nebojša Antonijevic Anton (roden 20. februara 1961. godine u Zemunu) i gitarista Ljubiša Kostandinovic (roden 1959.) Manza i Ljuba su svirali zajedno u grupi Republika, a Anton je u drugoj polovini sedamdesetih svirao u grupama BG 5 (Sa Ivicom Vdovicem i Bojanom Pecarom), Butik i Šine. Gostovao je i na plocama drugih grupa, potpisujuci se kao Riki Rif. Shodno svom razuzdanom ponašanju i po Canetovom doživljaju samih sebe, a u Manzinom prevodu, nazvali su se Partibrejkers (Žurkolomci). Prvi nastup imali su 4. oktobra 1982. u "Dadovu" kao predgrupa sastavu The Fifties. Tokom sledece godine svirali su sve intenzivnije. U Zagrebu su jednom prilikom za tri dana održali pet koncerata. Pošto ih je pažljivo slušao, za peti nastup zvuk je uradio Džoni Štulic i cak se ponudio da im bude producent. Na ploci "Ventilator 202" (PGP RTB 1983.) objavljena je njihova pesma "Radio utopija", a na radio programima cesto su emitovani demo snimci pesama "Hiljadu godina" i "Veceras". Nove verzije tih pesama ubrzo su objavljene na singlu. Prvi LP snimili su beogradskom studiju "O", a produkciju su uradili zajedno sa Kojom. Rhythm i blues u njihovom tumacenju, pojacan punk energijom doneo im je poštovanje publike, a pesme "Ulicni hodac", "Ona živi na brdu", "Gubitnik", "Ako si..", "Stoj, Džoni" ponudile su šture, generacijski prepoznatljive iskaze. Na snimanju su gostovali Branislav Petrovic Banana (usna harmonika) i Branislav Trivic (saksofon). Omot ploce radio je Anton, a u pesmi "Stoj, Džoni" iskoristili su prepev starog hita Caka Berija "Johnny B. Good" koji je snimio Tomi Sovilj na EP-ju "Stoj, Džoni" (Diskos 1967.). Uprkos dobrom prijemu debija, posle preslušavanja demo snimaka za drugu plocu, u Jugotonu su im zatvorili vrata pod izgovorom da u pesmama nema dovoljno bunta. U leto 1985. godine Manza je napustio grupu, pa je u grupi jedno vreme bubnjeve svirao Nenad Krasavac Kele (Disciplina kicme), a decembra 1985. godine prestali su sa radom. Posle kraceg Antonovog izleta sa grupom Placenici, ponovo su se okupili juna 1986. godine. Za bubnjevima je bio Vlada Funtek (ex Placenici), novi basista postao je Dime Todorov Mune (ex Radost Evrope), a iz grupe je otišao Ljuba. U mestu Bukovac, u studiju Milana Cirica snimili su materijal za novu plocu koju ponovo niko nije želeo da objavi, a traka je mesecima stajala u PGP RTB-u jer niko nije bio zainteresovan da je presluša. Partibrejkers su 1987. godine organizovali dva koncerta u beogradskom "Lotos" baru i od zarade kupili šesnaest Aleksandar torti koje su poklonili nezbrinutoj deci u Zvecanskoj ulici. Maja 1988. godine grupu je napustio Vlada Funtek, pa je jedno vreme sa njima svirao bubnjar Marko Milivojevic, a 1989. godine je došao Igor Borojevic (ex Potop, Banana). Marta 1988. godine najzad im je objavljen drugi album koji je trebalo da se zove "Kobila i pastuv preljubnik" ali je dizajner zaboravio da stavi naslov na omot. Ploca je ponudila nove muzicke priloge za ozbiljnu karijeru: "Ja se ne vracam", "Prsten", "Meseceva kci", "Pet ispod nule", "Nema cure". Pesmu "Put" snimili su naknadno marta 1988. godine ukazujuci na sopstveni novi muzicki put. U to vreme MTV je snimio prilog o grupi. Februara 1989. godine su uradili nove demo snimke. U ulozi ritam gitariste pomagao im je Srdan Gojkovic Gile iz Elektricnog orgazma. Novembra 1989. godine su objavili trecu plocu sa takode lepljivim pesmama "Kreni prema meni", "Zemljotres", "Hipnotisana gomila", "Ono što pokušavam". Produkcijom se bavio Milan Ciric, a Anton je otpevao glavni vokal u "Nema cure". Gost na ploci bio je Pera Joe sa svojom nezaobilaznom usnom harmonikom. Tokom 1990. godine svirali su prvu veliku jugoslovensku turneju za koju se ubrzo uspostavilo da je bila i poslednja, bar u granicama SFRJ. Nastupali su kao predgrupa na jugoslovenskim koncertima grupe Motorhead. Krajem 1990. godine iz grupe je izašao Igor Borojevic, a zamenio ga je Borko Petrovic (ex Baby Kate). U toj postavi su objavili živu kasetu "Zabava još traje" snimljenu jula 1991. godine na koncertima u Zrenjaninu i Vršcu. Februara 1992. godine na njihovom koncertu u SKC-u ucešce su uzeli Emir Kusturica (ex Zabranjeno pušenje), Džoni Dep (ex Rock City Angels, The Kids) i Džim Džarmuš (ex Del Byzantinees). U to vreme u grupu se vratio Igor, a juna 1992. godine je otišao Mune, tako da je na basu bio Saša Vlajsovic (NBG), a u postavu se vratio Ljubiša Kostandinovic. Uoci rata u Bosni, clanovi Ekatarine Velike, Elektricnog orgazma i Partibrejkersa su formirali ad hoc bend Rimtutituku u okviru koga su snimili cinicnu antiratnu pesmu "Slušaj 'vamo". Izlazak singla u produkciji Radija B92 su promovisali 8. marta 1992. godine svirkom na kamionu koji je kružio beogradskim ulicama. Juna 1992. godine Rimtutituki su svirali u Becu na otvorenom prostoru u okviru antiratnog i antirasistickog festivala. Septembra 1992. godine u studiju "O" su snimili demo za sledecu plocu. Medu prvim bendovima iz Srbije su nastupali u Sloveniji, novembra iste godine. Publika ih je odlicno prihvatila, a mediji su tome posvetili posebnu pažnju. Marta 1993. godine su svirali u solunskom klubu "Milos", a organizovali su i turneju po Makedoniji. Septembra 1993. godine su ucestvovali na zajednickim koncertima u Pragu i Berlinu sa Elektricnim orgazmom, Ekatarinom Velikom i zagrebackim Vješticama u okviru akcije "Ko to tamo pjeva?". Aprila 1994. godine svirali su dva koncerta u Belgiji na multimedijalnom festivalu. Album "Kiselo i slatko" snimili su uz producentsku pomoc Vlade Negovanovica i brojnih gostiju u studiju: Srdan Todorovic (bubnjevi), Zoran Radomirovic Švaba (bas), Milan Mladenovic (vokal, gitara i usna harmonika), Saša Lokner (klavijature), Nenad Petrovic (saksofon), Pera Joe (usna harmonika), Cavke (bubnjevi), Gile (gitara), Branka K. (prateci vokali) i Puroni (udaraljke). Pesme kao "Molitva", "Ljudi nisu isti", "Hocu da znam" su ponele jasan pecat vremena u kome su nastajale. Posle te ploce usledila je duža pauza i bilo je neizvesno da li ce nastaviti zajednicki rad. Ipak, pocetkom 1996. godine Cane i Anton su obnovili Partibrejkerse, ojacani mladom ekipom iz Zrenjanina: basista Gojko Ševar (ex Gluve kucke), gitarista Srdan Graovac (ex Gluve kucke) i bubnjar Darko Kurjak (ex Oružjem protiv otmicara). Objavili su kompilacijski CD "Najbolje od najgoreg" na kome su dve nove pesme "Ludo i brzo" i "Roden loš", snimljene februara 1996. godine. Na povratnickom koncertu aprila meseca u Novom Sadu, okupili su 5000 posetilaca. Rasprodat koncert koji su održali na Tašmajdanu 29. juna 1996. godine ujedno je predstavljao povratak rock'n'rolla u glavni grad. U isto vreme je izašla i video kaseta "Poslednji dani slobode" (u izdanju radija B92), snimljena juna 1991. godine na koncertu u dvorištu KST-a. Decembra 1996. godine su svirali u Frankfurtu u pozorišnom prostoru i docekao ih je odlican prijem. 14. januara 1997. godine su nastupali na Trgu Republike povodom doceka Nove Godine pred izuzetno velikim brojem posetilaca. U Londonu, u klubu "Zlatni papagaj" 17. februara su okupili oduševljenu publiku sa prostora bivše Jugoslavije. CD "Ledeno doba" su uradili u Kojinoj produkciji, a na snimanju su gostovali: Pera Joe (usna harmonika), Saša Lokner (klavijature), Puroni (udaraljke) i duvacka linija grupe Deca loših muzicara. Novim pesmama "Sjajnija buducnost", "Sit gladan", "Dobro radio loše radio" potvrdili su da su oni stari. Na disku se našla i Canetova pesma "Ne možeš mi ništa" koju je prethodno vec snimila grupa Instant Karma na disku "Roll Over(Godine oktopoda 1987-1996)" (Take It Or Leave It 1996.) Partibrejkersi su plocu promovisali velikim besplatnim koncertom koji su pod nazivom "Ne padaj pobednice" održali 3. septembra 1997. godine u podnožju Kalemegdana, u blizini Nebojšine kule. Tim nastupom obeležili su petnaesti rodendan grupe. Pocetkom 1998. godine novi basista postao je Miodrag Karajankovic (ex Jugosloveni), a grupu je napustio gitarista Srdan Graovac. Posle šestogodišnje pauze svirali su 27. novembra 1998. godine u Sarajevu u rasprodatom klubu "Sloga". Na sledecoj kompilaciji "San i java" uz izbor pesama sa svih njihovih ploca dodate su dve nove "Da li sam to ja..." i "Krug". Krajem 2000. godine nastupali su u Hrvatskoj. Cane je gostovao na snimanju solo ploce "Evo sada vidiš da može" (PGP RTB 1989.) Srdana Gojkovica, "Zašto da ne!" (PGP RTS 1994.) Elektricnog orgazma. Pesma "Hocu da znam" upotrebljena je u filmu "Geto - tajni život grada". Anton je svirao na Giletovoj ploci "Evo sada vidiš da može" i "Letim, sanjam, dišem" (PGP RTB 1988.) Elektricnog orgazma. Igor Borojevic od 1990. godine radi kao producent tako da je potpisao ploce Bjesova, Kristala, Pilota, Dža ili bu i drugih. Komponuje za pozorište, a muzika za predstavu "Tramvaj zvani želja" je objavljena na istoimenoj kaseti u izdanju Metropolis Records 1994. godine. Polovinom 1997. godine otvorio je studio Fabrika. Polovinom 1999. godine Hi-Fi Centar je na disku objavio reizdanje prvog albuma Partibrejkersa. Petar Janjatovic, Ilustrovana ex-yu rock enciklopedija 1960-2000, 2. izdanje Dodatak: Album "Gramzivost i pohlepa" je odlicno prihvacen kako od strane publike, tako i od strane rok kritike u Srbiji i bivšim ex-yu republikama. Kao najveci hitovi izdvojile su se pesme "Žurim", "Pogledaj", "Nocas u gradu" i "Razmetljivko". Koncertno promovisanje albuma trajalo je više od dve godine. Partibrejkers su nastupili širom ex-yu prostora... Bend je takode promovisao plocu koncertima u Americi i Kanadi (6 koncerata: Hamilton, Toronto, Vankuver, Cikago, Los Andeles, Njujork). Koncertna promocija albuma u Beogradu, sa dva rasprodana koncerta u Velikoj sali Doma omladine i kultnom klubu Akademija, kao i koncerti u Aquarisu (Zagreb) i BOF-u (Ljubljana) su svakako jedni od bitnijih nastupa benda u 2004 godini. Pocetkom 2005 godine dolazi do promene ritam sekcije benda. Umesto bubnjara Darka Kurjaka i basiste Miše Karajankovica koji su bili u bendu dugi niz godina dolaze Dejan Utvar (ex Kazna za uši, Lira vega, Presing, Eyesburn) i Vladislav Rac (ex Kanda Kodža i Nebojša, Presing). Promovisanje nove postave Partibrejksersa desilo se u klupskoj atmosferi kluba Pazi Škola u Beogradu. Takode, koncerti po Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji su pokazali da bend savršeno funcioniše. Zajednicki nastup sa Chuck Berry-em u Zagrebu je svakako jedan od najbitnijih momenata u karijeri benda. Koncertom u bašti SKC-a, 2. septembra u Beogradu pred 2000 ljudi, Partibrejkers su vratili nadu u beogradski rokenrol i pokazalo se da je bend aktuelniji nego ikad, uprkos opštoj zbrci koju su napravile konfuzne tv i radio stanice i mnoštvo žute štampe koja na žalost kreira današnje videnje života u Srbiji... Bend trenutno završava materijal za novi studijski album... Takode, snima se film o pripremi ploce koja ce se najverovatnije pojaviti pocetkom iduce godine.

- 13:48 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Nešta o ČORBI!!!

Srpski rock pjevac Borisav Đordjevic, znan i kao Bora Corba, roden je 1. studenoga 1952. godine u Cacku. Još kao malog roditelji su ga naucili nekoliko pjesmica, od kojih su neke bile malcice bezobraznije. Kada su se okupili susjedi mali Borisav penjao se na stol i zabavaljao goste ranije spomenutim pjesmicama. U nižim razredima osnovne škole pjevao je na školskim priredbama hitove kao Zvižduk u osam Đorda Marjanovica. U to vrijeme Borisav se dvoumio izmedu glazbe i crtanja. Na djecjoj izložbi u Novom Sadu osvojio je nagradu za kolaže. Cak je htio poslije osnovne škole upisati srednju slikarsku u Zagrebu. No, roditelji mu to nisu dopustili pa se upisao u gimnaziju. S trinaest godina Borisav je u Cacku s tri školska prijatelja oformio svoju prvu grupu Hermelini koja je skladala glazbu pod utjecajem zagrebacke skupine Roboti. U to vreme poceo je i sam skladati pa mu se druga pjesma koju je u životu napisao - Moje tuge kasnije našla na albumu grupe Suncokret. Zatim se mladi Đordevic "šeta" po grupama: Vesnici ljubavi, Safiri, Decaci sa Morave, Cacanski plemici i PORS (Poslednji Ostatak Romanticnog Sveta). Burne godine odrastanja donosile su i prve nevolje. Naime, Bora je s prijateljima provaljivao u tude stanove i, jednostavno receno, - krao stvari. Od tako stecenog novca u Beogradu su kupovali instrumente. Poslije tri godine nezakonitih aktivnosti, uhvaceni su i proglašeni za maloljetne delikvente. Bora je sedam dana bio u istražnom zatvoru. Zatim je pušten kako bi se branio sa slobode i odmah je izbacen iz gimnazije. Konacna presuda je glasila: osloboden uz pojacan nadzor roditelja i povremenu kontrolu organa starateljstva. Za mali Cacak to je bila velika bruka i roditelji odlucuju preseliti se u Beograd. U Beogradu Bora upisuje prilicno strogu Petu beogradsku gimnaziju. U želji da se iskupi za grijehe, krenuo je ambiciozno, naredao petice, ali cim je za njim stigla prica iz Cacka, profesori skloni konzervativnijoj pedagogiji poceli su mu davati samo trojke. Do mature je uglavnom bio miran, a nakon nje kao da je stiglo oslobodenje. Kasnije ce tvrditi kako mu tada pukao film, pa je odmah otišao na audiciju za rock operu Isus Krist Superstar koja se u to vrijeme pripremala u kazalištu Atelje 212. Dobio je ulogu jednog od apostola tako da je imao neke korske pjevacke zadatke. Tada upoznaje Zorana Radmilovica, Dragana Nikolica i Dušana Prelevica. Nastavlja glumiti pa se pojavljuje u predstavama Purpurno ostrvo, Tom Pejn, Caca u metrou. Ponesen daskama koje život znace pokušao je upisati glumu na Akademiji, ali biva odbijen pa se odlucuje za odsjek kazališne organizacije. Pocetkom 1970.-ih formira akusticarsku grupu Zajedno. Prvi singl s pjesmama donio im je sasvim solidnu popularnost. Grupu Zajedno Bora je napustio krajem 1974. godine, ali je vec u sijecnju 1975. oformio je akusticarsku grupu Suncokret. Pozornost publike zadobili su pjesmama u stilu folk rocka, Borinim duhovitim tekstovima i višeglasnim pjevanjem. S radijskom zvijezdom Zoranom Modlijem, pod imenom Hajduk Stanko i jataci snimili su i objavili singl s pesmama Na putu za Stambol / Andelija, cuvaj se Turaka (PGP RTB 1975.), a i pod imenom Zoran Modli i Suncokret singlove Rock and roll duku duku i Gili gili bluz (Diskos 1976.). Druženje Bore i Modlija datira još iz vremena grupe Zajedno, kada je popularni disko džokej producirao njihov prvi singl. Do razlaza Bore i Suncokreta dolazi kada je na probu donio svoju novu pjesmu Lutka sa naslovne strane. Clanovi grupe odbili su je smatrajuci kako ne odgovara senzibilitetu koji su izgradili. Bijesan i ljut, Bora odlazi u lipnju 1978. godine riješen napustiti svijet glazbe. Ipak, prihvaca poziv za najcudniju kombinaciju u svojoj karijeri. S Biljanom Krstic postaje clan akusticarske grupe Rani mraz u kojoj su vec bili Verica Todorovic i Đorde Balaševic svježe posvadani sa sastavom Žetva. Njih dvojica udružuju snage izjavljujuci kako: Rani mraz može lako uništiti svaku žetvu i suncokrete. Njih cetvoro zatim snimaju tadašnju generacijsku himnu Racunajte na nas. Svijestan kompromisa koje cini, poslije nastupa na festivalu u Splitu u srpnju 1978. godine i 45 dana provedenih u grupi, Bora odlucuje napustiti Rani mraz. Po povratku u Beograd Bora za nove suradnike bira dugogodišnje "trkace u mjestu", clanove grupe SOS. Oni su godinama figurirali na sceni ne maknuvši se od statusa uvježbane ekipe koja dobro svira standarde. Riblja corba zvanicno je nastala u beogradskom restoranu Šumatovac 15. kolovoza 1978. godine. Prvotno grupa se trebala zvati Bora i Ratnici, ali su se na kraju odlucili za Riblja corba zbog cudnog spleta okolnosti (u listu TV Revija objavljen je njihov poster s imenom Riblja corba, iako o imenu grupe još ništa nije bilo odluceno). Bio je to beogradski sleng za menstruaciju i slikovito je predstavio izravnu liricnost grupe. Njihova suradnja bila je logican nastavak svih godina provedenih na sceni. Ono što nije imao Bora, cvrst i energican sastav, donio je SOS. Ono što nisu imali oni - bijesnog autora koji zna usmjeriti i ima dovoljno pjesama, predstavljao je Bora. Naizgled preko noci, Bora je prekinuo sve veze koje su ga držale za umivenu akusticarsku prošlost, isprljao se i progovorio sasvim drukcijim rjecnikom. Prvi koncert Riblja Corba je održala u vojvodanskom mjestu Elemir 8. rujna 1978. godine. Studenog iste godine emisija Vece uz radio slavila je rodendan koncertom u subotickoj sportskoj hali. Riblja corba je odsvirala samo dvije pjesme i zapalila okupljene. Prvi potez ucinjen je kada su 22. prosinca objavili singl s pjesmama Lutka sa naslovne strane i On i njegov BMW. Vec u to vrijeme Bora je planirao osloboditi se akusticne gitare i posvetiti se pjevanju. Prvobitno je imao plan da dovede klavijaturistu, ali se ipak odlucio za još jednog gitaristu. Poslije nekoliko glazbenika koje su imali na umu odlucuju se prihvatiti prijedlog Rajka Kojica i kao ritam gitaristu dovode maturanta Momcila Bajagica. Vec pocetkom ožujka odlaze odsvirati dvadesetak koncerata po Makedoniji. Publika ih je naprecac zavoljela, ali je turneja bila pravi financijski fijasko. Ljeto provodi u kampu Gorana Savinja u Makarskoj gdje su se uvježbavali za promociju debi ploce zakazanu za 1. rujna na beogradskom Tašmajdanu. Želeci napravi zabavu za široke narodne mase, Bora je taj koncert najavljivao pod parolom Riblja corba nece da vam otima lovu - ulaz dva soma, što je u to vrijeme zaista bila niska cijena. Iako je ploca objavljena tek desetak dana nakon koncerta, termin za nastup bio je odlicno tempiran. Pocetak školske godine, još uvijek lijepo vreme, niska cijena ulaznica i velika fama koj je oko grupe stvorena, doveli su do toga da koncert bude rasprodan. Najvece iznenadenje za grupu predstavljala je publika koja je, iako LP još nije objavljen, znala sve tekstove novih pjesama. Da bi rock cirkus bio još veci, Bora je pozvao antibaletsku grupu Ribetine koju je predvodila komicna osoba iz Šumatovca - Meri Cakic. Za nju su mnogi u to vrijeme tvrdili kako je inspirirala Boru za Lutku sa naslovne strane. U erotskom donjem rublju, s podvezicama, ona se kretala po bini opravdavajuci prefiks antibaletska. Te veceri Riblja Corba je odsvirala sve pjesme sa singlova i LP-a uz The Letter iz repertoara Joea Cockera (Cocker je omiljeni Borin pjevac) i Jumpin' Jack Flash Rolling Stonesa. Desetak dana kasnije, Bora je otišao na odsluženje vojnog roka u Doboj. Nešto kasnije i drugi clanovi grupe odlaze "vratiti dug domovini". Grupa je ponovo kompletirana krajem prosinca 1980. pa 31. prosinca i 1. sijecnja nove 1981. godine s Atomskim skloništem sviraju u hali Pionir na koncertima pod nazivom Atomska corba. Do polovice veljace 1981. godine u studiju Druga maca snimaju album Pokvarena mašta i prljave strasti. Zvanico, ploca je u trgovine stigla 23. veljace, a tjedan prije toga Riblja Corba je trijumfirala na zagrebackim koncertima u okviru akcije Pozdrav iz Beograda. Na omotu se trebala pojaviti osamdesetogodišnja gospoda Adela, model na Likovnoj akademiji. Planirali su slikati je golu, ali otprilike u to vrijeme pojavio se album Bijelog dugmeta - Doživjeti stotu, a na omotu su bile slike starije gole žene, pa je Bora od tog plana odustao. Velik interes za plocu doveo je do toga da se na dva koncerta u beogradskoj Hali sportova u kojoj se okupilo blizu 5000 posetitelja po veceri. Doduše, svirka nije mogla proci bez incidenata. Direktor Hale plašio se kako ce drogirani huligani demolirati parket pa nije dopustio gašenje svjetla, tako da je predgupa Papatra svirala pod osvjetljenjem zgodnim za košarkašku utakmicu. Bora je odbio izaci na binu dok se svjetlo ne ugasi, pa je mucno pregovaranje potrajalo gotovo citav sat dok je nervozna publika zviždala, lupala nogama o pod i skandirala Gasi svjetlo! Kada je dogovor najzad postignut, halom se prolomilo oduševljenje. U sijecnju 1982. godine koncertom u Cacku Riblja Corba je zapocela jugoslavensku turneju koja je, kako se kasnije ispostavilo, prilicno nezgodno nazvana Tko preživi - pricace. Gdje god su se pojavili, vladao je velik interes za karte, što su organizatori nemilosrdno zloupotrebljavali. Tako je za njihov nastup u zagrebackoj Ledenoj dvorani 8. veljace u prodaju pušteno 10.500 karata. U dvorani se, na nesrecu, uoci svirke našlo oko 15.000 mladih. Kako su samo dvoja vrata bila otvorena, u gužvi na ulazu izgažena je cetrnaestogodišnja zagrepcanka Željka Markovic koja je preminula od povreda. Nekim novinama ta tragedija je poslužila kao dobar povod za obracun s rock muzikom i napade na Boru Đordevica koji s organizacijom nije imao nikakve veze. Poslije Zagreba organizatori su na njihovim koncertima drasticno smanjili broj karata koje su puštali u prodaju, a nije bila rijetkost ni da im otkazuju gostoprimstvo, plašeci se novih problema. Ipak u tom periodu Riblja Corba je definitivno postala jedna od najvecih r'n'r grupa u Jugoslaviji. Pocetkom veljace u Ilustrovanoj politici objavljeno je pismo nekog tinejdžera u kome je razglabao na temu politicke podobnosti druga Đordevica. To je bilo dovoljo da SUBNOR (Savez udruženja boraca Narodnooslobodilackog rata) skopske opcine Karpoš podnese zahtjev da se ploca zabrani zbog stihova Za ideale ginu budale i Kreteni dižu bune i ginu iz pjesme Na Zapadu ništa novo. Odmah poslije njih, tom zahtjevu se pridružuju SUBNOR Sarajeva i malog vojvodanskog mjesta Bezdan, ali i Savez socijalisticke omladine Bosne i Hercegovine. Afera poprima velike razmjere po medijima zbog vrijedanja tekovina narodnooslobodilacke borbe. Rezultati svega toga bili su vidljivi na terenu. Riblja Corba je bila prisiljena u Celju prvi put u karijeri prekinuti svoj koncert, jer su dežurni vatrogasci bili previše agresivni prema publici. Koncert u Sarajevu mogao je biti održan tek kada je Bora napisao obrazloženje za tekstove svih pjesama koje ce izvoditi i potpisao da ce Na Zapadu ništa novo otpjevati na vlastitu odgovornost. . U Tuzli nisu mogli svirati jer, kako je bilo izjavljeno, organizator ne može osigurati red i mir tijekom koncerta grupe cije ponašanje nije u skladu sa socijalistickim moralom. Citava stvar se smirila kada je grupu obranio tadašnji predsjednik boracke organizacije. Bio je to samo uvod u politicke zabrane s kojima se Bora u nastavku karijere susretao. No, prije još vecih problema s politkom na Dan mladosti i na rodendan Josipa Broza Tita, 25. svibnja 1982. godine, dobili su Majsku nagradu Gradskog komiteta Saveza Socijalisticke omladine Beograda uz obrazloženje da grupa pjeva o životu i problemima mladih i da je postala unekoliko simbol velikog djela omladine. Pocetkom srpnja pojavila se živa ploca U ime naroda. LP je odraden sirovo, bez studijskog peglanja, ali ipak je postigao nakladu od 120.000 primjeraka i postao najprodavaniji koncertni LP u dotadašnjoj jugoslavenskoj rock povijesti. Grupa je na plocu uvrstila samo provjerene koncertne favorite, te naklada nije predstavljala iznenadenje. Nekoliko dana kasnije uz druge grupe sviraju na Trgu Marxa i Engelsa na koncertu povodom solidarnosti sa borbom naroda Palestine. Zatim se povlace iz javnosti i pripremaju narednu plocu Buvlja pijaca koja se pojavila krajem 1982. godine. Pored ljubavnih pjesama znacaj dio ploce cinile su i politicki direktne pjesme Slušaj, sine, obriši sline; Kako je lepo biti glup (inspirirana boravkom u neinspirativnoj vojsci); Pravila, pravila; Kad ti se na glavu sruši citav svet i Ja ratujem sam. Ploca je ponovo postigla veliku nakladu - 250.000. Neke pjesme s ploce korištene su u filmu Laf u srcu. Na osnovu glasova citateljki lista Bazar Bora je izabran za idealnog muškarca. Doduše, redakcija je odbila objaviti Borinu pjesmicu-zahvalnicu: Domacice skinite gacice, ja volim vaše flanelske spavacice. Na turneju su krenuli dva tjedna nakon objavljivanja ploce i suocili se s oslabljenim interesom publike. Zanimljivo je da im je koncerte po Hrvatskoj organizirala estradna ispostava Saveza boraca - Scena revolucije. Krajem listopada 1983. godine u organizaciji Saveza socijalisticke omladine Riblja corba je održala cetiri koncerta u Bugarskoj, u okviru manifestacije Balkan, zona bez nuklearnog naoružanja. Na završnoj svecanosti Riblja Corba je svirala nakon grckog folklornog ansambla, bugarskih ritmicnih plesaca i rumunjskog omladinskog kazališta koje je izvelo simbolicnu predstavu Bauk kapitalizma napada omladinu Istoka. Po povratku grupa krece snimati novi album Veceras vas zabavljaju muzicari koji piju. Kako u PGP RTB-u nisu željeli financirati snimanje u Londonu, Bora je prešao u zagrebacki Jugoton. Odmah po objavljivanju, 1984. godine, republicka cenzura tri je pjesme proglasila moralno nepodobnim pa je ploca dobila etiketu šund proizvoda i samim tim vecu cijenu u prodaji. Probleme su zbog tekstova stvorile Mangupi vam kvare dete i Besni psi u kojoj, pored ostalog, Bora pjeva: Grcki šverceri, arapski studenti, negativni elementi, maloletni delikventi i besni psi, što je izazvalo internacionalne potrese. Ambasade tri arapske zemlje, pa cak i Zair žalile su se zato što je Bora izjednacio arapske studente i bijesne pse. Onda je Ministarstvo kulture SR Srbije narucilo strucnu analizu pjesme, a pred beogradski koncert stigao je zahtjev iz ministarstva vanjskih poslova da se pjesma ne izvodi. Stvari su krenule nizbrdo. Proljetna truneja je prošla prilicno loše - 8 koncerata je otkazano zbog slabog interesa publike, a na ostalim nastupima dvorane su bile poluprazne. Uslijedio je i rasap - samo nekoliko dana pred put na Mljet Bora je pozvao Bajagu i rekao kako im jedan hotel u Solunu nudi 10.000 USD po covjeku za mjesec dana svirke. Bajaga je to odbio jer se spremao na more te dodao kako je glupo da rock grupa svira po hotelima. Nešto kasnije Bajaga je iz novina saznao da nije više u grupi. U tom periodu došlo je do suradnje Gorana Bregovica i Bore koji su tada bili rivali. Na ploci Bijelo dugme (Kamarad-Diskoton 1984.). Bora je napisao polovicu teksta za pjesmu Pedikulis Pubis i pjevao je s Goranom i Tifom. Ta suradnja pomogla je Bori u danima kada mu je bilo najteže. Osokoljen Bora se uputio u studio i snimio novu plocu Istina koja je objavljenja 1985. Novi materijal, prije izlaska ploce, predstavljen je na koncertu u klubu Kulušic u okviru akcije Bolje vas našli kada su beogradski bendovi gostovali u Zagrebu. Nakon svirke bend je ispracen uz dva bisa. Riblja Corba ponovo je vratila staru slavu najviše zahvaljujuci pjesmi Pogledaj dom svoj andele. Kao i pjesme i omot je bio oštar: lica clanova grupe su fotomontažom ugradena u nišku Cele kulu. Naravno, ni rad na ovoj ploci nije prošao bez problema. U Jugotonu su odbili objaviti pjesme Snage opozicije, Pogledaj dom svoj, andele, Alo i Dvorska budala, pa se grupa bez mnogo razmišljanja vratila u PGP RTB. Njihova mjerila u tom trenutku bila su manje stroga, odbili su samo pjesmu Snage opozicije, a u pjesmi Alo, stih sa planine šakal zavija, tamo je Jugoslavija, zamijenjen je u ja iz dalekih predela posmatram tuda nedela. U tom periodu Andeo je postao kljucna pjesma kojom je Bora završavao koncerte. Spot za pjesmu je emitiran i na MTV-u. Na turneji po Rusiji cak ju je pjevao i Đorde Marjanovic i to kao molitvu. Godine 1985. Đordevic objavljuje svoju prvu zbirku poezije Ravnodušan prema placu. Za mjesec dana je prodano 10.000 primjeraka. Pocetkom 1986. godine na sjednici Komisije Predsjedništva CK SKJ za informativno-propagandno djelovanje cak se raspravljalo o tekstovima koje je pisao Đordevic. U to vrijeme Bora Corba morao se oprostiti od svoje karijere u malom nogometu. Braneci gol ekipe Delirijum tremens povrijedio je Ahilovu tetivu i zbog toga grupa nije održala seriju svirki na kojima su planirali odsvirati neke nove pjesme. Popularnost koju je postigla prva Borina knjiga rezultirala je njegovim aktivnostima i na tom planu. Intenzivno je držao veceri poezije, a ostvarila mu se i davnašnja želja - godine 1988. primaju ga u Udruženje književnika Srbije. To su neki akademici doživljeli kao uvredu. Oko njegovih pjesama i dalje se dizala prašina. Kada je u Sava centru 1987. godine na proslavi godišnjice Studija B govorio svoje stihove javni tužilac je zakljucio da je uznemirio javnost. Ali, kako je govorio pjesme koje su vec objavljene po novinama i njegovim zbirkama, sud je odbio zahtjev javnog tužioca za pokretanje postupka. U srpnju 1988. dok je Bora u crnogorskom gradicu Baru govorio svoje stihove, prisutni policajac je otkrio kako je verbalno vrijedao patriotska socijalisticka osjecanja gradana. Odmah je napisao prijavu koja je dovela do sudenja na kome je Bora poslije razvucenog procesa osloboden optužbe. U svojoj karijeri Đordevic je pisao i pjesme za narodnjake (Neka me ne zaborave devojke sa Morave) i nove starogradske pjesme (Stani malo kafanski sviracu). U pocetku je pjesme potpisivao imenom svoje supruge, ali se nakon nekog vremena ipak predomislio i poceo se potpisivati svojim imenom. Zanimljivo je spomenuti da je jedan od najvecih hitova solo karijere Željka Bebeka Sinoc sam pola kafane popio, upravo napisao Bora. U svojoj plodnoj karijeri Bora je objavio pet zbirki pjesama: Ravnodušan prema placu (1985.), Hej Sloveni (1987.), Prvih deset godina je najteže (1988.), Necu (1989.) te Psihopata i lopata (1997.) koje su prodate u preko 150.000 primjeraka. Nositelj je priznanja Branko Copic za satiru, nagrade Brankovo kolo zbog ocuvanja srpskohrvatskog jezika i svježeg pjesnickog izraza. Dobio je cetiri Oskara popularnosti (daje ih beogradski list TV Revija), više puta proglašavan je skladateljem, pjevacem, pa i lajavcem godine. Radio je glazbu za kazališne predstave Bonton, Siroti mali hrcki, Tamna je noc i film Atoski vrtovi. U kazalištu Radovic izvodio je monodramu Ja ratujem sam, a objavio je i kazetu Bora prica gluposti koju je slovnski Helidon prodao u nakladi vecoj od 80.000 primjeraka. Borini hobiji su pecanje i nogomet (rezervni je golman nogometnog kluba Pekar), a piše i za satiricni list Naša krmaca. Godine 1990. osnovao je šeretsku Partiju obicnih pijanaca (POP). Ubrzo po osnivanju, stranka je ušla u principijelnu koaliciju sa SUP-om (Savez uživalaca piva) i Flašistickom strankom. Za stranacke simbole odabrali su srk i cepic i povukli se u mir svojih omiljenih kavana. Danas je Bora otac - ima sina Borisa. U doba prve polovice 1990.-ih, Bora je intenzivno pomagao mladoj grupi Mindušari iz Knina koji su svirali kao predgrupa Riblje Corbe (E, moj druže Zagrebacki) . Snimao je i sa Bajom, malim Knindžom (Kamenko i Kremenko). Pred pocetak Miloševiceve agresije na Hrvatsku Đordevic je otvoreno stao na stranu sprskih agresora i nevjerovatnom se žestinom obrušio na Hrvatsku. Otvoreno se deklarirao kao cetnik (clan je organizacije Mladi cetnici) i cak postao državljanin tzv. Republike Srpske Krajine (kasnije i tzv. Republike Srpske). U ljeto 1996. Bora sa svojom grupom svira u tzv. Republici Srpskoj na mitinzima Srpske Demokratske Stranke. Sve to zauvijek mu je zatvorilo vrata ulaska u Hrvatsku i onaj dio BiH u kojem su Hrvati i Bošnjaci vecina, ali njegove se pjesme danas mogu slobodno kupiti u privatnim trgovinama nosaca zvuka u Hrvatskoj.

- 13:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nešta o AZRI!!!

Originalna postava: Branimir Štulic - Johnny (glas, gitara) MiŠo Hrnjak (bas gitara, glas) Boris Leiner (bubnjevi, glas) Azra je kultna SFR Jugoslovenska rock grupa osnovana 1977. g. Nazvana je po istoimenoj pjesmi Heinricha Heinea. Azra svoj kultni status stječe upornim beskompromisnim nastupima, prvenstveno u Lapidariju i Studentskom centru, a Štulic postaje glasnogovornikom generacije. Prvi single snimaju u svibnju/lipnju 1979. na kojemu se nalaze pjesme Balkan i A šta da radim, s Huseinom Hasanefendičem kao producentom. Prvi album Azra snimaju u proljece 1980. u produkciji Drage Mlinarca. Taj album osigurava grupi čelno mjesto na domacoj sceni. Za slijedeci single Lijepe žene prolaze kroz grad, Štulic ponovo uzima Hasanefendiča kao producenta, ali več od slijedečeg albuma Sunčana strana ulice snimljenog u veljaci/ozujku 1981. producentom svih kasnijih ploča če biti Branimir Štulic. Potvrda kvalitete i značenja Azre, kao i potpune odanosti publike, dolazi iste godine u vidu trostrukog zivog albuma Ravno do dna i sedam uzastopnih rasprodanih koncerata u Kulušiču. Nakon snimanja Filigranskih pločnika u ožujku/travnju 1982. godine, Štulic i Azra izdaju još jedan single, E pa sto. Slijedeca dva albuma Kad fazani lete i Krivo srastanje Stulic i Leiner snimaju u Frankfurtu 1983. bez Hrnjaka, koji napušta grupu i prestaje se baviti glazbom. U razdoblju 1986.-1988., nakon čega grupu napusta i Leiner, objavljene su još tri ploče Azre: It Ain't Like in the Movies At All, s večinom starim pjesmama prepjevanih na engleski, snimljen u Nizozemskoj, Između krajnosti, snimljen u Zagrebu, na kojemu uz Štulica i Leinera sviraju još i Jurica Padjen (gitara) i Stephen Kipp (bas gitara). Ista postava je na turneji 1987. snimila četverostruki live album Zadovoljština koji je nedavno izašao kao dvostruki CD u izdanju Croatia Recordsa. Pojava Azre i Stulica je od presudne vaznosti za jugoslovenski rock'n'roll. Stulic je bio prvi koji je u rock unio ozbiljne sadrzaje koje je jednako ozbiljno tretirao, a da pritom nikada nije odstupao od osnovnih pretpostavki izvornog rock'n'roll sastava. U prvom razdoblju Stulicevi tekstovi su usmjereni na mogucnost komunikacije i njenu nuznost, a dvostruki drugi album uveo je raznorodniji pristup pjesmama. Trostruka ploca Ravno do dna pruza pravu sliku Azre, sa pjesmama iz prva dva albuma, ali i mnostvom novih ostvarenja. Treci album Filigranski plocnici predstavlja prijelaznu fazu od izravne energicne emotivnosti prema zatvorenom prikazu unutrasnjeg stanja. Ploce Kad fazani lete i Krivo srastanje donose zvuk teskih, punih rock gitara, te tekstove koji se bave istim problemima suodnosa covjeka-subjekta i prividne stvarnosti oko njega, ali na drugaciji nacin. Opus Azre od 1979. do 1985. je iskljucivi razlog sredisnjeg polozaja Stulica i njegove grupe u jugoslovenskom rock'n'rollu. Po broju iznimnih pjesama, sjajnih albuma i neporecivih remek-djela, Stulic i Azra su jedinstveni. 1.Azra 2.Singl ploce 1979 - 1982 3.Singl ploce 1983 - 1986 4.Balegari ne vjeruju sreci 5.Suncana strana ulice 6.Kad fazani lete 7.Izmedu krajnosti 8.Sevdah za Paulu Horvat 9.Ravno do dna 10.Krivo srastanje 11.Zadovoljština 12.Anali 13.Filigranski plocnici 14.It aint like in the movies at all 15.Balkanska rapsodija 16.Blase

- 13:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.10.2006., nedjelja

Novi blog!!!

- 22:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.