Viđenje Melhisedeka u 'Knjizi Enohovih tajni'
Ukratko o ovom viđenju
Crkvenoslovenski tekst
(Libri sanetorum mysteriorum Enochi, pogl. 71 i 72, odnosno 23. Priređeno prema: . . !>:>;>2J: !;02O=A:0O =830 =>E0 @0254=03>. 740=V5 @A:03> 1I5AB20 AB>@V8 8 @52=>AB59 >AAV9A:8EJ ?@8 >A:>2A:>
...
Prevod
71, 1 I evo, ena Nirova, zvana Sopanima /var.: Sophonima, Sothonima, Sothonim, Sothonia/, budući neplodna, ne rodi dete Niru. 2 I Sopanima bee vremena; i u dane končine svoje zače ona u utrobi svojoj, a Nir svetenik ne lee u njenu postelju, niti je dotače od dana kada ga je Gospod postavio da slui pred licem naroda. 3 Kada Sofanima saznade za svoje začeće ona se posrami, i obuze je ponienje, i pritaji se sve do dana kada dođe da rodi. I nijedan iz naroda ne dozna. 4 I kada se navrie 282 dana i čas rođenja poče da se pribliava, Nir pomenu enu svoju, i pozva je sebi u hram svoj, da popriča sa njom. 5 I Sopanima ode Niru, muu svome, i gle, ona bee noseća, i čas određen za rođenje se priblii. 6 I Nir je vide, i posrami se veoma, pa joj reče: ťta si ovo uradila, o eno, i posramila si me pred licem ovih ljudi?Ť I sada odlazi od mene, i idi onamo gde si začela sramotu utrobe svoje, da ne okrvavim ruku svoju na tebi, i ne sagreim pred licem Gospodnjim!Ť - 7 I prozbori Sopanima Niru, muu svom, kazujući: ťGospodaru moj, evo vreme starosti moje, i stigao je dan smrti moje. I ja ne znam kako zače bezazlenost i neplodnost utrobe moje.Ť - 8 I ne verovae Nir eni svojoj, i prozbori joj po drugi put: ťOdlazi od mene da se pred licem Gospodnjim ne ogreim!Ť 9 I kada govorae Nir eni svojoj Sopanimi, pade Sopanima na nogu njegovu, i preminu. 10 Nir se veoma oalosti, i reče u srcu svome: ťZar zbog reči moje ovo bi? Kako zbog reči čovek sagrei pred licem Gospodnjim. 11 Neka mi se sada smiluje Bog. Zaista znam u srcu svom da moja ruka ne bee na njoj. I tako opet kaem: Slava Tebi, Gospode! Da ne doznade niko od ljudi za ovo delo koje učini Gospod.Ť - 12 I pouri Nir, i zatvori vratâ hrama svog, i otide Noju, bratu svom, i ispriča mu sve to bi sa enom njegovom. 13 I pohita Noje idući za Nirom bratom svojim. Odoe u hram Nirov zbog Sopanimine smrti. U govorahu u sebi: ťKako li utroba njena stajae sa vremenom rođenja?Ť - 14 I Noje reče Niru: ťNe alosti se, Nire, brate moj, jer Gospod danas pokri sramotu njenu, za koju ne zna niko od ljudi. 15 Sada pohitajmo brzo, i sahranimo je tajno, i pokriće Gospod sramotu stida naeg. 16 I poloie Sopanimu na odar, i obukoe je u haljine crne, i zatvorie je u hram pripremljenu za pogreb. U tajnosti grob iskopae. 17 I iziđe dete iz preminule Sopanime, i sede na odru s njene desne strane. I Noje i Nir uđoe da pogrebu Sopanimu. I videe kako dete sedi uz mrtvu Sopanimu i brie odedu svoju. 18 I Noje i Nir se zaprepastie sa velikim strahom, jer dete bee savreno telom kao trogodinjak. I govorae ustima svojim, i blagosiljae Gospoda. 19 I osmotrie ga Noje i Nir, i gle, na prsima imae znak svetenstva, i bee slavan na izgled. 20 I Noje i Nir rekoe: ťEvo, posle nas Bog obnavlja svetenstvo iz krvi po svom blagoizvoljenju!Ť - 21 I pohitae Noje i Nir, i umie dete, i obukoe ga u haljine sveteničke, i dadoe mu hleb blagosloveni. I /ono/ jede. I nadenue mu ime Melhisedek.
22 I uzee Noje i Nir telo Sopanima, i svukoe joj haljine crne, i umie je, i odenue u haljine sjajne, svečane, i podigoe joj hram. 23 I pođoe Noje, i Nir, i Melhisedek, i sahranie je na očigled. I Noje reče Niru, bratu svom: ťSačuvaj u tajnosti dete ovo za neko vreme, jer će se prevareni ljudi podići po čitavoj zemlji, i počeće se odmetati od Boga, i nekako dočuvi za /ovo/ dete, ubiće ga.Ť I ode Noje na svoje mesto.
24 I počee se u dane Nirove umnoavati bezakonja velika po svoj zemlji. 25 I stade se zbog deteta Nir alostiti jo vie, govoreći: ťAvaj meni večni Gospode, u dane moje počee se na zemlji umnoavati svakakva bezakonja, i shvatam da se blii skončanje nae, i nad svom zemljom zbog bezakonja ljudskog. 26 I sada Gospode, ta je pojava deteta ovog, i ta je sud njegov, i ta da činim sa njim? Da li će se i on biti priključen pogibelji naoj? 27 I ču Gospod Nira, i javi mu se u viđenju noćnom, kazujući mu: ťNire, velika bezakonja nastupie na zemlji; mnoga od njih su nepodnoljiva. I eto, Ja ću sada dopustiti pogibiju veliku na zemlji. I izginuće svako biće zemaljsko, 28 a za dete se ne brini, Nire, jer ću uskoro poslati Mihaela, arhistratega Mojeg, i uzeće dete, i smestiće ga u Raj Edenski u pokolenje gde Adam ranije boravljae sedam godina, imajući Nebesa otvorena sve do sagreenja. 29 I dete ovo neće propasti u pokolenju ovom koje će postradati. Kao to Ja pokazah, Melhisedek će biti rec svetenički i postaviću ga da bude glva bivim jerejima.Ť
30 I prenu se Nir od sna svog, i blagoslovi Gospoda, koji mu se javio, rekavi: ťBlagosloven Gospode, boe otaca mojih, koji mi kaza kako stvori jereja velikog u dane moje u krilu Sopanime, ene moje. 31 Kako ne imadoh drugo dete u porodu ovom, neka bude jerej veliki, jer on je sin moj i sluitelj Tvoj, i Ti si Bog Veliki, poto se pridrui sluiteljima svojim i jerejima velikim sa Setom i Enosom, i Rusijem, i Amilamom, i Prasidamom, i Malelejmom, i Serohom, i Arusapom, i Alemom, i Enohom, i Metusalamom, i sa mnom, robom tvojim Nirom. I Melhisedek neka bude glava dvanaestorici nas jereja koji bejasmo ranije. I opet u rodu poslednjem neka bude drugi Melhisedek početak dvanaestorice jereja, i posle neka bude glava svima, veliki arhijerej, Reč Boija i Sila, koja će učiniti velika čudesa i slavnija od bivih. 35 Neka on, Melhisedek, bude kralj u mestu Ahuzan, odnosno nasred zemlje, gde bee Adam stvoren, a da tu bude i poslednji grob njegov. 36 I za Tog arhijereja pisano je da će se i On pogrepsti tu gde je sredina zemlje, kao to i Adam sina svog Abela pogrebe tu kada ga ubi brat njegov Kain poto nesahranjen leae tri godine, dok ne vide pticu čavku kako pogrebe ptića svog. 37 Znam da veliki mete nastupi i da će se u meteu skončati rod ovaj i nestaće sve osim Noja, brata mog, koji će se sačuvati, i posle će nastati rasadnik od plemena njegovog, i postaće narod drugi. I Melhisedek će biti drugi, glava jerejima u narodu, kraljujući i slueći Gospodu.Ť
Osvrt
Na osnovu nekih fantastičnih momenata u izlaganju da se zaključiti da ova epizoda sa Melhisedekom nije prevedena sa autentičnog predloka, već je proizvod kopističke hrićanske literalne imaginacije. Ona za bogoslovski cilj, da nekako razlouće povee pojavu Melhisedeka, selimskog kralja, i Isusa Hrista, novog Melhisedeka, kralja Novog Izraela.
Viđenje Avrahama kod Aleksandara Polihistora
Ukratko o ovome viđenju
Kod Eusebija (Priprema, IX, 17) sačuvan je fragment Aleksandra Polihistora (O Judejcima), koji se poziva na Eupolemovu (Eypolemos) knjigu O Judejcima Asirije (Peri IoydaiMn ts Assyrias), te se precizira Avrahamova bogougodna upućenost u zvezdočatstvo.
Helenski tekst
(Praeparatio evangelica, IX, 17)
2 Eu)po/lemoj de e)n t%˝ periě šIoudaiżwn th=j šAssuriżaj fhsiě po/lin Babulw˝na ...
Prevod
Eupolem u svojoj knjizi O Judejcima u Asiriji kazuje da je Babilon grad bio najpre ustanovljen od onih koji su umakli od Potopa /kataklysmoý/, i da oni behu divovi /gígantas/, i izgradie Kulu čuvenu u historiji.
Međutim, kada ova bejae bila poruena od dela Boijeg, giganti behu raspreni nad čitavom zemljom. I u desetom pokolenju, kazuje on, u Kamarinu, gradu Babilonijskom, (koji neki zovu grad Uria /Oyríen/, i koji je po tumačenju grad haldejaca) |u trinaestom pokolenju|, rođen je Avraham, koji je nenadmaen od svih ljudi u plemenitosti i mudrosti, koji je takođe izumitelj u astrologiji i haldejskoj vetini /eyreín/, i ugoden Bogu dobro po svojoj revnosti prema pobonosti.
Viđenja Jovana Krstitelja u 'Evanđelju po Luci'
Ukratko o ovim viđenjima
Helenski tekst 1
('Luka', 1:5-25.57-80. Priređeno prema: The Greek New Testament. Ed.: K. Aland, M. Black, C. M. Martini, B. M. Metzger and A. Wikgren. Wu+rttemberg Bible Society. Stuttgart, 1968.)
5 šEge/neto e)n taiÍj h(me/raij ¸Hr%Żdou basile/wj th=j šIoudaiżaj i¸ereu/j tij o)...
Prevod
5 U vreme Heroda kralja judejskog bee jedan svetenik po imenu Zaharija, od Abijinog razreda, i njegova ena od Aronovih kćeri po imenu Elisabeta. 6 Oboje behu pravedni pred Bogom iveći bez mane po svim zapovestima i odredbama Gospodnjim. 7 Dete nisu imali, jer Elisabeta bee nerotkinja, a oboje behu poodmaklih godina
8 Kada je on kao svetenik sluio pred Bogom po redu svoga razreda, 9 po običaju svetenstva pade na njega kocka da uđe u Hram Gospodnji i okadi, 10 a za vreme kađenja sve mnotvo naroda molilo se napolju. 11 Tada mu se pojavi Anđeo Gospodnji stojeći s desne strane kadionog rtvenika. 12 Videvi ga Zaharija se uznemiri i strah ga spopade. 13 Ali mu anđeo reče: ťNe boji se, Zaharija, jer je usliana tvoja molitva i tvoja ena Elisabeta rodiće ti sina, a ti treba da mu nadene ime Jovan. 14 Radovaće se i veseliće se, i mnogi će se obradovati njegovom rođenju. 15 Jer će biti velik pred Gospodom, neće piti ni vina ni estoka pića, a Duha Svetoga napuniće se jo u utrobi svoje majke, 16 te će obratiti mnoge Izraelove sinove njihovom Gospodu Bogu. 17 On će ići pred Njim u Ilijinom Duhu i Sili, da obrati srca otaca prema deci i nepokorne na pravedničku razboritost, da pripremi Gospodu narod spreman.Ť - 18 Zaharija pak reče Anđelu: ťPo čemu ću to poznati? Ja sam, naime, star a i ena mi je zala u godine.Ť19 - Odgovori Anđeo i reče mu: ťJa sam Gabriel koji stoji pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radosnu vest; 20 i, evo, onemeće i neće moći da progovori do onoga dana kada će se ovo dogoditi, zato to nisi poverovao mojim rečima koje će se ispuniti u svoje vreme.Ť - 21 A narod je ičekivao Zahariju i čudio se to se dugo zadrao u Hramu /= Svetinji/. 22 A kada je iziao, nije mogao da im govori, i uvidee da mu se neko javio u Hramu. I on im davae znake glavom i osta nem.
23 I kad se navrie dani njegove slube, ode domu svome. 24 A posle ovih dana zače njegova ena Elisabeta i krila se pet meseci govoreći: 25 ťTako mi je učinio Gospod u vreme kada pogleda na mene da ukloni moju sramotu među ljudima.Ť
Ŕ...Ŕ
57 Elisabeti pak dođe vreme da rodi, i rodi sina. 58 I čue njeni susedi i rođaci da joj je Gospod ukazao veliku milost, te se radovahu s njom. 59 A u osmi dan dođoe da obreu dete, i nazivahu ga Zaharija - po imenu njegovog oca. 60 Ali njegova majka progovori i reče: ťNe, nego će se zvati Jovan.Ť - 61 Rekoe joj: ťNema nikoga u tvojoj rodbini koji se tako zove.Ť - 62 I namagnue ocu njegovom da kae kako bi on eleo da se dete zove. 63 I zatrai dačicu za pisanje pa napisa: ťJovan je njegovo ime.Ť - I svi se začudie. 64 A njegova usta i jezik se odmah otvorie pa govorae slaveći Boga. 65 I strah obuze sve njihove susede, te se u svem brdovitom kraju Judeje govorilo o svemu ovome, 66 pa svi koji su čuli primie to u svoja srca govoreći: ťta će to biti od ovoga deteta? Jer ruka Gospodnja bee s njim.Ť
67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i izgovori proročke reči: 68 ťNeka je blagosloven Gospod Bog Izraelov to je posetio i iskupio svoj narod, 69 i podigao nam rog spasenja u Domu Svoga sluitelja Davida, 70 kao to je obrekao od davnine kroz usta proroka Svojih svetih 71 spasenje od naih neprijatelja i iz ruke svih koji nas mrze, 72 da učini milost naim očevima i da se seti svoga svetog Saveza, 73 zaveta kojim se zavetovao ocu naem Avraamu, da će nam dati 74 da mu sluimo bez straha izbavljeni od neprijateljske ruke 75 u svetosti i pravednosti pred Njim u sve nae dane. 76 A ti, dete, zvaće se prorok Svevinjega; jer će ići pred Gospodom da pripremi puteve Njegove, 77 da nauči Njegov narod da je spasenje u oprotenju njihovih grehova, 78 milosrdnim srcem naeg Boga, kojim će nas posetiti Svetlost sa Visine, 79 da zasvetli onima to sede u mraku i senci smrti, da uputi nae noge na put miraŤ.
80 A dete je raslo i jačalo duhom, i bejae u pustinji do dana njegovog istupanja pred Izrael.
Osvrt
Pri Jerusalimskom Hramu Isusovog vremena postojali su razredi (kolegijumi) dvostrukog svetenstva: krvnog i beskrvnog, spoljanjeg i unutarnjeg (posvećeničkog, istinskog Aronovog, Levitskog i Cadokovog); prvi su sluili spoljanjem rtveniku u dvoritu, a drugi kadionom rtveniku u Svetinji; prvi su prinosili svakidanju krvnu rtvu (čiji ostaci su se prodavali narodu, postavi tako hramski mesari) a drugi su prinosili svakidanju beskrvnu, zakonsku rtvu, onako kako je bilo i na početku, pod Melhisedekom i Mojsijem. Jasno je da je krvno, mesarsko svetenstvo bilo zapravo sluiteljski postmojsijevski uzurpator u Hramu, koji je se legitimisao i odravao zahvaljujući falsifikovanim mojsijevskim knjigama.
Aronovsko nazirejsko svetenstvo (a od Arona, po majci, je i Jovan vodio poreklo Panarion, haer. 30, 3) bilo je razvrstano na 24 razreda (ba kao i nazovi levitsko, krvno svetenstvo); svake sedmice je dolazilo do promene razreda koji bi obavljao prinoenje svagdanje kadione svete rtve u Hramu: ťAronovi su sinovi imali svoje razrede.Ť ('Letopisi', I, 24:1, v.: 24.4-19.31) Zaharija, Jovanov otac, pripadao je osmom, Abijinom razredu (I, 24:10).
Licimere i krvoloke među Judejima Gospod opominje i naznačuje im da će njihovo tvrdokorničko pokolenje čeka straan Gnev Boiji, to je se najbolje pokazalo u stradanju Jerusalima pod rimskom opsadom: ťZmije, zmijski porode, kako da pobegnete od osude paklene? Zato, evo vam aljem proroke, i mudre i knjievnike. Od njih ćete jedne ubiti i raspeti, a druge ibati u vaim sinagogama i goniti od grada do grada, da dođe na vas sva pravedna krv, prolivena na zemlji, od krvi Abela pravednoga do krvi Zaharije sina Barahijina, koga ubiste između hrama i rtvenika. Zaista vam kaem, sve će to doći na ovaj narataj.Ť ('Matej', 23:33-36) - Barahijin sin, čija je neduna krv prolivena između Hrama i krvnog rtvenika, svakako je nazirej i pravednik Zaharija, otac Jovana Krstitelja ('Matej', 23:35). Po 'Jakovljoveom Protoevanđelju' Zaharija je ubijen ne između Hrama i krvnog dvorinog rtvenika, već u samome Hramu, u Svetinji, između Svetinje i kadionog rtvenika gde je i kâd razgorevao i molio se Svevinjem: ťKako on, pak, odocni sa izlaskom /iz Svetinje/, svi oni /=nazirejski svetenici iz njegovog razreda/ behu zastraeni; jedan od njih se osmeli i uđe unutra /u Svetinju gde je kadioni rtvenik/, i vide pokraj rtvenika zgruanu krv. A jedan Glas /sa Neba/ progovori: Zaharija je ubijen i krv njegova neće biti obrisana sve dok ne dođe njegova osveta. - I kada on ču ovu reč, uplai se, i izađe i izvesti svetenike /ta je video i čuo/. I oni se osmelie i uđoe, i videe ta se zbilo. I daske /plafona i zidova/ Hrama zakripae, i njihove zavese se rascepie od vrha do dna. I njegovo telo ne nađoe, već samo pronađoe krv njegovu preostalu na kamenu.Ť (24:2-3) Zahariju u kadionoj slubi, po ovom viđenju, zamenio je pravedni i vidoviti nazirej Simeon (16:27), kome je Duh Sveti obećao da neće videti zemaljsku smrt pre nego to vidi Pomazanika Gospodnjeg ('Luka', 2:26). Pseudo-'Nazarensko evanđelje' umesto imena Bar-Ahija (iz 'Matej', 23:35), oslonjeno na izvetaj iz 'Druge knjige letopisâ' (24:20-21) stoji ime Bar-Jehojada: ťU Evanđelju koje koriste nazareni, umesto reči sina Barrahijina nalazimo reč sina Jojadina. Najprostija braća između nas među razvalinama hrama i rtvenika, ili pri ulazu na vrata, koja vode u Siloam, pokazuju crveno kamenje i uobraavaju da su oni obliveni krvlju Zaharije.Ť (Hijeronim: Commentarii in evangelium Matthaei, na 23:35) Iz Isusovih reči jasno je da se ukazno cilja na iri vremenski period u kome su Boiji poslanici i glasnici trpeli progon u Izraelu, gde je i najvie svetlonoa utelovljeno, tako da se očigledno ovde misli na oca Jovana Krstitelja.
Svetenicima koji su sluili rtveniku i u Hram pristupali ťnajstroe je bilo zabranjeno da piju vinoŤ ('Judejski rat', V, 5, 7), to je jedna od nazirejskih tekovina. Anđeo Gospodnji za Preteču naznačuje njegovoj majci da ťneće piti ni vina ni estoka pića /oínon kaí síkera/.Ť ('Luka', 1:15). Redaktori su dakako izbacili naznaku da neće jesti ni mesa. Istinski Boiji posvećenici su se celog ivota uzdravali od estokog pića i mesa, čak vie imali su urođenu odbojnost prema takvoj nečasnoj i grenoj ishrani.
Za dečaka i mladića Jovana (hebr.: Jochanan; grč.: JManns) kasnije nazvanog Krstitelj (hebr.: ha-Metabbel; grč.: ho Baptists), kae se da je do pojavljivanja pred Izraelom obitavao u pustinji. Dakako među pustinjake esene, čiji će jednom i poglavar postati. Eseni su usvajali duhovno darovitu decu koja su izgubila jednog ili oba roditelja, a to je bio slučaj sa Jovanom, čiji je otac Zaharija, uz to bio i nazirej.
Eseni, koji su u pustinji pripremali Gospodu put ('Pravilnik zajednitva', 8:13-14, 9:19-20), očekivali su da Izraelu, pred Posletak, dođu dva Pomazanika: svetenički i kraljevski: ťI neka niko od Saveta Zakona ne pođe putem tvrda srca jer će im biti suđeno po prvim zakonima kojima su se počeli pripadnici Zajednitva podvrgavati, sve do dolaska proroka i pomazanikâ Aaronovih i Izraelovih.Ť ('Pravilnik Zajednitva', 9:9-11; v.: 'Damaćanski savez', 14:19) Upravo u pojavi Isusa Nazarena, Sunca Sveta, i Jovana Preteču, novog Ilije koji je Gospodu pripremio put, i poput Meseca ponizno odraavao Njegovu Slavu, ta očekivanja su se verno obistinila. Jovan Preteča svedoči za Mesiju-Kralja, za Sveto Izlazeće Sunce: ťOn treba da raste, a ja da se umanjujem.Ť (Jovan, 3:30)
Sam Jovan sebe nije nazivao Pomazanikom Boijim, opovrgavajući uz to da je i on onaj Veliki Prorok u Izraelu koga je najavio jo Mojsije: ťOvo je Jovanovo svedočanstvo, kada Judeji iz Jerusalima poslae k njemu svetenike i levite da ga zapitaju: Ko si ti? I prizna i ne poreče, te ispovedi: Ja nisam Hristos. - Tada ga zapitae: ta dakle? Jesi li ti Ilija? - On reče: Nisam. Jesi li Prorok /koga je najavio Mojsije/? - I odgovori: Ne. - Onda mu rekoe: Ko si? - da moemo odgovoriti onima koji su nas poslali; ta kae za sebe? - Reče: Ja sam glas onoga to viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji, - kao to reče prorok Isaija.Ť ('Jovan', 1,19-23)
Iz činjenice da je Jovan imao mnoge učenike isposnike, da je bio cenjen i u judejskome narodu, očigledno pokazuje da je on bio prvi čovek esenskog redovnitva. Kao to smo videli, neki od Jovanovih učenika, podstaknuti samim Jovanovim rečima, postali su prvi Isusovi sledbenici. I Jovan i Isus objavljivali su Radosnu vest, Evanđelje o Kraljevstvu Boijem na novoj, preobraenoj zemlji, koju će naslediti novi, preobraeni ljudi, koji su okajali svoje grehe.
Helenski tekst 2
(Luka, 3:1-22. Ver.: 'Matej', 3:1-17; 'Marko', 1:1-11. Priređeno prema: The Greek New Testament. Ed.: K. Aland, M. Black, C. M. Martini, B. M. Metzger and A. Wikgren. Wu+rttemberg Bible Society. Stuttgart, 1968.)
1 šEn eĂtei de pentekaideka/t% th=j h(gemoniżaj Tiberiżou Kaiżsaroj, h...
Latinski tekst
(Vulgata - Evangelium secundum Lucam, 3:1-22 Priređeno prema: Biblia Sacra Vulgatae editionis. Ex tribus editionibus Clementinis critice descripsit, dispositionibus logicis et notis exegeticis illustravit, appendice lectionum Hebraicarum et Graecarum auxit P. Michael Hetzenauer. Ratisbonae et Romae: Sumptibus et typis Friderici Pustet, 1914.)
1 Anno autem quintodecimo imperii Tiberii Caesaris, procurante Pontio Pilato Iudaeam, ...
Prevod (sa helenskog)
1 A u petnaestoj godini vlade cara /grč: kaísaros kajsaros, kesaros/ Tiberija, kada je Pontije Pilat upravljao Judejom, i Herod četverovlasnik Galilejom, a njegov brat Filip kao četverovlasnik nad Iturejom i Trahonitidom, pa Lisanija kao četverovlasnik nad Abilenom, 2 kada su Hana i Kajafa bili prvosvetenici, reče Bog Zaharijinom sinu Jovanu u Pustinji. 3 I on dođe u svu jordansku okolinu propovedajući pokajničko krtenje za oprotenje grehova, 4 kao to je napisano u 'Knjizi reči proroka Isaije': ťGlas onoga to viče u pustinji: Pripremite put Gospodnji, poravnajte staze njegove. 5 Neka se ispuni svaka dolina i svaka gora i breuljak neka se slegne, i to je krivo neka bude pravo i neravni putevi neka budu glatki. 6 I svako će videti Spasenje Boije. /40:3-5/Ť
7 Narodu pak, koji je izlazio da ga on krsti, govorio je: ťZmijski porode, ko vam je ukazao da izbegnete predstojeći gnev? 8 Donesite, dakle, rodove dostojne pokajanja; i nemojte sad govoriti u sebi: Imamo oca Avraama. Jer vam kaem da Bog moe od ovoga kamenja podići decu Avraamu. 9 Već i sekira lei kod korena drveća. Stoga se odseca i baca u vatru svako drvo koje ne rađa roda dobra.Ť
10 A narod ga je pitao: ťta onda da radimo?Ť 11 On im odgovori i reče: ťKo ima dve haljine neka dâ onome koji nema, i ko ima hrane neka čini isto tako.Ť 12 - A dođoe i carinici da se krste i rekoe mu: ťUčitelju, kako da postupimo? Ť - 13 On im reče: ťNe traite nita vie od onoga to vam je određeno. Ť 14 - A pitali su ga i vojnici: ťta da činimo mi?Ť - I reče im: ťNe zlostavljajte nikoga i ne optuujte lano, i budite zadovoljni svojom platom.Ť
15 Kako je narod ičekivao i svi razmiljahu u srcima svojim o Jovanu, da nije on Hristos, 16 Jovan odgovori svima: ťJa vas krtavam vodom; ali ide jači od mene, Kome ja nisam dostojan da odreim remena na obući Njegovoj /'Matej', 3:11 - ... Kome nisam dostojan da ponesem obuću /; on će vas krstiti Duhom Svetim i Ognjem. 17 U ruci Njegovoj je lopata, da očisti Svoje gumno i skupi penicu u Svoju itnicu, a plevu će spaliti neugasivim ognjem.Ť
18 I tako je objavljivao Radosnu vest narodu napominjući i mnogo ta drugo. 19 A Herod četverovlasnik, koga je on ukoreo zbog Herodijade, ene njegovog brata, i za sva zla koja je Irod počinio, 20 dodade na sve jo i ovo: zatvori Jovana u tamnicu.
21 A kad se sav narod krstio, pa se krstio i Isus i molio Bogu, otvori se Nebo, 22 te siđe Duh Sveti na Njega u telesnom vidu kao golub, i ču se Glas s Neba: ťTi si Sin Moj ljubljeni, Ti si po volji Mojoj.Ť
Osvrt
Jovan kao Mesijin Preteča u Judejskoj pustinji (blizu Mrtvog mora) nastupa u petnaestoj godini vladavine cara Tiberija; dakle ako je Tiberius Caesar Augustus počeo da vlada 19. septembra 14. g. ne., onda njegova petnaesta godina vladanja počinje 19. septembra 28 g. ne. a okončava se 18. septembra 29. g. ne. U to vreme Kajafa i Hana su bili prvosvetenici: Kajafa (hebr.: Josef Qajjafa) prvosvetenik Hrama (18.-36. g. ne.) a Hana (aram.: Chanan bar-eth), bivi prvosvetenik Hrama: 6.-15. g., bio je verovatno pročelnik Sinedriona, judejskog Velikog Veća. Jovan krtava u donjem toku Jordana; na obalama Jordana je se i veliki karmelski prorok Ilija preobrazio i vazneo u Nebo: ťI dok su tako ili i razgovarali, gle: Ognjena Kola i Ognjeni Konji /= Keruvi/ stadoe među njih i Ilija u Vihoru uziđe na nebo.Ť ('Kraljevi', II, 1:11) Jovan Krstitelj, koji je pozivao na preumljenje i pokajanje, na preobraenje duha, delovao je u Ilijinom Duhu (pa su mnogi mislili da je on utelovljenje Ilije 'Matej', 11:14; 'Marko', 6:15; 'Jovan', 1:21; cp.: 'Malahija', 4:5), kao to je tako posle Ilije (koji je imao 50 učenika-proroka) delovao i njegov pomoćnik prorok Eliej (II, 1:9.13); velikog proroka Mojsija (za koga se kae da je imao 70 učenika-proroka) u profetskom vođstvu nasledio je Joua sin Nunov, Mojsijev pomoćnik. Za Jovana Krstitelja, najvećeg proroka rođenog od ene, kako već sam Isus ukazuje za njega, znamo da je imao brojne učenike; neke od njih Isus je pozvao da budu Njegovi Učenici i Apostoli: ťSutradan opet stajae Jovan i dvojica od njegovih učenika, i kad pogleda na Isusa koji je prolazio, reče: ťGle, Jagnje Boije.Ť I čue ga dvojica učenika kako govori pa pođoe za Isusom. A Isus se obazre i videvi ih da idu za njim, reče im: ťta traiteŤ? - A oni mu rekoe: ťRabi (to će reći: ''učitelju''), gde stanuje?Ť - Reče im: ťDođite pa ćete videti.Ť - Tada dođoe i videe gde boravi, te ostae kod Njega onaj dan; bee oko desetoga časa. Andreja, brat Simona Petra, bee jedan od one dvojice to su čuli od Jovana i poli za Isusom.Ť ('Jovan', 1:35-40) - Jovanovi učenici, eseni, bili su inače i veliki isposnici, kao i sam Jovan ('Matej', 11:18), i zbog toga su jako uvaavani u narodu ('Matej', 9:14; 'Marko', 2:18; 'Luka', 5:33) Zavidljivim i zajedljivim farisejima inače nije bilo pravo to je Isus, poglavar nazarenskog reda, stekao vie učenika i sledbenika nego Njegov rođak (cp.: 'Luka', 1:36) Jovan Krstitelj ('Jovan', 4:1), poglavar esenskog reda. Kada su Judejci pokuali Jovana da okrenu protiv Isusa, kazujući mu da pridobija mnoge učenike, od kojih su neki dakako bili i Jovanovi, ovaj im znalački ukazuje da je njegova uloga pred Bogom upravo ta da se Hristovo Svetlo ponajpre pokae i osvedoči pred svetom: ť... Dođe Isus sa svojim učenicima u Judeju, onde je boravio s njima i krtavao. A i Jovan je krtavao u Enonu kraj Salima, jer je tamo bilo mnogo vode, i ljudi su dolazili i krtavali se; Jovan jo ne bee bačen u tamnicu. Tada nasta raspra između Jovanovih učenika i jednog Judejina oko očićenja. I dođoe Jovanu i rekoe mu: Rabi, Onaj to bee s tobom s one strane Jordana, za Koga si ti svedočio, vidi, On krtava, i svi idu k Njemu. - Odgovori Jovan i reče: Ne moe čovek nita uzeti, ako mu nije dano sa Neba. Vi ste mi sami svedoci da sam rekao: Ja nisam Hristos, nego sam poslan ispred Njega. - Ko ima mladu mladoenja je; a mladoenjin prijatelj, koji stoji i slua ga, veoma se raduje to čuje mladoenjin glas. Ova moja radost se, dakle, ispunila. On treba da raste, a ja da se umanjujem.Ť (3:22-30) Jednom drugom, kasnijom prilikom, Jovan alje dvojicu svojih učenika Isusu Hristu, Svetome Mladoenji, kako bi Ovaj i sam potvrdio da uistinu jeste očekivani Mesija i Prorok koga je najavio Mojsije: ť... Jovan dozva dvojicu od svojih učenika, posla ih Gospodu pitajući: Jesi li ti Onaj koji treba da dođe, ili da čekamo drugoga? - Kada su pak ovi ljudi doli k Njemu, rekoe: Jovan Krstitelj nas je poslao k tebi i pita: Jesi li ti Onaj koji treba da dođe, ili da čekamo drugoga? - U taj čas je izlečio mnoge ljude od bolesti, muka i zlih duhova, i mnogim slepima darovao vid. Njima pak odgovori: Idite, javite Jovanu ta ste videli i čuli: slepi ponovo gledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluvi čuju, umrli ustaju, siromanima se propoveda Evanđelje; i blaen je koji se ne sablazni o Mene. - A kad su Jovanovi poslanici otili, poče Isus da govori narodu o Jovanu: ta ste izili u pustinju da vidite? Trsku koju vetar ljulja? Nego ta ste izili da vidite? Čoveka obučena u meke haljine? Gle, koji nose sjajne haljine i ive u raskoi, na kraljevskim dvorovima su. Ili ta ste izili da vidite? Proroka? Da, kaem vam, i vie od proroka. To je onaj za koga je napisano: Gle aljem svoga vesnika pred lice Tvoje, koji će pripremiti Tvoj put pred Tobom /'Malahija', 3:1/. - Kaem vam, među rođenima od ena niko nije veći od Jovana; a najmanji u Kraljevstvu Boijem veći je od njega. - I sav narod koji je čuo, pa i carinici priznae pravednost Boiju, te se krstie Jovanovim krtenjem. A fariseji i zakonici odbacie ono to je Bog hteo da učini s njima, i ne primie njegovo krtenje.Ť ('Luka', 7:18-30)
Za Hrista Boijeg, Prvosvetenika Crkve i Kralja Boijeg Izraela, Jovan Preteča ukazuje da će ponajprije krstiti Duhom Svetim i Ognjem. I uistinu, po Vaznesenju Istiniti je Svoje Bratstvo krstio Ognjenim Duhom, pomazao ih i krunisao ih za kraljeve Svoga Kraljevstva: ťI odjednom nasta huka sa neba kao kad duva silan vetar, te ispuni sav dom u kojem su sedeli. I pokazae im se jezici koji se razdelie, kao da su od vatre, pa se na svakog od njih postavi po jedan.Ť ('Dela', 2:2-3) No, Isus je, poput Jovana, za vreme zemaljskog ivljenja krstio i vodom: ť... Dođe Isus sa svojim učenicima u Judeju, onde je boravio s njima i krtavao.Ť ('Jovan', 3:22) Jovanovo krtenje, krtenje vodom, poznavali su i egipatski redovnici terapeuti; Apolos Aleksandrinac je verovatno bio jedan od njih: ťU Efes, međutim, dođe jedan Judejin po imenu Apolos, rodom Aleksandrijac, rečit čovek i dobro upućen u 'Pisanija'. On je bio poučen u nauci Gospodnjoj, pa je svojim vrlim duhom govorno i učio tačno o Isusu, iako je znao samo Jovanovo krtenje.Ť ('Dela', 18:24-15) U Efesu je Pavle naiao i na Boije posvećenike koji su takođe poput Apolosa poznavali samo pokajničko, vodeno Jovanovo krtenje: ťNjima reče: Jeste li primili Duha Svetoga kad ste poverovali? - Odgovorie mu: Nismo ni čuli da postoji Duh Sveti. - Reče im jo: U ime čega ste krteni? - A oni rekoe: U ime Jovanovog krtenja. - Na to Pavle reče: Jovan je krstio pokajničkim krtenjem govoreći narodu da poveruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa. - Kad to čue, krstie se u Ime Gospoda Isusa. I kad je Pavle poloio ruke na njih, siđe Duh Sveti na njih, pa govorahu jezicima i prorokovahu.Ť (19:2-6) Kao to je Jovan Prorok Hristu pripremio evanđeoski put, tako će na kraju starog sveta sveta veliki Lani Prorok pripremiti put velikome Antihristu, Zveri ('Otkrivenje', 13:12, 19:20).
Za isposnika Jovana Preteču kae se da je se hranio prevashodno skakavcima i divljim medom. To skakavac-drvo je biljka melagrom, čiji ukusni plodovi nalikuju skakavcima, pa je po tome i sama biljka nazvana 'skakavac'. Ne razumevi ta se tačno misli pod 'skakavcima', odstupnici ebioniti, koji su bili vegeterijanci, helenski naziv za 'skakavac' akrís u svome Evanđelju preimenovali u egkrís ('lepinja', cp.: 'Izlazak', 16:31): ťHrana njegova bee divlji med sa ukusom mane, kao /to su medene/ lepinje u ulju hMs egkrís en elaíM.Ť (Epifanije: Panarion, haer., 30, 13)
Svako onaj ko je priznavao Boiju Pravednost i prihvatao ivljenje u Svetlosti, on je i doputao da ga Jovan krsti u tekućoj vodi. Tako je Isus, iako čist od greha, dao znamenje početka predanog ivljenja, odnosno prepustio je se Jovanovom krtenju, da bi ispunio sve to je pravo, sve to je Bog odredio. Na Jordanu Isus nije krten samo zemaljskom vodom, već i Nebeskom Vodom, pomazan je Duhom Istine i Dobrote, potvrđen kao Boiji Mesija, kao jedno sa Ocem, te je s punim pravom mogao da otpočne Svoju bogonosnu slubu.
Za Jovana se inače kae da je najpre krtavao u Betabari (ˇ¸ąą˛ąÁŹ, lat.: Bethabara; v.: Eusebije Jeronim: Onomasticon, 246 - 58) s one strane Jordana ('Jovan', 1:28 cod.: C2, K, T; v.: 10:40), a potom u Enonu kraj Salejma - Salima /grč.: Saleim; lat.: Salem/, gde je bilo mnogo vode (3:23). U drevnoj topografiji Palestine poznata su najmanje dva Salima: Salim ('mir', 'miran') je stari naziv za Jerusalim Urusalim (Jerualajim) Jevus ('Postanak', 14:8; 'Psalmi', 76:2); drugi Salim je se nalazio na Jordanu blizu Skitopolisa (12 km jugoistočno). Na svome hodočaću monahinja Eterija u Salimu je videla bazen i vrt svetog Jovana hortus sancti Johanni (Peregrinatio ad loca sancta, 15, 3).
Inače helenski naziv za umivanje (hebr.: rachac) kroz krtenje ho baptismos, ukazuje na radnju pogruenja, potpunog potapanja u vodu.
Viđenje Jovana Krstitelja u 'Evanđelju po Marku'
Ukratko o ovom viđenju
Helenski tekst
('Marko', 6:14-29. Ver.: 'Matej', 14:1-12; 'Luka', 9:7-9. Priređeno prema: The Greek New Testament. Ed.: K. Aland, M. Black, C. M. Martini, B. M. Metzger and A. Wikgren. Wu+rttemberg Bible Society. Stuttgart, 1968.)
14 Kaiě hĂkousen o( basileuj ¸Hr%Żdhj, faneron gar e)ge/neto to oĂnoma au)tou=, ...
Neoaramejski (sirijski) tekst
(Peitta, 'Marko', 6:14-29. Priređeno prema: The New Testament in Syriac. Ed. G. H. Gwilliam, J. Pinkerton and R. Kilgour. British and Foreign Bible Society, Oxford University Press. London, 1920.)
0ndm9m Nnxwy 0wh rm0w hm4 ryg hl 0wh (dyt0 (w4y L9 0klm Sdwrh (m4w 14
...
Prevod (sa helenskog)
14 I ču kralj Herod /za Isusa/, jer se Njegovo ime razglasi, i reče: ťJovan Krstitelj je ustao iz mrtvih, pa zato deluju /čudesne/ sile u Njemu.Ť - 15 Drugi pak govorahu da je Ilija; a neki govorahu da je Prorok, kao jedan od proroka. 16 A Herod čuvi reče: ťJovan, kome sam odrubio glavu, on usta iz mrtvih.Ť
17 Irod, naime, /prethodno/ posla i uhvati Jovana, te ga sveza u tamnici zbog Herodijade ene brata svoga Filipa, to se oeni njome. 18 Jer Jovan govorae Herodu: ťNe sme ti imati ene brata svoga.Ť 19 A Herodijada bee kivna na njega i htede ga ubiti, ali nije mogla. 20 Jer se Herod bojae Jovana, znajući ga kao čoveka pravedna i sveta, te ga čuvae. I sasluavi ga bee u neprilici; ipak ga je rado sluao. 21 I kada dođe pogodan dan, kada Herod na svoj rođendan priredi čast svojim velikaima, časnicima i prvacima galilejskim, 22 uđe Herodijadina kći, te zaigra i ugodi Herodu i sustolnicima. A kralj reče devojci: ťZatrai od mene to god hoće i daću ti.Ť - 23 I zakle joj se: ťto god zaite od mene daću ti - do polovine svoga kraljevstva.Ť - 24 Ona pak iziavi reče svojoj majci: ťta da zatraim?Ť - A ona reče: ťGlavu Jovana Krstitelja.Ť - 25 I odmah uavi brzo kralju zaiska govoreći: ťHoću da mi odmah da na tanjiru glavu Jovana Krstitelja.Ť - 26 I sneveseli se kralj vrlo, ali zbog zakletve i gostiju ne htede da je odbije. 27 I odmah posla kralj delata i naredi da donese Jovanovu glavu. I otiavi odseče mu glavu u tamnici, 28 i donese njegovu glavu na tanjiru i dade je devojci, a devojka je dade svojoj majci. 29 A učenici njegovi čuvi dođoe i uzee njegovo telo i metnue ga u grob, /pa dođoe i javie Isusu. 'Matej', 4:12/
Osvrt
Preotimanje i preuzimanje Filipove ene od strane Heroda Antipe (sina Heroda Velikog iz njegovog braka s Maltisom), vladara nad Galilejom i Perejom (4. g. se. 39. g. ne), sina Heroda Prvog, sa kojom je tetrarh Filip imao decu, bilo je prema Mojsijevom Zakoniku nezakonito dok je Filip bio u ivotu. A tetrah Filip (Herod Boet) umro je 34. g. ne. u Julijadi: ť... U dvadesetoj godini Tiberijevog vladanja umro je i brat tetrarha Heroda, Filip ...Ť ('Judejske starine', XVIII, 4, 6). Jovan Krstitelj nije odobravao skandalozan i sablanjiv brak između Heroda i Filipove ene (Herodijade, kćerke Aristobula, unuka Heroda Velikog iz njegovog braka sa Marijamnom I), koji je povukao i nepotreban boj sa nabatejskim (partskim) kraljevstvom i izginuće mnogih, i zbog svoga prigovaranja, koje je i na razmiljanje i negodovanje naroda ostavljalo odjeka, bio je zatvoren u graničnu tvrđavu Maheru (prvobitno podignutu od Aleksandra III Makedonskog, istočno od Mrtvoga mora, na rubu Antipine i Haretine zemlje), gde mu je i odsečena glava na zahtev razuzdane Herodijadine kćeri Salome, Antipine nećakinje, odnosno na podgovor njene majke ('Starine', XVIII, 5, l-2). Neto kasnije, 39. g. ne., pohlepnog Heroda Kesar je osudio na progonstvo u Lugdunum (Lion) u Galiji, Hispaniji (ibid., XVIII, 7, 2; 'Rat', II, 9, 6).
Po talmudskom traktatu 'Očevi' kada je znameniti judejski zakonik Hilel zapazio nečiju glavu kako pliva maticom reke, izustio je profetski: ťUtopie te, jer si ih utapala; na kraju će oni koji te utopie biti utopljeni.Ť (2, 7) Ako bi se ovo primenilo na pogubljenog Jovana, imali bi anahronu situaciju, jer je Hilel Babilonac u to vreme već bio mrtav. Letopisac iz Samarije Abu-l-Fath, upućen u judejska i arapska predanja, u XIV stoleću, u 'Hronici Samarije' ukazuje za Isusovo stradanje i raspinjanje u Jerusalimu: ťI ja sam naao u starom jevrejskom letopisu da su s Njim raspeti dvojica, i da je, učenik Jasu uzeo glavu Jovana Krstitelja, ubijenoga rukom Heroda iz Sebastije.Ť
Viđenje Jovana Krstitelja u Flavijevim 'Judejskim starinama'
Ukratko o ovom viđenju
Sa hrićansko-povesnog gledita Flavijeve 'Starine' su značajne jer se osvrću i na lik Jovana Krstitelja, te Jakova, Isusovog brata. One Jovanovo pogubljenje predstavljaju iz jednog drugog ugla, nego evanđeljski tekstovi, odnosno redakcije.
Helenski tekst
(Antiquitates Judaicae, XVIII, 5, 2 XVIII, prgi. 116-118 . Priređeno prema: Flavii Iosephi opera. Edidit et apparatu critico instruxit Benedictus Niese. Vol. IV. Apud Weidmannos. Berlin/Berolini, 1890.)
Tisiě de tw˝n šIoudaiżwn e)do/kei o)lwle/nai ton ¸HrwŻdou straton u(po tou= ...
Prevod
Pojedini Judejci, uostalom, smatrali su da je propast Herodove vojske dola od Boga, i da je vrlo pravedna, kao kazna za ono to je on učinio protiv Jovana, koji je nazvan Krstitelj. Jer Herod je smakao tog valjanog čoveka, koji je savetovao Judejce da vode čestit ivot, da budu pravedni jedan prema drugom, i da potuju Boga, te tako da dođu do krtenja /baptismM/; jer ovo pranje /sa vodom/ biće ugodno /apodektn/ Njemu, ne pokazuje se radi iskupljenja /tinMn/ od nekih grehova /samo/, već za očićenje /hagneía/ svoga tela, pretpostavljajući ipak jo da je dua prethodno skroz očićena za pravednost. A poto se /mnogi/ drugi sjatie oko njega, jer oni se vrlo oduevie čuvi reči njegove, Herod, koji je se pribojavao da veliki uticaj Jovana na narod (potpuno podčinjenog njemu) moe dovesti do pobune (jer oni izgledahu spremni da izvre bilo koju stvar koju bi on savetovao).Stoga je on u okovima poslan, zbog Herodove podozrive ćudi, u Maheru, tvrđavu koju sam prethodno spomenuo, i onde je pogubljen. Judejci su pak bili ubeđeni da je propast njegove vojske poslata kao kazna na Heroda poto je Drevni eleo opametiti Heroda, i kao znak Boijeg nezadovoljstva njime.
Osvrt
Vidimo da Flavije razlog Jovanovog smaknuća nalazi ponajprije u Herodovoj zavisti na Jovanovu omiljenost u narodu, koji je se pitao da li on nije moda očekivani Mesija ('Marko', 3:15). Dok je krtavao s one strane Jordana, u Pereji, Jovan je se i naao u delokrugu vlasti Antipe, koji ga je i utamničio, i potom pogubio.
Kada je arabijski (nabatejski) vladar Hareta, poslavi vojsku prema Pereji, razbio snage Heroda Antipe, koji je njegovu kćer oterao kao enu a posle povratka iz Rim uzeo Herodijadu, narod je taj poraz tumačio kao nebesku kaznu za ubistvo Jovana Krstitelja. Pogibija Krstitelja, kako sledi, nikako se nije mogla desiti pre Antipine enidbe Herodijadom (34. g. ne.) i posle njegove poraza od Harete (36. g. ne.). Po Flavijevim ukazima sledi da je Jovan Preteča pogubljen oko 35. godine nove ere (kada je okončao svoj ivot i legat Sirije Pomponije Flak), a utamničen najkasnije 34. g. ne., dakle pet godine poto je krstio Isusa iz Nazareta; iz ovoga se da zaključiti da je i Isus tada bio jo u zemaljskom ivotu, odnosno da je pogubljen tek neto kasnije 36. g. ne., kada je se okončalo i Kajafino prvosveteničko slubovanje.
Autor 'Prve Petrove poslanice' za krtenje iznosi da ťse ne sastoji u uklanjanju telesne nečistoće, nego u molbi Bogu za dobru savest - posredstvom vaskrsenja Isusa Hrista,... Ť (3:21) Tajinstvom krtenja oprobani i osvedočeni kandidat, koji je se opredelio za ivljenje u kome srastuje sa slikom Hristovog Vaskrsenja, u ranome hrićanstvu prihvatan je u Hristovo Bratstvo.
Viđenje Jovana Krstitelja u staroruskoj 'Historiji judejskog rata'
Ukratko o ovom delu i njegovom viđenju Jovana Krstitelja
Crkvenoslovenski prevod Flavijeve 'Historije Judejskog rata' sačuvao je se u vie od 30 ruskih prepisa (XV-XVIII st.) i nekoliko srpskih prepisa (XVI-XVII st.), koje se uključene u ruski protograf. Među prepisima se razlikuju dve redakcije: Hronografska i Odvojena (koja ima bitne propuste). Prevod je nastao, za hronografske zborničke potrebe, negde u junoj Rusiji, u XII ili XIII stoleću, negde je skraćen a negde kontaminaciono dopunjen prevodiočevom matom. O Jovanu Krstitelju, u njemu se daju dve karakteristične narativne epizode koje se ne susreću u starohelenskom izvorniku.
Staroruski tekst 1
('Istorija Judejskoj vojni', II, 383v 19 383g 40 - Priređeno prema: AB>@8O C459A:>9 2>9=K >A8D0 $;028O. @52=5@CAA:89 ?5@52>4. ">< I. 740=85 ?>43>B>28;8: . . 8GE0475, . . 0:5520, . !. 0@0=:>20, . . #B:8=. /7K:8 A;02O=A:>9 :C;LBC@K. >A:20, 2004.)
">340 65 =M:K8 <>g6, E>6/4 H5 ?> 8N4M8 2J GN4=KEJ w456/4 E. ?@8;5?82J ...
Prevod
A u ono vreme neki mu, hodae po Judeji /odeven/ u neobične odede. On bee metnuo na sebe vlasi od marve na one delove svoga tela koji ne behu pokriveni sa njegovom vlastitom /dugom/ kosom. I on bee naizgled divalj. On dođe Judejcima i pozva ih na slobodu, govoreći: ťBog me je poslao da vam pokaem zakonit put, sa kojim ćete biti slobodni od mnogih /vaih/ gospodara. I nad vama neće biti vladanje smrtno, već Svevinjeg, koji me je poslao.Ť - I čue to ljudi, i behu radosni. I pođe za njim sva Judeja, i svi iz okoline Jerusalima. I on ne činjae nita drugo za njih, izuzev to ih je potapao u jordanski tok i otputao ih, izlaući im da se uzdre od grenih dela. I biće im dan Car, spaavajući njih a ponizivi sve nepokorne, dok sam On ne bi bio on nikog pokoren. Neki se narugae njegovim glasovima, a drugi mu poverovae. I kada je priveden pred Arhelaja i poznavaoci Zakona behu sabrani, oni ga upitae ko je i gde je bio do sada. A on odgovorivi reče: ťČovek sam; gde me povede Boanski Duh. Hranim se korenjem od trske i izdancima drveća.Ť - Kada mu zapretie sa mučenjem ako ne prekine sa ovim rečima i delima, on pak reče: ťVi ste ti koji bi trebali da prekinete sa vaim rđavim delima i prionete Gospodu, Bogu vaem.Ť - I podignuvi se u besu, Simon, po poreklu esenski knjievnik, reče: ťMi čitamo boanske Knjige svaki dan, a ti koji si sada doao poput zveri iz uma usuđuje se da nas poučava i zavodi narod sa tvoje bezbone reči.Ť - I ustremio je se da rastrgne telo njegovo. Međutim, on /= Jovan/ ukorivi ga, reče: ťNisam vam otkrio Tajnu koja je /ovde/ među vama, jer vi niste eljni toga. Stoga, onde će doći na vas neizreciva nesreća, i zbog vas i (zbog) svih ljudi.Ť - I ovako rekavi otide s druge strane Jordana. I kako se niko ne usudi da ga spreči, on činjae upravo ono to je ranije radio.
Osvrt
Ovaj redaktorski pasus u starohelenskom tekstu 'Judejskih starina' trebao bi da dođe posle II, 7, 2, no njega tu nema. Njegov sadraj otkriva ruku hrićanskog interpoliste. Jovan Preteča je toboe, svagda iao u ivotinjskoj /= kamiljoj/ odedi. Jovan koji je se oglasio u Pustinji, nosio je odedu od pustinjske ivotinje kamile, jer mu je ona bila najpogodnija za čest boravak u vodi, odnosno za učestala krtavanja, pogruivanja pokajnika u vodi Jordana. Neznajući da je Jovan bio esen, čak vie poglavar esenskog reda, interpolator mu diskusiono suprostavlja Simona Esena, koji se u XVII, 13, 3 starohelenske verzije 'Judejskih starina' spominje kao tumač jednog Arhelajevog sna (u 384b 27 on je pak 'sadukej').
Jovanu sličan pustinjak bio je i asketa Banus (Bannoy), čijoj koli je u mladosti pristupio i Josip Flavije (Vita, 2). Ovaj starac je se odevao u drvenasto liće, hranio je se rastinjem i divljim plodovima, te danju i noću se pogruavao u hladnu vodu osvećenja radi.
Viđenje Jakova u 'Evanđeljima'
Helenski tekst 1
( ¤ , 13:53-58)
53 Kaiě e)ge/neto oŔte e)te/lesen o( šIhsou=j taj parabolaj tau/taj, meth=ren e)...
Prevod
53 I kada Isus svri ove priče, ode odande. 54 I doavi u svoj zavičaj /= Nazaret/ učae ih u njihovoj sinagogi, tako da su se divili i govorili: ťOtkuda ovome ova mudrost i moći? 55 Nije li ovo drvodeljin sin? Ne zove li se njegova majka Marija i njegova braća Jakov, Josif, Simon i Juda? 56 I nisu li njegove sestre sve kod nas? Otkuda dakle ovome sve toŤ? 57 - I sablanjavahu se o Njega. A Isus im reče: ťProrok nije bez časti - do li u postojbini svojoj i u kući svojojŤ. 58 - I ne učini onde mnogo čuda zbog njihovog neverovanja.Ť (Prevod: Emilijan Čarnić)
Osvrt
U Nazaretu, iako je to bilo mesto jakog nazarenskog uporita, Isus Nazaren od većine ivlja ne biva prihvaćen kao Veliki Boiji Prorok. Nazarećani su u Njemu gledali samo ono spoljanje čoveka. Iz ovoga pasusa saznajemo i imena četiri Isusova brata: Jakov (Jakob), Josef, Simon i Juda. Saznajemo da je Isus, Davidov potomak, imao najmanje tri sestre (sudeći po upotrebi reči 'sve' - pásai) koje su ivele u Nazaretu kad ga je Isus sa braćom pohodio. Kvazihrićansko predanje je odbijalo da prihvati istinu da je Isus imao rođene braće i sestre, odnosno da su Davidovi potomci, Josef i Marija imali posle Isusa jo dece. Tako su neki bogoslovi (Klement Aleksandrijski, Origen, Epifanije, ...), oslonjeni prevashodno na takozvano 'Jakovljevo Protoevanđelje' (8:13, 12:2, 13:1), učili da su Isusova braća ustvari Josefova deca iz njegovog prethodnog braka. Kad bi tako stvarno bilo, zato onda tu decu ne spominju novozavetna 'Evanđelja' kad govore o sklanjanju svete Porodice u Egipat ili kod odlaska u Betlehem radi popisa?
Pored besmislenih tvrdnji da Isus nije začet iz (blagoslovenog) spoja, koji je imao i fizički izraz, Josefa i Marije, nakaradna crkvena predaja je izmisila da Josef i Marija posle rođenja Isusa vie nisu imali polno-reproduktivni kontakt (dakle ni druge dece). Ako se u 'Evanđelju po Luki' (2:7) Isus naziva prvencem (tón prMtótokon) Marijinim, a ne 'jedincem' (monogens - cp.: 7:12), to jasno ukazuje da je Marija, pored Isusa i posle Isusa, imala jo dece. Primus, 'Matej', odbacuje da je Isusovo začeće pratio bioloki kontakt Josefa i Marija, ali ne odbacuje da su (u slubi daljnje reprodukcije) Josef i Marija imali polno optenje: ťI ne poznavae je dok ne rodi sina, i dade mu ime Isus.Ť (1:25; cp.: 'Luka', 1:34) Ako se Josef naziva muem Marijinim, a Marija enom Josefovom ('Matej', 1:16. 19. 29. 24), to pouzdano aludirajuće ukazuje na njihovu postojanu polno-reproduktivnu bliskost. Kada Isus sa krsta ljubljenom učeniku Jovanu (koji će, od svih Apostola, najdue ostati na zemlji 'Jovan', 21:21), poveruje na kratko čuvanje Svoju majku, koja ubrzo biva vazneta u Nebo), to ne pokazuje da Isus nije imao braće, već da će Marija, u trenucima bola, kod Jovana naći najveće razumevanje i brinost.
Isusova majka i braća njegova, gotovo stalno su Ovoga pratili po Izraelu: ť... Siđe u Kafarnaum, On, i majka njegova, i braća, i učenici Njegovi, pa ostae onde nekoliko dana.Ť ('Jovan', 2:12, v.: 7:3) Iako su mu bili pratnja, nekad nisu, zbog navale naroda, mogli dospeti do njega: ťA majka i braća njegova dođoe k Njemu, ali nisu mogli da se sastanu s Njim zbog naroda.Ť ('Luka', 8:19) - Po besmislenoj interpolaciji u 'Jovanu', 7:5, navodno ťni Njegova braća nisu verovala u Njega.Ť Da Jakov, Josef, Simon i Juda nisu verovali u Isusa kao u Mesiju i Velikog Proroka, oni Ga ne bi ni svo vreme Njegovog delovanja u Izraelu revnosno pratili. Da Jakov, brat Gospodnji (aram.: Ach-Mara - ĐčŢž×Đ), nije bio dugogodinji osvedočeni vernik, on ne bi ni bio izabran za prvog episkopa Crkve u Jerusalimu. Po interpolaciji kod 'Marka' (3:20-21), iznosi se kako su jednom prilikom, kad se oko Isusa okupio golemi narod da On ni jesti nije mogao, 'njegovi' (hoi paraytoý), doli da ga uhvate i odvedu kući, ťjer govorahu nije pri sebi.Ť Zlobni knievnici iz Jerusalima su govorili da je Isus opsednut Beelzebulom demonskim poglavarom, i da čudesa i iscelenja čini njegovom silom (3:22). Zar bi se Isusova braća, u ophođenju sa Njim, spustili na opadački i ruiteljski nivo lanih pismoznalaca i dvoličnih fariseja?! Naravno, takve besmislice o Isusu i njegovima su mogli da kroje redaktori i kopisti koji nisu ni izdaleka poznavali koliko jaki posvećenici u nazarenstvu i esenstvu su bila Isusova braća. Oni koji su pripadali Gospodu - despósynoi (Eusebius, EH, I, 7, 14, 4), pripadali su mu u ono vreme i duhovno i rodbinski, i bili su duboki sledbenici Puta Istinskog ivota. I pre nego to je Isus Dvanaestoricu pozvao da Ga slede kao Njegovi Apostoli, Njegova braća su već hodala na Putu ivota. Judu nazvanog Blizanac (grč.: Didymos), moemo videti kao rođenog Isusovog brata. Zato je izdajnik Juda Iskariotski prvosveteničkoj strai, u getsemaniskoj noći, trebao da pokae ko je tačno Isus ('Matej', 26:48)? Jer po noći On bi se jako teko razlikovao od svoga "blizanca" Judu, koji Mu je bio jako fizički sličan. Lapidarnu novozavetnu 'Judinu poslanicu' moemo videti kao delo Isusovog i Jakovljevog brata Jude Tome, ali i kao delo Jude koji je bio brat (?) Jakova Alefejeva (... Ioydas IakMboy - 'Dela', 1:13); poslanica počinje predstavljanjem autora: ťJuda, sluitelj Isusa Hrista, a brat Jakovljev, pozvanima koji su u Bogu Ocu voljeni i sačuvani za Isusa Hrista; milost vam i mir i ljubav u izobilju.Ť Juda sebe ponizno vidi kao onog kome vie priliči da se predstavi kao Jakovljev brat (adelphós de IakMboy), a ne kao Isusov brat. U ovoj Poslanici Juda se inače poziva i na patrijarha Enoha, a takozvane Enohove knjige koristili su i uvaavali prevashodno eseni. - Kada je car Domitijan hteo da istrebi sve potomke iz Davidove, kraljevske loze, neko mu je prokazao i potomke Isusovog brata Jude. Eusebije citira Hegesipa, pa prenosi deavanja u vezi toga: ťOd roda Gospoda ostali su Judini unuci. Juda je bio brat Gospodnji po telu. Njih su potkazali, rekavi da su potomci Davida. Evokat /= oyokátos/ ih dovede Domitijanu, koji se poput Heroda plaio Hristovog Dolaska. On ih upita da li su iz roda Davidovog, a oni rekoe da jesu. Tada ih upita o njihovom materijalnom stanju, a njih dvojica rekoe da imaju samo devet hiljada denara ali ne u novcu nego u 39 pletrona zemlje, da tu zemlju obraćuju i da od toga ive. Tada mu pokazae svoje ogrubele ake. Na pitanje o Hristu i Njegovom Kraljevstvu, ta je ono, gde i kada će se pojaviti, oni odgovorie da ono nije od ovoga sveta i nije na ovoj zemlji neŹgo da je na Nebu i sa anđelima, i da će biti na kraju sveta, kada Hristos doće sa Slavom, da sudi ivima i mrtvima i svakome dâ po delima njegovim. Domitijan, ne naavi krivice na njima, ismeja ih kao ludake pa ih pusti na slobodu.Ť (Historija Crkve', III, 20)
Iz ovih ukaza, koji pominju Judine potomke, saznajemo da je Juda bio oenjen. Iz 'Prve poslanice Korinćanima' saznajemo da je i veći deo Isusove braće bio oenjen, poput Simona Petra: ťZar nemamo prava da vodimo jednu sestru kao enu - kao i ostali apostoli, i braća Gospodnja, i Kefa?Ť (9:5) Verovatno je samo Jakov bio neoenjen. Pre nego to će se Ognjeni Duh Sveti krunisateljski spustiti na Prahrićansko Bratstvo u Gornjoj Odaji Jovan-Markove kuće u Jerusalimu, i Isusova brća su bila sa Apostolima, njihovim Pratiocima i Učenicima: ťSvi ovi istrajno i jednoduno su se molili Bogu zajedno sa enama i Marijom, Isusovom majkom, i Njegovom braćom.Ť ('Dela', 1:14)
Helenski tekst 2
(¤ Ą, 6:1-6)
1. Kaiě e)ch=lqen e)keiÍqen, kaiě eĂrxetai eišj thn patriżda au)tou=, kaiě a)kolouqou=sin ...
Prevod
ť11. I ode odande, te dođe u svoj zavičaj, a učenici njegovi iđahu za njim. 2. A kada bi subota poče učiti u sinagogi. I mnogi koji sluahu divljahu se govoreći: "Otkuda to ovome i kakva je mudrost to mu je dana? I ruke njegove čine takva čuda? 3. Nije li ovo drvodelja, sin Marijin i brat Jakovljev, i Josijin, i Judin, i Simonov? I nisu li sestre njegove ovde kod nas"? - I sablanjavahu se o Njega. 4. I govorae im Isus da prorok nije bez časti - sem u postojbini svojoj, i u rodbini svojoj i u kući svojoj. 5. I ne mogae onde učiniti ni jednoga čuda, sem to izleči malo bolesnika stavivi ruke na njih. 6. I čuđae se zbog njihovog neverovanja.Ť (Prevod: Emilijan Čarnić)
Osvrt
U Pseudo-Markovoj recenziji 'Q-Evanđelja', redaktor takođe pominje četiri Isusova brata, ali umesto imena Josef (grč.: IMsph - IMspos), daje se ime Josija (IMss), koje moda glasi i Jovan, jer nemarni kopistički tekstovi često oko imena prave velike zbrke. Po Sekundusu , Isusovo raspeće je iz daljine posmatrala i ťMarija majka Jakova Mlađeg i Josije, ...Ť (15:40) Jeronim je smatrao da su Isusova braća zapravo deca Marije Kleopine, sestre Isusove matere, jer se kod Kvartusa iznosi: ťA kod Isusovog krsta stajahu Njegova majka, i sestra Njegove majke - Marija Kleopina, i Marija Magdalena.Ť ('Jovan', 19:25). Gledajući u dubinu evanđeoskih naracija i opisa vidimo da se Isusova braća povezuju sa Njegovom majkom, a ne njenom sestrom.
Viđenje Jakova u 'Prvoj poslanici Korinćanima'
Ukratko o 'Prvoj poslanici Korinćanima'
Takozvanu 'Prvu poslanicu Korinćanima' apostol Pavle i njegov sasluitelj Timotej uputili su vernima u Korintu i celoj Ahaji, i to pre nego to će Pavle po treći put doći u Korint (II, 13:1). Pavla pogađaju sporovi u Crkvi Korinta koji se nesmotreno iznose pred svetovne vlasti, umesto da se u zajednici reavaju; smetaju mu i bludnici koji su se uvukli u crkvu Korinta; on eli i da ukloni i nesporazume nastale između njega i vernih u Korintu, te sumnju u njegovo apostolstvo (2:14-7:4). Poslanica je, inače, napisana u Makedoniji, kada je veliki Apostol od satrudnika Tita dobio vesti iz Crkve u Korintu (II, 7:5-7). Ova poslanica je, inače, dosta pretrpela redakcija i interpolacija od Pseudo-Pavla, koji nije poznavao značaj pravednog ivota, potovanja istinskog Boijeg Zakona.
Helenski tekst
( ĄŁ ĄĽŁ ,15:3-8)
1. Gnwriżzw de u(miÍn, a)delfoiż, to eu)agge/lion oÁ eu)hggelisa/mhn u(miÍn, ...
Prevod
ť1. Obznanjujem vam, braćo, Evanđelje koje sam vam propovedao, koje vi primiste, u kom i stojite, 2. kojim se i spasavate, ako ga čvrsto drite kako sam vam ja objavio, sem ako niste uzalud poverovali. 3. Jer sam vam pre svega predao ono to sam i primio: da je Hristos, saglasno 'Pisanijama', umro za nae grehe, 4 i da je pokopan, i da je bio uzdignut trećega dana - po 'Pisanijama', 5 te se javi Kefi, zatim Dvanaestorici. 6 Zatim je bio viđen od braće kojih je bilo zajedno vie od pet stotina, od kojih većina ivi do danas, a neki već i usnue. 7. Zatim se javi Jakovu, pa onda svima Apostolima. 8. Naposletku javi se i meni kao nedonočetu.Ť
Osvrt
Hrista Vaskrslog mogli su da vide u Njegovom Sjaju ponajprije oni koji su bili čisti i koji su uzrastali u Čistotu, dakle Dvanaestorica, Apostoli i verni Učenici. Iz 'Evanđelja' znamo da je prvi svedok vaskrslog Hrista bila Marija Magdalena, Gospodnja drubenica: ťA kada je vaskrsao rano u prvi dan sedmice, javio se prvo Mariji Magdaleni, ...Ť ('Marko', 16:9) Ona se u ovom predanju isključuje, to pokazuje redaktorski upliv, odnosno potvrđuje Pseudo-Pavlov upliv; on je narativno posebno izraen i u prethodnom umetku: 14:34-36. Pseudo-Pavle niti se poziva na istinsko predanje niti poznaje dobro istinska hrićanska pisanija. Ovde se apostol Petar, pontif Hristove Crkve, predstavlja kao onaj koji je prvi (sa Dvanaestoricom) video vaskrslog Spasitelja. Tek onda dolazi Jakov, episkop crkve Svetog Grada, i svi Apostoli (Dvanaestorica i njihovi pratioci: Proroci, Evanđelisti, Pastiri - 'Efescima', 4:11-13; 'Korinćanima', I, 12:28-29). Kada se govori o 500 braće, tu se dakako ne uključuje samo izvorno ranocrkveno bratstvo koje je brojalo nekih 120 dua ('Dela', 1:15), već i oni koji su ubrzo prihvatili sveti ivot i krteni u Hristovo Ime (2:41). Poto se bratu Jakovu Hristos ukazuje (odmah) po Vaskrsenju, to pokazuje da je i odmah po Vaznesenju Svetog on izabran kao predstojatelj matične sredinje Crkve u Jerusalimu, iz koje su se iznedrile i ostale lokalne crkve. Gde je se Hrist javio i Pavlu 'Malii', saznajemo iz nekoliko donekle nesaglasnih opisa i pripovedanja datih u 'Delima Apostolskim': pred vratima Damaska ('Dela', 9:1-22, 22:1-21). Iz 'Evanđelja po Luki' saznajemo ponajprije da je se Isus posle Marije Magdalene javio i dvojici svojih učenika na putu za selo Emaus (24:1-35). Jedan od njih zvao je se Kleopa. Posle prepoznavanja Gospoda u lomljenju hleba, oni se ushićeni vraćaju bratstvu u Jerusalimu i izvetavaju ga: ťGospod je stvarno vaskrsao i ukazao se Simonu.Ť (24:34) O kom Simonu se ovde govori: o Simonu Petru ili o domaćinu kuće u Emausu gde je Vaskrsli prepoznat?
komentiraj (0) * ispii * #