Viđenje Melhisedeka u 'Knjizi Enohovih tajni'

Ukratko o ovom viđenju


Crkvenoslovenski tekst
(Libri sanetorum mysteriorum Enochi, pogl. 71 i 72, odnosno 23. – Priređeno prema: . . !>:>;>2J: !;02O=A:0O =830 =>E0 @0254=03>. 740=V5 @A:03> 1I5AB20 AB>@V8 8 @52=>AB59 >AAV9A:8EJ ?@8 >A:>2A:>A:20, !8=>40;L=0O "8?>3@0DVO, 1910.)

...

Prevod

71, 1 I evo, žena Nirova, zvana Sopanima /var.: Sophonima, Sothonima, Sothonim, Sothonia/, budući neplodna, ne rodi dete Niru. 2 I Sopanima beše vremešna; i u dane končine svoje zače ona u utrobi svojoj, a Nir sveštenik ne leže u njenu postelju, niti je dotače od dana kada ga je Gospod postavio da služi pred licem naroda. 3 Kada Sofanima saznade za svoje začeće ona se posrami, i obuze je poniženje, i pritaji se sve do dana kada dođe da rodi. I nijedan iz naroda ne dozna. 4 I kada se navršiše 282 dana i čas rođenja poče da se približava, Nir pomenu ženu svoju, i pozva je sebi u hram svoj, da popriča sa njom. 5 I Sopanima ode Niru, mužu svome, i gle, ona beše noseća, i čas određen za rođenje se približi. 6 I Nir je vide, i posrami se veoma, pa joj reče: ťŠta si ovo uradila, o ženo, i posramila si me pred licem ovih ljudi?Ť I sada odlazi od mene, i idi onamo gde si začela sramotu utrobe svoje, da ne okrvavim ruku svoju na tebi, i ne sagrešim pred licem Gospodnjim!Ť - 7 I prozbori Sopanima Niru, mužu svom, kazujući: ťGospodaru moj, evo vreme starosti moje, i stigao je dan smrti moje. I ja ne znam kako zače bezazlenost i neplodnost utrobe moje.Ť - 8 I ne verovaše Nir ženi svojoj, i prozbori joj po drugi put: ťOdlazi od mene da se pred licem Gospodnjim ne ogrešim!Ť 9 I kada govoraše Nir ženi svojoj Sopanimi, pade Sopanima na nogu njegovu, i preminu. 10 Nir se veoma ožalosti, i reče u srcu svome: ťZar zbog reči moje ovo bi? Kako zbog reči čovek sagreši pred licem Gospodnjim. 11 Neka mi se sada smiluje Bog. Zaista znam u srcu svom da moja ruka ne beše na njoj. I tako opet kažem: Slava Tebi, Gospode! Da ne doznade niko od ljudi za ovo delo koje učini Gospod.Ť - 12 I požuri Nir, i zatvori vratâ hrama svog, i otide Noju, bratu svom, i ispriča mu sve što bi sa ženom njegovom. 13 I pohita Noje idući za Nirom bratom svojim. Odoše u hram Nirov zbog Sopanimine smrti. U govorahu u sebi: ťKako li utroba njena stajaše sa vremenom rođenja?Ť - 14 I Noje reče Niru: ťNe žalosti se, Nire, brate moj, jer Gospod danas pokri sramotu njenu, za koju ne zna niko od ljudi. 15 Sada pohitajmo brzo, i sahranimo je tajno, i pokriće Gospod sramotu stida našeg. 16 I položiše Sopanimu na odar, i obukoše je u haljine crne, i zatvoriše je u hram pripremljenu za pogreb. U tajnosti grob iskopaše. 17 I iziđe dete iz preminule Sopanime, i sede na odru s njene desne strane. I Noje i Nir uđoše da pogrebu Sopanimu. I videše kako dete sedi uz mrtvu Sopanimu i briše odeždu svoju. 18 I Noje i Nir se zaprepastiše sa velikim strahom, jer dete beše savršeno telom kao trogodišnjak. I govoraše ustima svojim, i blagosiljaše Gospoda. 19 I osmotriše ga Noje i Nir, i gle, na prsima imaše znak sveštenstva, i beše slavan na izgled. 20 I Noje i Nir rekoše: ťEvo, posle nas Bog obnavlja sveštenstvo iz krvi po svom blagoizvoljenju!Ť - 21 I pohitaše Noje i Nir, i umiše dete, i obukoše ga u haljine svešteničke, i dadoše mu hleb blagosloveni. I /ono/ jede. I nadenuše mu ime Melhisedek.
22 I uzeše Noje i Nir telo Sopanima, i svukoše joj haljine crne, i umiše je, i odenuše u haljine sjajne, svečane, i podigoše joj hram. 23 I pođoše Noje, i Nir, i Melhisedek, i sahraniše je na očigled. I Noje reče Niru, bratu svom: ťSačuvaj u tajnosti dete ovo za neko vreme, jer će se prevareni ljudi podići po čitavoj zemlji, i počeće se odmetati od Boga, i nekako dočuvši za /ovo/ dete, ubiće ga.Ť I ode Noje na svoje mesto.
24 I počeše se u dane Nirove umnožavati bezakonja velika po svoj zemlji. 25 I stade se zbog deteta Nir žalostiti još više, govoreći: ťAvaj meni večni Gospode, u dane moje počeše se na zemlji umnožavati svakakva bezakonja, i shvatam da se bliži skončanje naše, i nad svom zemljom zbog bezakonja ljudskog. 26 I sada Gospode, šta je pojava deteta ovog, i šta je sud njegov, i šta da činim sa njim? Da li će se i on biti priključen pogibelji našoj? – 27 I ču Gospod Nira, i javi mu se u viđenju noćnom, kazujući mu: ťNire, velika bezakonja nastupiše na zemlji; mnoga od njih su nepodnošljiva. I eto, Ja ću sada dopustiti pogibiju veliku na zemlji. I izginuće svako biće zemaljsko, 28 a za dete se ne brini, Nire, jer ću uskoro poslati Mihaela, arhistratega Mojeg, i uzeće dete, i smestiće ga u Raj Edenski u pokolenje gde Adam ranije boravljaše sedam godina, imajući Nebesa otvorena sve do sagrešenja. 29 I dete ovo neće propasti u pokolenju ovom koje će postradati. Kao što Ja pokazah, Melhisedek će biti žrec sveštenički i postaviću ga da bude glva bivšim jerejima.Ť
30 I prenu se Nir od sna svog, i blagoslovi Gospoda, koji mu se javio, rekavši: ťBlagosloven Gospode, bože otaca mojih, koji mi kaza kako stvori jereja velikog u dane moje u krilu Sopanime, žene moje. 31 Kako ne imadoh drugo dete u porodu ovom, neka bude jerej veliki, jer on je sin moj i služitelj Tvoj, i Ti si Bog Veliki, pošto se pridruži služiteljima svojim i jerejima velikim sa Setom i Enosom, i Rusijem, i Amilamom, i Prasidamom, i Malelejmom, i Serohom, i Arusapom, i Alemom, i Enohom, i Metusalamom, i sa mnom, robom tvojim Nirom. I Melhisedek neka bude glava dvanaestorici nas jereja koji bejasmo ranije. I opet u rodu poslednjem neka bude drugi Melhisedek početak dvanaestorice jereja, i posle neka bude glava svima, veliki arhijerej, Reč Božija i Sila, koja će učiniti velika čudesa i slavnija od bivših. 35 Neka on, Melhisedek, bude kralj u mestu Ahuzan, odnosno nasred zemlje, gde beše Adam stvoren, a da tu bude i poslednji grob njegov. 36 I za Tog arhijereja pisano je da će se i On pogrepsti tu gde je sredina zemlje, kao što i Adam sina svog Abela pogrebe tu kada ga ubi brat njegov Kain pošto nesahranjen ležaše tri godine, dok ne vide pticu čavku kako pogrebe ptića svog. 37 Znam da veliki metež nastupi i da će se u metežu skončati rod ovaj i nestaće sve osim Noja, brata mog, koji će se sačuvati, i posle će nastati rasadnik od plemena njegovog, i postaće narod drugi. I Melhisedek će biti drugi, glava jerejima u narodu, kraljujući i služeći Gospodu.Ť


Osvrt

Na osnovu nekih fantastičnih momenata u izlaganju da se zaključiti da ova epizoda sa Melhisedekom nije prevedena sa autentičnog predloška, već je proizvod kopističke “hrišćanske” literalne imaginacije. Ona za bogoslovski cilj, da nekako razložuće poveže pojavu Melhisedeka, selimskog kralja, i Isusa Hrista, novog Melhisedeka, kralja Novog Izraela.


Viđenje Avrahama kod Aleksandara Polihistora

Ukratko o ovome viđenju

Kod Eusebija (‘Priprema’, IX, 17) sačuvan je fragment Aleksandra Polihistora (‘O Judejcima’), koji se poziva na Eupolemovu (Eypolemos) knjigu ‘O Judejcima Asirije’ (Peri IoydaiMn ts Assyrias), te se precizira Avrahamova bogougodna upućenost u zvezdočatstvo.

Helenski tekst
(Praeparatio evangelica, IX, 17)

2 Eu)po/lemoj de e)n t%˝ periě šIoudaiżwn th=j šAssuriżaj fhsiě po/lin Babulw˝na ...


Prevod

Eupolem u svojoj knjizi ‘O Judejcima u Asiriji’ kazuje da je Babilon grad bio najpre ustanovljen od onih koji su umakli od Potopa /kataklysmoý/, i da oni behu divovi /gígantas/, i izgradiše Kulu čuvenu u historiji.
Međutim, kada ova bejaše bila porušena od dela Božijeg, giganti behu raspršeni nad čitavom zemljom. I u desetom pokolenju, kazuje on, u Kamarinu, gradu Babilonijskom, (koji neki zovu grad Uria /Oyríen/, i koji je po tumačenju grad haldejaca) |u trinaestom pokolenju|, rođen je Avraham, koji je nenadmašen od svih ljudi u plemenitosti i mudrosti, koji je takođe izumitelj u astrologiji i haldejskoj veštini /eyreín/, i ugoden Bogu dobro po svojoj revnosti prema pobožnosti.

Viđenja Jovana Krstitelja u 'Evanđelju po Luci'

Ukratko o ovim viđenjima

Helenski tekst 1

('Luka', 1:5-25.57-80. – Priređeno prema: The Greek New Testament. Ed.: K. Aland, M. Black, C. M. Martini, B. M. Metzger and A. Wikgren. Wu+rttemberg Bible Society. Stuttgart, 1968.)

5 šEge/neto e)n taiÍj h(me/raij ¸Hr%Żdou basile/wj th=j šIoudaiżaj i¸ereu/j tij o)...


Prevod

5 U vreme Heroda kralja judejskog beše jedan sveštenik po imenu Zaharija, od Abijinog razreda, i njegova žena od Aronovih kćeri po imenu Elisabeta. 6 Oboje behu pravedni pred Bogom živeći bez mane po svim zapovestima i odredbama Gospodnjim. 7 Dete nisu imali, jer Elisabeta beše nerotkinja, a oboje behu poodmaklih godina
8 Kada je on kao sveštenik služio pred Bogom po redu svoga razreda, 9 po običaju sveštenstva pade na njega kocka da uđe u Hram Gospodnji i okadi, 10 a za vreme kađenja sve mnoštvo naroda molilo se napolju. 11 Tada mu se pojavi Anđeo Gospodnji stojeći s desne strane kadionog žrtvenika. 12 Videvši ga Zaharija se uznemiri i strah ga spopade. 13 Ali mu anđeo reče: ťNe boji se, Zaharija, jer je uslišana tvoja molitva i tvoja žena Elisabeta rodiće ti sina, a ti treba da mu nadeneš ime Jovan. 14 Radovaćeš se i veselićeš se, i mnogi će se obradovati njegovom rođenju. 15 Jer će biti velik pred Gospodom, neće piti ni vina ni žestoka pića, a Duha Svetoga napuniće se još u utrobi svoje majke, 16 te će obratiti mnoge Izraelove sinove njihovom Gospodu Bogu. 17 On će ići pred Njim u Ilijinom Duhu i Sili, da obrati srca otaca prema deci i nepokorne na pravedničku razboritost, da pripremi Gospodu narod spreman.Ť - 18 Zaharija pak reče Anđelu: ťPo čemu ću to poznati? Ja sam, naime, star a i žena mi je zašla u godine.Ť19 - Odgovori Anđeo i reče mu: ťJa sam Gabriel koji stoji pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radosnu vest; 20 i, evo, onemećeš i nećeš moći da progovoriš do onoga dana kada će se ovo dogoditi, zato što nisi poverovao mojim rečima koje će se ispuniti u svoje vreme.Ť - 21 A narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se dugo zadržao u Hramu /= Svetinji/. 22 A kada je izišao, nije mogao da im govori, i uvideše da mu se neko javio u Hramu. I on im davaše znake glavom i osta nem.
23 I kad se navršiše dani njegove službe, ode domu svome. 24 A posle ovih dana zače njegova žena Elisabeta i krila se pet meseci govoreći: 25 ťTako mi je učinio Gospod u vreme kada pogleda na mene da ukloni moju sramotu među ljudima.Ť
Ŕ...Ŕ
57 Elisabeti pak dođe vreme da rodi, i rodi sina. 58 I čuše njeni susedi i rođaci da joj je Gospod ukazao veliku milost, te se radovahu s njom. 59 A u osmi dan dođoše da obrežu dete, i nazivahu ga Zaharija - po imenu njegovog oca. 60 Ali njegova majka progovori i reče: ťNe, nego će se zvati Jovan.Ť - 61 Rekoše joj: ťNema nikoga u tvojoj rodbini koji se tako zove.Ť - 62 I namagnuše ocu njegovom da kaže kako bi on želeo da se dete zove. 63 I zatraži daščicu za pisanje pa napisa: ťJovan je njegovo ime.Ť - I svi se začudiše. 64 A njegova usta i jezik se odmah otvoriše pa govoraše slaveći Boga. 65 I strah obuze sve njihove susede, te se u svem brdovitom kraju Judeje govorilo o svemu ovome, 66 pa svi koji su čuli primiše to u svoja srca govoreći: ťŠta će to biti od ovoga deteta? Jer ruka Gospodnja beše s njim.Ť
67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i izgovori proročke reči: 68 ťNeka je blagosloven Gospod Bog Izraelov što je posetio i iskupio svoj narod, 69 i podigao nam rog spasenja u Domu Svoga služitelja Davida, 70 kao što je obrekao od davnine kroz usta proroka Svojih svetih 71 spasenje od naših neprijatelja i iz ruke svih koji nas mrze, 72 da učini milost našim očevima i da se seti svoga svetog Saveza, 73 zaveta kojim se zavetovao ocu našem Avraamu, da će nam dati 74 da mu služimo bez straha izbavljeni od neprijateljske ruke 75 u svetosti i pravednosti pred Njim u sve naše dane. 76 A ti, dete, zvaćeš se prorok Svevišnjega; jer ćeš ići pred Gospodom da pripremiš puteve Njegove, 77 da naučiš Njegov narod da je spasenje u oproštenju njihovih grehova, 78 milosrdnim srcem našeg Boga, kojim će nas posetiti Svetlost sa Visine, 79 da zasvetli onima što sede u mraku i senci smrti, da uputi naše noge na put miraŤ.
80 A dete je raslo i jačalo duhom, i bejaše u pustinji do dana njegovog istupanja pred Izrael.


Osvrt

Pri Jerusalimskom Hramu Isusovog vremena postojali su razredi (kolegijumi) dvostrukog sveštenstva: krvnog i beskrvnog, spoljašnjeg i unutarnjeg (posvećeničkog, istinskog Aronovog, Levitskog i Cadokovog); prvi su služili spoljašnjem žrtveniku u dvorištu, a drugi kadionom žrtveniku u Svetinji; prvi su prinosili svakidašnju krvnu žrtvu (čiji ostaci su se prodavali narodu, postavši tako hramski mesari) a drugi su prinosili svakidašnju beskrvnu, zakonsku žrtvu, onako kako je bilo i na početku, pod Melhisedekom i Mojsijem. Jasno je da je krvno, mesarsko sveštenstvo bilo zapravo služiteljski postmojsijevski uzurpator u Hramu, koji je se legitimisao i održavao zahvaljujući falsifikovanim mojsijevskim knjigama.

Aronovsko nazirejsko sveštenstvo (a od Arona, po majci, je i Jovan vodio poreklo – Panarion, haer. 30, 3) bilo je razvrstano na 24 razreda (baš kao i nazovi levitsko, krvno sveštenstvo); svake sedmice je dolazilo do promene razreda koji bi obavljao prinošenje svagdašnje kadione svete žrtve u Hramu: ťAronovi su sinovi imali svoje razrede.Ť ('Letopisi', I, 24:1, v.: 24.4-19.31) – Zaharija, Jovanov otac, pripadao je osmom, Abijinom razredu (I, 24:10).

Licimere i krvoloke među Judejima Gospod opominje i naznačuje im da će njihovo tvrdokorničko pokolenje čeka strašan Gnev Božiji, što je se najbolje pokazalo u stradanju Jerusalima pod rimskom opsadom: ťZmije, zmijski porode, kako da pobegnete od osude paklene? Zato, evo vam šaljem proroke, i mudre i književnike. Od njih ćete jedne ubiti i raspeti, a druge šibati u vašim sinagogama i goniti od grada do grada, da dođe na vas sva pravedna krv, prolivena na zemlji, od krvi Abela pravednoga do krvi Zaharije sina Barahijina, koga ubiste između hrama i žrtvenika. Zaista vam kažem, sve će to doći na ovaj naraštaj.Ť ('Matej', 23:33-36) - Barahijin sin, čija je nedužna krv prolivena između Hrama i krvnog žrtvenika, svakako je nazirej i pravednik Zaharija, otac Jovana Krstitelja ('Matej', 23:35). Po 'Jakovljoveom Protoevanđelju' Zaharija je ubijen ne između Hrama i krvnog dvorišnog žrtvenika, već u samome Hramu, u Svetinji, između Svetinje i kadionog žrtvenika gde je i kâd razgorevao i molio se Svevišnjem: ťKako on, pak, odocni sa izlaskom /iz Svetinje/, svi oni /=nazirejski sveštenici iz njegovog razreda/ behu zastrašeni; jedan od njih se osmeli i uđe unutra /u Svetinju gde je kadioni Žrtvenik/, i vide pokraj Žrtvenika zgrušanu krv. A jedan Glas /sa Neba/ progovori: „Zaharija je ubijen i krv njegova neće biti obrisana sve dok ne dođe njegova osveta.“ - I kada on ču ovu reč, uplaši se, i izađe i izvesti sveštenike /šta je video i čuo/. I oni se osmeliše i uđoše, i videše šta se zbilo. I daske /plafona i zidova/ Hrama zaškripaše, i njihove zavese se rascepiše od vrha do dna. I njegovo telo ne nađoše, već samo pronađoše krv njegovu preostalu na kamenu.Ť (24:2-3) Zahariju u kadionoj službi, po ovom viđenju, zamenio je pravedni i vidoviti nazirej Simeon (16:27), kome je Duh Sveti obećao da neće videti zemaljsku smrt pre nego što vidi Pomazanika Gospodnjeg ('Luka', 2:26). – Pseudo-'Nazarensko evanđelje' umesto imena Bar-Ahija (iz 'Matej', 23:35), oslonjeno na izveštaj iz 'Druge knjige letopisâ' (24:20-21) stoji ime Bar-Jehojad‘a: ťU Evanđelju koje koriste nazareni, umesto reči „sina Barrahijina“ nalazimo reč „sina Jojadina“. Najprostija braća između nas među razvalinama hrama i žrtvenika, ili pri ulazu na vrata, koja vode u Siloam, pokazuju crveno kamenje i uobražavaju da su oni obliveni krvlju Zaharije.Ť (Hijeronim: Commentarii in evangelium Matthaei, na 23:35) Iz Isusovih reči jasno je da se ukazno cilja na širi vremenski period u kome su Božiji poslanici i glasnici trpeli progon u Izraelu, gde je i najviše svetlonoša utelovljeno, tako da se očigledno ovde misli na oca Jovana Krstitelja.

Sveštenicima koji su služili Žrtveniku i u Hram pristupali ťnajstrože je bilo zabranjeno da piju vinoŤ ('Judejski rat', V, 5, 7), što je jedna od nazirejskih tekovina. Anđeo Gospodnji za Preteču naznačuje njegovoj majci da ťneće piti ni vina ni žestoka pića /oínon kaí síkera/.Ť ('Luka', 1:15). Redaktori su dakako izbacili naznaku da neće jesti ni mesa. Istinski Božiji posvećenici su se celog života uzdržavali od žestokog pića i mesa, čak više imali su urođenu odbojnost prema takvoj nečasnoj i grešnoj ishrani.

Za dečaka i mladića Jovana (hebr.: Jochanan; grč.: JManns) kasnije nazvanog Krstitelj (hebr.: ha-Metabbel; grč.: ho Baptists), kaže se da je do pojavljivanja pred Izraelom obitavao u pustinji. Dakako među pustinjake esene, čiji će jednom i poglavar postati. Eseni su usvajali duhovno darovitu decu koja su izgubila jednog ili oba roditelja, a to je bio slučaj sa Jovanom, čiji je otac – Zaharija, uz to bio i nazirej.

Eseni, koji su u pustinji pripremali Gospodu put ('Pravilnik zajedništva', 8:13-14, 9:19-20), očekivali su da Izraelu, pred Posletak, dođu dva Pomazanika: sveštenički i kraljevski: ťI neka niko od Saveta Zakona ne pođe putem tvrda srca jer će im biti suđeno po prvim zakonima kojima su se počeli pripadnici Zajedništva podvrgavati, sve do dolaska proroka i pomazanikâ Aaronovih i Izraelovih.Ť ('Pravilnik Zajedništva', 9:9-11; v.: 'Damašćanski savez', 14:19) – Upravo u pojavi Isusa Nazarena, Sunca Sveta, i Jovana Preteču, novog Ilije koji je Gospodu pripremio put, i poput Meseca ponizno odražavao Njegovu Slavu, ta očekivanja su se verno obistinila. Jovan Preteča svedoči za Mesiju-Kralja, za Sveto Izlazeće Sunce: ťOn treba da raste, a ja da se umanjujem.Ť (’Jovan’, 3:30)

Sam Jovan sebe nije nazivao Pomazanikom Božijim, opovrgavajući uz to da je i on onaj Veliki Prorok u Izraelu koga je najavio još Mojsije: ťOvo je Jovanovo svedočanstvo, kada Judeji iz Jerusalima poslaše k njemu sveštenike i levite da ga zapitaju: „Ko si ti?“ – I prizna i ne poreče, te ispovedi: „Ja nisam Hristos.“ - Tada ga zapitaše: „Šta dakle? Jesi li ti Ilija?“ - On reče: „Nisam.“ – „Jesi li Prorok /koga je najavio Mojsije/? - I odgovori: „Ne.“ - Onda mu rekoše: „Ko si? - da možemo odgovoriti onima koji su nas poslali; šta kažeš za sebe? “ - „Reče: Ja sam glas onoga što viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji, - kao što reče prorok Isaija“.Ť ('Jovan', 1,19-23)

Iz činjenice da je Jovan imao mnoge učenike isposnike, da je bio cenjen i u judejskome narodu, očigledno pokazuje da je on bio prvi čovek esenskog redovništva. Kao što smo videli, neki od Jovanovih učenika, podstaknuti samim Jovanovim rečima, postali su prvi Isusovi sledbenici. I Jovan i Isus objavljivali su Radosnu vest, Evanđelje o Kraljevstvu Božijem na novoj, preobraženoj zemlji, koju će naslediti novi, preobraženi ljudi, koji su okajali svoje grehe.

Helenski tekst 2
(Luka, 3:1-22. Ver.: 'Matej', 3:1-17; 'Marko', 1:1-11. – Priređeno prema: The Greek New Testament. Ed.: K. Aland, M. Black, C. M. Martini, B. M. Metzger and A. Wikgren. Wu+rttemberg Bible Society. Stuttgart, 1968.)

1 šEn eĂtei de pentekaideka/t% th=j h(gemoniżaj Tiberiżou Kaiżsaroj, h...




Latinski tekst
(Vulgata - Evangelium secundum Lucam, 3:1-22 Priređeno prema: Biblia Sacra Vulgatae editionis. Ex tribus editionibus Clementinis critice descripsit, dispositionibus logicis et notis exegeticis illustravit, appendice lectionum Hebraicarum et Graecarum auxit P. Michael Hetzenauer. Ratisbonae et Romae: Sumptibus et typis Friderici Pustet, 1914.)

1 Anno autem quintodecimo imperii Tiberii Caesaris, procurante Pontio Pilato Iudaeam, ...



Prevod (sa helenskog)

1 A u petnaestoj godini vlade cara /grč: kaísaros – kajsaros, kesaros/ Tiberija, kada je Pontije Pilat upravljao Judejom, i Herod četverovlasnik Galilejom, a njegov brat Filip kao četverovlasnik nad Iturejom i Trahonitidom, pa Lisanija kao četverovlasnik nad Abilenom, 2 kada su Hana i Kajafa bili prvosveštenici, reče Bog Zaharijinom sinu Jovanu u Pustinji. 3 I on dođe u svu jordansku okolinu propovedajući pokajničko krštenje za oproštenje grehova, 4 kao što je napisano u 'Knjizi reči proroka Isaije': ťGlas onoga što viče u pustinji: “Pripremite put Gospodnji, poravnajte staze njegove. 5 Neka se ispuni svaka dolina i svaka gora i brežuljak neka se slegne, i što je krivo neka bude pravo i neravni putevi neka budu glatki. 6 I svako će videti Spasenje Božije”. /40:3-5/Ť
7 Narodu pak, koji je izlazio da ga on krsti, govorio je: ťZmijski porode, ko vam je ukazao da izbegnete predstojeći gnev? 8 Donesite, dakle, rodove dostojne pokajanja; i nemojte sad govoriti u sebi: “Imamo oca Avraama.” Jer vam kažem da Bog može od ovoga kamenja podići decu Avraamu. 9 Već i sekira leži kod korena drveća. Stoga se odseca i baca u vatru svako drvo koje ne rađa roda dobra.Ť
10 A narod ga je pitao: ťŠta onda da radimo?Ť 11 On im odgovori i reče: ťKo ima dve haljine neka dâ onome koji nema, i ko ima hrane neka čini isto tako.Ť 12 - A dođoše i carinici da se krste i rekoše mu: ťUčitelju, kako da postupimo? Ť - 13 On im reče: ťNe tražite ništa više od onoga što vam je određeno. Ť 14 - A pitali su ga i vojnici: ťŠta da činimo mi?Ť - I reče im: ťNe zlostavljajte nikoga i ne optužujte lažno, i budite zadovoljni svojom platom.Ť
15 Kako je narod iščekivao i svi razmišljahu u srcima svojim o Jovanu, da nije on Hristos, 16 Jovan odgovori svima: ťJa vas krštavam vodom; ali ide jači od mene, Kome ja nisam dostojan da odrešim remena na obući Njegovoj /'Matej', 3:11 - ... Kome nisam dostojan da ponesem obuću /; on će vas krstiti Duhom Svetim i Ognjem. 17 U ruci Njegovoj je lopata, da očisti Svoje gumno i skupi pšenicu u Svoju žitnicu, a plevu će spaliti neugasivim ognjem.Ť
18 I tako je objavljivao Radosnu vest narodu napominjući i mnogo šta drugo. 19 A Herod četverovlasnik, koga je on ukoreo zbog Herodijade, žene njegovog brata, i za sva zla koja je Irod počinio, 20 dodade na sve još i ovo: zatvori Jovana u tamnicu.
21 A kad se sav narod krstio, pa se krstio i Isus i molio Bogu, otvori se Nebo, 22 te siđe Duh Sveti na Njega u telesnom vidu kao golub, i ču se Glas s Neba: ťTi si Sin Moj ljubljeni, Ti si po volji Mojoj.Ť


Osvrt

Jovan kao Mesijin Preteča u Judejskoj pustinji (blizu Mrtvog mora) nastupa u petnaestoj godini vladavine cara Tiberija; dakle ako je Tiberius Caesar Augustus počeo da vlada 19. septembra 14. g. ne., onda njegova petnaesta godina vladanja počinje 19. septembra 28 g. ne. a okončava se 18. septembra 29. g. ne. U to vreme Kajafa i Hana su bili prvosveštenici: Kajafa (hebr.: Josef Qajjaf’a) prvosveštenik Hrama (18.-36. g. ne.) a Hana (aram.: Chanan bar-Šeth), bivši prvosveštenik Hrama: 6.-15. g., bio je verovatno pročelnik Sinedriona, judejskog Velikog Veća. Jovan krštava u donjem toku Jordana; na obalama Jordana je se i veliki karmelski prorok Ilija preobrazio i vazneo u Nebo: ťI dok su tako išli i razgovarali, gle: Ognjena Kola i Ognjeni Konji /= Keruvi/ stadoše među njih i Ilija u Vihoru uziđe na nebo.Ť ('Kraljevi', II, 1:11) Jovan Krstitelj, koji je pozivao na preumljenje i pokajanje, na preobraženje duha, delovao je u Ilijinom Duhu (pa su mnogi mislili da je on utelovljenje Ilije – 'Matej', 11:14; 'Marko', 6:15; 'Jovan', 1:21; cp.: 'Malahija', 4:5), kao što je tako posle Ilije (koji je imao 50 učenika-proroka) delovao i njegov pomoćnik prorok Elišej (II, 1:9.13); velikog proroka Mojsija (za koga se kaže da je imao 70 učenika-proroka) u profetskom vođstvu nasledio je Jošua sin Nunov, Mojsijev pomoćnik. Za Jovana Krstitelja, najvećeg proroka rođenog od žene, kako već sam Isus ukazuje za njega, znamo da je imao brojne učenike; neke od njih Isus je pozvao da budu Njegovi Učenici i Apostoli: ťSutradan opet stajaše Jovan i dvojica od njegovih učenika, i kad pogleda na Isusa koji je prolazio, reče: ťGle, Jagnje Božije.Ť I čuše ga dvojica učenika kako govori pa pođoše za Isusom. A Isus se obazre i videvši ih da idu za njim, reče im: ťŠta tražiteŤ? - A oni mu rekoše: ťRabi (što će reći: ''učitelju''), gde stanuješ?Ť - Reče im: ťDođite pa ćete videti.Ť - Tada dođoše i videše gde boravi, te ostaše kod Njega onaj dan; beše oko desetoga časa. Andreja, brat Simona Petra, beše jedan od one dvojice što su čuli od Jovana i pošli za Isusom.Ť ('Jovan', 1:35-40) - Jovanovi učenici, eseni, bili su inače i veliki isposnici, kao i sam Jovan ('Matej', 11:18), i zbog toga su jako uvažavani u narodu ('Matej', 9:14; 'Marko', 2:18; 'Luka', 5:33) – Zavidljivim i zajedljivim farisejima inače nije bilo pravo što je Isus, poglavar nazarenskog reda, stekao više učenika i sledbenika nego Njegov rođak (cp.: 'Luka', 1:36) Jovan Krstitelj ('Jovan', 4:1), poglavar esenskog reda. Kada su Judejci pokušali Jovana da okrenu protiv Isusa, kazujući mu da pridobija mnoge učenike, od kojih su neki dakako bili i Jovanovi, ovaj im znalački ukazuje da je njegova uloga pred Bogom upravo ta da se Hristovo Svetlo ponajpre pokaže i osvedoči pred svetom: ť... Dođe Isus sa svojim učenicima u Judeju, onde je boravio s njima i krštavao. A i Jovan je krštavao u Enonu kraj Salima, jer je tamo bilo mnogo vode, i ljudi su dolazili i krštavali se; Jovan još ne beše bačen u tamnicu. Tada nasta raspra između Jovanovih učenika i jednog Judejina oko očišćenja. I dođoše Jovanu i rekoše mu: “Rabi, Onaj što beše s tobom s one strane Jordana, za Koga si ti svedočio, vidi, On krštava, i svi idu k Njemu.” - Odgovori Jovan i reče: “Ne može čovek ništa uzeti, ako mu nije dano sa Neba. Vi ste mi sami svedoci da sam rekao: Ja nisam Hristos, nego sam poslan ispred Njega. - Ko ima mladu mladoženja je; a mladoženjin prijatelj, koji stoji i sluša ga, veoma se raduje što čuje mladoženjin glas. Ova moja radost se, dakle, ispunila. On treba da raste, a ja da se umanjujem.Ť (3:22-30) – Jednom drugom, kasnijom prilikom, Jovan šalje dvojicu svojih učenika Isusu Hristu, Svetome Mladoženji, kako bi Ovaj i sam potvrdio da uistinu jeste očekivani Mesija i Prorok koga je najavio Mojsije: ť... Jovan dozva dvojicu od svojih učenika, posla ih Gospodu pitajući: „Jesi li ti Onaj koji treba da dođe, ili da čekamo drugoga?“ - Kada su pak ovi ljudi došli k Njemu, rekoše: „Jovan Krstitelj nas je poslao k tebi i pita: Jesi li ti Onaj koji treba da dođe, ili da čekamo drugoga?“ - U taj čas je izlečio mnoge ljude od bolesti, muka i zlih duhova, i mnogim slepima darovao vid. Njima pak odgovori: „Idite, javite Jovanu šta ste videli i čuli: slepi ponovo gledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluvi čuju, umrli ustaju, siromašnima se propoveda Evanđelje; i blažen je koji se ne sablazni o Mene.“ - A kad su Jovanovi poslanici otišli, poče Isus da govori narodu o Jovanu: „Šta ste izišli u pustinju da vidite? Trsku koju vetar ljulja? Nego šta ste izišli da vidite? Čoveka obučena u meke haljine? Gle, koji nose sjajne haljine i žive u raskoši, na kraljevskim dvorovima su. Ili šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, kažem vam, i više od proroka. To je onaj za koga je napisano: Gle šaljem svoga vesnika pred lice Tvoje, koji će pripremiti Tvoj put pred Tobom /'Malahija', 3:1/. - Kažem vam, među rođenima od žena niko nije veći od Jovana; a najmanji u Kraljevstvu Božijem veći je od njega.“ - I sav narod koji je čuo, pa i carinici priznaše pravednost Božiju, te se krstiše Jovanovim krštenjem. A fariseji i zakonici odbaciše ono što je Bog hteo da učini s njima, i ne primiše njegovo krštenje.Ť ('Luka', 7:18-30)

Za Hrista Božijeg, Prvosveštenika Crkve i Kralja Božijeg Izraela, Jovan Preteča ukazuje da će ponajprije krstiti Duhom Svetim i Ognjem. I uistinu, po Vaznesenju Istiniti je Svoje Bratstvo krstio Ognjenim Duhom, pomazao ih i krunisao ih za kraljeve Svoga Kraljevstva: ťI odjednom nasta huka sa neba kao kad duva silan vetar, te ispuni sav dom u kojem su sedeli. I pokazaše im se jezici koji se razdeliše, kao da su od vatre, pa se na svakog od njih postavi po jedan.Ť ('Dela', 2:2-3) – No, Isus je, poput Jovana, za vreme zemaljskog življenja krstio i vodom: ť... Dođe Isus sa svojim učenicima u Judeju, onde je boravio s njima i krštavao.Ť ('Jovan', 3:22) – Jovanovo krštenje, krštenje vodom, poznavali su i egipatski redovnici terapeuti; Apolos Aleksandrinac je verovatno bio jedan od njih: ťU Efes, međutim, dođe jedan Judejin po imenu Apolos, rodom Aleksandrijac, rečit čovek i dobro upućen u 'Pisanija'. On je bio poučen u nauci Gospodnjoj, pa je svojim vrlim duhom govorno i učio tačno o Isusu, iako je znao samo Jovanovo krštenje.Ť ('Dela', 18:24-15) – U Efesu je Pavle naišao i na Božije posvećenike koji su takođe poput Apolosa poznavali samo pokajničko, vodeno Jovanovo krštenje: ťNjima reče: „Jeste li primili Duha Svetoga kad ste poverovali?“ - Odgovoriše mu: „Nismo ni čuli da postoji Duh Sveti.“ - Reče im još: „U ime čega ste kršteni?“ - A oni rekoše: „U ime Jovanovog krštenja.“ - Na to Pavle reče: „Jovan je krstio pokajničkim krštenjem govoreći narodu da poveruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa.“ - Kad to čuše, krstiše se u Ime Gospoda Isusa. I kad je Pavle položio ruke na njih, siđe Duh Sveti na njih, pa govorahu jezicima i prorokovahu.Ť (19:2-6) – Kao što je Jovan Prorok Hristu pripremio evanđeoski put, tako će na kraju starog sveta sveta veliki Lažni Prorok pripremiti put velikome Antihristu, Zveri ('Otkrivenje', 13:12, 19:20).

Za isposnika Jovana Preteču kaže se da je se hranio prevashodno “skakavcima” i divljim medom. To skakavac-drvo je biljka melagrom, čiji ukusni plodovi nalikuju skakavcima, pa je po tome i sama biljka nazvana – 'skakavac'. Ne razumevši šta se tačno misli pod 'skakavcima', odstupnici ebioniti, koji su bili vegeterijanci, helenski naziv za 'skakavac' – akrís u svome Evanđelju preimenovali u egkrís ('lepinja', cp.: 'Izlazak', 16:31): ťHrana njegova beše divlji med sa ukusom mane, kao /što su medene/ lepinje u ulju – hMs egkrís en elaíM.Ť (Epifanije: Panarion, haer., 30, 13)

Svako onaj ko je priznavao Božiju Pravednost i prihvatao življenje u Svetlosti, on je i dopuštao da ga Jovan krsti u tekućoj vodi. Tako je Isus, iako čist od greha, dao znamenje početka predanog življenja, odnosno prepustio je se Jovanovom krštenju, da bi ispunio sve što je pravo, sve što je Bog odredio. Na Jordanu Isus nije kršten samo zemaljskom vodom, već i Nebeskom Vodom, pomazan je Duhom Istine i Dobrote, potvrđen kao Božiji Mesija, kao jedno sa Ocem, te je s punim pravom mogao da otpočne Svoju bogonosnu službu.

Za Jovana se inače kaže da je najpre krštavao u Betabari (’ˇ¸ąą˛ąÁŹ, lat.: Bethabara; v.: Eusebije – Jeronim: Onomasticon, 246 - 58) s one strane Jordana ('Jovan', 1:28 – cod.: C2, K, T; v.: 10:40), a potom u Enonu kraj Salejma - Salima /grč.: Saleim; lat.: Salem/, gde je bilo mnogo vode (3:23). U drevnoj topografiji Palestine poznata su najmanje dva Salima: Salim ('mir', 'miran') je stari naziv za Jerusalim – Urusalim (Jerušalajim) – Jevus ('Postanak', 14:8; 'Psalmi', 76:2); drugi Salim je se nalazio na Jordanu blizu Skitopolisa (12 km jugoistočno). Na svome hodočašću monahinja Eterija u Salimu je videla bazen i vrt svetog Jovana – hortus sancti Johanni (Peregrinatio ad loca sancta, 15, 3).

Inače helenski naziv za umivanje (hebr.: rachac) kroz krštenje – ho baptismos, ukazuje na radnju pogruženja, potpunog potapanja u vodu.


Viđenje Jovana Krstitelja u 'Evanđelju po Marku'

Ukratko o ovom viđenju


Helenski tekst
('Marko', 6:14-29. Ver.: 'Matej', 14:1-12; 'Luka', 9:7-9. – Priređeno prema: The Greek New Testament. Ed.: K. Aland, M. Black, C. M. Martini, B. M. Metzger and A. Wikgren. Wu+rttemberg Bible Society. Stuttgart, 1968.)

14 Kaiě hĂkousen o( basileuj ¸Hr%Żdhj, faneron gar e)ge/neto to oĂnoma au)tou=, ...


Neoaramejski (sirijski) tekst
(Pešitta, 'Marko', 6:14-29. – Priređeno prema: The New Testament in Syriac. Ed. G. H. Gwilliam, J. Pinkerton and R. Kilgour. British and Foreign Bible Society, Oxford University Press. London, 1920.)


0ndm9m Nnxwy 0wh rm0w hm4 ryg hl 0wh (dyt0 (w4y L9 0klm Sdwrh (m4w 14
...


Prevod (sa helenskog)

14 I ču kralj Herod /za Isusa/, jer se Njegovo ime razglasi, i reče: ťJovan Krstitelj je ustao iz mrtvih, pa zato deluju /čudesne/ sile u Njemu.Ť - 15 Drugi pak govorahu da je Ilija; a neki govorahu da je Prorok, kao jedan od proroka. 16 A Herod čuvši reče: ťJovan, kome sam odrubio glavu, on usta iz mrtvih.Ť
17 Irod, naime, /prethodno/ posla i uhvati Jovana, te ga sveza u tamnici zbog Herodijade žene brata svoga Filipa, što se oženi njome. 18 Jer Jovan govoraše Herodu: ťNe smeš ti imati žene brata svoga.Ť 19 A Herodijada beše kivna na njega i htede ga ubiti, ali nije mogla. 20 Jer se Herod bojaše Jovana, znajući ga kao čoveka pravedna i sveta, te ga čuvaše. I saslušavši ga beše u neprilici; ipak ga je rado slušao. 21 I kada dođe pogodan dan, kada Herod na svoj rođendan priredi čast svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim, 22 uđe Herodijadina kći, te zaigra i ugodi Herodu i sustolnicima. A kralj reče devojci: ťZatraži od mene što god hoćeš i daću ti.Ť - 23 I zakle joj se: ťŠto god zaišteš od mene daću ti - do polovine svoga kraljevstva.Ť - 24 Ona pak izišavši reče svojoj majci: ťŠta da zatražim?Ť - A ona reče: ťGlavu Jovana Krstitelja.Ť - 25 I odmah ušavši brzo kralju zaiska govoreći: ťHoću da mi odmah daš na tanjiru glavu Jovana Krstitelja.Ť - 26 I sneveseli se kralj vrlo, ali zbog zakletve i gostiju ne htede da je odbije. 27 I odmah posla kralj dželata i naredi da donese Jovanovu glavu. I otišavši odseče mu glavu u tamnici, 28 i donese njegovu glavu na tanjiru i dade je devojci, a devojka je dade svojoj majci. 29 A učenici njegovi čuvši dođoše i uzeše njegovo telo i metnuše ga u grob, /pa dođoše i javiše Isusu. – 'Matej', 4:12/


Osvrt

Preotimanje i preuzimanje Filipove žene od strane Heroda Antipe (sina Heroda Velikog iz njegovog braka s Maltisom), vladara nad Galilejom i Perejom (4. g. se. – 39. g. ne), sina Heroda Prvog, sa kojom je tetrarh Filip imao decu, bilo je prema Mojsijevom Zakoniku nezakonito dok je Filip bio u životu. A tetrah Filip (Herod Boet) umro je 34. g. ne. u Julijadi: ť... U dvadesetoj godini Tiberijevog vladanja umro je i brat tetrarha Heroda, Filip ...Ť ('Judejske starine', XVIII, 4, 6). Jovan Krstitelj nije odobravao skandalozan i sablažnjiv brak između Heroda i Filipove žene (Herodijade, kćerke Aristobula, unuka Heroda Velikog iz njegovog braka sa Marijamnom I), koji je povukao i nepotreban boj sa nabatejskim (partskim) kraljevstvom i izginuće mnogih, i zbog svoga prigovaranja, koje je i na razmišljanje i negodovanje naroda ostavljalo odjeka, bio je zatvoren u graničnu tvrđavu Maheru (prvobitno podignutu od Aleksandra III Makedonskog, istočno od Mrtvoga mora, na rubu Antipine i Haretine zemlje), gde mu je i odsečena glava na zahtev razuzdane Herodijadine kćeri Salome, Antipine nećakinje, odnosno na podgovor njene majke ('Starine', XVIII, 5, l-2). Nešto kasnije, 39. g. ne., pohlepnog Heroda Kesar je osudio na progonstvo u Lugdunum (Lion) u Galiji, Hispaniji (ibid., XVIII, 7, 2; 'Rat', II, 9, 6).

Po talmudskom traktatu 'Očevi' kada je znameniti judejski zakonik Hilel zapazio nečiju glavu kako pliva maticom reke, izustio je profetski: ťUtopiše te, jer si ih utapala; na kraju će oni koji te utopiše biti utopljeni.Ť (2, 7) Ako bi se ovo primenilo na pogubljenog Jovana, imali bi anahronu situaciju, jer je Hilel Babilonac u to vreme već bio mrtav. – Letopisac iz Samarije Abu-l-Fath, upućen u judejska i arapska predanja, u XIV stoleću, u 'Hronici Samarije' ukazuje za Isusovo stradanje i raspinjanje u Jerusalimu: ťI ja sam našao u starom jevrejskom letopisu da su s Njim raspeti dvojica, i da je, učenik Jasu uzeo glavu Jovana Krstitelja, ubijenoga rukom Heroda iz Sebastije.Ť


Viđenje Jovana Krstitelja u Flavijevim 'Judejskim starinama'

Ukratko o ovom viđenju

Sa hrišćansko-povesnog gledišta Flavijeve 'Starine' su značajne jer se osvrću i na lik Jovana Krstitelja, te Jakova, Isusovog brata. One Jovanovo pogubljenje predstavljaju iz jednog drugog ugla, nego evanđeljski tekstovi, odnosno redakcije.


Helenski tekst
(Antiquitates Judaicae, XVIII, 5, 2 – XVIII, prgi. 116-118 . Priređeno prema: Flavii Iosephi opera. Edidit et apparatu critico instruxit Benedictus Niese. Vol. IV. Apud Weidmannos. Berlin/Berolini, 1890.)

Tisiě de tw˝n šIoudaiżwn e)do/kei o)lwle/nai ton ¸HrwŻdou straton u(po tou= ...



Prevod

Pojedini Judejci, uostalom, smatrali su da je propast Herodove vojske došla od Boga, i da je vrlo pravedna, kao kazna za ono što je on učinio protiv Jovana, koji je nazvan Krstitelj. Jer Herod je smakao tog valjanog čoveka, koji je savetovao Judejce da vode čestit život, da budu pravedni jedan prema drugom, i da poštuju Boga, te tako da dođu do krštenja /baptismM/; jer ovo pranje /sa vodom/ biće ugodno /apodektn/ Njemu, ne pokazuje se radi iskupljenja /tinMn/ od nekih grehova /samo/, već za očišćenje /hagneía/ svoga tela, pretpostavljajući ipak još da je duša prethodno skroz očišćena za pravednost. A pošto se /mnogi/ drugi sjatiše oko njega, jer oni se vrlo oduševiše čuvši reči njegove, Herod, koji je se pribojavao da veliki uticaj Jovana na narod (potpuno podčinjenog njemu) može dovesti do pobune (jer oni izgledahu spremni da izvrše bilo koju stvar koju bi on savetovao).Stoga je on u okovima poslan, zbog Herodove podozrive ćudi, u Maheru, tvrđavu koju sam prethodno spomenuo, i onde je pogubljen. Judejci su pak bili ubeđeni da je propast njegove vojske poslata kao kazna na Heroda pošto je Drevni želeo opametiti Heroda, i kao znak Božijeg nezadovoljstva njime.



Osvrt

Vidimo da Flavije razlog Jovanovog smaknuća nalazi ponajprije u Herodovoj zavisti na Jovanovu omiljenost u narodu, koji je se pitao da li on nije možda očekivani Mesija ('Marko', 3:15). Dok je krštavao s one strane Jordana, u Pereji, Jovan je se i našao u delokrugu vlasti Antipe, koji ga je i utamničio, i potom pogubio.

Kada je arabijski (nabatejski) vladar Hareta, poslavši vojsku prema Pereji, razbio snage Heroda Antipe, koji je njegovu kćer oterao kao ženu a posle povratka iz Rim uzeo Herodijadu, narod je taj poraz tumačio kao nebesku kaznu za ubistvo Jovana Krstitelja. Pogibija Krstitelja, kako sledi, nikako se nije mogla desiti pre Antipine ženidbe Herodijadom (34. g. ne.) i posle njegove poraza od Harete (36. g. ne.). Po Flavijevim ukazima sledi da je Jovan Preteča pogubljen oko 35. godine nove ere (kada je okončao svoj život i legat Sirije Pomponije Flak), a utamničen najkasnije 34. g. ne., dakle pet godine pošto je krstio Isusa iz Nazareta; iz ovoga se da zaključiti da je i Isus tada bio još u zemaljskom životu, odnosno da je pogubljen tek nešto kasnije – 36. g. ne., kada je se okončalo i Kajafino prvosvešteničko službovanje.

Autor 'Prve Petrove poslanice' za krštenje iznosi da ťse ne sastoji u uklanjanju telesne nečistoće, nego u molbi Bogu za dobru savest - posredstvom vaskrsenja Isusa Hrista,... Ť (3:21) Tajinstvom krštenja oprobani i osvedočeni kandidat, koji je se opredelio za življenje u kome srastuje sa slikom Hristovog Vaskrsenja, u ranome hrišćanstvu prihvatan je u Hristovo Bratstvo.


Viđenje Jovana Krstitelja u staroruskoj 'Historiji judejskog rata'


Ukratko o ovom delu i njegovom viđenju Jovana Krstitelja

Crkvenoslovenski prevod Flavijeve 'Historije Judejskog rata' sačuvao je se u više od 30 ruskih prepisa (XV-XVIII st.) i nekoliko srpskih prepisa (XVI-XVII st.), koje se uključene u ruski protograf. Među prepisima se razlikuju dve redakcije: Hronografska i Odvojena (koja ima bitne propuste). Prevod je nastao, za hronografske zborničke potrebe, negde u južnoj Rusiji, u XII ili XIII stoleću, negde je skraćen a negde kontaminaciono dopunjen prevodiočevom maštom. O Jovanu Krstitelju, u njemu se daju dve karakteristične narativne epizode koje se ne susreću u starohelenskom izvorniku.


Staroruski tekst 1
('Istorija Judejskoj vojni', II, 383v 19 – 383g 40 - Priređeno prema: AB>@8O C459A:>9 2>9=K >A8D0 $;028O. @52=5@CAA:89 ?5@52>4. ">< I. 740=85 ?>43>B>28;8: . . 8GE0475, . . 0:5520, . !. 0@0=:>20, . . #B:8=. /7K:8 A;02O=A:>9 :C;LBC@K. >A:20, 2004.)

">340 65 =M:K8 <>g6, E>6/4H5 ?> 8N4M8 2J GN4=KEJ w456/4E. ?@8;5?82J ...


Prevod

A u ono vreme neki muž, hodaše po Judeji /odeven/ u neobične odežde. On beše metnuo na sebe vlasi od marve na one delove svoga tela koji ne behu pokriveni sa njegovom vlastitom /dugom/ kosom. I on beše naizgled divalj. On dođe Judejcima i pozva ih na slobodu, govoreći: ťBog me je poslao da vam pokažem zakonit put, sa kojim ćete biti slobodni od mnogih /vaših/ gospodara. I nad vama neće biti vladanje smrtno, već Svevišnjeg, koji me je poslao.Ť - I čuše to ljudi, i behu radosni. I pođe za njim sva Judeja, i svi iz okoline Jerusalima. I on ne činjaše ništa drugo za njih, izuzev što ih je potapao u jordanski tok i otpuštao ih, izlažući im da se uzdrže od grešnih dela. I biće im dan Car, spašavajući njih a ponizivši sve nepokorne, dok sam On ne bi bio on nikog pokoren. Neki se narugaše njegovim glasovima, a drugi mu poverovaše. I kada je priveden pred Arhelaja i poznavaoci Zakona behu sabrani, oni ga upitaše ko je i gde je bio do sada. A on odgovorivši reče: ťČovek sam; gde me povede Božanski Duh. Hranim se korenjem od trske i izdancima drveća.Ť - Kada mu zapretiše sa mučenjem ako ne prekine sa ovim rečima i delima, on pak reče: ťVi ste ti koji bi trebali da prekinete sa vašim rđavim delima i prionete Gospodu, Bogu vašem.Ť - I podignuvši se u besu, Simon, po poreklu esenski književnik, reče: ťMi čitamo božanske Knjige svaki dan, a ti koji si sada došao poput zveri iz šuma usuđuješ se da nas poučavaš i zavodiš narod sa tvoje bezbožne reči.Ť - I ustremio je se da rastrgne telo njegovo. Međutim, on /= Jovan/ ukorivši ga, reče: ťNisam vam otkrio Tajnu koja je /ovde/ među vama, jer vi niste željni toga. Stoga, onde će doći na vas neizreciva nesreća, i zbog vas i (zbog) svih ljudi.Ť - I ovako rekavši otide s druge strane Jordana. I kako se niko ne usudi da ga spreči, on činjaše upravo ono što je ranije radio.

Osvrt

Ovaj redaktorski pasus u starohelenskom tekstu 'Judejskih starina' trebao bi da dođe posle II, 7, 2, no njega tu nema. Njegov sadržaj otkriva ruku “hrišćanskog” interpoliste. Jovan Preteča je tobože, svagda išao u životinjskoj /= kamiljoj/ odeždi. Jovan koji je se oglasio u Pustinji, nosio je odeždu od pustinjske životinje – kamile, jer mu je ona bila najpogodnija za čest boravak u vodi, odnosno za učestala krštavanja, pogruživanja pokajnika u vodi Jordana. Neznajući da je Jovan bio esen, čak više poglavar esenskog reda, interpolator mu diskusiono suprostavlja Simona Esena, koji se u XVII, 13, 3 starohelenske verzije 'Judejskih starina' spominje kao tumač jednog Arhelajevog sna (u 384b 27 on je pak 'sadukej').

Jovanu sličan pustinjak bio je i asketa Banus (Bannoy), čijoj školi je u mladosti pristupio i Josip Flavije (Vita, 2). Ovaj starac je se odevao u drvenasto lišće, hranio je se rastinjem i divljim plodovima, te danju i noću se pogružavao u hladnu vodu osvećenja radi.


Viđenje Jakova u 'Evanđeljima'


Helenski tekst 1
( š‘¤‘ œ‘˜˜‘™Ÿ, 13:53-58)

53 Kaiě e)ge/neto oŔte e)te/lesen o( šIhsou=j taj parabolaj tau/taj, meth=ren e)...


Prevod

53 I kada Isus svrši ove priče, ode odande. 54 I došavši u svoj zavičaj /= Nazaret/ učaše ih u njihovoj sinagogi, tako da su se divili i govorili: ťOtkuda ovome ova mudrost i moći? 55 Nije li ovo drvodeljin sin? Ne zove li se njegova majka Marija i njegova braća Jakov, Josif, Simon i Juda? 56 I nisu li njegove sestre sve kod nas? Otkuda dakle ovome sve toŤ? 57 - I sablažnjavahu se o Njega. A Isus im reče: ťProrok nije bez časti - do li u postojbini svojoj i u kući svojojŤ. 58 - I ne učini onde mnogo čuda zbog njihovog neverovanja.Ť (Prevod: Emilijan Čarnić)


Osvrt

U Nazaretu, iako je to bilo mesto jakog nazarenskog uporišta, Isus Nazaren od većine življa ne biva prihvaćen kao Veliki Božiji Prorok. Nazarećani su u Njemu gledali samo ono spoljašnje – čoveka. Iz ovoga pasusa saznajemo i imena četiri Isusova brata: Jakov (Jakob), Josef, Simon i Juda. Saznajemo da je Isus, Davidov potomak, imao najmanje tri sestre (sudeći po upotrebi reči 'sve' - pásai) koje su živele u Nazaretu kad ga je Isus sa braćom pohodio. Kvazihrišćansko predanje je odbijalo da prihvati istinu da je Isus imao rođene braće i sestre, odnosno da su Davidovi potomci, Josef i Marija imali posle Isusa još dece. Tako su neki bogoslovi (Klement Aleksandrijski, Origen, Epifanije, ...), oslonjeni prevashodno na takozvano 'Jakovljevo Protoevanđelje' (8:13, 12:2, 13:1), učili da su Isusova braća ustvari Josefova deca iz njegovog prethodnog braka. Kad bi tako stvarno bilo, zašto onda tu decu ne spominju novozavetna 'Evanđelja' kad govore o sklanjanju svete Porodice u Egipat ili kod odlaska u Betlehem radi popisa?

Pored besmislenih tvrdnji da Isus nije začet iz (blagoslovenog) spoja, koji je imao i fizički izraz, Josefa i Marije, nakaradna crkvena predaja je izmisila da Josef i Marija posle rođenja Isusa više nisu imali polno-reproduktivni kontakt (dakle ni druge dece). Ako se u 'Evanđelju po Luki' (2:7) Isus naziva prvencem (tón prMtótokon) Marijinim, a ne 'jedincem' (monogens - cp.: 7:12), to jasno ukazuje da je Marija, pored Isusa i posle Isusa, imala još dece. Primus, 'Matej', odbacuje da je Isusovo začeće pratio biološki kontakt Josefa i Marija, ali ne odbacuje da su (u službi daljnje reprodukcije) Josef i Marija imali polno opštenje: ťI ne poznavaše je dok ne rodi sina, i dade mu ime Isus.Ť (1:25; cp.: 'Luka', 1:34) Ako se Josef naziva mužem Marijinim, a Marija ženom Josefovom ('Matej', 1:16. 19. 29. 24), to pouzdano aludirajuće ukazuje na njihovu postojanu polno-reproduktivnu bliskost. Kada Isus sa krsta ljubljenom učeniku Jovanu (koji će, od svih Apostola, najduže ostati na zemlji – 'Jovan', 21:21), poveruje na kratko čuvanje Svoju majku, koja ubrzo biva vazneta u Nebo), to ne pokazuje da Isus nije imao braće, već da će Marija, u trenucima bola, kod Jovana naći najveće razumevanje i brižnost.

Isusova majka i braća njegova, gotovo stalno su Ovoga pratili po Izraelu: ť... Siđe u Kafarnaum, On, i majka njegova, i braća, i učenici Njegovi, pa ostaše onde nekoliko dana.Ť ('Jovan', 2:12, v.: 7:3) Iako su mu bili pratnja, nekad nisu, zbog navale naroda, mogli dospeti do njega: ťA majka i braća njegova dođoše k Njemu, ali nisu mogli da se sastanu s Njim zbog naroda.Ť ('Luka', 8:19) - Po besmislenoj interpolaciji u 'Jovanu', 7:5, navodno ťni Njegova braća nisu verovala u Njega.Ť Da Jakov, Josef, Simon i Juda nisu verovali u Isusa kao u Mesiju i Velikog Proroka, oni Ga ne bi ni svo vreme Njegovog delovanja u Izraelu revnosno pratili. Da Jakov, brat Gospodnji (aram.: Ach-Mar’a - ĐčŢž×Đ), nije bio dugogodišnji osvedočeni vernik, on ne bi ni bio izabran za prvog episkopa Crkve u Jerusalimu. Po interpolaciji kod 'Marka' (3:20-21), iznosi se kako su jednom prilikom, kad se oko Isusa okupio golemi narod da On ni jesti nije mogao, 'njegovi' (hoi par’aytoý), došli da ga uhvate i odvedu kući, ťjer govorahu nije pri sebi.Ť Zlobni kniževnici iz Jerusalima su govorili da je Isus opsednut Beelzebulom – demonskim poglavarom, i da čudesa i iscelenja čini njegovom silom (3:22). Zar bi se Isusova braća, u ophođenju sa Njim, spustili na opadački i ružiteljski nivo lažnih pismoznalaca i dvoličnih fariseja?! Naravno, takve besmislice o Isusu i njegovima su mogli da kroje redaktori i kopisti koji nisu ni izdaleka poznavali koliko jaki posvećenici u nazarenstvu i esenstvu su bila Isusova braća. Oni koji su pripadali Gospodu - despósynoi (Eusebius, EH, I, 7, 14, 4), pripadali su mu u ono vreme i duhovno i rodbinski, i bili su duboki sledbenici Puta Istinskog Života. I pre nego što je Isus Dvanaestoricu pozvao da Ga slede kao Njegovi Apostoli, Njegova braća su već hodala na Putu Života. Judu nazvanog Blizanac (grč.: Didymos), možemo videti kao rođenog Isusovog brata. Zašto je izdajnik Juda Iskariotski prvosvešteničkoj straži, u getsemaniskoj noći, trebao da pokaže ko je tačno Isus ('Matej', 26:48)? Jer po noći On bi se jako teško razlikovao od svoga "blizanca" Judu, koji Mu je bio jako fizički sličan. – Lapidarnu novozavetnu 'Judinu poslanicu' možemo videti kao delo Isusovog i Jakovljevog brata – Jude Tome, ali i kao delo Jude koji je bio brat (?) Jakova Alefejeva (... Ioydas IakMboy - 'Dela', 1:13); poslanica počinje predstavljanjem autora: ťJuda, služitelj Isusa Hrista, a brat Jakovljev, pozvanima koji su u Bogu Ocu voljeni i sačuvani za Isusa Hrista; milost vam i mir i ljubav u izobilju.Ť Juda sebe ponizno vidi kao onog kome više priliči da se predstavi kao Jakovljev brat (adelphós de IakMboy), a ne kao Isusov brat. U ovoj Poslanici Juda se inače poziva i na patrijarha Enoha, a takozvane Enohove knjige koristili su i uvažavali prevashodno eseni. - Kada je car Domitijan hteo da istrebi sve potomke iz Davidove, kraljevske loze, neko mu je prokazao i potomke Isusovog brata Jude. Eusebije citira Hegesipa, pa prenosi dešavanja u vezi toga: ťOd roda Gospoda ostali su Judini unuci. Juda je bio brat Gospodnji po telu. Njih su potkazali, rekavši da su potomci Davida. Evokat /= oyokátos/ ih dovede Domitijanu, koji se poput Heroda plašio Hristovog Dolaska. On ih upita da li su iz roda Davidovog, a oni rekoše da jesu. Tada ih upita o njihovom materijalnom stanju, a njih dvojica rekoše da imaju samo devet hiljada denara ali ne u novcu nego u 39 pletrona zemlje, da tu zemlju obraćuju i da od toga žive. Tada mu pokazaše svoje ogrubele šake. Na pitanje o Hristu i Njegovom Kraljevstvu, šta je ono, gde i kada će se pojaviti, oni odgovoriše da ono nije od ovoga sveta i nije na ovoj zemlji neŹgo da je na Nebu i sa anđelima, i da će biti na kraju sveta, kada Hristos doće sa Slavom, da sudi živima i mrtvima i svakome dâ po delima njegovim. Domitijan, ne našavši krivice na njima, ismeja ih kao ludake pa ih pusti na slobodu.Ť (‘Historija Crkve', III, 20)

Iz ovih ukaza, koji pominju Judine potomke, saznajemo da je Juda bio oženjen. Iz 'Prve poslanice Korinćanima' saznajemo da je i veći deo Isusove braće bio oženjen, poput Simona Petra: ťZar nemamo prava da vodimo jednu sestru kao ženu - kao i ostali apostoli, i braća Gospodnja, i Kefa?Ť (9:5) Verovatno je samo Jakov bio neoženjen. Pre nego što će se Ognjeni Duh Sveti krunisateljski spustiti na Prahrišćansko Bratstvo u Gornjoj Odaji Jovan-Markove kuće u Jerusalimu, i Isusova brća su bila sa Apostolima, njihovim Pratiocima i Učenicima: ťSvi ovi istrajno i jednodušno su se molili Bogu zajedno sa ženama i Marijom, Isusovom majkom, i Njegovom braćom.Ť ('Dela', 1:14)



Helenski tekst 2
(š‘¤‘ œ‘ĄšŸ, 6:1-6)

1. Kaiě e)ch=lqen e)keiÍqen, kaiě eĂrxetai eišj thn patriżda au)tou=, kaiě a)kolouqou=sin ...


Prevod

ť11. I ode odande, te dođe u svoj zavičaj, a učenici njegovi iđahu za njim. 2. A kada bi subota poče učiti u sinagogi. I mnogi koji slušahu divljahu se govoreći: "Otkuda to ovome i kakva je mudrost što mu je dana? I ruke njegove čine takva čuda? 3. Nije li ovo drvodelja, sin Marijin i brat Jakovljev, i Josijin, i Judin, i Simonov? I nisu li sestre njegove ovde kod nas"? - I sablažnjavahu se o Njega. 4. I govoraše im Isus da prorok nije bez časti - sem u postojbini svojoj, i u rodbini svojoj i u kući svojoj. 5. I ne mogaše onde učiniti ni jednoga čuda, sem što izleči malo bolesnika stavivši ruke na njih. 6. I čuđaše se zbog njihovog neverovanja.Ť (Prevod: Emilijan Čarnić)


Osvrt

U Pseudo-Markovoj recenziji 'Q-Evanđelja', redaktor takođe pominje četiri Isusova brata, ali umesto imena Josef (grč.: IMsph - IMspos), daje se ime Josija (IMss), koje možda glasi i Jovan, jer nemarni kopistički tekstovi često oko imena prave velike zbrke. Po Sekundusu , Isusovo raspeće je iz daljine posmatrala i ťMarija majka Jakova Mlađeg i Josije, ...Ť (15:40) Jeronim je smatrao da su Isusova braća zapravo deca Marije Kleopine, sestre Isusove matere, jer se kod Kvartusa iznosi: ťA kod Isusovog krsta stajahu Njegova majka, i sestra Njegove majke - Marija Kleopina, i Marija Magdalena.Ť ('Jovan', 19:25). Gledajući u dubinu evanđeoskih naracija i opisa vidimo da se Isusova braća povezuju sa Njegovom majkom, a ne njenom sestrom.

Viđenje Jakova u 'Prvoj poslanici Korinćanima'


Ukratko o 'Prvoj poslanici Korinćanima'

Takozvanu 'Prvu poslanicu Korinćanima' apostol Pavle i njegov saslužitelj Timotej uputili su vernima u Korintu i celoj Ahaji, i to pre nego što će Pavle po treći put doći u Korint (II, 13:1). Pavla pogađaju sporovi u Crkvi Korinta koji se nesmotreno iznose pred svetovne vlasti, umesto da se u zajednici rešavaju; smetaju mu i bludnici koji su se uvukli u crkvu Korinta; on želi i da ukloni i nesporazume nastale između njega i vernih u Korintu, te sumnju u njegovo apostolstvo (2:14-7:4). Poslanica je, inače, napisana u Makedoniji, kada je veliki Apostol od satrudnika Tita dobio vesti iz Crkve u Korintu (II, 7:5-7). Ova poslanica je, inače, dosta pretrpela redakcija i interpolacija od Pseudo-Pavla, koji nije poznavao značaj pravednog života, poštovanja istinskog Božijeg Zakona.


Helenski tekst
( ĄŸŁ šŸĄ™˜™ŸĽŁ ‘,15:3-8)

1. Gnwriżzw de u(miÍn, a)delfoiż, to eu)agge/lion oÁ eu)hggelisa/mhn u(miÍn, ...


Prevod

ť1. Obznanjujem vam, braćo, Evanđelje koje sam vam propovedao, koje vi primiste, u kom i stojite, 2. kojim se i spasavate, ako ga čvrsto držite kako sam vam ja objavio, sem ako niste uzalud poverovali. 3. Jer sam vam pre svega predao ono što sam i primio: da je Hristos, saglasno 'Pisanijama', umro za naše grehe, 4 i da je pokopan, i da je bio uzdignut trećega dana - po 'Pisanijama', 5 te se javi Kefi, zatim Dvanaestorici. 6 Zatim je bio viđen od braće kojih je bilo zajedno više od pet stotina, od kojih većina živi do danas, a neki već i usnuše. 7. Zatim se javi Jakovu, pa onda svima Apostolima. 8. Naposletku javi se i meni kao nedonoščetu.Ť


Osvrt

Hrista Vaskrslog mogli su da vide u Njegovom Sjaju ponajprije oni koji su bili čisti i koji su uzrastali u Čistotu, dakle Dvanaestorica, Apostoli i verni Učenici. Iz 'Evanđelja' znamo da je prvi svedok vaskrslog Hrista bila Marija Magdalena, Gospodnja družbenica: ťA kada je vaskrsao rano u prvi dan sedmice, javio se prvo Mariji Magdaleni, ...Ť ('Marko', 16:9) Ona se u ovom predanju isključuje, što pokazuje redaktorski upliv, odnosno potvrđuje Pseudo-Pavlov upliv; on je narativno posebno izražen i u prethodnom umetku: 14:34-36. Pseudo-Pavle niti se poziva na istinsko predanje niti poznaje dobro istinska hrišćanska pisanija. Ovde se apostol Petar, pontif Hristove Crkve, predstavlja kao onaj koji je prvi (sa Dvanaestoricom) video vaskrslog Spasitelja. Tek onda dolazi Jakov, episkop crkve Svetog Grada, i svi Apostoli (Dvanaestorica i njihovi pratioci: Proroci, Evanđelisti, Pastiri - 'Efescima', 4:11-13; 'Korinćanima', I, 12:28-29). Kada se govori o 500 braće, tu se dakako ne uključuje samo izvorno ranocrkveno bratstvo koje je brojalo nekih 120 duša ('Dela', 1:15), već i oni koji su ubrzo prihvatili sveti život i kršteni u Hristovo Ime (2:41). Pošto se bratu Jakovu Hristos ukazuje (odmah) po Vaskrsenju, to pokazuje da je i odmah po Vaznesenju Svetog on izabran kao predstojatelj matične središnje Crkve u Jerusalimu, iz koje su se iznedrile i ostale lokalne crkve. Gde je se Hrist javio i Pavlu – 'Mališi', saznajemo iz nekoliko donekle nesaglasnih opisa i pripovedanja datih u 'Delima Apostolskim': pred vratima Damaska ('Dela', 9:1-22, 22:1-21). Iz 'Evanđelja po Luki' saznajemo ponajprije da je se Isus posle Marije Magdalene javio i dvojici svojih učenika na putu za selo Emaus (24:1-35). Jedan od njih zvao je se Kleopa. Posle prepoznavanja Gospoda u lomljenju hleba, oni se ushićeni vraćaju bratstvu u Jerusalimu i izveštavaju ga: ťGospod je stvarno vaskrsao i ukazao se Simonu.Ť (24:34) O kom Simonu se ovde govori: o Simonu Petru ili o domaćinu kuće u Emausu gde je Vaskrsli prepoznat?

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.