Image Hosted by ImageShack.us

Naj'z
Najdraža
Najdraži







Moja bazalica


Velika očekivanja




Državni hidrometeorološki zavod
vrijedni sateliti
što čitaju mi misli





Dragi tragovi



Image Hosted by ImageShack.us
Seka




Vila Rusalka



Image Hosted by ImageShack.us
Majstorica



Image Hosted by ImageShack.us
Anđeli



Miško

Viola

Gogoo

Vitae

Kora

Fanny

Strijelac

Koraljka

Vidra

Armin





Dok je dobrih knjiga...



Knjiga za pod jastuk


Image Hosted by ImageShack.us






Čitam






Preporučujem pročitano








Dašu Drndić, sve redom!
Toplo preporučujem



































Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Ratni dnevnik 1943.




Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us























Website counter





























U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?

četvrtak, 27.03.2008.

Live performance (čista intima)






I don't know how it happened
It all took place so quick
But all I can do is hand it to you
And your latest trick

(i ja bi vrištala da sam tamo)


Kakve sve misli u roju prelijeću
red slova
red glazbe
red šunke
red sira – pa u pekač
izađe topli sendvič. Fini istopljeni sir koji bi se protezao i dalje da je ruka duža.
Ali ruka je prekratka, kraća od istopljenog sira, kraća od slova i od muzike.
Kraća od moje pameti.
Kaže ona meni: pa daj jednom
poslušaj
bar jedan od savjeta koje daješ drugima
posuđuješ ih,
kao uredna knjižničarka
iznajmljuješ vlastite snove
a ne možeš naplatiti zakasninu kad ih zaborave vratiti.
Zašto ne nabave svoje
preskupi su im
pa posude tvoj
i zadrže ga.
A sendvič se hladi, sir se stvrdnuo
ne rasteže se više, puca, lomi se
gubi okus
i toplinu.

išla bi na more
ali
prerano je

zločesta mrkva
istrunut će do kraja
na dnu frižidera
smežurati se i nestati
jer i zločestim mrkvama
vrijeme prođe



APDEJT:

Image Hosted by ImageShack.us

Otišla do grada i potpisala.
Ne PROTIV-nego - ZA!
ZA referendum! Red je da nas se pita što mislimo o tome.
A onda ćemo reći da nismo PROTIV ulaska Hrvatske u NATO savez, već da smo ZA to da ne uđe.
Idem po onoj filozofiji da ono čemu se protiviš i opireš - zapravo još više raste!
Zato uvijek biram opciju - ZA!
Ja sam ZA to da moćna ekipa iz EU dotrči do naših granica, (jer dalje po vlastitom propisu ne može), i lijepo zamoli da uđemo u taj njihov savez. Dosta mi je ovog prenemaganja, ne mogu više slušati zašto sve mi MORAMO u tu uniju.
Na samom početku razgovora i pregovora sve je izgledalo poprilično normalno i činilo se kao da ide nekim svojim tokom, ali u što se pretvorilo kroz vrijeme?
Stalno nam netko soli pamet i govori nam da nismo dovoljno dobri. Dovoljno dobri za što?
Po čemu su oni bolji, koji su, čiji su to kriteriji?

Ovo nije dobro - opirem se!





- 20:17 - Komentari (17) - Isprintaj - #

petak, 21.03.2008.

Dilegua, o notte!





I prije nego sam napisala redak dva, pod ovu veličanstvenu izvedbu, Rusalka me je pročitala jasno i čisto: ljudi odlaze, ali njihova djela ostaju za vječnost.
Bliske nas duše koje odu, nikad ne napuste... To je moć njihove ljubavi.


Iz "Razgovora s Bogom", Neala Donalda Walscha

Ljudi vjeruju da sam Ja onakav kakvim me oni vide, a ne onakav kakvoga ne vide.
Ali Ja sam Veliko Nevidljivo, a ne ono što sam u nekom određenom trenutku.
U određenom smislu Ja sam ono što nisam. Ja dolazim iz nepostojanja i tamo se uvijek vraćam.
Ipak, kada dolazim u jednom određenom obliku ili nekom drugome - u obliku u kojemu mislim da Me ljudi mogu shvatiti - ljudi Mi pripisuju taj oblik zauvijek.
I kada bih se pojavio u bilo kojem drugom obliku, nekim drugim ljudima, prvi bi rekli da se drugima nisam pojavio, jer nisam tim drugima izgledao onako kao što sam izgledao prvima, niti sam im rekao iste stvari, pa stoga – jesam li to mogao biti Ja?



On je meni u toj ariji.
I još nekoliko drugih iz kojih Ga slušam i čujem.
On je meni u kipu, slici, freski... kojima se stalno i iznova vraćam.
U knjizi koja ima moć izmijeniti me.
U kapima kiše koje su me noćas veselile, jer je pljuštalo snažno i moćno i ispralo svu nečistoću s ulice, ograde, prozora...
U onim naglim i kratkim, ali istinskim trenucima tišine, kad smo svi zajedno za stolom i istovremeno shvatimo koliko umijemo biti i jesmo zahvalni
(A taj trenutak brzo prođe i onda opet svi krenemo pričati)


Sretan Uskrs vam želim


Jer On kaže:
Ja govorim svima. Sve vrijeme. Nije pitanje u tome kome Ja govorim, nego tko sluša?





- 17:46 - Komentari (17) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.03.2008.

hitno trebam pomoć


možete li okupiti sedam dragih frendica za stolom,
ako znate da vam treća i peta ne komuniciraju?
(nije važno zašto)

da li biste vi...
sjedili u takvom društvu
otvorena srca


Image Hosted by ImageShack.us

- 23:12 - Komentari (25) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.03.2008.

Kad je pisanje komentara prava mala avantura



Image Hosted by ImageShack.us

Blogosferski odvodi su opet začepljeni.

Dobro bi došao

Image Hosted by ImageShack.us



Bez i riječi obrazloženja na naslovnici.
Ma dobro.
Strpljeni su spašeni!
Ostane trag njihovih periodičkih problema u vidu nekoliko uzastopnih istih komentara, čisto da se ne zaboravi kad je to ono bilo zadnji put...


- 14:25 - Komentari (17) - Isprintaj - #

subota, 08.03.2008.

Porculanske lutke, jače od svega*


boomp3.com

Ovako počinje uvod u jednoj priči o tome što je predhodilo obilježavanju 8.03. kao Međunarodnog Dana žena.

Rođen na prijelomu stoljeća, u vrijeme velikog industrijskog napretka ali i velikih turbulencija, kriza i radikalnih ideologija, Međunarodni je Dan žena, pokazalo se, nosio u sebi korijene protesta i političkog aktivizma koji će postati nezaobilazni oblici društvenog života.
Godine koje su prethodile povijesnoj 1910. obilježila je snažna spolna segregacija i mali postotak zaposlenih žena u industrijski razvijenim zemljama. One koje su bile zaposlene mahom su radile u tekstilnoj industriji, manufakturi i kao pomoćno osoblje u kućanstvima. Radile su u vrlo lošim uvjetima i za iznimno male nadnice.


Sad, čitam ja to i čitam.... kakve su razlike za more žena u našem društvu danas, ili u vremenu o kojem priča ovaj uvod.
Spolna segregacija vlada i danas. Osjetila sam je na vlastitim leđima i ne tako davno dok sam radila u jednom srednje velikom poduzeću, gdje sam primala upola manju plaću od kolege koji je imao nešto manji obim posla i odgovornosti, ali u drugom gradu.
I uzalud mi je bilo što sam imala i veću stručnu spremu i duže radno iskustvo.
Tu segregaciju žene osjećaju i danas na svakom koraku, naša se odgovornost, ozbiljnost i predanost cijeni na riječima i hvalospjevima, ali ne i na platnoj listi, ne na istoj mogućnosti napredovanja i ne na poštovanju u ophođenju.
Ako radite u većoj grupi ljudi i dođete isto nervozne kao i kolega, zna se zašto ste nervozne vi, a zašto kolega....
To su možda predrasude, ali ja to promatram na isti način kao i segregaciju.
Koliko god sam pozitivni borac u svakom nastojanju da se dođe do ciljeva i rezultata, sve me ovo smeta i boli.
Postotak zaposlenih žena i dalje je najveći u tekstilnoj industriji, a danas imamo i one silne super-hiper-mega markete, gdje ćete na zaposlenog muškarca naići kao na iglu u plastu sijena. Ako i naiđete, on neće slagati robu po policama, niti će biti na blagajni, on je, ako nije mesar za pultom sa svježim mesom, vjerojatno poslovođa.
A za pomoćno osoblje u kućanstvima, da ne govorim. Duša mi jeca za svim ženama koje putuju u Italiju služiti po raznim kućanstvima, a duševno, moralno i u svakom drugom pogledu vrijede daleko više od njihovih poslodavaca.
Neprestano se pitam, kakva je to moderna država kojoj je potpuno svejedno što su njene mnoge žiteljice pretvorene u jeftinu i potplaćenu radnu snagu, spremene da obavljaju i najponižavajuće poslove, spremne da ostave obitelj, djecu, jer su jednostavno na to prisiljene.
Imala sam i ja nekad svoju teoriju, da nitko nije prisiljen raditi ništa što ne želi, i da svi imamo izbor i odabiremo ono što želimo.
Ali... padne puno paučine s očiju, kako godine prolaze, a vid godinama ne slabi, dapače.
Dakle, što je drukčije i koliko je to drukčije zaista – drukčije!
I u ovih mojih (skoro!!!) pola stoljeća bilo je svega, uspomene se slažu, umeću...
Ponekad kao sloj fine čokoladne kreme na torti, a ponekad kao mrlja na odjeći koja se nikako ne skida...

Osmi mart u meni budi sjećanja...
kad sam mami nosila buketić ljubičica i kakav stih
kada sam i sama počela primati cvijeće i čestitke na taj dan....
razlog za dobru feštu u firmi, još onda prije devedesetih
ukradeno vrijeme i na brzinu neko piće u kafiću, poslije devedesetih

Kad me danas dragi zagrli i kaže – sretan ti dan žena, znam da se i u njegovim mislima vrte neke uspomene i da već dugo ovaj dan nema više onu svoju stvarnu namjeru.

Ali, nije to važno.
Volim sve datume i obljetnice koji se mogu obilježiti, volim dobre želje, volim se zagrliti s ljudima i čestitati, smijati se u glas, nazdraviti!
Zaboraviti bar na tren svu moguću ogorčenost koja već dugo ide kao veo uz neke datume oko kojih se neumorno raspravlja, a ženi se u životu ništa ne mijenja!

Zato, drage moje, sretan vam Dan žena.
Želim vam iskreni buketić ljubičica i osmijeh za sva sjetna sjećanja.


Image Hosted by ImageShack.us


Legenda: *

- 09:40 - Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.03.2008.

Dijete u meni luta svijetom
I ljuti neke odrasle ljude




Savršen način kako potrošiti vrijeme koje nemam.


- 18:57 - Komentari (17) - Isprintaj - #

subota, 01.03.2008.

Sinhronizirana podudarnost u arhivi života


O čemu se radi.
Ne pripremam postove u Wordu već više od godinu i pol dana, jer i ne pišem ništa toliko ozbiljno i važno da bi me baš jako boljelo ako mi bloghaer smaže objavu jer mu se ne sviđa senzibilitet mog klika na – objavi.
Tih par rečenica istipkam drito u editor, pa što bude.
Tako sam i sinoć... i to baš o padu bloga negdje između veljače i ožujka 2006.
Sjeća li se tko?
Pojelo nam je jedno 10-ak dana postova i komentara i dobili smo neko ograničeno vrijeme da ih povučemo iz arhive i opet objavimo na istom mjestu.
Meni se nije dalo, samo sam nastavila dalje.
I tako, jučer malo zračim i čistim My Documents, (čega sve tu nema...) i nađem jedan file pod čudnim imenom, idem ga otvoriti... traži me password. I kako koristim uvijek i za sve isti, otvorim ga, kad ono – tamo svi postovi koje sam pisala u wordu prije objave. I oni izgubljeni.
Baš me razveselilo prisjećanje na taj početnički period i neka draga druženja
imali smo tada jednu široku raspravu o preljubu, žao mi je što sam izgubila komentare
među tim objavljenim, pa izgubljenim, našla sam i jedan koji ne objavih, jer se polako promijenila i tema
i sinoć ga prebacim u editor, (tek da vidim je li koliko aktualan još), kliknem na – objavi, i sve nestane...

Podudarnost.

Daj da probamo još jednom.


razumiješ
ako si to ne dopustimo
nećemo poštedjeti njih
nego ćemo prevariti nas


Kakav moćan ulet.
Što će još smisliti
preljubnički um
ne bi li se utješio

nemilosrdni varalice
otresti će nepostojeću prašinu
s ramena
onako ovlaš
nezainteresirano

kako zapravo pokret odaje slabost


Image Hosted by ImageShack.us



Ma vidi... nije ga pojelo.
A sada, treba skupiti snagu i taj stari file, koji je i onako bio zaboravljen, prebaciti u Recycle koš.



Ovo se tada slušalo


boomp3.com


- 15:30 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (8)
Listopad 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (8)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (10)
Srpanj 2007 (11)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (15)
Siječanj 2007 (10)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (10)
Listopad 2006 (17)
Rujan 2006 (12)
Kolovoz 2006 (11)
Srpanj 2006 (7)

Sklona porocima
Image Hosted by ImageShack.us







Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)




Image Hosted by ImageShack.us





Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)









Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
cerek
(Des'ree)








a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove



Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti

Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos



Image Hosted by ImageShack.us







skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili






Image Hosted by ImageShack.us


sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče




ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama




odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje