|
U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
ponedjeljak, 04.02.2008.
A i nije neka tajna
Sjedim jutros u jednoj čekaonici, strpljivo čekam, sama u blaženoj tišini.
Gotovo meditativan trenutak.
Čekam doktoricu.
I evo ti njih dvije, jedna za drugom ulaze... kaputi, torbe, vrećice, kišom natopljeni kišobrani, pomni odabir smještaja u skučenom prostoru čekaone, sve to popraćeno silnim dugačkim komentarima o vremenu, kiši, vlazi, depresiji i svemu onom čime je velika većina žitelja Rijeke danas ujutro započinjala verbalnu komunikaciju.
Kad se do kraja iscrpi uvodna priča o vremenu, kojom se temom nastavlja?
U slijedećih petnaestak minuta ušla sam duboko u njihovu povijest bolesti. Sveukupno pet operacija, dvadeset i sedam rtg snimaka, dvije magnetne i tri CeTea.
Par fizikalnih po toplicama, i naravno, ni malo nije bolje. Otekline raznih dimenzija i boja, tablete različitih veličina i miligramaže. Tlakovi im visoki...
Otvorila se knjiga Who is who u KBC-u Rijeka, izlistala su se poglavlja ispunjena prezimenima specijalista i imenima zlatnih i onih zlih sestara.
Htjela sam van iz te priče, jer su me, nanjušivši razumijevanje, tako stručno uvukle, i našla sam se gdje tražim već načine kako da im pomognem sa svoje strane.
Taman da zaviknem: – Cure, a da pričamo malo o sexu, mante se bolesti...,
eto ti, uleti doktorica s još jednom prijom, i opet, kaputi, torbe, kišobrani i priča o vremenu.
Počinje me previše opterećivati to silno prepričavanje raznih bolesti i tegoba.
Čitam Tajnu u zadnje vrijeme i tu lijepo piše, upravo ono što već duže vrijeme i sama osjećam:
Ne možete "dobiti" ni jednu bolest ako ne mislite da možete, a ako mislite da možete, time svojim mislima samo prizivate bolest. Ako slušate druge dok govore o svojoj bolesti, također prizivate bolest. Dok slušate druge, sve svoje misli predajete bolesti i usredotočite se na nju, a kad svoje misli posvetite nečemu, tada to i prizivate. A bolesnima ni u kom slučaju ne pomažete. Samo njihovoj bolesti dodajete vlastitu energiju. Želite li uistinu pomoći toj osobi, promijenite razgovor i pričajte o lijepim stvarima, ili idite svojim putem. Dok odlazite, posvetite svoje snažne misli i osjećaje slici zdravlja te osobe, a onda je otpustite
I tako sam se ja, otpustivši misli o tom njenom tlaku koji je zaista zabrinjavajuće previsok, otpravila svojim putem – u ordinaciju.
Stomatološku.
Zubna se problematika uspješno rješava i jako sam sretna zbog toga.
(Jer ako krenem pisati što se sve radi i gradi u mojim ustima, zaboljeti će vas zubi!)
|
|
|