Tko je spojio, dobro je napravio
Tko nije – radio je
Skraćeno raditi znači zavarati vlastitu pamet, dovesti je u pitanje.
A raditi se – mora! E.
Laptop je završio u Ventexu na popravku,
a samo jedna tastatura u kući zna biti frustracija sama po sebi,
pogotovo dok su sarme još uvijek u obliku glavice kupusa u vakumu i mljevenoga mesa,
koje ti nije po volji, jer je kupljeno u predzadnji čas i samljeveno preko volje i nervozno.
(Ja sam na stani nervoznih mesara, ovi ljudi su svi, da prostite – piiiiip)
Unaprijed slušam dijalog za stolom
- malo ti je presuho ovo meso u sarmi
- a znam, (tu ide priča o spomenutoj nabavci mesa), ali stavila sam malo pršuta, osjetiš?
- a pancete, nisi?
- a-a, pršuta samo.
- hm... ma da, nije loše zapravo, mmm fino je, ali ipak malo presuho...
Novu godinu želim čestitati, i u toj čestitki je sve baš isto kao i lani.
Poslušala sam te, i našla te trenutke, draga Rusalko, posložila ih u glavi...
i razmišljam, treba ih početi zapisivati, da se ne zaborave...
Svjedočila sam nekim čudima i zahvalila.
Loto i Bingo mi izmaknuše, ali odavno već znam da sam dobila i jedno i drugo, a kolači preko pogače škode zdravlju.
Bluzica, šljokičaste naušnice, nestašan i nestrpljiv čuperak, možda čak i štiklica.
Nešto crveno-obavezno.
Dobro društvo, ekipa, aperitiv – pa sve ostalo.
Stare pjesme i dobro uštimani glasovi, to smo vam mi.
Ovu rasturamo.
Sretna Vam dveiosma.
Slutim da će biti puno bolja od ove dveisedme, koja samo što nije...
Neka nam svima bude
sunčanija
blještavija
opojnija
bujnija
raskošnija
glamuroznija
razigranija
dodajte slobodno još....
Hvala vam na dobrim željama u postu niže,
svima ću vam doći...
Pretjerajte u svemu - još večeras!
System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)
Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)
Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti
Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos
skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili
sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče
ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama
odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje