Image Hosted by ImageShack.us

Naj'z
Najdraža
Najdraži







Moja bazalica


Velika očekivanja




Državni hidrometeorološki zavod
vrijedni sateliti
što čitaju mi misli





Dragi tragovi



Image Hosted by ImageShack.us
Seka




Vila Rusalka



Image Hosted by ImageShack.us
Majstorica



Image Hosted by ImageShack.us
Anđeli



Miško

Viola

Gogoo

Vitae

Kora

Fanny

Strijelac

Koraljka

Vidra

Armin





Dok je dobrih knjiga...



Knjiga za pod jastuk


Image Hosted by ImageShack.us






Čitam






Preporučujem pročitano








Dašu Drndić, sve redom!
Toplo preporučujem



































Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Ratni dnevnik 1943.




Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us























Website counter





























U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?

subota, 27.10.2007.

Za Koraljnu

Mada ova pjesma ima jednu cijelu malu priču iza sebe, nema veze.

Evo je tebi.




Sarah McLachlan - Answer


Voli te Strijelka


- 10:29 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.10.2007.

Jantarnim putem



E lako je razmetati se ljepotom kad svaki dan gledaš u nju.
I kad u potrazi za jantarom nailaziš na zlato, broncu, mjed...


u svojoj ulici


Image Hosted by ImageShack.us


na radnom mjestu

Image Hosted by ImageShack.us



tako, nekim tajnim stazama

Image Hosted by ImageShack.us

Ma naći ću ja taj jantar!


- 20:59 - Komentari (19) - Isprintaj - #

subota, 20.10.2007.

Dodirnuti spoznaju


Ročki glagoljski abecedarij


Neki čudni dani.
Nema me nigdje, a posvuda sam. Razni ljudi nalijeću na mene prvi, drugi, pa i treći put, i onda se čudimo raznim podudarnostima, u potrazi za smislom.
I opet, opet nitko nema vremena!
A da vrijeme prolazi, to znamo.
Evo me, uhvatila se tastature, ne da bi radila (analizirala, popisivala, kalkulirala i rekapitulirala), već da bi se – opustila.
Idemo vidjeti koliko je to moguće.
(U ovaj čudan čas, dok Sunce izlazi nad mojim gradom.)

Je li vam se dogodilo da ste se u nekom trenutku svog života našli na nekom mjestu, usred nečega ili pred nečim, ugledali ili dotaknuli nešto... i shvatili...
I da je spoznaja odjeknula u vašem umu kao snažna eksplozija.
Da uopće niste to što jeste, već ste nešto sasvim drugo, a nemate snage boriti se sa pomirenjem da ćete to nešto što jeste ipak biti cijeli život, a ono drugo ostaje tek tiha zaludjela čežnja, bez obzira na snagu spoznajne eksplozije?
Koliko toga vremena treba još proći, da nestanu ožiljci koji ostaju nakon odbacivanja svih zavoja koji su držali šavove na okupu, da se ne bi raspali.

Puno pričam u toj opciji onoga što jesam, tumačim ljudima, podučavam o sprezi aktivnosti svakodnevnog života i ograničenja koja nameće stanje prouzročeno bolesti.
(A duboko ne vjerujem u nikakva ograničenja, jer znam da si svako ograničenje nametnemo sami, pa kako sad... ali to je već druga i poprilično opsežna tema.)

Zastanem ponekad u tim tumačenjima, prekine me onaj šum daleke povijesti, minulih stoljeća i tisuće neogovorenih pitanja, i uvijek ista želja – doznati... kako i zašto i gdje, koliko i točno kada!
Još lani, pročitavši Wellmanovu Teodoru, izgubila sam se u potrazi za što više podataka o njihovom vremenu i ostacima njihovog vremena. Stavila sam si u zadatak svakako posjetiti Istambul, samo zato da bih pronašla Konstantinopolis.

Promjeni čitavog mentalnog sklopa ponekad prethodi samo jedna rečenica.
Ljudi odlaze u Rim vidjeti Sikstinsku kapelu, otprilike znajući što ih tamo može dočekati, a tu, u malim gradovima Istre, ostajemo nijemi pred neočekivanom ljepotom freskama oslikanih crkvica i kapela ... (nisam točno citirala, ali prenijela sam bit)

Ja nisam samo zanijemila, suze su same krenule.

Ljepotu i ushićenost, potpunu zanesenost, ubrzo zamijeni tuga i bijes što su nam djeca prikraćena za tu važnu spoznaju.
Općenito, nemaju pojma o povjesti svoga kraja.
Bilo kojeg profesora povijesti ili hrvatskog jezika upitala bih: jeste li bili u Roču?
Ne u konobi, već u crkvi sv. Antuna pustinjaka?
Ako već jeste, zašto tamo ne povedete i djecu?
Ne trebaju silne organizacije, agencije, autobusi. Dovoljno je par automobila i voljnih roditelja, jer i njima će dobro doći.
Moja vrla generacija također o povijesti svoga kraja zna poražavajuće malo, nismo mi ništa bolji. Nas su vodili u Zelenu lagunu u Poreč, tri dana samo vozili bicikle, nismo vidjeli ništa.
Ili, osam dana putevima revolucije gdje smo vidjeli silne monumente, ali nas nisu naučili da se u XII stoljeću u Istri pisalo glagoljicom. A mogli su nas odvesti i pokazati nam.
Jer nema ni najmanjeg razloga da bi se, pred bilo kim iz te velike Europe, osjetili manje vrijedni.
U našim su kostima i genima daleko vrijednije priče!

Pola sata vožnje autom da biste se u to uvjerili, da bi vidjeli i dodirnuli.

Image Hosted by ImageShack.us

Zapravo sam pripremila tekst o tom glagoljaškom đaku iz Roča koji je ispisao cijelu glagoljsku abecedu urezavši je u posvetni križ, ali eto što se dogodi kad se opustim, izađe stranica teksta, a još ništa nisam rekla.

Image Hosted by ImageShack.us

Crkva je sagrađena u XII stoljeću i iz Trsta je došao biskup da je posveti. Tamo gdje je palcem umočenim u sveto ulje označavao zidove znakom križa, kasnije su naslikali velike križeve u krugovima oslikane crvenom bojom, da ostane trajna uspomena.
Glagoljaši su oštricom urezivali svoje zapise i grafite, a taj je đak urezao glagoljsku abecedu, što nam i danas nakon minulih stoljeća pokazuje što je u ondašnjem glagoljskom pismu bio standard.
Obična đačka vježba iz onog vremena ušla je u znanost pod imenom Ročki glagoljski abecedarij.

Image Hosted by ImageShack.us
Branko Fučić: Terra incognita

Na moje pitanje-koji je luđak ovo blago išao prekrivati vapnom, dobila sam i odgovor. Da nisu tada vapnom prekrivali freske, jer im ih je već dosadilo gledati, danas mi ne bi vidjeli ništa od toga.
(I akademik Branko Fučić ne bi nikad napisao remek djelo Glagoljski natpisi.
Njegova Terra incognita trebalo bi biti obavezno štivo, ako ne u osnovnoj, onda makar u srednjoj školi.)


Ni puni sat od Rijeke.


U Roču možete vidjeti još puno više od ovoga. Turistička zajednica je otvorena cijeli dan, tamo vas čekaju dvije krasne djevojke, koje znaju sve o tome, otvorit će vam mnoga vrata masivnim ključevima, na vama je samo da uđete i dodirnete spoznaju.
Jer, na ovim fotografijama ne vidite ništa, morate prići sasvim blizu.
Uživam pretjerujući u svom oduševljenju.
Pođite danas!


- 10:01 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 13.10.2007.

Filozofski


Image Hosted by ImageShack.us


odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje



- 18:30 - Komentari (22) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.10.2007.

Jesenski preludij


Boje ljeta na morskoj površini...

Image Hosted by ImageShack.us



... i bezgranična toplina, čini se...

Image Hosted by ImageShack.us



Ali, rujan se povuče...

Image Hosted by ImageShack.us




... i nastupi listopad...

Image Hosted by ImageShack.us



... a onda već znamo da nam se prikrada i zima.

Image Hosted by ImageShack.us



- 14:25 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 02.10.2007.

Razapete čvrste niti na tkalačkom stanu


(Sažetak: neopisivo patetično predočena emotivna razlika između premještanja njenog kreveta u sobu do moje i selidbe u drugi grad.)


Image Hosted by ImageShack.us
photo by D'stric (Subotina-Buzet)


Boje... rapsodija do eksplozije
Vodoravni redovi i poneki okomiti antagonizam
koji ne dopušta dosadu horizontu
Tišinu potjera zvuk poprečne letve koja
posloži i potvrdi, ono što je mogao biti nered
da su se niti krivo provukle.

Ali nisu.

Mislila sam
sjećat ću se svog prvog studentskog dana u Zagrebu,
gnjavit ću ih već ponovljenim pričama, bez milosti, molit će me da zašutim.
Ali nije bilo tako.

Dolazila su mi neka druga sjećanja
neke druge niti, koje su se tada provlačile usredotočeno.
Te takve se ne zaboravljaju čak ni u borbi s vremenom, koje ionako prebrzo prođe.
Uspomene traže zlatne niti poveznice..

Koliko se raspravljalo s prijateljicama
mladim mamama iz onih vremena... kako i koliko je važan trenutak kada svoju malu princezu
prebacuješ iz sigurnog dječjeg krevetića koji stoji kraj tvog uzglavlja,
u veliki krevet u dječjoj sobi.
Kako će to podnijeti? Hoće li kliznuti, jer nema ogradice,
(stavljali su se jastuci na pod, nakon što je usnula, i skupljali prije nego se probudi, da ni ne zna da su bili tamo...),
hoće li se probuditi, prestrašena, jer je sama u sobi? Hoće li još pamtiti svoj krevetić kraj mame, za par mjeseci kada stigne braco, i zahtijevati ga natrag?

Poprečna letva
gusto tkanje
vrijeme

Ostavi ključ u vratima s unutrašnje strane, ne otvaraj nikome, neka zvone.
Spusti si te rolete prije nego ideš spavati, ova vrata možeš ostaviti pritvorena...
Ne spremaj tu deku, trebat će ti.


Hoćeš da ostanem?smijeh


Jedno je ostaviti svoju malu princezu u sobi do tvoje.
Ostaviti kćer studenticu samu u stanu u drugom gradu, različita je priča.
Došlo mi je da bacim jedan jastuk na pod, onako, u prolazu... da joj se nađe, ako klizne...
Zlatne niti poveznice.
Čvrstog tkanja i prekrasne rapsodije boja.


Poprečna letva, još jednom
Ništa više neće biti isto.

....



a još prije nekoliko dana nastojale smo dokučiti
da li je onaj što je uklesao glagoljicom
godinu otkrića Amerike
u zidinu crkve u Roču
mogao uopće pretpostaviti
koliko će taj njegov grafit trajati
i što će značiti svakome od nas

Image Hosted by ImageShack.us




- 17:32 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (8)
Listopad 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (8)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (10)
Srpanj 2007 (11)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (15)
Siječanj 2007 (10)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (10)
Listopad 2006 (17)
Rujan 2006 (12)
Kolovoz 2006 (11)
Srpanj 2006 (7)

Sklona porocima
Image Hosted by ImageShack.us







Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)




Image Hosted by ImageShack.us





Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)









Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
cerek
(Des'ree)








a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove



Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti

Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos



Image Hosted by ImageShack.us







skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili






Image Hosted by ImageShack.us


sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče




ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama




odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje























































































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se