Image Hosted by ImageShack.us

Naj'z
Najdraža
Najdraži







Moja bazalica


Velika očekivanja




Državni hidrometeorološki zavod
vrijedni sateliti
što čitaju mi misli





Dragi tragovi



Image Hosted by ImageShack.us
Seka




Vila Rusalka



Image Hosted by ImageShack.us
Majstorica



Image Hosted by ImageShack.us
Anđeli



Miško

Viola

Gogoo

Vitae

Kora

Fanny

Strijelac

Koraljka

Vidra

Armin





Dok je dobrih knjiga...



Knjiga za pod jastuk


Image Hosted by ImageShack.us






Čitam






Preporučujem pročitano








Dašu Drndić, sve redom!
Toplo preporučujem



































Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Ratni dnevnik 1943.




Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us























Website counter





























U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?

petak, 31.08.2007.

o lejzi....

Ideš?
Ideš!

nema tužnih stihova
ni oproštajnih pisama

dušo

gdje neke priče završavaju
neke taman započinju
to je tako jednostavno

vidimo se









- 11:16 - Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 30.08.2007.

Image Hosted by ImageShack.us

photo by stric from the land of down under


Vjetar u kosi, a lanci oko mene.
Kako prikladno.
Sve stižem, a ništa ne dovršim.
I puno se toga događa, a ništa se zapravo ne zbiva.
(Ovo nije ni meni jasno, ali tako je nekako...)

Čini mi se, dok mnogi pišu i stvaraju, kao da ipak vlada neka velika pauza.
Ljetna? Ne znam. Griješim li?

I ja stvaram. Pišem, pjevam, plešem.. utapam se u ritmu.
A sve u mislima... u toj glavi među lancima.

Neki stih se zavrti tu i tamo

... poput površne ogrebotine
koja ne boli
ne peče
ali smeta...


i mada sam stigla slova spustiti na papir
ni ovo neću dovršiti
to su samo slova
a ljeto prolazi

možda sam tek samo još jedna žena koja polako skreće s uma, samo zato jer se nije odmorila.



- 08:17 - Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 24.08.2007.

Insistiram!

Sve su promijenili, ali ovo je ostalo isto!

A ovo je moj protest. Opet.

Image Hosted by ImageShack.us

I opet!

Image Hosted by ImageShack.us

I opet!

Image Hosted by ImageShack.us


(Tko je ono rekao-dvaput?
Triput, molim, pa da vidim tko živ, a koga nema!)




- 13:15 - Komentari (17) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.08.2007.

Logiranje?

Prigovorilo mi da sam previše ozbiljna.
A, kako ja to nisam znala - prosvijetlilo me.

Pa sam se totalno uneozbiljila, već danima toliko nasmijavam ekipu oko sebe da ne stižu doći do daha od smijeha. Ne traže ni jest ni pit.
Blago meni, konačno na posao odlazim bez mirisa dnevnog menija za jučer-danas-sutra.
(Ma, ne mršti se, nije ovo ironija, ovo je AUTOironija. Nemam pojma što do zaista znači, ali čini mi se, paše uz kontekst smijeh)

Na blogu promjene, tresu se brda, još jednom. Mi smo sada zapravo/kao na portalu NOVE TeVe, i nekako mi je sam pogled na naslovnicu malo hm, nelagodan, ne znam.
A volim Loste i Grejz, tu i tamo koji film... pa moram šutjeti o tim subjektivnim nelagodama.

Sva sreća, pa na naslovnicu dođem samo za logiranje, ne zadržavam se duže, a kao i svaki novitet tako i nova naslovnica traži stanovitu prilagodbu.

Tumačenje prilagodbi mi je i inače zvanje, pa valjda neće biti problem.

Sada kada je sve novo, možda bi se trebalo i oko vlastitog bloga malo bolje potruditi.
Pa kako mi je uložen prigovor, možda bih mogla i poraditi na tome.
Ne znam, budemo vid'li!

Ovo je ionako post – po preporuci.
Da bih mogla večeras malo šalabajzat okolo, da vidim što ima kod dragih mi ljudi. Ako stignem.
Dobro, uozbiljit ću se!



- 14:36 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.08.2007.

Opet vremeplov


Svratih do MiniMaxine i sudarih se s ranim osamdesetima...
A ti sudari tako nježno bole podsjećanjem.

S tog Olivijinog albuma pamtim ovu:



Zbog te njene frizure i moja je tada bila tako kratka (najkraća ikad)
Nosila sam tajice i šišmiš rukave
išla u drugi srednje
bila zaljubljena preko ušiju

ovi stari spotovi imaju neopisivu čar


Hvala ti MM
što si me
kroz pjesmu
podsjetila
tko sam htjela biti
a tko jesam.





- 14:27 - Komentari (20) - Isprintaj - #

srijeda, 15.08.2007.

Na pola kolovoza


Image Hosted by ImageShack.us

Danas, isto kao lani i mnoge godine unazad.
Zašto bas danas, zašto u najveću gužvu?
Evo, tu piše.
A i ne razmišljam više o tome toliko. Postoje tako neke stvari koje radimo i ne možemo ponekad ni sami sebi, a ni drugome objasniti, zašto smo to baš tako...
rekli
mislili
učinili
I mada razum nastoji uvjeriti tijelo da odustane od nekih poteza
uzalud, tijelo krene

Ja ću se danas kotrljati kroz ovaj dan ... lagano.

Malo meni treba za dobro raspoloženje
zdrava čeljad oko mene
netom oprana kosa
ručak vani

Samo da nema tih misli koje su me obuzele od ranog jutra.
Probudile me.

Lijenost je ponekad simpatična, dapače, treba nam i lijenosti u ova luda vremena
(A opet, svako je vrijeme ludo – na neki svoj način....)
Ne muči me ljenčarenje.
Nepouzdanost, neodgovornost...
Nemaju veze s lijenosti.
(Ali zeznu ti mjesece rada, priprema i dogovora)
I mogu ja s takvima izaći na kraj...
Ali onda se rodi nepovjerenje, a nepovjerenje stvori strah od idućih mjeseci rada, priprema i dogovora..
A strah moram eliminirati.
I tu se onda sve komplicira.

Prekidam program.
Danas je dan dobrog raspoloženja!




- 08:56 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.08.2007.


Image Hosted by ImageShack.us
masks by linder


Nakon dužeg razmišljanja, dolazim konačno do zaključka.
Ne postoji savršen stih,
ne postoji savršena priča,
ne postoji savršeno umjetničko djelo,
kip, slika, fotografija, film, predstava..
Jer sutra ćemo ustati, pročitati ili ugledati nešto još bolje od onog predhodnog, naše će razmaženo nepce zapjevati od miline na neku riječ, scenu ili susret boja, zatvorit ćemo oči, oteti će se uzdah.
Uzvik – savršeno- već odavno pretvorismo u klišej. Život nam osvaja nove vrhunce i iznova stremi... novo se pitanje postavlja: do kada tako?
Dok dišemo.

Ima nas nekih koji zapnu, pa ostanu uspavani godinama.
Ne pomiču se, ne pronalaze u sebi snagu za novo.
(Koliko god pričaju, pjevaju i pišu, zapravo – duboko šute!)
Ostaju zadovoljno uljuljani u svoju sadašnjost uvjereni da su postigli maksimum, čeznu za silaznom putanjom u statističkom izvješću svog života.
Ali, kad se zaista pokrenu, pa makar još samo jednom, njihovi novi uzleti tada još više vrijede.
Ostavljaju dublju brazdu.



- 09:23 - Komentari (21) - Isprintaj - #

subota, 11.08.2007.

Sevdah


...ne sjećam se dodira tvog
ni kad sam zadnji put osjetio slast
sve mi je to darovao Bog
da probam strah i nemir koju nosi strast..

...

pa da i ja zapjevam kome trebam
kao onaj svirač sad da se predam

...

umri prije smrti govore mi ljudi
dok još nije prekasno za to
kad tijelo zadrhti zamagle se puti
pa sve postane opasno...






zapnem ponekad na nekoj ovako
kontam
što je pisac htio reći

i zašto me zakačila
hm
da, zašto?

(bit' će da je bez veze
da, mora bit' bez veze...)




...ne sjećam se imena tvog
ni kad sam zadnji put ti poklonio stih
al' neću da budem dio tog
ne mogu ja nikad više biti jedan od njih...



- 19:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 07.08.2007.

"... svaka mala stvar grije milijun uspomena, u zrcalo gledam, ne prepoznajem se..."



1983 - 1985

Puljska ulica- Remiza
Dva mjeseca s dvije sestre, drage djevojke iz Gospića i vesele večeri s ličanima koji su mi neopisivo ublažili početničke greške u velikom gradu i smanjili onu prvu, čitaj - najtežu patnju za rodnim gradom i morem koje mi je u Zagrebu uvijek, ali uvijek fa-li-lo!
Reći da su te zabave bile urnebesne, bilo bi pretenciozno, ali sjećam se sigurnosti, smijeha, razdragane buke i radio Zaprešića.
Morali smo van iz tog stana. Ne zbog buke. Ne sjećam se zašto.



Divkovićeva, Špansko
Novogradnja. Zidovi su još mirisali po boji, autobus je vozio svaki sat, (do Remize)
I ostala sam odjednom sama. Šok je bio popriličan, trebalo je jedno mjesec-dva, ali došla sam k sebi polako, imala sam vremena za razmišljanje dok je autobus sporo prelazio te kilometre do škole i natrag. Ujutro praksa ili vježbe, poslije podne predavanja, druženja. U Špansko se odlazilo prespavati, pojesti se nije stizalo. To su bili dani moje najljepše linije. A opet, svi su k meni dolazili kad bi ogladnili, spremala sam neke dobre pogačice od kukuruznog brašna i uvijek je bilo nečeg za gricnuti.
Morala sam van. Gazdina kćer je došla studirati u Zagreb.



Partizanskih pilota, Utrine
Čisto sumnjam da se tako zove ta ulica danas. To je ona ispod mamutica. Ispred je bilo polje nepreglednih vrtova, salate je bilo u izobilju, a onoga za gricnuti-sve manje, ha ha
Valjalo nam je poći u bolnicu Vrapče dogovoriti najam. Gazdarica je imala psihičkih problema.
Druga godina, formirano društvo, cimerica koja neminovno postaje i najbolja prijateljica. Djelišmo veselo taj sobičak, kuhinja se sastojala od štednjaka i sudopera u hodniku, kupaona je bila projektirana za pola osobe. Ali bila je to dobra godina. Koliko i kako dobra, ne bih baš opisivala, jer bi neki detalji poremetili odnose u obitelji.
Morale smo van. Gazdaricu pustili iz Vrapča i nakon par dana žena si oduzela život. Njena sestra preskočila je dogovorene trermine iz ugovora, uspješnim zastrašivanjem.



Ne sjećam se adrese, Trnsko (tamo negdje kraj kafića Jabuka, tako se tada makar zvao!)
Dijelim sobu u stanu s mladim bračnim parom i njihovom malom bebom, samo na mjesec dva, da položim nekih devet ispita. Bilo mi je svejedno, mogla sam spavati i na golom podu, cilj je bio postavljen. I ostvarila sam ga, a nakon blagog sloma zbog iscrpljenosti, ljeto u mom gradu bilo je bajka. Ekipa je ostavila sve ispite za jesenski rok, a meni su ostala samo dva.
I nešto malo prakse.
Nisam morala van. Ali sam otišla. Sama, u kupeu poslovnog vlaka, prema zalazećem suncu i moru, a Balašević je pjevao – Ne lomite mi bagrenje, skupio mi sve otkrhnute komadiće duše, natrag-u jednu cjelinu.




Končareva, Trešnjevka
Opet samo soba, kod jedne drage profesorice u mirovini. Ispiti su već bili spremljeni, lako položeni, praksa se odradila... Soba plaćena za cijeli mjesec unaprijed, napuštena je nekih desetak dana ranije, jer gospođi baš nije bila jasna moja želja za svakodnevnim tuširanjem, jer i hladna voda košta, ne?
Ali, draga je bila. Naučila me otvaranju pasijansa sa 104 karte.
Ekipa je štrebala noću i danju, nigdje nikog. Skoro mi žao bilo što sam tako forsirala te ispite, ali kratko me to držalo...što ću još deset dana tu, diplomski mogu i doma pisat, ode ja!





2007.

Preradovićeva, Cvjetni trg
Nastojim se sjetiti da li mi je, prije tih 25 godina, bio poznat termin- lokacija.
Gubim se, ne dolazi mi nikako. Lokacija je danas jako važan pojam. Na deset minuta pješke do škole, pa to je san, predobro da bude istinito. Centar grada, čovječe.
Uglavnom, uži dio moga gnijezda uputio se jučer pogledati stančić-bonbončić, na toj lokaciji iz snova.
Nije da nije. Četiri dana užurbanog i žustrog rada na instalacijama i zidovima, riješilo bi nedostatke, nešto malo novog namještaja, možda i kauč... Ali nepremostiva prepreka pojavila se u cijeni koja je od našeg poslijednjeg razgovora narasla za nekih tisuću kuna.
Nervozni pokret smještanja viška kose iza uha, nije bio primjećen kao šok na mom licu.
Morali smo van.
A nismo ni ušli.



Iz perspektive mame koja traži smještaj za svoju kćer', sve je drukčije.
U ovim gore nemoguće kratkim pričama s mojih zagrebačih adresa, ne spominje se stari poluraspadajući namještaj, roletne koje se ne podižu, pokvareni vodokotlići, neispravni fižideri i štednjaci itd, itd. Roditelji su nalazili, popravljali i naravno, plaćali.
Meni je sve bilo dobro, ništa me nije to smetalo, došla sam samo odstudirati...
Stalno sam se furala na neku čežnju za domom i to mi je kao bio neki ogroman problem.
(A zapravo, predobro mi je bilo. Toliko dragih ljudi... kad ih danas sretnem, vrijeme koje je prošlo nema nikakvo značenje, sve je u drugoj dimenziji...)

Nezahvalno stvorenje.

Dragi moji roditelji!
Koristim priliku i zahvaljujem vam i ovako – blogerski javno, a tebi se, mama, klanjam do poda!
Jer dalje nema, a zaslužuješ i još.



Zapravo, imala sam namjeru samo upitati...
Možda znate za neki "stančić" u gradu Zagrebu?
Lokacija ne igra preveliku ulogu.
Ova mama se danas fura na funkcionalnost, tata na cijenu, a mlada brucošica- ona bi samo studirala...




- 13:00 - Komentari (22) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.08.2007.

(ironija)

imam tu neku potrebu
ponekad zapjevati

malo pustiti glas
sažeti emocije
(a ova nije "soft")



(Bože, kad ćeš me konačno pustiti da odrastem...)

direktor naredio:
završiti posao.
(danas)
ne znam od čega me oke više bole:
od monitora ili treptanja!
Moj se najbolji prijatelj zove Sulfasol
(uvijek me izvuče iz beda)

sve je to život

(u zagradama zna biti mekše)


ponekad je dovoljno bar glavu staviti u hlad...

Image Hosted by ImageShack.us




- 10:43 - Komentari (27) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (8)
Listopad 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (8)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (10)
Srpanj 2007 (11)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (15)
Siječanj 2007 (10)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (10)
Listopad 2006 (17)
Rujan 2006 (12)
Kolovoz 2006 (11)
Srpanj 2006 (7)

Sklona porocima
Image Hosted by ImageShack.us







Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)




Image Hosted by ImageShack.us





Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)









Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
cerek
(Des'ree)








a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove



Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti

Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos



Image Hosted by ImageShack.us







skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili






Image Hosted by ImageShack.us


sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče




ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama




odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje























































































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se