Djeco, da ste pazili na satu, sjetili biste se da netko tko napiše ovo, ne može samo tako otići.
Ne nakon tih riječi.
A umor se može dozvoliti i meni, ponekad, ne može li?
A umorom znam proglasiti štošta.
Kad ne čujem pjesmu koju sam trebala čuti, npr.
Odem biti umorna.
Zaokruživši jednu sezonu sa sva četiri kvartala, neminovno je da se neke stvari ponavljaju.
Da krenete mojim lanjskim postovima, od rođendana moje najdraže, pa dalje kroz ljeto, sve bi vam bilo isto.
(Nadam se samo da se one boleštine od lani više nikad ponoviti neće)
Pa ajmo ponavljati gradivo.
Svaki slobodan trenutak, svaki vikend, punim svoje uši morskom vodom tu:
Na toj stijeni označenoj strelicom.
Pogleda s te stijene po mom blogu ima već gomila, ali evo još jednog:
Svakako se zabavljam, od meditacije (upijam energije Zemlje i Svemira, punim kosti toplinom) pa do razgovora s galebovima.
Kako smo u disco fazi u mokrim ušima tutnjalo je ovo
Ali najdraže od svega je još dva dana slušati šum mora u lijevom uhu, jer voda iz njega nikako da izađe... i onda šumi...
a miris mora ostaje u kosi, najfinijem šamponu usprkos...
|