Image Hosted by ImageShack.us

Naj'z
Najdraža
Najdraži







Moja bazalica


Velika očekivanja




Državni hidrometeorološki zavod
vrijedni sateliti
što čitaju mi misli





Dragi tragovi



Image Hosted by ImageShack.us
Seka




Vila Rusalka



Image Hosted by ImageShack.us
Majstorica



Image Hosted by ImageShack.us
Anđeli



Miško

Viola

Gogoo

Vitae

Kora

Fanny

Strijelac

Koraljka

Vidra

Armin





Dok je dobrih knjiga...



Knjiga za pod jastuk


Image Hosted by ImageShack.us






Čitam






Preporučujem pročitano








Dašu Drndić, sve redom!
Toplo preporučujem



































Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Ratni dnevnik 1943.




Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us























Website counter





























U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?

utorak, 26.06.2007.

Bio jednom jedan blog...




Image Hosted by ImageShack.us

Gotovo da se mogu čuti glasovi.
Netko je došao i rekao-tu ćemo!
Kamen na kamen.
Živjelo se, ljubilo, rađalo, umiralo

Image Hosted by ImageShack.us

Od svega ostale su ruševine.
Tri križića koja određuju.
I pitanje. Zašto su došli? Zašto otišli?
Možda netko i zna.
Žamor glasova ostaje u zraku...

Tu bi dobro sjela ona od Dugmeta – Sve će to o mila moja, pokriti ružmarin, snjegovi i šaš... cijeli je dan pjevušim.
Ali ljeto je počelo, pa mi snjegovi nekako i ne idu.
Dobro je.
Kad je čeznutljivo.
A i ne stignem.
Da.



Zaokružila se godina rođendana, blagdana, završetaka i početaka.
I još početaka.
Tri sam vela odložila. A četiri ću zadržati.







- 22:25 - Komentari (22) - Isprintaj - #

petak, 22.06.2007.

Eternity summer, mašnice i trakice, a glazba vuče na čeznutljivo. Slavimo i svi ste pozvani!


Frižider je izdržao.
Hura!
Krema je čvrsta, voće predivno miriše
Ali, o čemu ja to pričam? Opet o svojim brigama.

Najdraža!
Sve je isto k'o i lani
a opet, sve je drugo.

nisu samo meni govorili
tresla se brda-rodio se miš

Ali ova brda imaju zašto da se tresu
a miševi su se razbježali!

I kažu mi
sad će ti otić'
a ti je moraš pustiti da raširi krila i poleti
(ya da ya da ya da)

ja bi najradije da sam dugmić
pa da se prišijem na onu tvoju najdražu
žutu košulju.
Samo zato da bih ti svako toliko zapjevala:
hej! pusti kose pune polena, baš u inat babarogama

Evo, i Đole naišao.
I on se pridružuje čestitkama
jedino, malo previše priča
al' dobro!
Ovu je pjesmu pisao za tebe.



Sreatn ti osamnaesti, najdraža.
Zapravo, sretan ti službeni ulazak u more obaveza.
A ima nas puno oko tebe koji će ti mnoge od tih obaveza pretvoriti u zabavu.
LavzY



- 06:55 - Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 20.06.2007.

Kvarat stoljeća

Prije nekih pola sata
samo smo htjeli doma što prije
a nadasve neobičnim spletom okolnosti,
našli smo se na starim stazama
(onim što dužim, kad se nije žurilo, naprotiv)
povratka s mora
doma

a što smo drugo mogli
nego a capella

zapjevati





- 19:07 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.06.2007.

Najdražoj glazbenici za sretan put





Sanvean (I'm your shadow) Lisa Gerrard


- 22:21 - Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 15.06.2007.

Image Hosted by ImageShack.us

ovo je dokaz da sam ja tamo bila danas oko 20 h.
eh, Riječani moji, kad se vi smislite, onda ziher ja neću moći
možda je zaista bolje da organiziramo nešto u nekom trgovačkom centru
tamo, hoćeš-nećeš, moramo i idemo svi.
tko bi nas sakupio jedan petak predvečer u – istom
no, dobro...

Image Hosted by ImageShack.us

ovo je dokaz čiste dekadencije i hedonizma
a vi mi držite fige da mi pođe za rukom
i da mi noge ne otpadnu...





ha ha ha ha

- 23:35 - Komentari (15) - Isprintaj - #

srijeda, 13.06.2007.

Sto mi problema prošlo jutros mislima, a onda me nazvala...

Dobar i prepoznatljiv život, muž i kćer, dobra stara vremena postojanja onog što danas volimo nazivati - srednjim staležom, kad se živjelo dobro i svake se zime kupovao novi kaput i kostim, a ljeti se odlazilo na pravo ljetovanje. Godišnji odmor od 28 radnih dana i neki dobar hotel na Jadranu.
Onda se razbolio muž. Djevojčica je bila još mala, kako joj objasniti da tate više nema, kako uopće nastaviti, što učiniti da prestane ta bol?
Život ide dalje, kažu, i to nije puka fraza. Svu je tu silnu patnju preradila u sebi kroz duge godine, djevojčica se pretvorila u djevojku, pa u mladu ženu, sretno udanu. Djeca, unuci...
Kad suvremenici kažu: 'ajde, ipak...
Upoznala ga je na jednoj večeri, slučajno je naišao tuda i pozdravio poznanika u njenom društvu. Vesela skupina, izvrsna hrana i poziv – daj sjedi, pridruži nam se.
Nakon mnogih, premnogih pustih godina, srce je brže zakucalo, prsti su zadrhtali, pogledi se teškom mukom odvajali.
Sve što je bilo beskrajno važno znati o njemu, doznala je tek nakon što se zaljubila.
To da je direktor jednog važnog i poznatog poduzeća, da je dobrostojeći za ova luda vremena, da je potpuno sam, djeca su se razišla i nije ih briga previše za oca koji se sprema u mirovinu.
Trebalo je snage da se otključaju davno zaključana vrata misli o sreći, a ona ju je smogla nekako. I kad se ta nezainteresirana velika djeca stvoriše na njihovom kućnom pragu isukanih mačeva, u hladnim sivim oklopima, hrabri i spremni braniti zidine svoga nasljedstva, oborila ih je jednom rečenicom: ništa od ovih zidova, slika, dragocjenosti, dokumenata, brojeva računa, mene ne zanima, sve je to vaše.
Njegovu ljubav već imam, a vaši odvjetnici dobro znaju da ne postoji sud kojim bi mi tu ljubav oduzeli!
Imala je tih nekoliko godina neopisive, one pjenušave sreće... a mi koji je poznamo, osjetili smo šuštanje tih mjehurića i opijali se, punili svoje pomalo sive svakodnevice njenim bojama... Kako se smijala samo, ulica je odzvanjala njenim glasom koji je na naša lica vraćao osmijeh. I taj bi dan u tren postao ljepši.
Bolest slična alzheimeru nije se došuljala polako, stigla je naglo, odjednom, nije im dala vremena ni da si kažu sve što su puštali za neki drugi put.
Potpisala je beštija s nekim anđelom sporazum, zbog nekog starog duga, valjda, i dala tom anđelu vremena da u njegov život dovede nju, a nije ni znala tada da dobija sebi ravnog protivnika: njenu čeličnu volju i snagu da njeguje, čuva i voli malo dijete u tijelu odraslog muškarca.
A Njemu, koji dijeli bol onima za koje zna da mogu podnijeti, nije bilo teško valjda pridodati još, pa je njena kći jedinica završila na operacionom stolu. Jednom, drugi put, i na kraju i treći put...
Ali, kad navrati u svoju staru ulicu, mi znamo da je tu. Čujemo je. Ne opija nas više pjenušcem slave ljubavi, već nas, kroz vječno dobro raspoloženje i smijeh, uči, stalno podučava što se sve može podnijeti i kako se može istinski živjeti.
Bez obzira na nedaće: moćno i s osmijehom na licu.
Oni vrli vitezovi isukanih mačeva, raspršili se na sve strane, odabrali su najbolji način borbe: vrijeme.
Sad je gledam kroz otvorena vrata balkona, ostavila je njega na koji sat na brigu prijateljici, i došla ispeglati svojoj kćeri onu hrpu robe, koju sve mi imamo, sad - u ovom trenutku - negdje u stanu.
I grintajući, nesvjesno produbljujemo onu boru između očiju.


Image Hosted by ImageShack.us




Da ne bude zabune. Nije nered tema mog predhodnog posta.

Niti je ovo gore priča.
To je njen život u par brzih rečenica.
Cijeli dan mislim na nju, jer smo se jutros čule telefonom, komentirale stanje u našem zdravstvu i općenito. Nasmijale smo se.
Ima anđela među nama ljudima i ja jednog poznam.







- 20:41 - Komentari (19) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.06.2007.

Kad se ljubav pokloni aroganciji



zašto se tijekom godina nepce tako razmazi?
ne podnosi baš sve, čak i odbija ponekad

a želi
pročitati, vidjeti, poslušati, naučiti
doživjeti
sve
i
ostati svoje
do kostiju iskreno
ali čisto
nepatvoreno
lišeno svake arogancije
svake suvišne
nepotrebne laži.


Izazvati me da pišem,
da pišem i napišem
stotine priča
i onda tek sebi dopustim
izreći javno
(svoju misao)

uskovitlala se prašina po policama
što dugo se već i bolno savijaju od težine knjiga
podsjetilo me: ženo!
krpu u ruke! pobriši čestice ustajalosti!
raskovitlaj moć i snagu što snivaju među tim koricama
zaboga, učini nešto!

A što može učiniti ono nepce
razmaženo, razuzdano, sve raz...
(razpekmeženo)
Može plesati, pjevati
može ljubiti i tješiti
slušati i razumjeti
može pomoći i rasteretiti.
Neku umornu dušu primiti pod ruku
i pokazati joj put kući

sve je to tako lijepo
činiti svakodnevno

a da navratite
to bi ovako nekako izgledalo...




Nered! Uglavnom.

Image Hosted by ImageShack.us



Silna povijest ustuknula pred napadom Forda, Klinea, Crowa i inih celuloidnih ljepotana

Image Hosted by ImageShack.us



Povijest i sadašnjost

Image Hosted by ImageShack.us



Anđeli od beletristike uvijek tu slete

Image Hosted by ImageShack.us



Zvanje il' poslanje?

Image Hosted by ImageShack.us



Sveprisutan

Image Hosted by ImageShack.us



Još da je vatrica u kaminu...

Image Hosted by ImageShack.us




Ovdje uvijek ima odgovora na razna pitanja...

Image Hosted by ImageShack.us



otkrila sam tek jedan tako mali dio
jer sada bi trebalo nastaviti
slikopričama
neke fine hrane i pomno odabranog vina...
slastica što mame neskrivene uzdahe
pristojno bi bilo ponuditi nešto

svaka je slika jedna priča
svaka je riječ jedno poglavlje
kad nekog zaista voliš

ma recite mi, nije li to zaista tako?




- 19:03 - Komentari (19) - Isprintaj - #

subota, 09.06.2007.

Šest propuštenih poziva???!!!

...uzviknula je Kora, pogledavši mobitel.

Meni bilo neugodno uopće pričati o tome što se događa u mom mobitelu.
Gomilali su se pozivi, poruke.

gdje si
kad ćeš doći
gdje si točno
kupi jedan kruh
zašto se ne javiš
javi se, hoćeš donijeti kruh


To vam je tako kad učinite nešto nadasve neobično. Izađete u petak predvečer.
Do grada.


A zašto ti ideš u grad sada?
Ej, i još te ja i vozim, a nećeš reći kamo ideš.
S kim ćeš se naći?
Koje prijateljice? Ti nemaš prijateljice. Ja sam tvoja prijateljica.
Kad ćeš doći doma?
Ziher ćeš opet novce trošit.
A kad ćeš doć?
Mislim, kakve su to sad gluposti, pa petak je, kakav grad?


Čovječe, kao ptica puštena iz krletke, izletila sam iz tog auta.
Atmosfera riječkog ljetnog predvečerja petkom, posebna je.
Šetati gradom s Djevojčicom sapetih Kovrčica bez i trunke misli o poslu i problemima, koje sam netom ostavila iza sebe, opušteno, gotovo kao da živim neki sasvim drukčiji život...
Novce smo potrošile na štošta.
Između ostalog našle smo anđele, mirise i čokoladu, celofan i šarene trakice... jedne škarice..
... i na toj klupi uz neku vodu koja ne protiče već stoji, bilo je lijepo.
Bilo je ususret novim poznanstvima.

Sjele smo gotovo pola sata ranije u Karolinu, šokirane atmosferom.
Nema Marka Pola. A petak je.
Ogromni zvučnici s nepotrebno velikim brojem decibela koji nisu ostavljali ni malo mogućnosti bilo kakve komunikacije.
To je onaj trenutak, kada ostavljate sve na stolu, skupljate stvari, i uz riječi - idemo odavde, napuštate prostor koji vam nikako ne paše.
Ništa od toga nismo mogli napraviti. Osim staviti anđela na stol i čekati.
Sve što se zbivalo dalje savršeno je opisala Kora.

Koliko su drage osobe koje sam sinoć upoznala, neću opisivati riječima.
Kako opisati osjećaj prepoznavanja, spajanja lika s pričom koju pratiš mjesecima.
Ne može se to, a ja ionako nisam Tolstoj.
Jedino što sam uspjela dokučiti je razumijevanje vlastite potrebe da te nečije priče koje čitam, pratim, analiziram čak ponekad, ipak učinim sebi stvarnima, da im pružim ruku, da im pogledam u oči, da ih prepoznam.

I tako sam ja sinoć prepoznala Koru i Violu.

I u toj jednoj rečenici imate priču.

A duša, željna prepoznavanja, može tu priču učiniti svojom.
Samo zato jer to želi.

Sjećate se mobitela s početka?
Na jedan sam se poziv ipak javila, jer to nije bio broj mojih upornih domaćih pozivatelja.

Heeeej, gdje si ti?
U gradu, s prijateljicama!
Oooohooo, baš lijepo, a mi smo kod tebe!


Naglo sam shvatila pravo značenje poruke-kupi kruh!

A Viola je morala na predstavu.
Malo drago društvo polako se razišlo

Ostala je želja za ponovnim susretom, negdje drugdje, gdje će se moći sjediti duže, mirnije, spominjala se i nekakva hrana raznoga porijekla, i tako...


drage moje, do ponovnog susreta
budite mi vesele
u sva riječka predvečerja






A evo i krivaca za naše ranije napuštanje Karoline, sinoć!

Image Hosted by ImageShack.us

Spontano se okupiše, čekaju vjetar.

Image Hosted by ImageShack.us



- 08:43 - Komentari (26) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.06.2007.

Zaplešimo


Neradni je dan.
Dala sam sve od sebe i nisam otišla raditi
tamo gdje zaista radim
(ajmo reć-privređujem!)

ali natjeralo me

da iskopčam frižider
(mnoge će sada prevrnuti očima
one koje znaju što znači
iskopčati frižider nakon jedno 6 mjeseci)

da uključim veš mašinu
prvu od tri na čekanju
ili perilicu rublja
kako hoćete
smiješi mi se moja strpljiva pegla

i ja se smiješim
plešem i pjevam
uz ovo

pridružite mi se





Pridružite mi se i sutra

dragi moji Riječani
znamo toliko toga jedni o drugima
a nismo se nikada vidjeli

(a i vi neki koji me čitate bolje od mene same
tako, ponekad
a niste iz mog grada)


u Karolini između 19 i 20
doći ću.
Ako me nešto spriječi
jer uvijek je to moguće
na vrijeme
javit ću

ah da
znak raspoznavanja
traperice
i neki kičasti anđelić na stolu





- 12:10 - Komentari (18) - Isprintaj - #

utorak, 05.06.2007.

Ne'š ti obljetnice

Ovo nije post.
Čuli smo neko pucketanje, dojurili na balkon
aaaa
haaaa
ajmeeee
komešanje
olympus
čekaj
pridrži
daj knjigu
što ti drhti ruka
ne tresi

Image Hosted by ImageShack.us


Čuli su da pišem 200 ti post (koji to nije) pa su raspalili vatromet
I počele su ljetne noći u našem gradu



- 23:00 - Komentari (20) - Isprintaj - #

subota, 02.06.2007.

Francuski poljubac

Hej, draga Rusalko, ako nisi čula ovo





znači da nisi gledala French kiss.
Brzo u video!



Image Hosted by ImageShack.us

Romantike nikad previše




Romantike nikad dovoljno


- 00:03 - Komentari (39) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (8)
Listopad 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (8)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (10)
Srpanj 2007 (11)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (15)
Siječanj 2007 (10)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (10)
Listopad 2006 (17)
Rujan 2006 (12)
Kolovoz 2006 (11)
Srpanj 2006 (7)

Sklona porocima
Image Hosted by ImageShack.us







Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)




Image Hosted by ImageShack.us





Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)









Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
cerek
(Des'ree)








a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove



Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti

Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos



Image Hosted by ImageShack.us







skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili






Image Hosted by ImageShack.us


sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče




ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama




odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje























































































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se