U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
petak, 09.03.2007.
Duke Zmajoubojica se vraća kući Stazom spokojstva
Dvostruka duga najavljuje novo djelo: Molitva spokojstva: Molim te, podari mi: SPOKOJSTVA da prihvatim ono što ne mogu promijeniti HRABROSTI da promijenim ono što mogu promijeniti i MUDROSTI da razlučim između to dvoje. Kadkad se dogodi nešto što ne želimo. Kadkad se ne dogodi ono što želimo da se dogodi. U životu nailazimo na probleme, velike i male. Možemo poželjeti da nam je prošlost bila drugačija ili da sami budemo drugačiji. Probijamo se kroz razočaranja i ogorčenost, gubitke i druga bolna iskustva. Koliko god se trudili biti jaki, održavati pozitivan stav i ne pokleknuti, katkad ne uspijevamo u tome. Uzrujamo se. Brinemo se. Osjećamo stres. Tonemo u potištenost. Razljutimo se. Dajemo sve od sebe i čekamo da situacija postane bolja kako bismo se osjećali bolje. U međuvremenu naša srca mogu postati teška... možda i vrlo teška. (Marcia Powers: Zmajoubojica teškoga srca)  Drage moje, sinoć sam oblijetala oko ove stijene, (to je ista ona od neki dan!) i nisam bila pri internetu da podijelimo čestitke, koliko god smo za ili protiv takvih čestitanja iz bilo kakvog razloga. Volim reći dragim ljudima sretan ti dan, svaki dan kad ih sretnem, tim riječima ispraćam djecu ujutro... Kad krenemo pričati o osmom martu, valentinovu, bilo kom obilježenom datumu, uglavnom se priča o komercijalizaciji, isforsiranosti , nepotrebnosti, a mene to sve skupa žalosti. Hvala vam na čestitkama koje ste mi uputili i žao mi je što nisam bila bliže da uzvratim! Život bi trebao biti radost, a srca nam ne bi smjela biti teška. Pročitati ću i ovu knjigu kada dođe do mene... Uvijek mislim da sve već znam, da je sve novo samo tek puka varijacija na zadanu temu, a opet ću iznova doživjeti neko novo malo prosvijetljenje. Tim malim prosvijetljenjima se veselim. Trudim se njegovati srce da ne bude teško! |
- 08:39 - Komentari (14) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||