Ne zna drukčije
a htjela je da budemo svi
ispekla tortu, napravila fine kolače
(najbolje ih radiš)
Zvala unuka telefonom.
- hoćemo?
- pa naravno da hoćemo
- a škola, posao?
- ma lako za to
(tako ide njihov dogovor)
Naša nasmijana lica
njoj su smisao
Kad je došla nije znala što bi prije
pa je stigla i pasti
niz nekoliko betonskih stepenica
- poskliznula sam se
rekla mi je
A znate mene, kad nekoga koga volim – boli
Ja vičem
- pa kako si
- zašto si
- što ćemo sad
- neću na slikanje
....
- a možete doći malo ranije...
rakova djeca
to smo mi
ali smo bili
i kao i uvijek jeli i pili
- kakve su ti ovo male čašice
- neofen forte?
- može
- ako se predomisliš za snimanje
nazvat ćeš me sutra
(razumije li ovo netko?)
kad smo išli doma
rekla sam najdražem
- ovdje Misko šeta Loricu
- ma da? kako znaš?
- nisam sigurna, ali čini mi se.
najdraža je odjurila na fitnes
sutra ide na natjecanje iz francuskog
jučer je bilo natjecanje iz engleskog
neće na maturalnu zabavu
hoće u Prag
stavila mi je popis obaveza i događaja na kalendar
jer je ne pratim više
(nije li to strašno?)
Moja mama je danas slavila rođendan
nisam je dovoljno izljubila
nisam joj dovoljno puta rekla koliko je volim
nisam joj dovoljno pohvalila sahericu i tiramisu
nisam je smjestila u horizontalu kad sam otišla
(pustila sam je drugim gostima)
nisam joj rekla hvala što me podsjetila da uzmem grenčicu
a tatu i ne spominjem
i on je bio
svi smo bili
mojoj mami na rođendanu
ljubi te kćer
sretan ti rođendan
evo ti ona tvoja – za dušu
System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)
Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)
Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti
Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos
skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili
sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče
ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama
odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje