Image Hosted by ImageShack.us

Naj'z
Najdraža
Najdraži







Moja bazalica


Velika očekivanja




Državni hidrometeorološki zavod
vrijedni sateliti
što čitaju mi misli





Dragi tragovi



Image Hosted by ImageShack.us
Seka




Vila Rusalka



Image Hosted by ImageShack.us
Majstorica



Image Hosted by ImageShack.us
Anđeli



Miško

Viola

Gogoo

Vitae

Kora

Fanny

Strijelac

Koraljka

Vidra

Armin





Dok je dobrih knjiga...



Knjiga za pod jastuk


Image Hosted by ImageShack.us






Čitam






Preporučujem pročitano








Dašu Drndić, sve redom!
Toplo preporučujem



































Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Ratni dnevnik 1943.




Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us























Website counter





























U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?

ponedjeljak, 26.02.2007.

Nešto sam zabrinuta...

... ali imam hrpu poticajne literature, pa evo

Odbacimo također i zabrinutost zbog budućnosti. Ona nastaje zbog vezanosti za rezultate djelatnosti. Kad nešto činimo ne bi trebali biti zabrinuti hoće li i kakve će rezultate naša djelatnost imati.
Prirodni zakon akcije i reakcije jasan je: kakva djelatnost takav i njezin rezultat! Učinak je spontan, neodvojivo vezan za samu djelatnost. Naše je samo činiti. Kako smo činili tako će i biti. Što briga tu može pomoći? Ona može samo uništiti naš osjećaj sreće i spriječiti nas da jasno vidimo slijedeći ispravan postupak.
Zabrinutost je jedna od najvećih prepreka za osjećaj sreće. Čovjek koji se brine za svoju budućnost, nepredviđene događaje i rezultate svojih pothvata, ne može u potpunosti osjetiti sreću. Njegove su misli posvećene nečemu što se nije još dogodilo. On gubi dodir sa sadašnjim trenutkom, a to je jedino mjesto gdje sreća stalno boravi.
Zabrinutost je znak vezanosti i ropstva. Ona u sebe uključuje nesposobnost da djelujemo. A kad ne djelujemo, život je u opasnosti. Sahne njegov tijek i prestaje njegov žubor. Pokret se pretvara u kolebljivu namjeru. Uvrće se u sebe, ne diše i tako stvara bol i osjećaj nemoći, osjećaj da smo sputani i zarobljeni. Zabrinutost je vezanost, sreća je sloboda. Osjećaj slobode tako postaje važnim ciljem. Bez njega stvaranje sreće nije potpuno.
Što znači stvarno biti slobodan i može li se to uopće
?

(A.P. Kezele: Stvaranje sreće
)

Image Hosted by ImageShack.us

Sad znam zašto mi se sviđa ona malo niže od Oldfielda...
Ništa, idemo dalje, više ili manje poticajno
...


- 09:16 - Komentari (12) - Isprintaj - #

subota, 24.02.2007.

kopipejst la la

Brdo papira na mom stolu ima nevjerojatnu sposobnost obnavljanja.
Jedno brdo srušim, drugo se stvori.
Evo, dok rujem tunele kroz novo brdo ovo mi svira u slušalicama

Nije da patim od nedostatka teksta, samo da nađem malo mira, pa ću ga razliti po ekranu
hoću hoću
samo, sutra je zapravo radna subota
pa ne znam kad ću

ajde Kajli, ožeži!


- 00:03 - Komentari (15) - Isprintaj - #

srijeda, 21.02.2007.

My wish would be...


Mike Oldfield - To be free

Koji je smisao odricanja?


- 20:39 - Komentari (26) - Isprintaj - #

utorak, 20.02.2007.

Lost

Štošta mijenjam u ovom tjednu.
Sretni utorak za rješavanje one hrpe papira.
Pa ako riješim, biti će zaista sretni utorak.

Misli razbacane posvuda, samo ne tamo gdje treba.
Opet sam u Firenzi...

Treba se suočiti s problemima, kažu.
I još govore da treba preuzeti odgovornost.
Evo hoću, samo da se vratim.



Vide Cor Meum



- 10:11 - Komentari (19) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.02.2007.

Image Hosted by ImageShack.us

Ne dajte da vam stvari izmaknu iz ruku jer će biti protumačene na krivi način. Sad biste trebali otputovati na tu egzotičnu destinaciju o kojoj toliko sanjarite. Imat ćete dovoljno energije da riješite to brdo zaostalih papira i posao koji ide uz njih. Ukoliko se prijavite za neki volonterski rad, iznenadit će vas koliko u tome uživate. Ne otkivajte tajne iz privatnog života olako jer bi mogle biti upotrijebljene protiv vas. Ljubavna veza bi se trebala stabilizirati. Bilo bi dobro da se ovaj tjedan malo osamite i posvetite sebi – čitajte, šećite, uživajte u toploj kupki. Gubit ćete stvari, pazite gdje ostavljate dragocjenosti.
Sretan dan u tjednu vam je utorak
.


Evo horoskopa za slijedeći tjedan.
Ima točnih dijelova- ono brdo papira i posao koji ide uz njih.
Da ću riješiti. Super, to bi voljela.
E sad, onaj put u Egipat, ako je to dovoljno egzotična destinacija... hm, nekako ne vjerujem da bi stalo u slijedeći tjedan, kad već moram rješavati to brdo papira.
I još volonterski rad. Volontiranje mi nekako ne korespondira sa zaduženjima, a vrijeme ide, leti...
Čitam prije spavanja, nekad redak, a uspijem i pokoju stranu, ako mi se baš ne spava jako. Ne šetam, nemam baš kad.
Kada mi je premala da bi ta topla kupka bila opuštajuća, a stvari gubim često, neovisno o položaju zvijezda.
Javim još koliko je sreće stalo u utorak.
A htjela bih do zubarice, možda i do frizerskog salona.
Mijenjam to za Egipat, ali samo ovaj tjedan.


- 21:09 - Komentari (12) - Isprintaj - #

subota, 17.02.2007.

za sve vaše odlaske...


bila sam u afektu
pa sam mislila svašta ružno


da je najlakše odustati i otići
s pregršt suvislih i objektivnih opravdanja

dođem, odem, baš me briga
jednostavno

pobrišem arhivu napišem par redaka
razumijeti će oni
ili
nije ih ni briga
uostalom, to su moje stvari
moji problemi
moji strahovi

svašta ružno sam htjela napisati
preliti neke moje misli
koje ne razumiju
zašto treba praviti takve oštre rezove

ne piše ti se više?
pa nemoj pisati, odmori
smeta ti netko?
reci mu to otvoreno

čemu svečane objave

ja više ne bi

ja više neću

možda neću

a možda hoću

jednog dana



ružne misli, negativne



a onda sam se sjetila da volim ljude
i da su takve misli suvišne

dragi moji
koji ste otišli
koji razmišljate o odlasku

ostavili ste traga u mom životu
i na tome vam hvala

a ja neću misliti više
ni ružno ni negativno
ni dobro
neću misliti ništa

jer to je najlakše
skoro isto kao i odlazak

evo mjuz uz temu



- 14:20 - Komentari (12) - Isprintaj - #

srijeda, 14.02.2007.

Ljubavi k'o u priči


The Bellamy Brothers "If I Said You Have A Beautiful Body" & "Let Your Love Flow"

Treba li što dodati?
Za danas i za svaki dan!

Netko će vikati da ne drži do datuma.
Netko će reći da mu je svaki dan Valentinovo.
Netko će se buniti na komercijalizaciju.

A istina je da svi volimo biti maženi i da nam pažnja paše.
Pogotovo kad dolazi od osobe do koje nam je stalo.
Ili kojoj smo skloni cerek

Nemam problema s datumom. Svaki datum je dobar datum.
Nije mi svaki dan Valentinovo. (Ma kome je?)
Ne smeta mi komercijalizacija, volim šarene slike po časopisima.

I zmajevi se znaju pretvoriti u plišanog medu na srčeka, kad im paše.

Trenutke savršenog mira u nečijem toplom zagrljaju.
To vam želim.


- 08:15 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.02.2007.

Korak naprijed

Večeras je tu trebao biti nastavak
moji drugi pradjed i prabaka
I priča o tome kako ja danas ne bi tu nešto pisala i družila se
da oni nisu otplovili u Ameriku davne ... e ne znam koje godine točno, moram pitati mamu
Koja je, za pretpostaviti je, krenula njihovim stopama, točnije, morskim tragom
Ali onaj vrijedni koji mi šalje fotografije iz starih obiteljskih albuma, nije pri skeneru.
Pa tako te priče nema do daljnjega.

Da ne kompliciram previše.
Ostavit ću jednu dobru stvar



a ako dođe u Veronu...

There's a girl across the bar
I get the message she's sendin'
Mmm she ain't lookin' to married
And me well honey I'm pretending
Last night I dreamed I held you in my arms
The music was never-ending
We danced as the evening sky faded to black
One step up and two steps back


- 22:03 - Komentari (19) - Isprintaj - #

petak, 09.02.2007.

Odgovornost

Razmaženi smo obiljem toliko da se moramo svjesno podsjećati da ponekad i zahvalimo.
Na obilju samom.
Više puta mi se zna dogoditi, da bez obzira što znam da doma imam još pola kruha u kutiji, kupim jedan svježi za razmažena nepca što će sjesti oko stola očekujući večeru. Mom probavnom sistemu paše onaj od Mavrovića sa hrpom hrane za ptice posutom odozgo, pa i taj uleti u ona velika kolica.
A ostane po lončićima i padelicma zaostale hrane koja se nije stigla pojesti, pa se tako baci u smeće pun tanjur pašte od jučer s raznovrsnim prilozima ili već nešto slično. Grižnja savjeti? Naravno.
Ali opet, ne tolika kao kad se čisti košarica za kruh. Poleti li prema kanti za smeće pa makar i korica, ja se smrznem. (Jer se uvijek sjetim nje)
U ostavi držim vrećicu u kojoj se skuplja stari kruh. Nosimo ga u Istru jednoj obitelji koja ima kokoši, pa se tješim kako je jedan circle of life (od kruha do jaja), ipak zatvoren. Svejedno, zna mi biti neugodno kad ga se skupi previše, zapravo kad komadi tog ostavljenog kruha budu toliko veliki da gotovo mogu čuti razmišljanja žene koja hrani svoje kokoši tim kruhom.
Koliko god si puta obećam korekciju, tako je jednostavno ubaciti kruh u kolica.
I poslije u onu vrećicu.


U njeno vrijeme nije bilo velikih trgovačkih centara s ogromnim kolicima.
Njen krug života bio je sasvim drukčiji: bržno bi sačuvala komadić uzdiglog tijesta za sutra, a krug se obnavljao svakodnevno.
Ustajala je svako jutro u 4 da bi ispekla kruh svojoj obitelji.

Image Hosted by ImageShack.us

Oženili su se 1886 godine
S tatine strane, moja priča počinje od njih.
Imali su desetoro djece. Imenom njihovog sina nazvala sam svoga.
(Čuvam i zaručnički prsten... još jedan krug)

Kad gledam njihovih nekoliko starih slika, nađem istu ljubav kao i na svojim novim digitalnim fotografijama.
Ne istu, jaču... plemenitiju. Kvalitetniju.
Zapravo, neusporedivu.
Ona nije imala vremena za čežnju i nije se opterećivala onim što nema.
Vatra u njenoj peći nije se gasila, uvijek je ostajalo žara za dalje, za novi dan.
Taj žar danas tinja u mojim genima i obasja one trenutke kada popušta odgovornost.

Hoće li moji praunuci....
Ma da!


- 21:12 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.02.2007.

Mojoj sestri, za sretan put


Peter Gabriel & Kate Bush - Don't Give Up

Koračaš tako kroz život, uglavnom polako, koliko god se činilo prebrzo.
Usudiš se ponekad i pomisliti da koračaš opušteno da ti je korak lagan
I onda naletiš na tako nekog i klikneš
klikneš jako, budeš prepoznata
I shvatiš koliko si zgrčena u svojoj krutosti i koliko te čeljust već boli od stiskanja zubiju.
Tek kad prodišeš jako i duboko, kad prorade mišići za koje nisi ni znala da ih imaš i da uopće služe udisanju, spoznaš svoje staro brzo i površno disanje
I dopustiš si biti sretna na tren
Kad te ona nazove sestrom po duši, a ti ni ne možeš ništa drugo, već raširiti ruke nekome koga si čekala dugo.
Vjerujući da imaš silno vrijeme ispred sebe za mnoge riječi, za bezbroj priča, jer toliko je toga ostalo neizgovorenog, ne žuriš nikamo
puštaš za poslije
griješiš

Hvala ti za klik
(nemaš pojma koliko mi je trebao. šuti, nemaš)
Hvala ti za priče
(narasla sam za centimetar. ne da mi je trebalo, ali ipak)
Hvala ti za muziku
(moje uho je razmaženo. i bilo maženo tvojim izborom)
Hvala ti za ljubav
(kad saznaš što je suprotno od čežnje i je li bolje od čežnje same-javi meni)

(Jesam li ga sanjala, ili nedostaje jedan redak u tvom postu?
Taj koji je lupio moj osjećaj straha da nešto zaista nije dobro.
Strah se smanji kad se podijeli...)

a kad se vratiš





- 18:16 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 07.02.2007.

Još fali ekipa

Image Hosted by ImageShack.us

Predlažem da prijeđemo s karamela i čokolade na nešto konkretno.

Štrudla od jabuka je reda radi.
A anđelić zbog skladnog kontinuiteta.
Svijeća... nek' bude romantično.

E, da - glazbenu pozadinu birajte sami!


- 20:34 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 06.02.2007.

Trivia


(Kate Bush: Running Up That Hill, Hounds of Love-1985)

Čiju ćemo istinu? Moja mi ne paše.
Tvoja... pomalo je zabavna, nasmijava me. Rijetko se smijem u zadnje vrijeme, nešto mi je oduzelo bezazlenost.
Bezazlenost smo prvu potrošili.
Mrak će te pokupiti, čovječe!
Neko zimsko predvečerje, a takva su u startu mračna. Ne boj se, uvijek je neko svjetlo na kraju tunela, kažu oni što su pokušali otići, a kako ne znaju objasniti zašto su došli natrag, uglavnom misle da imaju neku veliku svrhu u životu.
Ne postoje velike svrhe. Ne postoje nikakve svrhe. Svrha, što je to?
Zato jer su nam se prsti isprepleli tako jednog običnog dana, sasvim slučajno, zar to mogu nazvati svrhom nečije neopisive boli?
Teško
Ne gledaj me tako zaprepašteno, sada je vrijeme da me pustiš.
Moraš, ja sam svoju ruku povukla, moraš me pustiti.
Neka prođu dani, nemoj isti tren oraginizirati hajku, ne šalji na mene pse tragače, oni ne biraju sredstva potrage, duguješ mi to.
Daj mi prednost, razbolit ću se, ionako mi nema spasa.
Zora je moj dio dana.
Predvečerje je tvoje.
Igra svjetlosti i tame u oboma.
Probaj, pusti majstore priče neka pamte, izvrću i dodaju, neka pričaju kako je bilo, sve dok priča ne izgubi svoj smisao i prepoznatljivost. Onda će opet sve biti lako, to će moći biti bilo tko, poznat ili nepoznat, svejedno.
A mi ćemo se opet smijati hodnicima u prolazu, smijati se slikama, pričama, razglednicama, isječcima iz novina, CD-ovima. I nekim ljudima.
Može?
Samo dva dana prednosti?

Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna.
Zapravo, ne postoji
.


- 18:23 - Komentari (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.02.2007.

odgovor Philomeni


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


muziku volim svakakvu i raznu
Deep forest je savršenstvo
Oni su me izvrnuli, preporodili i restrukturirali
nemoj me pitati kako
ni što to znači
neću ti znati objasniti
probaj
pa mi javi


još jedna



e da
tekstove, prijevode i značenja
pronaći ćeš tu!


- 18:12 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.02.2007.

silentium

dan bijaše savršen
iako tek na početku
ona ga osjeća završenim
živi tako
svjetlost, toplinu i ljepotu
prebrzo



(dok je lice umivala suncem na balkonu
umjesto vodom u kupaoni)


- 09:38 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 03.02.2007.

Izazovi i osjećaji

Jednom dragom dečku, vršnjaku moje najdraže, koji se osjetio pozvanim opravdavati pred profesorima, jer piše blog, ostavila sam slijedeći komentar:
Nemoj se opravdavati nikome za ono što činiš u životu (pišeš, pjevaš, ljubiš, plešeš...)
Pod pretpostavkom da ne vrijeđaš i ne ponižavaš nikoga, a siguran si u ono što radiš, ma što to bilo, ne moraš se opravdavati nikome. Ni profesorima.
Možda ponekad treba tek nabaciti misao: što ću misliti o ovome za pet, deset, dvadeset godina... kad bi bilo moguće


Poslijednjih dana čitajući komentare kod mene, a i nešto šire, osjetila sam sličan poriv.
Za opravdanjem vlastitih misli. I smišljala sam čak i tekst u kome ću opravdanje umotati u celofan isprike zbog otvorenosti...
A onda sam se sjetila tog komentara i shvatila da ne mogu pobijati samu sebe jer to nema smisla.
Ne bih bila baš neki primjer generaciji svoje kćeri pričajući jedno, a radeći drugo.

Jednostavno je.

Ne moramo se u svemu slagati.
Ali to ne znači da se moramo ljutiti kad nas iznenadi nečija neočekivana reakcija.
Još manje se smijemo vrijeđati...
Ne daj Bože-ogovarati!

Tu sam godinu dana.
Ovo je virtuala i ne gledamo se u oči. Osjećaj je sasvim različit.
I mada u virtuali i na javi razmišljam potpuno jednako, možda u nekom kafiću ne bih vikala istom žestinom.
Ali ovdje znam „zavikati“.
Iz želje da malo zatalasam atmosferu općeg odobravanja, pustih želja za ugodnim danom i apsolutnog slaganja s vrlo često i nepročitanim tekstom.
(Da ne govorim o čitanju između redova)

Ponavljam, neću vas tapšati po ramenu i kimati glavom.
Neću s ushićenjem pisati kako i ja isto tako mislim, ako to nije istina.
Neću vam davati glupe savjete da se strpite, da izdržite i slične stvari, ako znam da je pravi trenutak za brzo djelovanje ili borbu.
Ali u borbi ću pomoći i to nisu prazne riječi.

Onaj tko piše na blogu o teškim životnim problemima, ima iz nekog razloga potrebu pisati.
Da li je to vapaj za pomoć ili tek ventil za olakšavanje svakodnevnog života, to svatko zna najbolje za sebe.
(O težini križa na svom oltaru još nisam progovorila)

Playera je jednom rekla da traži izazov srcu.
To dođe kao izazov životu.
Svakodnevici.

Ne moramo se u svemu slagati.
Ali, ako želimo, možemo ostati dugo povezani ovom tehnologijom koja nam se spustila u dnevni boravak i spojila nas, valjda iz nekog razloga.

Ili da počnem pisati ljubavnu poeziju, drugim riječima da zašutim?!

sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče


Image Hosted by ImageShack.us


- 00:36 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (8)
Listopad 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (8)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (10)
Srpanj 2007 (11)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (15)
Siječanj 2007 (10)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (10)
Listopad 2006 (17)
Rujan 2006 (12)
Kolovoz 2006 (11)
Srpanj 2006 (7)

Sklona porocima
Image Hosted by ImageShack.us







Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)




Image Hosted by ImageShack.us





Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)









Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
cerek
(Des'ree)








a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove



Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti

Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos



Image Hosted by ImageShack.us







skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili






Image Hosted by ImageShack.us


sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče




ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama




odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje























































































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se