U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
utorak, 12.12.2006.
So what the fuss
|
Sjećam se te depresije... (I nije bila tako loša.) Mogla sam se povlačiti, zavlačiti, skrivati, ne izlaziti raditi sve mehanički...tek-obavljati ne odgovarati na pitanja (kako su naporna i dosadna ponekad) Mogla sam na sve gledati crno, gušiti se u tjeskobi Kukati i zapomagati Kriviti sve druge autoritete i političare i život sam Zato jer me čupa iznutra i ne da mi misliti Jer mi otima svaku zdravu misao, a ne dopušta mi plakati Jer mi ne da da dišem. Jer sam joj pustila da me ugrize svom snagom A onda sam je (ničim posebno izazvana) primila za čeljust. Nemam pojma gdje sam našla hrabrost i vratila snagu zapuštenim i atrofiranim mislima... Na rukama mi još ožiljci njenih zuba (A zubi joj bijahu bijeli i sjajni, kao oni s reklama za Plidentu, Colgate i Sensodyne sve zajedno) Odbacila ja nju daleko, bacila je jednog jutra u more. Bilo je jugo, jako visoki valovi, zavitlala sam je protiv vjetra najdalje što sam mogla, a opet dovoljno blizu da čujem kako je pljusnula i potonula (tamo dolje, skroz na Velim vratima) Nestani beštijo! Crkni!  I što sad? Ne mogu se povlačiti i zavlačiti, moram izlaziti odgovarati i pričati... radim s veseljem, radujem se svakom naporu pozdravljam sve probleme kao blagoslove Sve je opet lijepo, sve je bistro i hoću sve i dišem Rasplačem se opet na pjesmu i reklamu i smijem se kroz suze.. i ne razumijem više jezik nervoznih i ljutih samo ih upitam što im je Čujem ponekad na trenutak njen huk kroz valove južine na Kvarneru napušteno tužno zavijanje pa mi počne falit ono njeno sivilo...kao da me mami 'ajde, uzmi me opet...samnom ti je lijepo sjećaš se...možeš šutiti satima...'ajde... pusti posao, sutra ćeš... Trenutak dođe pa prođe ne šuti mi se više (Nemam sliku juga na Velim vratima, samo ovu sunčanu imam) |
- 21:23 - Komentari (24) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||