Image Hosted by ImageShack.us

Naj'z
Najdraža
Najdraži







Moja bazalica


Velika očekivanja




Državni hidrometeorološki zavod
vrijedni sateliti
što čitaju mi misli





Dragi tragovi



Image Hosted by ImageShack.us
Seka




Vila Rusalka



Image Hosted by ImageShack.us
Majstorica



Image Hosted by ImageShack.us
Anđeli



Miško

Viola

Gogoo

Vitae

Kora

Fanny

Strijelac

Koraljka

Vidra

Armin





Dok je dobrih knjiga...



Knjiga za pod jastuk


Image Hosted by ImageShack.us






Čitam






Preporučujem pročitano








Dašu Drndić, sve redom!
Toplo preporučujem



































Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Ratni dnevnik 1943.




Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us























Website counter





























U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?

utorak, 28.11.2006.

System down!



(Lagani naklon, uz iskreni osmijeh!)


Dragi moji!
Hvala vam svima na čestitkama i vašim toplim željama za rođendan.
Od srca i zaista - hvala!
Bez obzira na to kojim ćemo putevima dalje i kako će se razvijati ova blog situacija, vi mene imate za foreverendever. Za vas ću uvijek biti tu


Image Hosted by ImageShack.us


- 21:46 - Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.11.2006.

2611

Image Hosted by ImageShack.us

Toliko - puta deset i još poneka smijeh


- 00:57 - Komentari (20) - Isprintaj - #

utorak, 21.11.2006.


Image Hosted by ImageShack.us

Jeeeeee
Kako volim štrajk!
Štrajk je super.


S tim mi riječima sin dolazi doma poslije škole.

Nemojte mi pričati o neophodnostima.
Nemojte mi pričati o tome da je to jedini način.
Nemojte mi govoriti kako vam je teško i kako ste frustrirani.

Ja nisam moje dijete.
Ja sam mu majka.

I učim ga da prekid rada ne donosi rješenje.
Prekid rada je samo - prekid rada.
Ništa više.

I govori samo o tebi, ne objašnjava problem.

A vi mi ga sada podučavate: kad ti nešto u životu ne ide, pusti sve .
Prvo prestani raditi.
Objesi bedž o rever i sjedi.
A na dnevniku daj da se dvosmisleno objavi vijest da je štrajk, ali nemoj jasno reći da li ćeš primiti djecu u školu ili nećeš. Nije zgodno reći da nećeš učiti djecu sutra.
Pa naravno da nećeš, kad objavljuješ štrajk.

Image Hosted by ImageShack.us

Na tom bedžu koji nam je pokazan na TeVeu piše:
Štrajk za Hrvatsku znanja.

Ne dolazi se do znanja neradom.

Zašto se opet ljutim?
Zato jer mi dijete prema neradu večeras ima pozitivan stav.
Ma od kuda mu to, pitam se?



Uvijek sam bila na strani učitelja, nastavnika, profesora.
Večeras nisam.
I neću gledati Otvoreno. Dosta mi je nervoze.

Čeka me dr House!


- 19:55 - Komentari (34) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.11.2006.

Image Hosted by ImageShack.us
Uh, što sam bila ljuta.
Promijenili su mi pristupne podatke i sad izgleda sve štima.
Odčepili mi odvode...
Pa hvala im, nakon tri tjedna.
Ja se zapravo ne ljutim zato što oni svako malo imaju problema, sve im se gubi, pada i ruši...
To se može dogoditi svakome.
Mene ljuti ignorancija bez presedana.
Pa daj napiši na naslovnicu koji su problemi, koliko će trajati, što se može učiniti.
Pokušavala sam i sama promijeniti pristupne podatke, ali editor mi nije prihvaćao ništa.
Strpljenja imam toliko da ga mogu i dijeliti okolo, ali ako me drže za bedaka, pucam.

Ili odem.

Ovaj put sam ostala samo zbog vas koji ste mi neizmjerno dragi i tako ste me zdušno podržavali, tješili, jednostavno niste mi dali da se pokupim...
Hvala vam na lijepim, predivnim riječima koje ste mi uputili u komentarima i na mailu, neposredno i nesvjesno pomogli ste na više kolosjeka...
Ide to vama.

Imam najbolju ekipu!

Ništa, idemo dalje, sve dok odvodi dišu.



- 12:02 - Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.11.2006.

Evo ga na.
Ne samo da se ne mogu prijaviti za komentar vama, sad su mi pobrisali i vaše drage mi komentare i osvrte.
Što će se još dogoditi?
Da, da, pročitala sam što su napisali na naslovnici.
Da, razumijem što su napisali.
Da, znam da svako malo imaju problema.

Kažu:
Ustanovljeno je da je baza podataka stara više od dva tjedna, što znaći da je iz nekog razloga RAID prestao raditi još tada, da bi danas riknuo disk na kojem se nisu zapisivali podaci...

Ja tvrdim - tri tjedna: 27.10. su zadnji vaši nepobrisani komentari na mom blogu.
27.10. sam ja izgubila mogućnost prijave na komentare.
Kao, nisu znali.
Ma dajte.
Pa zar zaista misle da smo svi toliki bedaci...

Da su bezgranično bezobrazni, tek sada polako spoznajem.
Dok čitam što pišu i obrazlažu.
Kad su prije drugi pričali o takvom njihovom ponašanju, mislila sam da pretjeruju.
Sad vidim da i nisu dovoljno govorili.
Ova bahatost odavno je premašila granice dobrog ukusa.
U ponašanju prema nekome koji koristi tvoje usluge i na osnovu kojeg dobro i živiš.
Kad bi se ja ovako ponašala prema svojim korisnicima sjedila bi u zatvoru.
Odavno.

Na malove ne odgovaraju.
Na naslovnici anonimcima ne dopuštaju komentare.
Ne govori li to dovoljno?

Ne govori li to -sve?

Oprostite mi dragi ljudi, što sam ljuta i ogorčena...
Sve vas pročitam, ali kad vam ostavim komentar, osjećam se poput lopova koji se šulja u nečiji hodnik i smišlja kako da uđe i u dnevni boravak, a da ga nitko ne vidi.
Osjećaj je grozan, zato me i nema.

Previše je vremena prošlo, predugo ovo traje...


UPDATE: EVO MI ODGOVORA NA MAILU:
Krivi pristupni podaci razlogu su zasto se ne mozete prijaviti u komentare.
Nove lozinku zatrazite putem ovog obrasca: http://www.blog.hr/edit/?cmd=forgotten_password

Ugodan dan,
Blog.hr Help Desk


NISU KRIVI PRISTUPNI PODACI.
UVIJEK SU ISTI.
NISAM IH ZABORAVILA.
AKO IH MORAM MIJENJATI OBRAZLOŽITE ZAŠTO!



- 12:17 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 15.11.2006.

Poštovano uredništvo,
Ovaj post je još jedini preostali način da vam se obratim s molbom da konačno objasnite ne samo meni, već i mnogim drugim blogerima koji su u nemogućnosti prijave komentara.

9. 11 poslala sam ovaj mail

Poštovani!
Znam da vjerojatno dobivate na stotine mailova dnevno i da je teško odgovoriti baš svakome, ali ja već 15-ti dan za redom ne mogu prijaviti komentar.

Blog: zmajkovito.blog.hr
Korisničko ime: xxxxxxx
Lozinka: xxxxxxx
Sa istog kompjutera ulaze i speakah.blog.hr i ssa.blog.hr i s komentiranjem nemaju nikakvih problema.

Ne tražim puno: samo mi recite kada će mi biti omogućena prijava na komentare.

Unaprijed zahvaljujem i ovim putem šaljem topli pozdrav iz Rijeke!

zmajka


Par dana nakon toga Vi na naslovnici objavljujete slijedeće:

Zadnjih nekoliko mjeseci gotovo je u potpunosti zakazala naša Help Desk služba, a glavni krivac je bio spam. U naše e-mail sandučiće dnevno se znalo sliti i po nekoliko tisuća mailova, uglavnom neželjenih sadržaja, pa je potraga za onim pravim bila kao traženje igle u plastu sijena. Uglavnom, snašli smo se i osmislili novi način rada Help Desk-a, pa ćete od danas dobit odgovor (24-48 sati) za svaki vaš upit od naše ljubazne i zgodne kolegice, ako je naravno, vezan uz Blog.hr. Prioritet imaju korisnici s problemima oko pristupnih podataka, dok prije postavljanja upita vezanih uz probleme oko korištenja i uređivanja vlastitog Bloga, preporučamo da pomoć potražite na Blog.hr Forumu. Adresu Help Deska znate: help@blog.hr.

I ja vam tada s razumijevanjem ponovno šaljem isti mail. Prolazi 48 sati, ali odgovora nema. Ostajem u nedoumici koji su razlozi takvog ponašanja. Na blogu sam skoro već godinu dana i nalazim se u krugu dragih ljudi kojima se moram javljati anonimno, što mi nije drago, jer tko od nas voli anonimne komentare, bez obzira na to je li potpis poznat.
Nekad ste lijepo znali staviti izdvojenu vijest na naslovnicu i objasniti kakvi su radovi u toku, ali sada toga nema. Znam da nisam jedina kojoj je onemogućeno komentiranje, znači neki problemi postoje.
Rastužuje me kada vidim kako se javljate brzo i učinkovito na neke malo "poznatije“ blogove i pružate brzu pomoć. A ja, eto, strpljivo čekam već više od petnaest dana.
Meni je još jedino preostalo objaviti ovo kao post i proslijediti ga vama u uredništvo, kao iskrenu i jedinu moguću molbu za rješenjem problema, s nadom da ćete ovo i pročitati. Znamo da problem postoji, zašto ne objasnite o čemu se radi?
Pozdrav, zmajka


- 18:49 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.11.2006.

Tebi - od mene

Ti misliš da sam mudra?
Zavisi s koje strane posmatraš.
Ne mene.
Svijet.
(Ali, hvala ti, znači mi mnogo)

A što da ti ja kažem?
Pa da opravdam svoju mudrost.
Sve što ti mogu pričati je moj život.
Kako sam ja to.
Onda davno.
I ne tako mudra.

Sve je klišej.
Slušaj srce, i te fore...
A, ima nešto u tome.
U tome kad slušaš.

Moj dečko i ja, bili smo si dečko i ja punih, tako, šest- sedam godina.
Toliko mi je zapravo trebalo da shvatim.

Lažem.

Toliko mi je trebalo da probam sve drugo.
A on je bio taj-mudri.
I pustio me je da odlazim, okrećem leđa, lomim čaše, plešem po stolu, da sanjam cigane
(vidim, opet je u modi), pustio je svašta...
Studiranje u drugom gradu, putovanja bliža i daleka, zaluđenosti svim i svačim.
I svakim.
U tom sam se periodu zaljubila, onako- do smrti jako, bar tri-četiri puta.
Zaljubljena, ej...da znaš samo kako. Na kraj svijeta, ako treba i te fore (opet)
U snovima sam već odgajala njihovu djecu, gradila kuće, mijenjala prebivališta..
Baš nekako tada nastaje čuvena tatina rečenica:
- Ma reci mi, molim te: vijekovima narodi imaju tendenciju da s istoka putuju prema zapadu. Zašto ti moraš obratno?
(Zabrinut do kostiju)

A moj je dečko promatrao sa strane.
(Tada nije bilo mobitela. Ni maila. I bolje da nije.)

I sad dolazi rasplet.
Njega ću prešutjeti.
Image Hosted by ImageShack.us

Danas:
Moj dečko i ja vraćamo se doma s posla negdje cca oko 18.00.h.
Sin ide na trening (danas prvi put na nešto, ne smijem još reći što)
zove me na mobitel:
- Mama kad ćete vi doći?
- Zašto?
- Pa htio bih vas vidjeti bar malo prije nego idem.
- Evo nas, za pet minuta.
Ulazimo u kuću
Kćer zadovoljna što joj brat ide nekamo i napušta njen prostor
- A vi ste već doma?
Kako to misliš-govorio je moj pogled.
Naravno da znam kako misli, ali moraš uputiti taj pogled.
Moraš, reda radi

Sjetim se ja ponekad one trojice-četvorice...
Ima tako nekih pjesama koje ih vrate u misli.
Pa mislim na njih ne više od par minuta, a često i puno kraće.
Neke blage misli
Ne izazovu pomutnju ni nemir. Ništa baš.

Ali u jedno sam sigurna:
Da sam s jednim od njih, zidala, rodila, promijenila prebivalište
Danas bi patila k'o zvijer da se sjetim mog dečka...
I srušila bi sve mostove i brane
(mada mi i danas baš nije jasno kako brana funkcionira i gdje je najslabija, pa da se ruši!)
Našla bih načina kako da mu dođem i da mu se vratim
Zato jer sam njegova.
A to ti nema veze za zaljubljenošću.
Možeš se zaljubiti pet puta godišnje
(mogu i ja, nisam još za bacit!)
Ali voliš samo jednog.

A koji je taj...

To ti piše tamo u raspletu.
Ne mom... tvom raspletu.
Pronađi ga.
Samo budi strpljiva i blaga prema sebi.

E..i da: poslušaj srce, ali nemoj slušati ono što viče i urla izvana, već nastoj čuti ono što ti šapuće iznutra..

ljubac draga!


- 20:28 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 11.11.2006.

Kod Majde i Dubravke

Neki je miš gledao kroz rupu u zidu kako seljak sa svojom ženom otvara na stolu neku kutiju. Kakvu bi samo poslasticu mogla sadržavati, upita se.
No, kojeg li zaprepaštenja kad je seljak iz kutije izvadio mišolovku!

Otrči na dvorište vičući: - U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!

Kokoš, zabavljena nekakvim kljucanjem, podigne glavu i reče mu: - Gospodine Mišu, razumijem da vas to zabrinjava, ali za mene to nema nikakvih posljedica i ne mogu se uzrujavati zbog toga.

Miš se okrene Svinji i ponovi joj: - U kući je mišolovka!- Jako mi je žao, gospodine Mišu, ali ja tu ništa ne mogu. Molit ću za vas.

Pokuša Miš i kod Krave – Ajme, mišolovka, kažete? Sva se tresem od straha.
Odvrati mu ona i nastavi preživati.

I tako se miš sav pokunjen vrati sam u kuću, smišljajući kako će riješiti problem.

Te se noći kućom razlegao zvuk nalik škljocanju mišolovke. Seljakova je žena pojurila vidjeti što se to ulovilo. U tami nije vidjela zmiju otrovnicu čiji se rep uhvatio u mišolovku. Zmija ju je ugrizla. Seljak ju je odvezao u bolnicu. Kući se vratila u groznici.

Kao što je svima poznato, dobar lijek za groznicu je vruća kokošija juha, a njezin je glavni sastojak – kokoš.

No, bolest se nastavila, pa su susjedi i prijatelji dolazili dežurati uz ženu. Da bi nahranio sve te ljude, seljak je morao žrtvovati svinju. No, ženi nije postajalo bolje.
Zapravo, umrla je. Na sprovod je došlo puno ljudi – koje je trabalo nahraniti. Pa je stradala i krava.

I tako, kad slijedeći put čujete da netko ima problem pa mislite kako vam je to, istina, žao, ali vas se zapravo uopće ne tiče, sjetite se: kad najslabiji od nas ima problem, svi smo ugroženi.
Image Hosted by ImageShack.us

Ma to je Interliber, ( i naramak novih naslova na staroj polici, s koje smo konačno potjerali stručnu literaturu), iza nas.
Što znači da je godina na izmaku...još samo ostaje odsanjati knige u Istri početkom dvanaestog, miris od lani još je u nosu...

Izvukla me opet jučer moja neumorna DsKćer u kino...
Bacila mi kost, znala da ću zagrist...
Kad je u pitanu On:
Image Hosted by ImageShack.us
Odite si pogledat taj film.
Zove se "A good Year".
Biti ćete sretniji nekoliko dana.
I oni blizu vas...

Inače, mnoga su zbivanja u toku, pa i nemam neku posebnu koncentraciju. Priča vrtim nekoliko, ali nemam trenutačno način kako da ih prenesem na papir. Zato puštam da Majda i Dubravka pričaju, kad one završe, onda ću ja.
(M.Rijavec i D.Miljković: "Pričaj mi priču")

Još uvijek ne mogu izvršiti prijavu na komentar. Zar sam ja zaista jedina ostala...


- 20:18 - Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.11.2006.

Potajno ezoterična, ili: Trud vrijedan odgovora duše

- Vidite, ja osjećam da se on udaljava od mene...ne javlja mi se više ni na telefon, znam da vidi da ga ja zovem, pa se ne javi..gubim ga, bojim se...
- E pa srećo moja, moraš se malo više potrudit, jesi sigurna da si mu dovoljno dala do znanja da ti je stalo do njega, ugađaš li mu dovoljno...nisi se dovoljno potrudila, to je.
- Ma sve sam učinila, nema što nisam, ali da, da, imate pravo, moram se još više potruditi...znam što ću...hvala vam puno, šta sam dužna?
-150,00 kuna, dušo.
Plati ona i sva zadovoljna udalji se od stola "poznatog" vidovnjaka.
Stojim sa strane (nepristojno naćuljenog uha, prisluškujem), i svim silama savladavam poriv da joj priđem, primim je za ramena i kažem joj:
-Srećo/dušo, odi sjedi tu na Slatinu, ili bilo koju opatijsku plažu.
Sjedi i gledaj u more, onako-dobro se zagledaj.
Kad ti se zamuti pred očima od ljepote i mira , ušla si u svoju dušu.
Tada postavi pitanja. Svako pitanje koje želiš-postavi ga.
Tvoja će ti duša odgovoriti ispravno i jedini taj odgovor nešto vrijedi.
I ne košta ništa.
Jer je to tvoj odgovor, a ti znaš sve odgovore.
Neće odgovori nikad isplivati na površinu, ako si ne postaviš pitanje.
Ne vidovnjaka, sebe pitaj.
Kako ti taj čovjek što se naziva vidovnjakom može dati dobar odgovor?
On ne obitava u tvojoj duši.
A i muško je. Sva tvoja pitanja i tvoje životne probleme sagledava iz muške perspektive .. I to je u redu, on ni ne može drukčije!
Ja ti ne smijem pričati kako si mogla pametnije potrošiti tih 150,00 kuna, jer i sama trošim na nepotrebne bedastoće, misleći da si ugađam, ali ti nisi dobila dobar odgovor. Platila si i otišla, znajući da nisi dobila dobar odgovor.
Tvoja bi ti duša odgovorila nešto sasvim drugo...i možda bi bilo bolno probavljati priču koja dolazi iznutra...ali ne bi više lutala iz pogreške u pogrešku.

A ja bi ti rekla:
- Udaljava se? Pa nek' se udalji, pusti ga neka ide..
- Ne javlja ti se na mobitel? Ne zovi ga više. Zvat će on tebe, kad tad, a onda se ti njemu nemoj javiti. Nekoliko puta.
Vrijediš više od poniženja proizašlog iz nekulturnog nejavljanja na mobitel. Puno više. To ti u duši piše, zaviri unutra!

Ali ja ti to nisam mogla reći. Nisam vidovnjakinja.
Tek obična žena.
Kojoj je pomalo pun kufer slušati muškarce koji će tako lako izustiti: nisi se dovoljno potrudila. Ovaj još to i naplati. I ne grize ga savjest.

Red je za njegovim stolom bio poduži...odmah je sjela druga žena
Ispružio je prema njoj svoje ruke, a ona mu je spremno pružila svoje i dopustila mu da joj duboko ponikne u pogled.
Ne gleda on tebi u oči, pomislila sam, gleda kroz njih i razmišlja koliko će ti naplatiti izjavu da se nisi dovoljno potrudila.

To bijaše moja ljutnja na samozvane vidovnjake kojima žene vjeruju više nego same sebi. To me tako boli. U tim redovima nije bilo muškaraca, oni su uglavnom sjedili za proricačkim stolovima i proricali...vrijeđali...
Što to govori o ženama?
Koliko još stoljeća treba proći da počnemo konačno vjerovati same sebi, svojoj intuiciji, osjećaju koji dolazi iz našeg vlastitog središta?

Ipak, na Ezoteriku sam došla obići Anđele , i odabrala po intuciji
Image Hosted by ImageShack.us
To je ITQUAL, Anđeo posebnih ljudskih stanja, uzbuđenja, smiruje afektna stanja, stvara harmoniju u međuljudskim odnosima .
(Autorica: Edita Glavurtić)

Kad duša odabire, odabir je ispravan.

Vjerujem da postoje ekstrasensi koji zaista mogu osjetiti, predvidjeti, pronaći... stvari, ljude događaje...sve to vjerujem.
Ali nitko mi ne treba govoriti da se nisam dovoljno potrudila.
To znam i sama.
Kad se ne potrudim dovoljno.


- 20:35 - Komentari (21) - Isprintaj - #

petak, 03.11.2006.

Kad ne ide drukčije

Ne mogu vam odgovarati, još uvijek.
Ne mogu ništa, luda sam. Hvala vam na lijepim, srcu dragim riječima podrške.
Idem u kino, ali prije nego izađem, evo:

Jabučice:
Sretan ti rođendan. Ljubi te i grli tvoja sestrična.
I ponavlja: mi smo si uvijek blizu! CMOK
Dolazi nam onaj najljepši dio godine...

Diplomirana kućanica:
Ti pakete silne primaš, potpisuješ...Ja ih pakiram i šaljem. Svaki dan po nekoliko. I kad ih tako motam, šaljem ljudima i dobre misli... Sva sam puna pozitive, s obzirom na okolnosti.

Majstorica s mora:
Skoro sam rekla: pogodila si, ali sam na vrijeme shvatila da bi to bila uvreda. Nije to pogađanje, to je dobra intuicija. A bila si suviše pristojna da mi dodaš onaj „simpatični“ kilogram viška. Svojevremeno smo se nas par tu dogovorili, pa smo jednog petka oko 10 navečer stavili svoju sliku u novi post i hvalili se kako smo si lijepi... Držali smo sliku jedno pola sata, prošli svi kod svakog i onda je maknuli ...
Bilo je to tako simpatično i ti ljudi su mi tada postali još draži... tragovi su ostali, posebni, pomalo specifični.
A ova slika malo niže desno, malo zakamuflirana to je moja DsKćer&myself

Playera:
Nosila sam tvoje riječi kroz cijeli taj prvi dan studenog...imaju tvoje riječi tako neku čudnu moć da ih se uzme i ponese... onako kao dašak sjete, čežnje, sapetog bola za koji nitko ne zna...pa ti ljudi kažu..danas izgedaš..nekako...drugačije... a ti se samo osmjehneš, jer znaš. A oni ne znaju. I ne traba da znaju.
(Zaplela sam, ide to meni, ovih dana...)
Apropo zubara: kad me može primit?

Lucija:
I moja nona je to ponavljala često : santa pazienza di San Ignazio, beati i pazienti..
Njoj sam pošla u srijedu sa cvijećem i svijećama. Nekako mislim da sam strpljivost povukla iz njenih gena... kad bi mi netko danas rekao da ću otići onako mirno kao i ona, okružena djecom, ljubavlju i vjerom...lakše bih podnijela...sve ovo...

Armin:
Piromanka, prasica jedna. Prvo zapalila Armina, a potom ono što Armin najviše voli-knjige.
Uz tvoju priču slušam soundtrack iz filma Inside man: Chaiyya Chaiyya Bollywood Joint, savršeni background


Kora-kri
Ti si u poslu, nema te. Ziher si sutra na Ezoterici! Ako čuješ vrisak to sam ja-taman te ugledala!

Rusalka
Vilo riječna, nepresušni izvore ljepote i topline. Kad god uđem na tvoju stranicu, osjetim se čudesno dobrodošlom, kao da sam ti ušla u život sam. Prodišem, zahvalim i odem.
Pa mi nedostaje, dođem opet brzo, a ti si već napisala, objavila nešto novo. Nepresušni izvor, dobro sam rekla...

Misko:
Nadam se da vježbaš muskulaturu, čuvaj se atrofije...

Ledena:
Putopis...Dubrovnik, raj...
Imamo iste probleme, ne možemo ništa na ovom blogu trenutačno. A ja pucam po šavovima, jer se ne mogu javiti dragim ljudima, tebi...

Katrida:
Nije li ih lijepo listati i prisjećati se... baš kopati po mislima u potrazi za davnim imenima..

Slatko grko:
To sve preko ramena bacit... Kakav smisao, pusti smisao. Tko još o smislu gubi vrijeme mislit. Ima li komada u Dubrovniku gradu, onako za neki trenutačni smisao, da na tren rasprši sive misli o velikom smislu...ili Aktivin H kapsule? Znaš ono-na biljnoj bazi, pa ne stvara ovisnost. Odabirem komada!

Irida:
Moj dečko, (onaj što leži uz mene) je lav. On lav-ja strijelac, načinili mi račicu i jarca!
(Jutros me iz sna prenuo glas koji mi je prošaptao: svi su ti dugovi oprošteni. Cijeli dan mislim o tome, što je to bilo?)

BW:
Dođi na kavu pa ću ti pričat, kad nisi u toku... Ima toliko toga, ne da mi se tipkat! Vidi, pisala sam o onoj tvojoj inicijativi o puštanju slike na blogu.


Gogoo:

Dragi sjeverni susjede, pozdrav ti bacam preko romantične zaobilaznice...

Lazy:
Šećer na kraju.
Tebi, kao i uvijek kroz mjuz.
A kako drukčije?
Hoćeš?
Evo ti: Chicane feat.Tom Jones: Stoned in love.
(Ne pitaj... nisam rušila zidove, malo sam muljala, dali mi dozvolu. Hej!)

DsKćeri:
Ajmo mi u kino, pa neka kažu svi da ti je mati pukla.
Babel.
Pretpremijera .
It is!


Svima poljupci, zagrljaji, kako veli Playera: uzmite si što si hoćete...


KOMENTARI I ODGOVORI - DALJE:

RUSALKA: i dalje ne mogu puštati komentare, čak ni anonimno. Prihvaćam ponudu, naravno, dapače, čast mi je. Ali bojim se da teško mogu sudjelovati, kad ne mogu odgovarati, već svaki put moram u editor na objavu. Možda da ipak odabereš nekog tko je ok s komentarima...? Mislim da bi vam svima bilo lakše.


I da, neću ništa instalirati. Imam IE i ne zanima me nikakva instalacija koju nam nisu predložili kao rješenje. Ponašanje im je van svake pameti, bezobrazno, i ako imaju način kako se ti problemi mogu riješiti, neka napišu na naslovnici. Ne volim kad me netko drži za bedaka, što oni zaista sistematski čine. Nije moje da idem po blogovima i raspitujem se kako su ljudi sebi to riješili i onda instaliram sve redom, što treba i ne treba, pa nešto možda upali. Not my way.


- 20:12 - Komentari (27) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (8)
Listopad 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (8)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (10)
Srpanj 2007 (11)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (15)
Siječanj 2007 (10)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (10)
Listopad 2006 (17)
Rujan 2006 (12)
Kolovoz 2006 (11)
Srpanj 2006 (7)

Sklona porocima
Image Hosted by ImageShack.us







Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)




Image Hosted by ImageShack.us





Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)









Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
cerek
(Des'ree)








a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove



Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti

Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos



Image Hosted by ImageShack.us







skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili






Image Hosted by ImageShack.us


sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče




ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama




odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje























































































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se