Image Hosted by ImageShack.us

Naj'z
Najdraža
Najdraži







Moja bazalica


Velika očekivanja




Državni hidrometeorološki zavod
vrijedni sateliti
što čitaju mi misli





Dragi tragovi



Image Hosted by ImageShack.us
Seka




Vila Rusalka



Image Hosted by ImageShack.us
Majstorica



Image Hosted by ImageShack.us
Anđeli



Miško

Viola

Gogoo

Vitae

Kora

Fanny

Strijelac

Koraljka

Vidra

Armin





Dok je dobrih knjiga...



Knjiga za pod jastuk


Image Hosted by ImageShack.us






Čitam






Preporučujem pročitano








Dašu Drndić, sve redom!
Toplo preporučujem



































Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Ratni dnevnik 1943.




Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us























Website counter





























U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?

ponedjeljak, 28.08.2006.

Grintava

Opet izlih tekst na papir, onako-drito iz uskomešanih misli.
Ljuta, što djecu šaljemo na maturalce po cijeloj Europi, a od svoje domovine nisu vidjeli ni dvadeset posto.
Ni ne znaju koliko je lijepa, a mi ih posjednemo u autobus i sprašimo u Amsterdam.
Pa sam grintala-zašto Amsterdam, zašto kraj osmog mjeseca, zašto toliki novac.
Argumenata k'o u priči. Priča-cijela A4.

(Razapeli bi me gimnazijalci na prvu banderu da su pročitali)

Kako se izlio, tako sam ga i pobrisala.

Naklapanje i blebetanje frustrirane mame koja nije još posložila stvari u svojoj glavi.
Frustrirane?
Bolje-depresivne.
Pa su joj svi krivi. Od škole do turističkih agencija.
A istina je druga. Nema tog putovanja kojeg joj ne bih priuštila, ali kad ode...
Ne mogu se dobit, nikako. Učim, ponavljam ispite, sama sebi profesor i mentor.
Svaki put kad uleti zabrinuta misao, padnem.

Kad sam joj malo prije čula glas, (veseo, oduševljen, razdragan) duboko sam udahnula da je ne krenem rešetati pitanjima o vremenu, hrani, robi, spavanju, novcu...
pametno moje, odmah mi je rekla: mama, šuti, pusti mene da ti pričam..
Slušala sam, srce mi je bilo veliko k'o kuća zbog njene sreće..
rekla sam joj samo: nastoj te trenutke proživljavati što sporije...

A opet, vrag mi ne da mira.
Da li se mijenjaju vremena, ili se mijenjaju ljudi?
Mi smo bili prije 20-ak i nešto godina na Bohinju 4 dana. Proveli se urnebesno.
A mogli smo biti i na Učki..samo da smo zajedno na hrpi i samo da nismo doma.
Trebam li isticati poantu?
Ma grebem po površini.
Opet sam pala.

(background: Crash soundtrack- Maybe tommorow)


- 21:46 - Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.08.2006.

Zabušantica

Slušam jutros horoskop na radiu, kažu:
pripazite: neka druga osoba mogla bi se izboriti za vašu poziciju u firmi!

Zamišljam situaciju: novi lik u priči!
Pojavi se ona: bolja, ljepša i pametnija od mene, moj dragi izgubi glavu.zujo
Smakne mene s mog mjesta i postavi nju na to mjesto.
Pa to postane njeno mjesto, a horoskop se ostvari.
(just for the record: dragi i ja radimo u istoj firmi. našoj firmi)
E
Ova razbludjela mašta direktna je poslijedica neodlaska na godišnji odmor.
Direktor me nije pustio, kol'ko god sam ga molila/preklinjala/zahtjevala/ucjenjivala.
niš mi nije pomoglo

Ali ima više razloga zašto to nije dobro:

nakon nekog vremena pada učinkovitost, proporcionlano ljetnim danima koji prolaze, a ti shvaćaš da zaista nikamo nećeš otići. nećeš. *tu dođe vrisak*

onda kreneš zabušavati, što u mom slučaju znači da varam samu sebe
(kako lako prevlada ona misao: ma to ću sutra!)

pa čitaš previše dnevnih tiskovina i tjednika, ljetna atmosfera i to...

gubi se puno živaca čitajući, pa ti opet treba još vremena da se smiriš i normalno funkcioniraš. pa prošetaš

A sve se moglo riješiti bijegom na nešto, makar koji dan duže od vikenda, pa i ne zvalo se godišnjim odmorom. Godišnji odmor znači mjesec dana daleko od svega.
Ja to nisam nikad imala/probala/osjetila...Ne znam kako to izgleda, ne znam da li bi niti mogla izdražti toliko ne radeći ništa, ljenčareći u dokolici...ali, to je već druga tema!

A dobro, priznat ću: probali smo spojiti jedan od nekoliko blagdana ovog ljeta, napisali smo čak na vrata: u ponedjeljak zatvoreno! Za svaki slučaj, ako ostanemo na moru.
U ponedjeljak u 8 sati bili smo na radnom mjestu..

Ponovit ću stih iz one Massimove:

da mogu...
pa ipak

A neki horoskopi znali su se i ostvariti.
Da pripazim?
Ili da si jednostavno nađem dobro plaćeni posao s garantiranim godišnjim odmorom?smokin


Image Hosted by ImageShack.us

- 21:16 - Komentari (17) - Isprintaj - #

utorak, 22.08.2006.

Opet fešta u mom gnijezdu

Tamo negdje, davne 1983-će...
mlada studentica u Zagrebu
(tužno dijete mora)
usamljena, pomalo prestrašena...
sutra je ispit, zaguljeni profesor
(prošli put rušena...glupa epidemiologija)

I usnim te noći:
stojimo ti i ja na našem balkonu, doma
ja nisam sama u Zagrebu,
a ti nisi sam na putu za neku hladnu sjevernoevropsku luku

Skupa smo, topla je ljetna noć
i ti mi pokazuješ prema zvjezdanom nebu
nad Kvarnerom
govoriš mi: vidi, zlatna prašina!
(čudesna zlatna zrnca kovitlala su se nad morem)
Potpuno svjesna tvoje blizine,
a znam da sanjam
preplavi me neopisivi mir i blaženstvo
osjećaj da sam sigurna
i da će sve biti dobro
jer me čuvaš

ispit sam položila
i ni jedan poslije više nisam pala
i nisam se više bojala
baš ničega

Ni danas se ne bojim
jer taj san još živi u meni

baš kao i ona slika bebe
koja sretno žvače nožni palac
u tvojim sigurnim rukama!

(da im kažemo koliko imamo godina?smijeh)

Sretan ti rođendan, moj dragi tata!
Da dočekaš s tom bakom s kojom spavaš i praunuke,
jer - postaje sve interesantnije...
Ljubi te kćerkiss

(Prepuštam ti kuhinju, dolazim negdje oko 4...)

APDEJT:

Ovako je bilo:


1. Riblja juha
2. Tjestenina u umaku od gljiva
3. Orada, brancin i ugor pečeni u pećnici u umaku od kozica i još nečega...moram dokučiti čega...
4. Salata, (ne znam zašto je toliko ostalo te salate, a tako je fina bila)
5. Štrudla od sira
6. Torta, ne mogu riječima opisati kako je bila dobra..

E, da prođe još Bartulja, pa da mogu konačno na dijetu, bez straha da će mi plan ugroziti neka nova fešta...tamo negdje do studenog!


- 09:51 - Komentari (15) - Isprintaj - #

petak, 18.08.2006.

Bolesnici.. ili tek samo gadovi?

Zapravo, trebala bih mišljenje novinarske struke.
Nekoga, tko je adekvatnim školovanjem zasluženo stekao zanimanje-novinar.
Da mi odgovori, jer ja nisam iz te struke i ne smatram se kompetentnom ni raspravljati o tome. Nedostatak stručnog znanja ne dopušta mi da vičem da netko nije u pravu i da bi to trebalo ovako ili onako, jer ja to tako mislim.
Površno ću, tek malo zagrebati...
Neki dan pred kioskom prepunim svježih dnevnih tiskovina veliki zastrašujući naslovi: ubio ženu, dijete, pa sebe...
Kod mene je silna količina nasilja koje se neprekidno događa dosegla neki kritični stupanj i taj dan nisam bila u stanju kupiti dnevne novine.
Nisam mogla više čitati..
Poslijednji veliki naslovi nisu se još ni ohladili. Ona jadnica koja je molila, obilazila državne institucije, vapila za pomoći...čija jadna mati oprašta ubojici, ne zamjera mu, jer je bio bolestan...slutila je što će se dogoditi.
Pa onda razne udruge, koje su se skupile pred Ministarstvom pravosuđa, ali ministrica nije imala vremena da ih primi i da porazgovara s njima, da se potraži rješenje, smjernicu kakvu, za buduće pooštravanje zakona koje će te monstrume trajno smještati iza rešetaka, (kad bi moglo makar zauvijek..ZAUVIJEK)
Nije imala vremena..Kažu, planirala je posjet otvorenju striptiz bara. Kasnije se opravdavala da je zapravo otišla poslušati svoju omiljenu grupu koja je nastupala na otvorenju.
Osjeća li ta žena stid?
Zna li ona da mi čitamo što se u novinama piše?
I kako ništa ne piše o tome što ONA poduzima da se takvo nešto više NIKAD ne dogodi.
Ali svaki dan, vjerujte mi, obratite pažnju, : SVAKI DAN u novinama ćete pročitati da je neki
muž/ljubavnik/dečko
istukao/pretukao/ubo/zapucao/ubio

Sada se ubijaju i djeca. Koja nisu ni počela živjeti.
Ako ga nemam ja, nećeš ga imati ni ti.
I zapuca rafalom.

Psihijatri kažu: bolestan.
A novinari pišu,
nakladnici tiskaju
mi čitamo.
Ja ne mogu više čitati.
Ne mogu više podnositi toliku bol.

Što iz tih novinskih naslova mogu zaključiti žene i majke:
Ne mogu se nikome obratiti za pomoć. Ne postoji državna institucija koja će im pružiti sigurnu zaštitu ni za nju samu, a ni za dijete, od "bolesnika" kojeg svrbe dlanovi i jedva čeka da udari, ubode ili zapuca!

Što mogu zaključiti "bolesni" muževi/dečki/ljubavnici:
Vidi, ovaj je to dobro riješio: bez problema nabavio oružje i ubio gaduru. I ja ću tako.
Otvori neki oglasnik i za pola sata ima kalašnjikova. Za sat vremena svi mrtvi. Riješeno.

Što može zaključiti naša vrla ministrica, njen i naš predsjednik vlade i sva njihova svita:
Nije strašno. To je samo vijest, sutra se nitko neće ni sjećati. Psi laju karavane prolaze.
Otvara li se kakav novi disco negdje?

Što možemo zaključiti mi koji čitamo?
Budimo iskreni, koja nam je prva misao!
To se ne događa meni.
Prestrašno.

Što sam htjela pitati novinare? One od struke.
Da li je objavljivanje takvih vijesti savršen način za rješavanje problema?
(Čujem kako urlate).
Da prestanemo od te neopisive boli stvarati tek samo-senzaciju...
Da li se može na neki način jače, bolje, kvalitetnije djelovati i vršiti pritisak na ministarstva i zakonodavce, da stvore zakone koji će štititi ženu i majku, koji će konačno zaštiti djecu, da ih bolesnici nikad više ne ubijaju.
Da se ne usude ni pomisliti da bi mogli ošamariti.

Policija kaže - oni samo sprovode zakon.
Promijenimo zakon.

Da bi sutra mogli pročitati veliki naslov na prvoj strani:

NASILNI MUŽ NA DOŽIVOTNOJ ROBIJI

POLICAJAC IZMLATIO NASILNOG DEČKA. IZMLAĆENI NESRETNIK JE NA KRATKOM LIJEČENJU U ZATVORSKOJ BOLNICI, A NAKON IZLASKA ODLAZI NA SLUŽENJE KAZNE OD 50 GODINA!

OTVORENA NOVA PSIHIJATRIJSKA BOLNICA ZA NASILNIKE. NA ULAZU PIŠE: IZGUBITE ODMAH SVAKU NADU DA ĆETE IZAĆI. PSIHIJATRI ĆE SE VAMA BAVITI MEĐU TIM ZIDINAMA DOK DIŠETE.


A VAŽE ŽENE I DJECA ĆE ŽIVJETI.


- 11:41 - Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 15.08.2006.

Image Hosted by ImageShack.us

zaboravim se
odem

čitam silne knjige i
u njima tražim odgovore
tražim pomoć
trebam
zahtijevam

odgovori brzo izblijede
i ja opet tražim
novu knjigu
novu metodu
nešto

a onda dođe Tvoj dan
za mene poseban dan
jer,
uvijek mi sve vratiš
razum
svijest
pripadnost
ljubav

taj Tvoj osmijeh
tako blag
smirenost žene koja je shvatila
i koja zna
da ne treba propitivati
istraživati
zahtijevati

koja zna
da je zbunjenost prolazan osjećaj
i da dolazi samo onda
kad zaboraviš poslušati
Božju riječ

Ti si je poslušala
bez propitivanja
i danas Te slave
na cijelom planetu

Pred Tvojom slikom
zanijemim
poklonim se
zahvalim Ti
što mi vratiš pamćenje
svaki put
(a ne propituješ)


- 19:01 - Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.08.2006.

Zar je zaista gotovo

Za stolom je bilo savršeno, moram li to uopće naglasiti...
Imam ispriku zašto sam nabacila kilogram-dva za taj vikend od fešte.
Nije od super roštilja.
A nije ni od najukusnijih kolača.
Kosti su otežale od silne vlage zbog kiše koja je padala, skoro pa bez prestanka.

Ima li netko da je pročitao ili čuo kakvu dugoročniju prognozu?
Da me utješi s mogućnošću bar dva sunčana vikenda u rujnu.
Da produžim ljeto.
Dajte mi subotu jednu, makar!


Image Hosted by ImageShack.us

- 07:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.08.2006.

Dragi moji roditelji

Image Hosted by ImageShack.us

Nisam ja napisala, Andrijićka je:

Stol je mjesto za kojim hraniš tijelo,
Ali i dušu.
Ljubavlju onih s kojima hranu dijeliš.
Zahvali stolu za one koji stoluju s tobom!


Sad znate zašto sam je malo preradila
pretočila u sms i poslala vam je na mobitele
Svakom po jednu, dragi moji..

Ali nisam se zahvalila stolu.
Zahvalila sam se vama,
jer ste me za tim stolom hranili svojom ljubavlju
i pustili me da odrastem.
A to ne zna svaki roditelj.

U moru ludila koje nas okružuje zadržali smo zdravu pamet
i
mada volimo mi i za stolom prionuti na svakojake delicije
(bonkulovići)
odanost i povezanost uvijek će biti glavni sastojak
svakog našeg obroka
susreta
priče
rastanka.


Sretna Vam godišnjica braka dragi moji!
Ova
i svaka slijedeća!
I neka ih bude još puuuunoooo.

Ljubi vas ćer.

(P.S. Sutra ćemo odradit stol. Danas niš ne jedem.)


- 13:46 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 09.08.2006.

Ostati svoja...

Image Hosted by ImageShack.us

...ili se prepustiti
posivjeti
biti kao oni...

- 20:19 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.08.2006.

Biti mrav

Image Hosted by ImageShack.us

Što smo sve spremni žrtvovati
koliko smo moćni
do kuda imamo snage prodirati
i koliko dugo
a već gubimo tlo pod nogama i gušimo se
a med je sladak
i ljepljiv
drži nas tu
ne pušta
i nema spasa
a želimo disati
opet
snažno
kao nekad

tko si ti?
onaj mravac što se strmoglavio...presretan..
u samo središte slatkog meda
i više ne postoji

ili si onaj što je na rubu
i polako mljacka
dozirano probavlja
i traje....
postoji...


- 20:50 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 02.08.2006.

Munje & gromovi

Imala sam namjeru napisati disertaciju na temu viroze koju mi djeca prebolješe, ali ipak neću.
Jer i dalje ne znam je li to bila viroza..
Nadam se lijepim stvarima u kolovozu.
Nadam se možda i odmoru...
A fotografija je nastala na balkonu, noćas u neko čudno doba,
kad su se brzo zatvarala vrata pred kišu.

Image Hosted by ImageShack.us

- 18:48 - Komentari (17) - Isprintaj - #

utorak, 01.08.2006.

Sjeverno od gnijezda

Image Hosted by ImageShack.us
Popodnevni pljusak nije donio nikakvo olakšanje,
ali pad temperature u toplomjeru dana petog, jest.


apdejt: šesti dan: 37 stupnjeva. Irida, bila si u pravu.

- 20:20 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (8)
Listopad 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (8)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (10)
Srpanj 2007 (11)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (15)
Siječanj 2007 (10)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (10)
Listopad 2006 (17)
Rujan 2006 (12)
Kolovoz 2006 (11)
Srpanj 2006 (7)

Sklona porocima
Image Hosted by ImageShack.us







Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)




Image Hosted by ImageShack.us





Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)









Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
cerek
(Des'ree)








a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove



Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti

Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos



Image Hosted by ImageShack.us







skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili






Image Hosted by ImageShack.us


sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče




ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama




odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje























































































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se