U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
ponedjeljak, 28.08.2006.
Grintava
|
Opet izlih tekst na papir, onako-drito iz uskomešanih misli. Ljuta, što djecu šaljemo na maturalce po cijeloj Europi, a od svoje domovine nisu vidjeli ni dvadeset posto. Ni ne znaju koliko je lijepa, a mi ih posjednemo u autobus i sprašimo u Amsterdam. Pa sam grintala-zašto Amsterdam, zašto kraj osmog mjeseca, zašto toliki novac. Argumenata k'o u priči. Priča-cijela A4. (Razapeli bi me gimnazijalci na prvu banderu da su pročitali) Kako se izlio, tako sam ga i pobrisala. Naklapanje i blebetanje frustrirane mame koja nije još posložila stvari u svojoj glavi. Frustrirane? Bolje-depresivne. Pa su joj svi krivi. Od škole do turističkih agencija. A istina je druga. Nema tog putovanja kojeg joj ne bih priuštila, ali kad ode... Ne mogu se dobit, nikako. Učim, ponavljam ispite, sama sebi profesor i mentor. Svaki put kad uleti zabrinuta misao, padnem. Kad sam joj malo prije čula glas, (veseo, oduševljen, razdragan) duboko sam udahnula da je ne krenem rešetati pitanjima o vremenu, hrani, robi, spavanju, novcu... pametno moje, odmah mi je rekla: mama, šuti, pusti mene da ti pričam.. Slušala sam, srce mi je bilo veliko k'o kuća zbog njene sreće.. rekla sam joj samo: nastoj te trenutke proživljavati što sporije... A opet, vrag mi ne da mira. Da li se mijenjaju vremena, ili se mijenjaju ljudi? Mi smo bili prije 20-ak i nešto godina na Bohinju 4 dana. Proveli se urnebesno. A mogli smo biti i na Učki..samo da smo zajedno na hrpi i samo da nismo doma. Trebam li isticati poantu? Ma grebem po površini. Opet sam pala. (background: Crash soundtrack- Maybe tommorow) |
- 21:46 - Komentari (15) - Isprintaj - #
četvrtak, 24.08.2006.
Zabušantica
|
Slušam jutros horoskop na radiu, kažu: pripazite: neka druga osoba mogla bi se izboriti za vašu poziciju u firmi! Zamišljam situaciju: novi lik u priči! Pojavi se ona: bolja, ljepša i pametnija od mene, moj dragi izgubi glavu.  Smakne mene s mog mjesta i postavi nju na to mjesto. Pa to postane njeno mjesto, a horoskop se ostvari. (just for the record: dragi i ja radimo u istoj firmi. našoj firmi) E Ova razbludjela mašta direktna je poslijedica neodlaska na godišnji odmor. Direktor me nije pustio, kol'ko god sam ga molila/preklinjala/zahtjevala/ucjenjivala. niš mi nije pomoglo Ali ima više razloga zašto to nije dobro: nakon nekog vremena pada učinkovitost, proporcionlano ljetnim danima koji prolaze, a ti shvaćaš da zaista nikamo nećeš otići. nećeš. *tu dođe vrisak* onda kreneš zabušavati, što u mom slučaju znači da varam samu sebe (kako lako prevlada ona misao: ma to ću sutra!) pa čitaš previše dnevnih tiskovina i tjednika, ljetna atmosfera i to... gubi se puno živaca čitajući, pa ti opet treba još vremena da se smiriš i normalno funkcioniraš. pa prošetaš A sve se moglo riješiti bijegom na nešto, makar koji dan duže od vikenda, pa i ne zvalo se godišnjim odmorom. Godišnji odmor znači mjesec dana daleko od svega. Ja to nisam nikad imala/probala/osjetila...Ne znam kako to izgleda, ne znam da li bi niti mogla izdražti toliko ne radeći ništa, ljenčareći u dokolici...ali, to je već druga tema! A dobro, priznat ću: probali smo spojiti jedan od nekoliko blagdana ovog ljeta, napisali smo čak na vrata: u ponedjeljak zatvoreno! Za svaki slučaj, ako ostanemo na moru. U ponedjeljak u 8 sati bili smo na radnom mjestu.. Ponovit ću stih iz one Massimove: da mogu... pa ipak A neki horoskopi znali su se i ostvariti. Da pripazim? Ili da si jednostavno nađem dobro plaćeni posao s garantiranim godišnjim odmorom?   |
- 21:16 - Komentari (17) - Isprintaj - #
utorak, 22.08.2006.
Opet fešta u mom gnijezdu
|
Tamo negdje, davne 1983-će... mlada studentica u Zagrebu (tužno dijete mora) usamljena, pomalo prestrašena... sutra je ispit, zaguljeni profesor (prošli put rušena...glupa epidemiologija) I usnim te noći: stojimo ti i ja na našem balkonu, doma ja nisam sama u Zagrebu, a ti nisi sam na putu za neku hladnu sjevernoevropsku luku Skupa smo, topla je ljetna noć i ti mi pokazuješ prema zvjezdanom nebu nad Kvarnerom govoriš mi: vidi, zlatna prašina! (čudesna zlatna zrnca kovitlala su se nad morem) Potpuno svjesna tvoje blizine, a znam da sanjam preplavi me neopisivi mir i blaženstvo osjećaj da sam sigurna i da će sve biti dobro jer me čuvaš ispit sam položila i ni jedan poslije više nisam pala i nisam se više bojala baš ničega Ni danas se ne bojim jer taj san još živi u meni baš kao i ona slika bebe koja sretno žvače nožni palac u tvojim sigurnim rukama! (da im kažemo koliko imamo godina?  )Sretan ti rođendan, moj dragi tata! Da dočekaš s tom bakom s kojom spavaš i praunuke, jer - postaje sve interesantnije... Ljubi te kćer  (Prepuštam ti kuhinju, dolazim negdje oko 4...) APDEJT: Ovako je bilo: 1. Riblja juha 2. Tjestenina u umaku od gljiva 3. Orada, brancin i ugor pečeni u pećnici u umaku od kozica i još nečega...moram dokučiti čega... 4. Salata, (ne znam zašto je toliko ostalo te salate, a tako je fina bila) 5. Štrudla od sira 6. Torta, ne mogu riječima opisati kako je bila dobra.. E, da prođe još Bartulja, pa da mogu konačno na dijetu, bez straha da će mi plan ugroziti neka nova fešta...tamo negdje do studenog! |
- 09:51 - Komentari (15) - Isprintaj - #
petak, 18.08.2006.
Bolesnici.. ili tek samo gadovi?
|
Zapravo, trebala bih mišljenje novinarske struke. Nekoga, tko je adekvatnim školovanjem zasluženo stekao zanimanje-novinar. Da mi odgovori, jer ja nisam iz te struke i ne smatram se kompetentnom ni raspravljati o tome. Nedostatak stručnog znanja ne dopušta mi da vičem da netko nije u pravu i da bi to trebalo ovako ili onako, jer ja to tako mislim. Površno ću, tek malo zagrebati... Neki dan pred kioskom prepunim svježih dnevnih tiskovina veliki zastrašujući naslovi: ubio ženu, dijete, pa sebe... Kod mene je silna količina nasilja koje se neprekidno događa dosegla neki kritični stupanj i taj dan nisam bila u stanju kupiti dnevne novine. Nisam mogla više čitati.. Poslijednji veliki naslovi nisu se još ni ohladili. Ona jadnica koja je molila, obilazila državne institucije, vapila za pomoći...čija jadna mati oprašta ubojici, ne zamjera mu, jer je bio bolestan...slutila je što će se dogoditi. Pa onda razne udruge, koje su se skupile pred Ministarstvom pravosuđa, ali ministrica nije imala vremena da ih primi i da porazgovara s njima, da se potraži rješenje, smjernicu kakvu, za buduće pooštravanje zakona koje će te monstrume trajno smještati iza rešetaka, (kad bi moglo makar zauvijek..ZAUVIJEK) Nije imala vremena..Kažu, planirala je posjet otvorenju striptiz bara. Kasnije se opravdavala da je zapravo otišla poslušati svoju omiljenu grupu koja je nastupala na otvorenju. Osjeća li ta žena stid? Zna li ona da mi čitamo što se u novinama piše? I kako ništa ne piše o tome što ONA poduzima da se takvo nešto više NIKAD ne dogodi. Ali svaki dan, vjerujte mi, obratite pažnju, : SVAKI DAN u novinama ćete pročitati da je neki muž/ljubavnik/dečko istukao/pretukao/ubo/zapucao/ubio Sada se ubijaju i djeca. Koja nisu ni počela živjeti. Ako ga nemam ja, nećeš ga imati ni ti. I zapuca rafalom. Psihijatri kažu: bolestan. A novinari pišu, nakladnici tiskaju mi čitamo. Ja ne mogu više čitati. Ne mogu više podnositi toliku bol. Što iz tih novinskih naslova mogu zaključiti žene i majke: Ne mogu se nikome obratiti za pomoć. Ne postoji državna institucija koja će im pružiti sigurnu zaštitu ni za nju samu, a ni za dijete, od "bolesnika" kojeg svrbe dlanovi i jedva čeka da udari, ubode ili zapuca! Što mogu zaključiti "bolesni" muževi/dečki/ljubavnici: Vidi, ovaj je to dobro riješio: bez problema nabavio oružje i ubio gaduru. I ja ću tako. Otvori neki oglasnik i za pola sata ima kalašnjikova. Za sat vremena svi mrtvi. Riješeno. Što može zaključiti naša vrla ministrica, njen i naš predsjednik vlade i sva njihova svita: Nije strašno. To je samo vijest, sutra se nitko neće ni sjećati. Psi laju karavane prolaze. Otvara li se kakav novi disco negdje? Što možemo zaključiti mi koji čitamo? Budimo iskreni, koja nam je prva misao! To se ne događa meni. Prestrašno. Što sam htjela pitati novinare? One od struke. Da li je objavljivanje takvih vijesti savršen način za rješavanje problema? (Čujem kako urlate). Da prestanemo od te neopisive boli stvarati tek samo-senzaciju... Da li se može na neki način jače, bolje, kvalitetnije djelovati i vršiti pritisak na ministarstva i zakonodavce, da stvore zakone koji će štititi ženu i majku, koji će konačno zaštiti djecu, da ih bolesnici nikad više ne ubijaju. Da se ne usude ni pomisliti da bi mogli ošamariti. Policija kaže - oni samo sprovode zakon. Promijenimo zakon. Da bi sutra mogli pročitati veliki naslov na prvoj strani: NASILNI MUŽ NA DOŽIVOTNOJ ROBIJI POLICAJAC IZMLATIO NASILNOG DEČKA. IZMLAĆENI NESRETNIK JE NA KRATKOM LIJEČENJU U ZATVORSKOJ BOLNICI, A NAKON IZLASKA ODLAZI NA SLUŽENJE KAZNE OD 50 GODINA! OTVORENA NOVA PSIHIJATRIJSKA BOLNICA ZA NASILNIKE. NA ULAZU PIŠE: IZGUBITE ODMAH SVAKU NADU DA ĆETE IZAĆI. PSIHIJATRI ĆE SE VAMA BAVITI MEĐU TIM ZIDINAMA DOK DIŠETE. A VAŽE ŽENE I DJECA ĆE ŽIVJETI. |
- 11:41 - Komentari (14) - Isprintaj - #
utorak, 15.08.2006.
 zaboravim se odem čitam silne knjige i u njima tražim odgovore tražim pomoć trebam zahtijevam odgovori brzo izblijede i ja opet tražim novu knjigu novu metodu nešto a onda dođe Tvoj dan za mene poseban dan jer, uvijek mi sve vratiš razum svijest pripadnost ljubav taj Tvoj osmijeh tako blag smirenost žene koja je shvatila i koja zna da ne treba propitivati istraživati zahtijevati koja zna da je zbunjenost prolazan osjećaj i da dolazi samo onda kad zaboraviš poslušati Božju riječ Ti si je poslušala bez propitivanja i danas Te slave na cijelom planetu Pred Tvojom slikom zanijemim poklonim se zahvalim Ti što mi vratiš pamćenje svaki put (a ne propituješ) |
- 19:01 - Komentari (13) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 14.08.2006.
Zar je zaista gotovo
|
Za stolom je bilo savršeno, moram li to uopće naglasiti... Imam ispriku zašto sam nabacila kilogram-dva za taj vikend od fešte. Nije od super roštilja. A nije ni od najukusnijih kolača. Kosti su otežale od silne vlage zbog kiše koja je padala, skoro pa bez prestanka. Ima li netko da je pročitao ili čuo kakvu dugoročniju prognozu? Da me utješi s mogućnošću bar dva sunčana vikenda u rujnu. Da produžim ljeto. Dajte mi subotu jednu, makar!  |
- 07:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #
četvrtak, 10.08.2006.
Dragi moji roditelji
 Nisam ja napisala, Andrijićka je: Stol je mjesto za kojim hraniš tijelo, Ali i dušu. Ljubavlju onih s kojima hranu dijeliš. Zahvali stolu za one koji stoluju s tobom! Sad znate zašto sam je malo preradila pretočila u sms i poslala vam je na mobitele Svakom po jednu, dragi moji.. Ali nisam se zahvalila stolu. Zahvalila sam se vama, jer ste me za tim stolom hranili svojom ljubavlju i pustili me da odrastem. A to ne zna svaki roditelj. U moru ludila koje nas okružuje zadržali smo zdravu pamet i mada volimo mi i za stolom prionuti na svakojake delicije (bonkulovići) odanost i povezanost uvijek će biti glavni sastojak svakog našeg obroka susreta priče rastanka. Sretna Vam godišnjica braka dragi moji! Ova i svaka slijedeća! I neka ih bude još puuuunoooo. Ljubi vas ćer. (P.S. Sutra ćemo odradit stol. Danas niš ne jedem.) |
- 13:46 - Komentari (11) - Isprintaj - #
srijeda, 09.08.2006.
Ostati svoja...
 ...ili se prepustiti posivjeti biti kao oni... |
- 20:19 - Komentari (10) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 07.08.2006.
Biti mrav
 Što smo sve spremni žrtvovati koliko smo moćni do kuda imamo snage prodirati i koliko dugo a već gubimo tlo pod nogama i gušimo se a med je sladak i ljepljiv drži nas tu ne pušta i nema spasa a želimo disati opet snažno kao nekad tko si ti? onaj mravac što se strmoglavio...presretan.. u samo središte slatkog meda i više ne postoji ili si onaj što je na rubu i polako mljacka dozirano probavlja i traje.... postoji... |
- 20:50 - Komentari (11) - Isprintaj - #
srijeda, 02.08.2006.
Munje & gromovi
|
Imala sam namjeru napisati disertaciju na temu viroze koju mi djeca prebolješe, ali ipak neću. Jer i dalje ne znam je li to bila viroza.. Nadam se lijepim stvarima u kolovozu. Nadam se možda i odmoru... A fotografija je nastala na balkonu, noćas u neko čudno doba, kad su se brzo zatvarala vrata pred kišu.  |
- 18:48 - Komentari (17) - Isprintaj - #
utorak, 01.08.2006.
Sjeverno od gnijezda
 Popodnevni pljusak nije donio nikakvo olakšanje, ali pad temperature u toplomjeru dana petog, jest. apdejt: šesti dan: 37 stupnjeva. Irida, bila si u pravu. |
- 20:20 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||